_szaršvaa immonsm m > s. Br. 118. U DUBROVNIKU 25. Maja 1907. | četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodišie. Cijena je listu sa donašanjem u kuća ili s poštom na godinu K 5; na po godišnje K 8 — Ko je predbrojen i za došasto GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. CIME NME SRNE RE ANNAN IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIO]I 10 I'ARA. | Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE 1(SKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. PRAMA CRVENA HRVATOM Godina III. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Adminištraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Zbilja! možemo reći da su iz odijesii izgubili sjevernicu. Ne znadu više, ni što Košut, nije na karti nalazio Hrvatske, a oni da je otkriju! Ne, nema je, ne smije rade, ni što govore, ni kako da vladaju; u|da je bude. Njihove gore, njihove rijeke, . Magjari — Riječka rezolucija — Hrvati — Kriza. Da, ovako je Supilo pisa“, ovako je Supilo mislio, prije nego je došao 1t d dir sa ma- gjarskim šovenima, prije nego je nasio lu- [trudi uvjeriti hrvatski narod o ispravnosti | \magjarske afermicije: extra Hungariam inon est vita, si est vita non est ita. svakom javnom koraku ne mogu da si njihove krasne slavonske šume, njihovo sakriju svoju mongolsku ćud. Gospodari /naše Jadransko more, vrhunac njihovih situacije u monarhiji, ne svataju važnost aspiracija! Ej, kako bi to lijepo bilo! svoga položaja, ne upotrebljuju ga drugdje A ko bi mabrojio sve njihove obijesti i nego u ugnjetavanju naroda, koji imadu naprasitosti ? Ko bi izmjerio i opisao njiho- prava da dobiju ono što oni već uživaju.|vu silu ? ko pozna azijatsku im ćud? Na sjeveru pritisnuli Slovake, na istoku Oni ko je ćuti. ......... Ruse, na jugo-zapadu bunjevačke Hrvate. Ali svikolici nijesu ovaki. Ovaka vam Tri milijuna Rumunja u Erdelju i istočnoj\je samo tako zvana liberalna stranka ma- kavosti magjarskih iiplomata. A danas ?| Hrvatski narod ostade iznenagjen, stade | Supilo je pod noge bacio svoje nekadanje se pitati : da li je zbilja to isti onaj Frano | političko vjerovanje, on se potjjuno pre- Supilo, koji je otrag ne vele vremena na- | obrazio. Ono, št je nekada obožavao, on|pisao gori navedeni članak protiv Magjara danas prezire; sto je prezirio cn danas\|i Franje Košuta — a poznati srpski novi- obožava. Ova nagla evolucija kod Frana | nar u svojoj shvatljivoj uzrujanosti izusti Supila, neda sc opravdati nikakovini ozbilj- opravdano innijenje: Frano Supilo trguje nim motivima. Doćir Frana Supila sa Ko- sa politikom i svojim političkim harak- prijateljske odnošaje sa magjarskim naro- dom, i potpomagati ih u patriotskoj njiho- voj borbi protiv Beča i njemačkog suveren- stva; uz uvjet, da magjari takogjer sa nji- hove strane pruže pomoćnicu ruku hrvat- skome narodu, e da se i ovaj dovine do narodne slobode i ustavnih reforama. Neo- visna stranka izjavi se sklonom sa Hrvatima ugovarati, dapače Košut obeća da će on glavom doći, u ime svoje stranke, na riječki sastanak. Nastupiše nenadano izbori u Ugarskoj nemadu niti deset zastupnika svo- gjarska, stranka koja je danas na vladi. Ito njemu izvede peokr:t. Supila sj:gurno, koji jih, a kamo li 90, kako to pravica zahtjeva. Srbi u Banatu i Bačkoj kušaju na sve na- čine da im ugode, ali ni oni dosta puta ne. mogu, da im izvrše njihove hire i eto ih. onda na muci. U jednu riječ sa ovim na- rodima postupaju kao razmaženi i iskvareni gospodičić sa svojim širomašnim školskim drugovima. Nego ni to im nije dosta. Nije im dosta: što su u svojoj Magjariji od Karpata do Drave uništili svaki pokret, svaki javni trag života drugih naroda, što su