Br. 115. U DUBROVNIKU Il. Maja 1907. Godina III.

FRAMA CRVENA HRNATSKA

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s postom na godinu K 5; na po GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

i četvrt godine  surazmjemo; za inozemstvo godišnje K 8 — Ko I PNE
4 Yi | — IZLAZI SRIJEDOM I SUBOTOM. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA i ze

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se ća je predbrojen i za došasto | Bess DUBROVAČKE HRVATS KE TISKARE | se više pi pz po repost e M se ne vraćaju. Listovi nefran-

U Odgovorni urednik FRANO SCHICK. | zaetad aaa utažijivo e Dubrovniku.

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji

 

polugodište.

 

 

 

 

 

 

Braćo Hrvati! Toplo preporučujemo i stavljamo na srce svim našim sumišljenicima biračima, da svakako i nefaljeno dogju u dojdući četvrtak
dne 16. ov. mj, da predadu svoju glasovnicu izbornom povjerenstvu za našeg kandidata, čelik-haraktera i sijedog borca preč. Dum fin-
tuna kanonika liepopilia. Svi pristupite na biralište kao jedno tijelo, u ovom odlučnom i važnom času ne žalimo truda ni vremena,
jer i jedan glas može odlučiti, osobito u apsolutnoj većini. Zar ne bi bila prava grehota, da radi jednoga ili dva glasa bude se moralo
opetovat glasovanje u užim izborima ? Dakle stavljamo na srce i dušu svim našim sumišljenicima, da svi pristupe ko jedan, da tim po-
kažemo našim dušmanima da nam je do obraza i do našega puka, a da se ne ćemo pustiti sapeti u magjarske okove, tih naših dušma-
nina i krvopija hrvatskoga naroda, da sudjelovanjem na izbornom mezevu dokažemo da nijesmo obraz pod noge bacili i da nećemo da
postanemo magjarski robovi. Svi dakle na izborno poprište, domovinska nas dužnost zove, svi do jednoga, niko živ da ne izostane i po-
bjeda je stalna. Naprijed braćo! Svi na biralište u Četvrtak dne 16. ov. mj.! Živio naš D. Antun kan. Liepopili !

 

 

Hrvatski Narode!

Ustaj, narode, na izbore !

Ustaj složno, hitro, oduševljeno! Bi-
raj, al biraj u ime slobode i narodnosti
svoje! Za prava, za napredak ove ze-
mlje; ove krune zemalja hrvatskoga
kralja !

Mučenički narode! Nek te ne zava-
raju ni medene riječi, ni prijetnje, ni
mita, ni sila narodnih varalica.

| gladan i žedan i izmoren pohiti
junački na izbore da osvjetlaš svoj o-
braz, da amanete svoje spasiš, da sva-
komu dokažeš, da je ovo hrvatska a
ne magjarska zemlja, jer nas hrvatska
mati rodila i hrvatskim mlijekom nadojila.

Biadi nam srce jedino na sreću jedne
domovine !

Narode pošteni, narode junački! Hr-
vatski barjak poštenja i slobode, koji
ti otci tvoji dohraniše od Bihača, od
Biograda, od Cetinja, na Dravi i na
Jadranskom moru, u tvojim se rukam
danas vije da ga pristojno podičiš kroz
ove znamenite izborne dane! Za živu
glavu ti nećeš, ti nesmiješ dopustiti da
ti ga okalja šaka hrvatskih izroda.

Narode! Promisli dobro koliko je
odlučan ovaj čas za tvoju budućnost,
za tvoju čast, za tvoje slavno ime.

O tvom glasu, narode, zavisi ima li
te čovjek ili izrod zastupati u najvećem
vijeću carevine, gdje se radi o tvom
pravu; gdje se odlučuje o slobodi, o
savjesti, obitelji, naroda; gdje se radi
o imanju, o krvi našoj!

