Br. 119. rila i «dubrovačka omladina» i neko šnjom.|i Nije upalilo. Skupštine nema, a telegrami su zgotovljeni, pa bi ih jedan sa svojim potpisom imao upravit «u ime velikog di- jela» dakle ne većine, (a i kolik je taj ve- liki nepotpisani dio treba znat!); megju to ne znadu još, hoće li se na to odlučit. U to- liko će se ma svaki način sutra otposlat drugi telegram s potpisima, na: «Vicu Mihaljevića, predsjednika izbornog odbora hrvatske stranke — u Splitu. Osugjujemo telegram upravljen Buliću od nekolicine djaka, a potaknut intrigama iz Dubrovnika. (Sa preko 30 potpisa). Ovaj vam telegram dosta govori.» Slučaj je ovo jako rječit, pa premda ne bi bilo potreba dalje govorit, srce nam ne da, da i mi sa strane uredništva štošta ne primjetimo. Dok se ni malo ne čudimo be- dastoći dubrovačkog telegrama, moramo priznat, da smo iznenagjeni političkom o- štroumnosti potonjeg telegrama bečke mla- dosti. Od mladosti, koja je tako lako shva- tila, što se krije u onomu telegramu, koja je razumijela, da udovoljit onoj pobožnoj željici značilo bi nasadit se, bit stafažom za nečiju ambiciju, može se otadžbina mno- go nadat. Kretenski tekst dubrovačkog tele- grama odava nadahnuće dragog sina «sije- dog borca», a što «oni od akademske časti» nijesu po svomu običaju stavili i svoje pot- pise, ne možemo razumjeti. Sigurno nijesu bili toliko pametni da uvide telegramsku blezgavost; pa kad su se potpisali i na druge .ludosti, mogli su zanago i na ovu! po tom što su se izjavili bržojavno soli- darni sa držanjem vlade i delegata u Pešti. (Sabor). Uslijed krize koja je nastala, ne zna se za stalno, kad će se otvoriti hrv. sabor. Glasa se, da bi mogla nastati koali- cija dviju pravaških stranaka. Svakako smo na vidiku novog vremena i nove parlamen- tarne konstelacije. (Starčevićanstvo). S radošću konstatiram, da starčevićanstvo sve to više zahvaća ma- ha, koli u Zagrebu, toli u ostaloj Hrvatskoj, što dokazuju brojno obdržane skupštine po domovini, a osobito sada iza bankrota rije- čke rezolucije. Neki rezolucijonaši već izjav- ljuju da će stupit u Starčevićevu stranku. Složna jedinstvena stranka pod zastavom neumrlog Starčevića mora slavit pobjedu, jer njezina nauka ako nigda, barem sada (kle.etama na hrvatsku stranku da glasuju slavi slavlje. o O, za A uprav je jedna uvrijeda, smatrat i drugu mladost izvan Dubrovnika jednakom i mi- slit kakvi mi, taki i oni u Beču. Evo da nijesu. A zašto se baš iz Dubrovnika tele- grafiralo, zašto je tu potpisana dubrovačka mladost, u koju spadaju Čingrijini pisari ? Bečka je to mladost rastumačila, kao da živi u Dubrovniku, kao da najbolje pozna naše prilike. Opće je poznato, da je Čingrijam dogo- rjelo u «hrvatskoj stranci». Neće stranka, da sluša komandu pametnog Melka, neće da prizna «velike» njegove zasluge i sposo- bnosti, nije mu gdje u sjevernoj Dalmaciji (jer se u nas izigrao) priskrbila mandat za Beč. Ko pak neće, da udovolji Ćingrijinoj| ambiciji na narodnu štetu, ko neće da .eče na svaku njihovu: amen, taj im je nepri- jatelj, proti tomu neće imat mira, ako mu grob ne iskopaju. Tako im je stranka kriva jer im posli ne idu dobro, dok su naprotiv tomu oni sami krivi. Zato u stranci rade, proti stranci; njoj pripadaju formalno, srcem | su u stranci neozbiljnog Smodlake. Kad bi' ovaj postao poslanik, demokrati bi od ackte. postali strankom, a tad bi uskočila firma Cingrija, otac i sin u demokrate, koje bi im | u ime pristalo kao vragu križ. Ovo sve je javna tajna. I zato ovi podli manevri, kuka- vičji