njihovo biće pokrili plaštem mongolskog nasilja, neka svijet ne vidi što.oni trpe: još bi nešto htjeli. Htjeli bi da ih nestane, da ih isko- rijene. Ali kako ? Jezikom, nije moguće, niko ga neće, ne razutmije ; kulturom, i još manje kad je ova i njima potrebita. Da kako ? Evo kako. Izmisliše okrutno zvijersko sredstvo : Odijeliti malu dječicu, koju su majke tek od sise odbile, od svojih rodite- lja; dignut ih iz njihova zagrljaja, te ih metnuti u njekakve zavode, gdje će čuti je- dino slatki jezik Arpadova Szombata ! Što još nikomu na svijetu niti na um ne pade, oni eto izvagjaju ! Po tom vidi se njihova tatarska ćud. Ovako su i Turci u srednjemu vijeku odgajali janjičare — a eto mi još nijesmo iz njega izašli. Pa ni ovo nije još ništa. Podigoše pro- gonstva protiv jadnijeh Rumunja. Ove go- dine htjedoše nesretnici da se kruni potuže na nepravde, ali vitezovi isposlovaše da ih kruna ne primi predase. Rumunjska omla- dina potužila se Evropi na tegote što ih trpi ova i njezin narod, Radi toga povedoše | protiv njih nečuveni monstre-proces, koji će se po nesretnike zlo svršiti. Optuženika ima sa svih strana: iz Erdelja i Ugarske, iz gjačkih, odvjetničkih, svećeničkih, trgo- vačkih i novinarskih stališa; ima ih na stotine ! A što da rečemo o Hrvatskoj? Ova sa svom svojom autonomijom dospijela je, ser- vilnošću svojih, u taki položaj, da joj je. volja viteške braće sveti zakon. U njezinu autonomiju zaboli su vitezovi svoje runjave prste: danas miješaju crkve- nom, sutra će upravnom, prekosutra škol- skom i sudbenom autonomijom, raspolažu hrvatskim novcem, ali što je to njima ? Zar smije da bude kakve Hrvatske? Zar ono nijesu njihove županije ? Njihov diktator, PODLISTAK Pogledi. — Putne bilješke. — Napisao Ante Anić. Sutradan jutrom odvezosmo se u Šestine do skromnog groba uzkrsitelja hrvatstva, D.ra Ante Starčevića, da se poklonimo nje- govom prahu. Skrušen sa.n dugo klečao uz zi tii je njihova najpopustljivija, najumjerenija | stranka ! Da pomislite kakve su ostale! . . . Ima ih još dvije, jedna gora od druge: «umjerenu opoziciju» ili ti Apponijevce i treću najradikalniju skrajnu ljevicu Košu- tovce. A što hoće Košut? Ne zna ni on. On hoće veliku Magjariju, hoće za to da satere i skrši sve što mu na put staje; sliči arkanu koji se zametnuo jedino da pustoši. On nije niti iz daleka zadovoljan što radi «umjerena» stranka i od koje radnje mi smo gore nabrojili jedan mali dio. Njemu je to sve ništa. Liberalna stranka, on kaže, odviše je pomirljiva, odviše popušta drugim narodima; ona ne valja za ništa. Zato, narode, viče mu on svaki dan, prokuni liberalce, pljuni na njih\ Evo nas k tebi, mi ćemo da s tobom vladamo! Dogji k nama! A narod ? Narod, viteški kao i vogje mu, — ide k njima! Liberalnu su stranku pocijepali, liberalnu vladu uništili. Još ona drhće, ali toliko da ispusti dušu. Svaki dan očekujemo njezinu smrt, njezino rasulo. Tad će nastati najviša kriza, što je monarhija doživjela otkad je ustavnom državom. A što ćemo mi Hrvati ? i Stojimo licem u lice, oči u oči velikog preokreta. Gledamo propast jedne velike stranke, a na mjesto nje vidimo gdje se dižu najveći šoviniste, što ih pamet ljudska može pomisliti. Znamo nadalje da u zemlji gdje se to zbiva ima 7 milijuna ljudi, koji se igraju na gospodara, a 10 milijuna onih, kojim je dopanula uloga sluga. Ovih je dakle dosta više. Znamo pak kako u drugoj polovini iste države namrgogjenim čelom, oštrim okom gledaju na narod, koji danas čisto i bistro kaže, da mu je Košut «Bog» i da on dru- goga Boga na zemlji ne vidi. A znamo i to, da Jelačiće i Paskijeviće crna zemlja krije i da ih više nije moguće oživjeti — nije moguće ! A znamo