Jedan za sve, a svi za jednoga! Tom
mišlju i maleni narodi u svijetu popeše
se do slobode i do slave. Tom mišlju
naši stari proniješe slavodobitnu svoju
zastavu kroz čopore dušmana, pa ih
ni Tatari, ni Mlečići, ni Nijemci, ni
Magjari ne svladaše. Nevjeruj, narode,
Magjarima, ni onima koji te žele u ma-

\gjarske okove sputiti. | prije je Magjar \je tvoje proteklo za otačbinu, za slo-! Sloboda govora. poslije objeda tješio Don Juru. Istina je, da
\nugjao nezavisnoj i slobodnoj Hrvat- bodu, za prosvjetu; niko tebi ruku po- . Melko zip RANA e bez M E VN pei oja

3 g i tita +3 kuć ua s |1IKOJE uUpadice. etom je po ovoriti se- |, , , s
|skoj obnovu pretgnutoga OPUGEM, 00. SROGINCM NOE grubo; ti SO U je pr jak Oregovići opaasia sijela soeiitic. ii da bi im se što gore moglo dogoditi.
temelju slobodne volje i državne sa- harno odvratio. Uda tvoja neharnici odmah ga je Melko htio umuknuti. Zašto? Istina je da su pobjegli u Cavtat i da su
mosvojnosti; pa kad je Hrvatska, za|poraskidaše, da te lakše usmrte; ali i| Riječku resoluciju htjeli pokriomčariti pred parobrodom iz Cavtata otišli u Dubrovnik.
ljubav magjaru, zaboravila svoje sirote raskinuta uda živiše duhom tvoje veli- narodom. Govorio je Melko, pa Biankini i Istina je da ih je dočekao prvak Ljubićevog
i svoje udovice, zaboravila jezera krvi ke prošlosti. nijedan niti iz daleka nije htio spomenuti €. k. brastva, (a to im je ma čast. Jadna
\svojih mučenika, kad se Hrvatska radi = Ustaj, narode, na izbore ! Ustaj slo- riječku resoluciju ni srpsko pitanje. Bian- kamarilo) ali bez naroda. Pozivljemo «Crv.

njega zamjerila svome caru i kralju, žno, hitro, oduševljeno. Biraj pristašu |. shvatio, takav je bio završetak govora,|voskih «gjeneralaša». Mi me poznamo te

Magjar je dočeka u Pešti, da joj na pravaške misli i prokuni izdajnika i, neće više govoriti. Kad je seljak Drago- gjeneralaše i gdje su se oni izložili pred
vrat namakne mongolske verige. Deak, \iste misli. \vić spomenuo u svom govoru da resoluci- cijelim narodom. Neka nam kažu koga je
kad mu Hrvati stanu spominjati njegove Hrvati, čeka nas Hrvatska, mati naša | jonaši nijesu onakovi, kakovim se pred na. pozivao narod (?!) da njihovu obijedu javno
bratske riječi i svečana obećanja — da- čemerikom opojena. rodom hoće da prikažu te im predbaci ri- dokažu? Ko je žalosnim mđkom na to od-
'riva im bijeli list. Ubi sa iwni. Ječku resoluciju, Melko se pomamio i pre-| govarao? Ko je u znak pokajanja (bum!)

| o ime svi jednoglasno usklikni- vinu, govornika da mu neda dalje govo- koga gostio? Laž je, perfidna laž, da je

Hrvatskoj ljubavi, za borbe pod Šmer- mo: živio kandidat Stranke Prava, iti. Vidite kakva su resolucijonaška go- klika bila pozdravljena «od svakoga na od- .