rad, farizejsko prevrćanje oči i skrivanje | za ove «naše od akademske časti». To je kliki prešlo u krv, tako je vazda praktiko- vala i praktikovat će, dok bude životarila. A vazda se nagje siromašnih duhom, koji joj služe od stafaže, koji ne znadu, da se borna agitacija“ način agitiranja, koji je 1iknuo iz mozga općinskog vijeća u Stonu: agitiranje bez riječi, bez razvijanja programa, bez obe.a- vanja i laskanja: agitiranje samom mimi- kom, žestokim kretnjama, poigravanjem ko- nja i zaglušnom vikom. Dernburg i svi glasoviti agitatori ostati će zastigjeni nad ovim jednostavnim, brzim i uspješnim na- činom agitiranja, koje će duhovitost Stonjana zagrjeti na daleko. Izborne vijesti. Iz Stona. Sve rezolucijonaške novine predbacuju nami, da smo mi pravaši vodili svukud živu agitaciju pri prošlim izborima; hoću da nas ogrnu onom kabanicom, kojom se oni biše ogrnuli. Nego zahvalni ostajemo sjljetskoj «Slobodi», rezolucijonaškomu listu, kad bar ističe, lako se s njihove strane agitiralo. Evo što piše «Sloboda» 19 u br. o agitaciji Stonu pod naslovom: ,Simbolična iz- »Nov i nečuven do sada Do 12. o. mj., dakle dva sama dana pred izbore, okolica općine Stonske bila je još|vjerenstvom, kako osvjedočeni pravaš, gla- netaknuta ; narod nije još poznavao ni imena |sovao po mome osobnome i vlastitome | svoga zastupnika. Četiri dana prije toga došao je vitez Vučidolski u Ston, obvezao | središnj.g odbora stranke prava u Dalma- | načelnika i one poznate oko njega. Uslijed |ciji, i ništa više. ovoga razletila se krilata riječ, s kojom te najprije nejaka stonska djeca dočekaju : «zadali smo vjeru, obećali suio se!» Ove riječi izgovaraju djeca s jednakom zbiljom | pojedini to su učinili slobodno i iz svoga strogošću na licu, kao i njihovi oci, A sad da pregjemo odmah na samo iz- bornu agitaciju. Dva dana pred izbore, u preko njih kamenje meće, a za njima ruka skriva. Je li ovo pošteno, to oni ne pitaju. Ali zato ipak puca svakomu pred očima, a bistra bečka mladost je najbolje definovala ovaj «pošteni» klikaški rad iza busije, kad ga je nazvala intrigom. Zagrebačko pismo. Zagreb, 29/V. nedjelju u jutro poslaše gradski oci u Ston desetoricu svoje mladosti nakićenu cvijećem i trobojnicom, da na konjima protrče pro- stranu okolicu i na taj način upozore narod, da će se nešto važna dogoditi. Oznojena četa projahala je svako selo tri puta u okolo, praveći na konjima žive slike i vičući bje- |somučno : «io, Vuković, io!» Običaj je u Stonu, da konjima ne režu repove, valjda (Bankrot riječke resolucije). Ovih dana po Hrvatskoj a navlastito u Zagrebu sve vri, čeka se dan na dan, da cijela Hrvatska zato, što predijel obiluje silnim brojem ko- mara i muha. Ova zgoda došla je dobro viteškoj četi. Oko desne ruke zamotao bi konjanik konjiku rep, savio ga pri kraju u plane patriotičnim gnjevom proti «bratskom», «viteškom», «iskrenom» Magjaru, a ujedn» kao osuda i ogorčenje prevarenih proti pre- varenim, koji su tako svečano nasjeli i bla- mirali se. Najveći «prijatelj» Hrvata Košut et comp. niječe hrvatski jezik kao službeni na hrv. željeznica.1a; tvrdi da je Hrvatska dio magjarske države; čini čekati toliko vremena hrv. delegate u predsoblju dvorane ug. ministra, kao da $u mu sluge! Odbija uz Curno odobravanje svojih predlog Tu- škanov glede hrvatskog jezika na željezni- cama u Hrvatskoj, izjavljujuć, da su želje- znice u Hrvatskoj privatno poduzeće ugar- čuperak i njim kao zmijom prijetio zabe- zeknutom pučanstvu. Tako su potrkali i osvojili sva sela i ka- sno u noć povratili se u grad. «lo, Vuković, io!» -— Vas izborni pro- gram, čitavo razjašnjenje sveopćeg i jedna- ikog prava glasa !