i onu; pritisnuto jače sve na više skače. Ko je ovako tačno i objektivno magjar- sku politiku i šovinizam orisao? Glavom Frano Supilo otrag ne vele vremena! sviest hrvatstva, jače razsvietljenu sjajem, te se prelieva vrh onih svietlih ploča i zlatnih ismena. I idući put Zagreba čini ti se da pred tobom oživljuju davne slike onog kraja, u tolikim uspomenama na život i dogodjaje uminulih dana, koje je onako vierno iznio na svietlo nezaboravni Šenoa u svojim ro- manima. Razgledasmo zatim kaptol i s vi- sokog zvonika prvostolne ckve uživasmo divan pogled na grad i okolicu. Idući poslie podne llicom, sretoh svog sudruga sa gimnazijskih klupa D.ra Mata L., jednog od ponajboljih naših publicista. : M sli! i HI ii D.r Mato svojom uztrajnošću i željeznom a|voljom znao se je dovinuti do zamlernog stupnja kulture uza svu višegodišnju težku borbu za obstanak, Možda ga je ono more, odgojilo ipak junakom u životnoj borbi za obstanak. — «E, Mato moj, zdr4# bio, kako mi ti? Baš sam te želio i nastojao vidjeti» — «O, ti si to, Ante, a kako si brate?» \je od prirode jjadar:n nekom osobitom lu- |kavosti, nijesu mogle općarati 1 1eđene riječi | Magjarskih šov:na prema Hrvatskoj; njemu \je vrlo dobro iz iskustva bilo poznato, da Magjari nikada nijcsu bili prijatelji brvat- skome narodu, da su se oni obraćali lirvat- skome narodu samo u kritičnim momentima, kada im je trelialo pomoći protiv lječa, a netom bi Beč uduvoljio njihoviin zalitjevima — odmah se Magjari pretvoriše u rajkrvnije neprijatelje hrvatskih interesa. Kome nije poznat Deakov tiko zvani «/Žijeli list». Iza kako se hrvatski narod izložio, nakon što je pritekao u pomoć Ugaiskoj p.otiv Beča — Magjari, kad postignuše svoj cilj, okre- nuše legja hrvatskome mnaroću i Hrvatsku proglasiše Magjarskom pokrajinoia. Ovo su historični fakti, koji su vrlo dobro bili po- šutom i Polonvi-om dostatan je bio, da u, teromi. Supilu je bilo poznato negodovanje Ugarskoj i Košut se ispriča da na sastanak | hrvatskog naroda i hrvatskih patrijota pre- pristupiti ne može; koalicija stupi na vlada, ma njemu zbog ovako nagle njegove poli- Košut postade ministrom, ali do danas ma- tičke evolucije, koja je unicum u političkim | gjarski političari ne potpisaše akte riječke analima. Što on radi? Trči u !Dubrovnik e | rezolucije, kako bijaše megju hrvatskim i da bi uvjerio Dr. Pera CĆingriju, nestora | magjarskim političarima ugovoreno. Žalo- negdašnje narodne stranke, kako je njegov |sno je, da srpsko-hrvatska koalicija nije korak opravdan i da bi ga predobio za\znala prisiliti Košuta, da i magjarski narod svoju stvar. Supilo ide k Dr. Čingriji, o /'svojim potpisom utvrdi ono, što već riječju kome je on isti negda pisao: da se nije | Košut Hrvatskoj bijaše obećao. Po tom rije- priznavao (t. j. Ćingrija) Hrvatom prije nego čka resolucija izgubi jedinu moguću svoju je on stupio na uredništvo «Crvene Hrvatske». Supilo se nije mnogo trudio, da staroga Cin- griju predobije za svoju stvar. Dr. Peru Cingriji ne smije se zanijekati patriotizam i ljubav prema interesima hrvatskog naroda, ali ipak | treba konstatovati jednu činjenicu : Dr. Ćin- griji fali. političko oko pok. Miha Klaića i Pavlinovića. On se je udobno nalazio u društvu pok. Klaića, ali bez Klaića on je znati i Franu Supilu, kao sto mu je bila|oslav izgubljen — kao brod bez busole i poznata i hipokrizija magjarskih političar. kormilara ; odatle, da nije znao zaprije- Jednako slijedi i danas. Nema sumnje, čiti rasap stare narodne stranke. Dr. da se Austrija nalazi u teškoj |ivlitičkoj krizi, | Pero Čingrija dobar je patrijota, ali nije a Magjari kao vješti političari nastoje ovo se pokazao iskusnim političarom, više