lingom u prilog Ugarskoj, magjar od- čelik-rodoljub Dum Antun kanonik spoda. Pred narodom su htjeli sakriti reso. lasku». (Jedini Miljas skinuo klobuk). Na-
vraća uzdarjem Kuševića, Rauha, Peja- Liepopili ! luciju, jer su predvigjeli da će ih narod protiv je istina da ih nitko nije pozdravio.
čevića, Vakanovića; kao najtvrgji znak. osuditi. A da ne pane narodna osuda, sou PRONA SRI i su za
ustava povraćena, grof Andrassy udari. i čati je bolje. Ali ovoga puta nije im upa- na kliku htio navaliti na župni stan u jutro,
ii ečat na ia žu anijskih dvo- Još o porazu klike : lilo. Raskrinkali su se. Što ovo znači? Znači da zapita župnika čemu je stavio one _za-
P LEM a. i Biankina u Konavlima. da se resolucijonaši boje izać pred narod stave. Da, bilo je stotina komavoskih prvi-
o: O zi sama vrata sabornice | Agitacij aa s resolucijom. | jenaca, ći od tih mije nitko za Biankina.
rvatske !! gitacija pred skupštinu. Laži klikine ;Crv. Hrv.“ iJesu li Čingrija i drugovi od straha ili od
: e: .. " , : s : .
Sloboda, Hrvatski narode, čarobno Dum Vice Medini, A. Kocelj i B. Vrago-/  fstina je da nitko nije Biankiniju povla. Šta drugo pošli iz Cavtata parobrodićem, &
je ime; ona nosi čovjeku duševni ži- lov razmahali su strašnu agitaciju, a kad gjivao. Don Jure odma je shvatio gdje je tom nećemo raspravljati. Istina je da su
vot, ljudsko dostojanstvo, odgovornost sa inje bio nitko za Don Juru. Jesu došli došao, Laž je da je Melko Člngrija satodu | Pitakina::dva_čladnika; a mio iii
fo Slob e "pet brgjana, ali nijesu ni znali što je t0, uz burno «odobravanje» (sic) razložio riječku Poslije poraza u Konavlima pozvati da dogje
zaslugu. o oda. nosi napredak, Pro- već se čudili tolikoj gospodi. resoluciju, (što je klika rastrubila u svom u Cavtat i da su ga pratili, i da je držo
svjetu; sloboda je sunce koje sve na Janjci — prah. posebnom izdanju) kao što je laž da je govor Ljubićevcima i da je dokazao time
svijetu grije, usavršuje, oplemenjuje. Toliki janjci što su bili pripravljeni, ne: Pego Čingrija opet govorio uz odobravanje. 44 j€ pravi kamarilac. Neka se tješi ma-
|Ali sloboda, u magjarskom riječniku, znamo kud su dospjeli, kad nije ko imao lstina je naprotiv da Melko i Pero (sin i &laronska klika, meće joj više doći na pa-
znači pokornost Košutu, posluh Appo- da jede. Macan se, vigjeli smo, smijao ispod otac) nijesu došli kašnje do riječi, jer ih narod o A _Čilipe, Fata sr .
Gasći ' i \niie hti ;ufe. Živa ie isti . Juraj Biankini mogao j
ny-u — znači hrvatsko poniženje, znači brka, stalo mu je, plaćeno je. Ono 10. kg. nije htio da ćuje. Živa je istina da A. Ko. Juraj Bia

["Y pe praha što je bilo pripravljeno, ostati će za celj s vrata pozvao je: «unutra naši», a da prodojednik tE evetske sona; (e

mine; fala Bogu. nitko nije ušao. Kasnije tek nekoji naši Čingrija «obljubljen»(!l) u narodu. či
Dum Vice Medini. ušli su da vide što klika radi. Biankini je Nek se pohvale kako im je bilo u Čili-

Igi ii rrii je Pima, a neka zahvale našim vogjama da
«Oslobodi nas Bože groma i grada i Me- Sjedao cijelo vrijeme pokunjen. Melko je P ogja

 

| progon slavenskih narodnosti u Ugar-
\skoj, znači neznačajnost, znači ropstvo.

Proti takoj slobodi mi se borimo, mi

lje nećemo. dini tri brata», neki je. konavljenin govorio \nešto govorio, a da ga nitko nije razumio im nije bilo kako su zaslužili, jer su raz-

| Protivnici E Meroči. djed 4 s omevljenin gove '\jer je bio bijesan; gospar Pero tužio se je draženi narod umirili, ali drugi put ostavili
rotivnici tvoji, Narode, nastoje da a u nedjelju bila su sva tri u Čilipima. a. i bi bzi t — do dr

| istinami trui i i ie. |Čui i grči je to | A Ovoga i onoga, dok je Miljas sa trojicom 9! Sve obzire na stranu, nu ugoga