“ Pa uz ovakovo agitiranje, koje njihove novine iznašaju, još imaju brka, dopisom Stona u 41. br. «C. H.» zamjerati preč. D.n N. Baći, što je došao u Ston po obi- čaju pohoditi svoju sestru. Predbacuje mu se, da je počinio sramotu, koju nikad o- ske države. | usprkos svemu tome hrv. de- legati poručuju Hrvatima, da se okane skup- ština, prosvjeda, već da muče i odobravaju «njihovo hrabro i odlučno držanje». Dakle kad budu nam zanijekali i pravo na opsta- nak i tada ćemo mučati i puštati se slijepo voditi za nos! Ali mjesto da hrv. delegati povuču posljedice, oni javno kažu, da ne prat ne će (bum!!!!), što je glasovao kao i njegovi parokijani za pravaškog kan- diđata. D.n N. Baća, uzorni župnik Banićima, on je vavijek bio pravaš, i on je glasovao po svome osvjedočenju, a da je ikoga na glasovanje za pravaškog kandidata | nagovarao. Stonjani su, kako im piše «Slo- k boda» agitirali na osobiti način za protu samo neće položiti mandate, već da neće niti opstruirati, a već sada malaksaju, toli- ko da su se neki povratili kući, da ne bu- du odgovorni za slučaj ponovne blamaže. «Obzor» dapače preporuča delegatima, da popuste Vekerlu i da ostave to pitanje za sada regnikolarnim deputacijama. (Stari Magjaroni). Javna je tajna da će neki stari magjaroni stupiti, posredovanjem Supila, u srpsko-hrvatsku koaliciju, a regbi pravaškog kandidata i njima nije sramota, kao što im nije sramota prevrćati političkim načelima, kao kabanicom. Stonjski «C, H», ne mrči Sfdnjane! — stinković iz Banića kod Slanoga. U broju 41. «Crvene Hrvatske» od 22. Svibnja, pečatan je jedan dopis iz Stona 15. Svibnja, u kojem se nepoznati pisac dota- kao i mene, dapače, rijet bi i navlaš da je bio napisan, e da me se zadjene. Ko je po- dopisniče | PRAVA CRVENA HRVATSKA snikova namjera tako je prozirna, da ne treba razjašnjenja. Ali, quem Deus vult kavnomu nepoznatomu dopisniku «Crv. Hrv.» iz Stona: hoteći uvaliti iiene u jamu, uva- žima. Jer stoji pisano u rečenomu dopisu, da sam ja prvo izbora boravio ovdje u Stonu preko sedmice dana, te kušao da u mjestu zavedem koga, koji bi glasovao za «furti- maše» i tim | omutio slogu. Istodobno pak tvrdi se da sam ja dne 16. tekućega zaveo u Slanomu toliki broj (da su se siromasi Slanjani prepali) mojijeh parokijana razni za Liepopili. Nego, pošto sam ja došao u | klevetam ma bilo proti komu. Ako je pošten te ima obraza, neka se potpiše i dokaže či- njenicama, da sam koga oklevetao, spravan sam mu odgovoriti, ma gdje bilo. Pošto je dopis datiran u Stonu, nebi rada da moji sumješćani pomisle da ja držim i vjerujem, da ga je koji od njih sastavio. Bože oslobodi! Dopis je datiran u Stonu pro forma, a nije isključena mogućnost da je u mjestu i sastavljen bio, ali da ga je sastavio Stonjanin, ne vjerujem. Pravi Sto- njanin nemože lagati znajući da laže, kako što to čini sastavljač rečenog dopisa. Za pravo, ja nijesam imao ni namjere da odgovaram nepoznatomu opakomu dopi- sniku «Crv. Hrv.» iz Stona, ali da se nebi mislilo da sam to iz straha učinio, silom sam se odlučio na ovo par redaka. Kako se pak nadam da će me se još po novi- nama za mioje glasovanje od 16. tekućega u Slanomu napadati, jer sam bio — dal permanente giudizio statario — koji sjedi u Slauomu, — na novine osugjen — tako glasi osuda koja mi je sa anonimnim pi- smom priopćena, te zajedno sa gorirečenom «Crv. Hr .» poštanskim žigom: Slano 24 5. 