ili abnormalno stanje izrabiti \ svoju korist; manje, on se je uvijek povagjao za ide- ipak, oni se ne osjećaju (lostitno jaki, do jima drugih iskusnijih boraca za narodnu bi mogli osamljeni Austriji imponirati ; nije| stvar. On se nije u nijednoj prigodi istakao im nepoznato, da su oni i u samoj Ugar-| kao originalan i samostalan političar. Zao- skoj manjina prema «ostalim ne magjarskim narodnostima Stjepanove kiuwne. | ako je Hrvatski narod, više ili imanje, sputen pod njihovo kopito, iz pr išlosti razabiru, da bi lako Beč mogao se poslužiti sa hivatskim narodom protiv njih i porirsiti im šovini- stične planove. Trebalo je dakle za sebe predobiti javno hrvatsko mnijenje, trabovalo je hrvatskome narodu predstaviti: kako se magjarski interesi islovjetnju :a hrvatskim interesima, kako je lirvatski narod upućen na magjarski narod i kako je neophodno potrebito, da se ova dva navoda megjusobno potpomažu. Magjaiski poličari znali su ipak vrlo dobro, da tad bi oni ponovno izašli pred hrvatski forum sa ovakoviim doktrina- ma, da im hrvatski narod ne bi vjerovao, jer iskusio liberalizam i slatke fraze ma- gjarskih političira — tiebovalo je dakle poslužiti se drugim uspješnijim sredstvom, trebovalo ja svladati hrvatsko javno mnijenje pomoću hrvatske žurualistike i hrvatskih političara. I Supilo nenadano ide u Rim, saslaje se tonom glasa. — «Dakle, Malo, da se vidimo nakon toliko godine, i to baš u Zagrebu, o koje- mu smo u mladeniičkim daniiaa toliko snie- vali!» — — «Eto vidiš, gdje sami ti napokon do- stao» — odvrati — «a odkud si sada ?» - upita — «Sa milanske izlože» — rekoh. — «Dakle s jedne na drugu 7?» — on će. — «Uprav se sad zujutili do ove ovdje», — — «A i ja tamo spicšim — reče — «hajdemo dakle skupa». Putem se razgovarasmo o djačkim uspo- menama, o životnim našim prilikama a |najposlie o novoj eti u hrvatskoj politici. — «Jesi li vidio izloge u umjetničkom paviljonu ?+ — upita m: prijateij. — «Ne još; mislim tamo sutru» — — «Ne odgadjaj, hajdemo sadu, a odatle ćemo na izložbu». — — «Dobro, kako hoćeš ; što prije, to bo- lje», — U umjetničkom je paviljonu bilo 180 radnja i kiparstvu od 36 v- kružen uskim dubrovačkim ambijentom i politički orizonat ostao mu je stegnut. U- zevši sve ovo u obzir, shvatljivo je: zašto Dr. Pero Čingrija nije dosegao politički ori- zonat Klaića, i Pavlinovića. On je ostao čovjek, rodoljub prvih impresija, a na ta- kovog čovjeka Frano Supilo mogao je lako uplivisati i predobiti ga za svoje ciljeve. Nema sumnje, da je pok. Miho Klaić živ, vrijednost: vrijednost pravnog ugovora ili pakta megju hrvatskim i magjarskim naro- dom. Zašto Košut nije potpisao riječku re- zoluciju, shvatljivo je. Košut je vrlo dobro poznavao postulate hrvatskoga naroda, on je znao, da Hrvatska neće na sebi počiniti samoubojstvo i priznati se magjarskomt pro- vincijom ; a dajuć svoj potpis Franjo Ko- šut riječkoj rezoluciji, on bi faktično bio priznao hrvatsku samostalnost i paritet Hr- vatske Ugarskoj, on bi bio svojom rukom potpisao osudu magjarskom imperijalizmu. Ali Franjo Košut riječku rezoluciju potpi- sao nije, i po tom riječka rezolucija i izgubi svaku važnost pred Magjarskim političkim forumom ; tako, da je Košut mogao slobo- dno izjaviti u klubu neovisne stranke, da nikakove obveze nije utanačio sa hrvatskim narodom, a Wekerle otrag malo dana ka- zati : da_mu nijesu poznati zahtjevi Hrvata. Riječka rezolucija morala je pred magjarski forum iznijeti sve zahtjeve i pravna pitanja hrvatskoga naroda. Je li to riječka rezolu- cija uradila ? Mislimo da nije. «Obzor» je otrag malo vremena pisao, da je riječka re- zolucija minimum naših zahtjeva. Eto baš najveće pogriješke