(te neistinami truju, e da ti iz duše is- Čujemo da ga je profesur korio, kako je 1 (koji su bili kasnije šnjima ca objedu) re. Puta neće sigurno doći, jer će dugo pamtiti

'čupaju pouzdanje u tvoj dan i u tvoje| će nema si uza ko a dvije godine je luao 4 4 oi o (neka uzdaju, Čilipsku skupštinu.

sinove od zakletve. Borbe su tvoje dak obo - A a RS: neće Melko ne pozna još Konavljane) za Bian. Hoće li gospoda učitelji kliki udostojat

(teške, rane su tvoje duboke, Narode i SJ \kina. U dvorani je bilo nekoliko našijeh. $% odgovarat nakon uvrede nanešene po

| . : i. : ži : :

izlopatniče; ali, ti ćeš pri svijesti ostati,

Župljani.  Biankini nije riječi progovorio. Istina je da Peru Čingriji cjelokupnom učiteljstvu to je
ti ćeš se u svojoj vjeri održati Klika dovela je i dva, tri župljanina (ko- |je Biankini četiri sata ostao u Čilipima, ali njihov posao.
ST i s Maci iš lukić mardara), neznamo zašto. Možda da Kona- u kući Dum Vice Medini, a nije se poka-
atarom La magom s se OMIO; vljani vide da i oni imaju nekoga uza se zao narodu niti je od ikoga bio pozdravljen.
ali tvoje prsi nije dušman slomio. Krvi iz «naroda». Slab su račun pravili, | Profesur se sakrio u Franića ispod poda, a

 

 

PODLISTAK
Pogledi.
— Putne bilješke. —
Napisao Ante Anić.
X.
Na putovanju do Zagreba.
Poslie odlazka iz Rive stajah prislonjen

na prozoru uživajući ljepotu tihe ljetne noći
obasjane mjesečevim sjajem, koji se je igrao

izpod tebe kao srebrna zmija. Dugo sam glavu svoju sakrila za bielu koprenu pahu- prilika, koju je on ipak lahko svladao svo-|vasmo krasan pogled na Vrbsko jezero

zurio u tu pospanu prirodu i ne dalo mi ljastog oblaki. | gledajući u gostioni one jom ilegmom. Niesam ga imao zašto da (Worthersee), koje se stere izmedju Beljaka
se usnuti, Krasna je bila noć, Dok sam debele Niemce sa turističkim štapima, koji žalim, a pomoći mu nikako niesam mogao i Celovca. Nije široko (maximum 1 '/s km),
šaptao prirodi psalme čuvstava svojih, raz. lrite k vrhuncima Alapa, gdje će, izlažući pružiti. Tu se ukrcalo mnogo Medjumuraca, ali je dosta dugo (17 km) i po njemu plovi
mišljao sam, motreći je u tihom počinku, svoj život ponorima, zasaditi stopu ponosne koji se vraćahu iz borbe za obstanak: bili parobrodić. Nigdje ne čuješ rieči slovenske.
kako su ipak najnježniji naši osjećaji tek noge, promisliš, kako ipak jak duh podiže su na nekoj željezničkoj radnji. Krenusmo Sve njemački. A ipak je nedavno Koruška
igračka njezine moći, te ljude do onih visina, pa ne možeš, a da put Maribora. Ugodno je putovati kroz Ti-| bila slovenska zemlja. Tek u Mariboru ču-
| Elo nas kod 7renta. Tiho počiva mjesec im se ne diviš. Kamo ne dospieva niedno rol. Niz prodolja zaštićena brdima punim ješ slovensku rieč, «Hoće li prijatelj doći ?»
\vrh krovova starodrevnog grada. Krenuvši drugo jače biće, čovjek razumom i srčano- omorike vijuga se željeznička cesta, dok iz--- pitasmo se, željni da ga vidimo. Tko

odatle, umorni usnusmo i u 3 sata jutrom šću obdaren i ako slabiji, penje se na više, medju uvala polegla biela sela okićena buj- | željniji do mene, da vidim svoga pobrati-