1907., dostavljena; to najsvečanije, otvorena i vedra čela izjavljujem: da sam dana 16. tek. mjeseca u Slanomu pred izbornim po- \uvjerenju mirne savjesti, za predloženika Ako je pak veliki broj mojijeh župljana isti rečeni dan jednako pored inene glaso- |vao za istoga predloženika, oni svi, i svaki vlastitoga, potpuna osvjedočenja, kako svi- jesni, slobodni, neodvisni i pošteni mještani, kako pravi Hrvati i kremeti pravaši, i mirna Bosna. Napokon na luda i djetinja zadirkivanja, ma ona otkud i kako mi došla, neću se više osvrtati, nego ću jedino, kad im se do- dije te prestanu, najposlije pečatati knjigu gospara Luja Milića iz Slanoga, koju mi je pisio dne 7/5. 1907, i moj mu odgovor, nadodatkom onoga što je na riječ slijedil» izmegju mene i njega pri momu odlasku iz Slanoga za Ston. Neću ovom prigodom za- boraviti ni gori spomenutog anonimnog pi- sma, neka se vidi sa kako ozbiljnim lju- | | Nije istina, da sam ja protiv Don lva'| lio je s>be i zakopao vlastitim svojim la- | Prodana, već ga naprotiv štujem i bio sari! ima plesu, koji mu je u čast učinjen u Ja- [nji — $S poštovanjem Dr. Bjelovučić. Opaska uredništva. Ovaj ispravak mogli potpunim pravom ne uvrstiti, jer nije | sastavljen u granicama zakona, ali ipak do- lo ga u ime nepristranosti i po onoj \da se čuje i drugo zvono. Naš g. dopisnik I I \bi jom sestrom) i ovdje po dopisnikovoj. U «Dubrovniku» je bio tiskan proglas na bokeški narod, polpisan od središnjeg izbor- nog odbora (Srpskog) u kojemu se prepo- ruča izbor Bjeladinovića za zastupnika na car. viječe. U istom proglasu, koji je bio raspačan po cijeloj Boki, pokazali su Srbi koliko im je stalo do »sloge» i «ravnoprav- nosti» sklopljene sa nekim Hrvatima u Ko- toru. U Boki ne vide oni drugo već «srpsko», cijeli bokeški narod proglasuju «srpskim», i tako pišu u proglasu: «Boka biscr srp- skoga (!) naroda, koji se mora očuvati». «Boka znači more za srpstvo, a to je isto što i disanje za ljude. U Bokelja ima još mnjivo pročitao rečeni dopis iz Stona, biti| Vukoviću, a glasovao za Franića tužio ko- će se uvjerio da mu je sastavljač dosta mesaru, već je bio od žandara pušten, jer matrikulirani as, Uz ostalo, zlobna dopi-, je zamijenio svoju s očevom legitimacijom. Nije istina, da sam ja prijetio javno bi- |\ raču ako ne glasuju za Vukovića, već sam perdere, dementat. Tako se dogodilo i ku- se s nekim smijao u kolu prijatelja i ša- m Pak ima riječ. Naprotiv crna družba, i\se kupi oko famozne «Crvene Hrvatske», neće da donese viši broj ispravaka, koji su sastavljeni u granicama: zakona. (Universa). U eri bratimljenja zbila se Ston na osvijet Spasova dana, (jedinom na-|iobožnji klikin «liberalizam»! Ali o tome na hrv. sveučilištu uprav zanimiva afera, za mjerom da ovaj blagi dan provedem sa nas nimalo čudnovata, što je pobudila u-|mo zrujanost megju djaštvom, tako da se je | tvrdnji proveo preko sedam dana, pitam ga:' bojati nemira. Na Duhove slavila se posve- kako sam ja za 16. tekućega mogao biti u ta nove sveučilištne zastave. «Srbi» izostaše Slanomu, i zavestiti toliko mojijeh paroki- s uzroka, što ne priznavaju hrvatsku zasta- | jana da glasuju pored mene? Dakle, ili je| vu kao sveučilišnu. Ali se tome opriješe prva dopisnikova tvrdnja laž, ili druga. Et starčevićanska mladost i veliki dio napred- mentita est iniquitas sibi. Neka se nepo- njaka i tako proslava ispade uprav sjajno.