riječke rezolucije. Ona danas bi Dr. Pero Čingrija bio najveći an- nije smjela biti minimum već maksimum tirezolucijonaš, privrženik Austrije i prijatelj naših zahtjeva ; magjarima se moralo bi- Kanonika Crnice — kao što je i nekada stro predočiti sve zahtjeve hrvatskoga na- bio. Supilo je vrlo dobro poznavao do-|roda i ministar Wekerle ne bi se usudio bru i lošu stranu gospara Pera — znao|kazati: da me zna za hrvatske zahtjeve ; je, da će ga lako za svoju stvar predobiti, bilo bi se izbjeglo današnjoj političkoj krizi. a po tom i javno mnijenje prepraviti na Da je riječka rezolucija bila maksimum hr- najnoviji preokret hrvatske politike. | Su- vatskih zahtjeva i da hrvatski političari pri- pilo je uspio. Dr. Pero Čingrija svladao siliše magjarske političare, da dadu i oni je neke stare konservativne elemente na-|svoj potpis riječkoj rezoluciji, bez sumnje, rodne stranke, a mlagji naraštaj, koji se riječka rezolucija bila bi remek-djelo hrvat- rado zanosi za svakom novom političkom | ske politike. Da je ovako slijedilo, danas idejom, bez aklijevanja, pristao je uz naj- Zagorac ne bi uzdisao i pisao: Magjari su noviju političku fazu. Političke kombinacije nam počeli nijekati najprimitivnije pravo, mladih i nekih starijih elemenata doveli su koje narode obilježuje, a to je jezik. U ne- \ izložio 32 slike. | | Cienio sam, đa ću tamo naći otamo za-| \stupanu secesionističku školu, .& je na, \milanskoj izložbi u obće nije biio, i poviti | selih se, što sam se dobrim dielom prevario u svojem mišljenju. Vidi se, da tudja otrovna Ibiljka, kod nas krivim putem unešena, ne može da se uhvati zdravog hrvatskog stabla. Ta impresionistička novotarija prava je de- kadenca imjetnosti. i Izključuje glavne uvjete njezine, istinu i jasnoću, pa hoće da djela budu liepa. Neki oblici takove škole prava su karitura umje- tnosti ; nedovršene skice, kao da ih je o- lovkom izmiazalo školsko diete. To su ne- odgonetljive zagonetke ; prava anarhija_u umjetnosti. Nu sljedbenici. hoće, da gledalac misli, što je umjetnik hotio da prikaže. Ali na tim neuaravnim (kao čovječja pit u ze- lenoj boji ili cviet u obliku četvorine) fan- tastikarijama, sam Bog bi mogao pogoditi, što je slikar mislio. Umjetnost mora da se temelji na istini i jasnoći; inače nije u tnost. Samo je nekoliko takovih slika tu izloženo. Mato bi prolazeći mimo ss% sa Košutom, povraća s: na lijeku i u|do tako zvane riječke rezolucije. Hrvatski gaciji sa strane Magjara, državnim i priro- «Novom Listu» pečati članak, u kome se!| političari izjaviše se spremnim stupiti u!dnim zakonima zajamčenog nam prava, Odlaziš s groblja poniev a duši svietliju| — odvrati prijatelj oniin svojim osobitiia mjetnika. U posebnoj je dvorari Medović opsovao i sliku i slikara. — «Što je to, Mato ?» — upitao bi ga, kad bismo došli pred koju takovu sliku. — «Što je ovo, pitaš me; a kad ne bi znao kazati ni onaj, što je namrčio ?» — reče. — «Dakle se slažemo u estetičnom shva- ćanju, i ako se u političkim pitanjima u mno- gočem razilazimo». — rekoh mu. Većinom bijaku slike novog načina sli- kanja, naime nabacivanja boja, što godi oku, a u suglasju je ipak sa zahtjevima umjetnosti. Tu promjenu opazih i kod samog Medovića, koji je, sačuvavši tradicije, umio, da oblikom ugodi novijim pogledima. Medju izlozima bio je zastupan i jaki virtuoz ki- parstva, naš Meštrović, učenik bečke sece- sije, sa 3 svoje radnje. Hoće li se taj ge- nijalni mladi umjetnik riešiti nekih spona svoje škole ? Uzdajmo se ! Zadovoljni s napredkom hrvatske umje- tnosti, izidjosmo iz paviljona, da razgledamo izložbu, gdje je gospojinski odbor bio priredio tog dana osobitu sve- čanost. — (Slijedi).