| probudismo se u Franzensfeste, Bilo je stu- jer se osieća tim ponosnijim od onog u nošću prirode. Sad do malo započinje Dra- ma, s kojim sam sproveo djetinjstvo i mla-

duboko usnulom prirodom, dok su mu vier- deno kao kod uas u sred zime. Brže bolje nizini, kao djetešce, koje svim silama preže, va svoj tek, uz koji se vuče željezni put. dost, sve vesele i tužne dane, dok nas ka-

ne zviezdice kano zaljubljenice treperile na
visini neba. Vlak se sve to više penjao u

guste šume. Sve je tiho i mirno, samo što velikoj visini, a povrh glave ti strše ogro- na zemlji upiru svoje oči u visine i svi na- kom, Dvie ćeš takove opaziti jednu do dru-| 10 “s sati. Slutili smo,
vlak, koji prekidno izpušta od sebe te- mna alpinska brda, iza kako si se bio kano rodi snievaju o nebu, koje nadmašuje vr- ge, a kuće u naokolo nijedne. Tirolci su Kristo nije našao

taj
žke odisaje, razbija tu noćnu tišinu. kan da
te biesna neman zgrabila, pa te vodi u ne-

stazom, da
> izgubi u Neizmjerju. Ečava se pružila |

+

 

Poznate krajeve. Svako malo čuješ šum (avježijim, slobodnijim, a misao poletnije i da razgledam maleno, ali ubavo mjestance četrnaest ura voza kroz Tirol uljegli u Ko- duga puta podjosmo na počinak, jer
vode, koja neumorno teče svojim putem, da | smjelije se krili. Excelsior izvinjuje ti se iz  Franzensleste, koje se sakrilo iza visokog rušku. Tu se počinje gubiti ono bujno ti- dan rano trebalo krenuti put
izgubi u morsku pučinu, kao što duše, pa bi se još rado popeo na više, o- brda. Tik do njega je jaka vojnička tvrđja- rolsko zelenilo i pokazuje ti se gdje i gdje

| zaklonismo se u gostionu, gdje ostasmo da se popne na stolac i postigav svoju svr- Nanizalo se postrance selo do sela, da ih snije udes ne povede različitom stazom ži-
|dva sata do polazka vlaka. Tu je već nje. hu, gazi ga nježnim nogama te cieni, da je milina gledati, kako su biela, čista i u- vota? Uzalud ga tražismo po množtvu; ne-
raznim zavojima kroz one duboke prodoline | mački dio Tirola. Neobično ti se čini na je «no i duhom maogo više od onih izpod redna. Nigdje ne ćeš vidjeti onoliko crkava, ma ga i mema. Isto tako ne nadjosmo
alpinskih predjela rasrtih zelenim plaštem prvi mah kad se najednom nadješ na toj njega. I zato po vlastitom nagonu svi ljudi kao u Tirolu, i to skoro svaku sa zvoni-\ni u Zidanom Mostu,

E

mo smo i
neće doći;
na željezni
izčezla, da
, Umorni od

i

s
še2s

 

udomio na onoj krasnoj lombardijskoj ra- hunce Alapa i Himalaje. Excelsior \ poznati sa svoje bogoljubnosti, Dolinom |stanici, pa nam ni
vni. A ipak ti se duh na toj visini osieća/ Prije nego je vlak imao krenuti, podjoh | Drave idjasmo napried, dok niesmo nakon |biti prosliedio put

i

i

:

Zagreba. =
namo na onu vrletnu alpinsku visinu, što va, izpod koje prolazi vlak. Prije neg udjo- goli krš. Objedovavši u Beljaku (Villach), (Slijedi).
ju je zarumenila jutrnja zora, dok je svu smo u nj, Krista mi je zadesila mala ne-|stigosmo na večeru u Maribor. Putem uži.

s P
4 i i 06
i vk
O ja > u \ 4 oi i i Zo. ik RT
O : \ s
i O .

kini je dovršio svoj programni govor i svak Hrv.» da nam kaže koji su to vogje kona- -

a