| znati dopisnik srami izraza, koje upotrebljuje Dakle hrvatski akademičari ne smiju sma-| prama meni. Ja nilesam kader poslužiti se trati hrvatsku zastavu svojom, u svojoj zem- lji, na svojoj universi za ljubav šake «Sr- ba»! Valjda su poželjeli srbijansku ? Što ćemo još doživjeti ? govorimo na drugom mjestu. sanjin s IŽ koja Eto, to je Iz Kotora. |Račišća i Žrnova, koji su za vrijeme izbora i poslije istih bili izloženi svakim intrigama i insinuacijama, jer bili za Liepopila. Radi pokornosti prama imalom Roku, pra- vaši su dakle bili kažnjeni, a sad je potre- bno, da on svoje najvjernije nadari pristoj- nim načinom, pa ako je spomenuti učitelj poslije petnaest godina službovanja doživio, da ga je mali Roko isključio iz trojke, in- teresantno je vidjeti ili bolje čuti kakovim će ordenom biti obdaren učitelj Puhiera lanjski žestoki pravaš, a sadanji najžešći pristaša i skutonoša maloga Roka. Poštenjak. Kako je uspio Tresić i Bijankini. Organ talijanske stranke «ll Dalmata» q br. 42. donosi: «Tresić nije bio miljenik gospode koja su na općini u Staromgradu, ali nakon što su dotična gospoda primila alternativu iz Dubrovnika: ili će te glaso- vati za Tresića ili mi nećemo glasovati za Bijankinija, nasta preokret i Dr. Tresić postao je nenadano idealni čovjek Staroga- grada. Mi smo znali da će za Tresića gla- sovati činovništvo. Iznenadilo nas je pako, da mnogi od naših sumišljenika, iznevje- rivši se nalozima stranke, majaktivnije se ponosa da svoj zavičaj očuva srpstvu». Pa da to ne zvoni «lijepo» u eri «sloge» i «ravnopravnosti» !! A što će na to oni Hr- zauzeše na sva tri otoka za Tresićevu kandidaturu.» Eto kome treba da Tresić i Biankini za- hvale na pobjedi ! Bez komenata. vati, što su s njima sklopili nekakvi kom- promis prigodom zadnjih općinskih izbora u Kotoru ? Oni umjesto da se zgroze, što su eto Srbi prvi ukinuli glavnu točku nji- hovog zajedničkog kompromisa, oni nakon malo dana mirno izlaze sa svojim progla- som, da preporuče Bjeladinovića. Dadoše ga bespačati po Boki, i tiskati u br. 38 priloga «Nar. Lista». Izmegju ostaloga oni tu pišu: «Sporazum izmegju Hrvata i Srba donio je dosad krasnih (!!) plodova» ,.,(?) Ostavimo njih nek uživaju te «krasne (!) plodove», a pregjimo na drugo. Dne 15. o. mj. bio je izbor zastupnika na car. vijeće ; na glasovanju su prisustvovali mnogi Hrvati naši istomišljenici, što im nikako ne odo- bravamo. U večer istoga dana kad su Srbi saznali za izbor Bjeladinovića, sakupila ih se četa mladosti predvogjena od nekih dok- tora i prota Jova, skupa sa g. Bjeladinovi- ćem i počeli su pjevati svoje pjesme pred kavanom Dojmi, Započeli su sa «Onamo, onamo, za brda ona». Poslije toliko povika «Živio !» novom zastupniku, čuo se i poklik : «Dolje sramotni Hrvati»! Bit će i to u ime «sloge» !! Onda je bio govor novog zastupni- ka, koji je svršio sa «Živio srpski Bosfor» ! Zatim se diže proto Jovo da pohvali svojim govorom «srpske» općine i dokaže, da je tobož Boka «srpska», nag'asivši iz svega čitije dokazuje ko l/aže, naim onaj prostački napadaj u «Narodnom Listu» protiva nas bio turnut bez znanja Mp. Bian- kinija, s t štenja ukoriti list i donešenu neistinu ispra- vi - smo mogli ni očekivati, vrlo rado prenijeti laži i klevete protiv na- Izjava. Gosp. Uredniče, uvrstite, molim, ovo par redaka: Nije laž, nego je živa istina, da kad me je posjetio otrag dva mjeseca Mp. G. Dum Juraj Biankini, rekao mi je uz ostalo, da i ako narodnjaci u Za- darskom srezu računaju na većinu od 300 glasova, ipak da će, u bojazni pred talijancima, glasovati za pravaškog kandidata. Razgovoru je bio prisutan preč. kan. Petar vit. Bijelić. Hvala dobroti. Dubrovnik, 30/V. 1907. s A. Liepopili, _ Opaska uredništva. Gornja izjava najrje- iankinijev Narodni List» ili mi. Ali cijenimo da je a se nadamo, da će u ime po- iti. Od «Crvene Hrvatske» pak drugo nije- o da će ona lista, što je eto i učinila. Ne zavidimo joj ! Eto je tamo, neka se diči lažima i kle- vetama ! vaka ptica svome jatu ! grla: «Mihajlo, tvojim izborom pošteni Srbi osvjetlali su obraz i dokazali da je Boka samo srpska (!!) zemlja»! Sad ćemo možda gledati tiskane «srpske» bokeške vijesti u «Dubrovniku», u rubrici pod naslovom : «Srpske zemlje» ! Nekoliko Kotorana. iz Popoveluke (Janjine). Danas je bio poslan uredništvu «Crvene Hrvatske» slijedeći ispravak : Izjavljujem, da nije istina što se tvrdi w broju 42 «Crvene Hrvatske» u dopisu pod naslovom : «Pišu nam iz Janjine», kao da bi učitelj Ante Prodan bez moga znanja bio izmamio u dima ima se posla. Dum Niko Baća, župnik. ; Iz Janjine, 21/5. vak. U IX. iz u velike Don Ivu Prodana, kao rodoljuba rezoluciji. S toga je prisiljen, da ispravi neke vijesti, koje su stalna čeljad poslala u cij. «Pravu Crv. Hrv.» Nije istina, da sam ja i moja družina go- vorili, da će nam Don Ivo Prodan pomoći pri općinskim izborima. Nije istina, da smo mi doživljeli poraz u 4 lopćini Janjini pri opć. izborima — već na- protiv došo je svatko, da glasuje po svom osvjedočenju bilo za Prodana, bilo za Vu- ovića. Nije Istina, da je Ivanović srušeni nače!- Što je novo po svijetu ? Dne 5 ov. mj. stići će u Budimpeštu naš kralj _k krunitbenim jubilarnim svečanosti- ma. — U Purkersdorfu je preminuo pre- sjednik bečkoga vrhovnoga sudišta Dr. E- mil. Steinbach, bivši ministar financija u Taaffeovu ministarstvu. — Javljaju iz Bio- grada, da je Srbijanski kraljević Aleksandar Karagjorgjević otputovao put Beča, a odanle će u Petrograd. — U Kini su se pojavili opet nemiri. U Kratungu je ubijeno oko 30.000 ljudi. — U Biogradu je umro jedan od najboljih srbijanskih pjesnika sadašnjo- u Arlo, u i književnika hrvatskoga, nije mogao, da jm i moje kia | fawm svoje je u par vatska» stu to «na čast» ?! Eto kao i njezin vogja Opaska uredništva. Eto, kako što se vidi, \famozna klikina «Crvena Hrvatska», radi za nj glasuje, jer je Don Ivo protivan rij. njenih običajnih laži i izmišljotina, puni ispravcima. Kažu nam da, pce sa prošlih dana 40 je ! oje žene glasovnicu, te je ispunio protiv. volje, napisavši; don Ivo Prodan.. (Istini na čast izjavljujem, da je glasovica bornom srezu kandi- doista bila napisana od gosp. Ante Prodana, dovali su rezolucijonaš Vuković i pravaš ali mojim znanjem i mojom privolom. U' Don Ivo Prodan. | ako niže potpisani časti | Popovojluci, 27/V. Pero Sekulo. | | primila «Crvena Hr- , vaka. Služi li i tamo, neka se «diči», Iz Korčule. (Mjesno učionsko vijeće i mali Roko — i i ! š ! sti, Milorad Mitrović. — U mjest Ugarskoj, bijesnio je veliki požar, Uništene su 32 kuće i 39 gospodarskih zgrada. Izgorjelo je i mnogo stoke. Štete je oko 200.000 kruna. — U Pragu je otvorena svečanim načinom gospodarska izložba. — U Ugar- skoj je velikih poplava. Dunav je prodro veliki nasip. U Rudolfsgnađu je srušeno oko 60 kuća, — Prusko redarstvo uhvatilo je 18 ruskih avarhista, koji su htjeli otputovati u Švajcarsku. — Norveški brod «Nagpore» potonuo je radi velike oluje, u blizini Mon- tevidea. Utopilo se je 11 osoba. — Iza više konferencija ruskoga cara sa svojim dvo- , odregjeno je da se ima carska obitelj Novi Peterhot. — 5 revolucijo- iliti iili