Br. 124.

AMN

 

MM

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po
i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo godišnje K 8 — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

U DUBROVNIKU 6. Jula 1907.

  

Godina lil.

IMSM

 

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. |

 

IZLAZI SVAKE — POJEDINI BROJ S[OJI 10 PARA
| Brzotisak

SUBOTE — P
DUBROVAČKE HRVATSKE 1ISKARE

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

polugodište.

 

 

| Odgovorni uređaik FRANO SCHICK.

 

Nenađano, upravo preko noći «hrvatski | inuževno i golijatski

= ===

 

kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

"

 

Habemus banum — Rakodczay-Fuček!!

bore u zajedničkom | Fogarasza u Sedmograđskoj, morao je bje- | gjarskome narodu u najkritičnijem momen- javio je jednu interpelaciju glede hrvatskog

ban Pejačević, pod presijom magjarskog saboru protiv magjarskog nasilja. Njihovu žati pred Zapoljancima i kralj Ferdinand I. tu u borbi protiv Beča, a kada ovaj posti- pitanja. U interpelaciji kaže se, da su u Hr-
ministra Wekerlea dao je svoju ostavku. borbu sa simpatijom prati cijeli hrvatski | podijelio mu je plemstvo godine 1666. On | gne željeni cilj, i Košut učvrsti svoj položaj vatskoj raširene razne glasine o snovima
Magjari isti ostaše iznenagjeni i je tako došao donacijom jednog plemićkog popevši se na ministarsku stolicu, za uz- i namjerama magjarske vlade, kao i o od-
Ku, to je već i političkoj djeci poznato, udivljeni junačkim otporom hrvatskih dele- | dobra u hrvatsko Zagorje. Njegovi susjedi darje Hrvatima uzdiže na hrvatsku bansku stupu grofa Pejačevića kao vana. Toga radi

Da Pejačević nije svojevoljno predao ostav- narod i

on ju je morao predati, jer je tako zahtje- gata, koji neće ni za što, da Košutovoj hi- nadjenuli mu «nom de guerre» :

vao Wekerle i Košut, ti glavni članovi t. pokriziji
zv. velikog magjarskog ministarstva, najli- Uvidivši
beralniji i najpošteniji političari Evrope, kako potkupit
ih je hrvatskome narodu predstavio otrag upriješe

žrtvuju interese svoje domovine. to ime ostalo je sve do pred nalo godina  leksandra
Magjari, da se ne da hrvatski narod | potomcima toga Rakodczaya kao pravo ime. \ Sjegurno,

Fuček. | stolicu previjenu magjaronsku liju dr. A- pita vladu, koji ju principi vode napram

I

pl. Rakodezaya. Puste li ironije! Hrvatskoj. — Ministar presjednik Wekerle
pristaše bankrotirane riječke rezo- odgovorio je, da je posve razumljivo, da

i frazama dvoličnog prijateljstva, Neugodno značenje toga prišivka potaklo lucije ne nadaše se ovakovom iznenagjenju se magjarska vlada o politici i o autono-

svim silama, da skrše opstrukciju je Aleksandra pl. Rakodczaya, da zatraži sa strane

velikog magjarskog ministarstva. mnom djelokrugu ne može izraziti, a novi

samo godinu dana g. Frano Supilo. Svaki hrvatskih delegata u Pešti, pa makar bilo i|svoje staro obiteljsko ime, što mu je i do- || Hrvatska ima bana-komesara g. Fučeka ban da će saboru dati odgovarajuće razja-

onaj, koji je pa bilo i površno poznavao jod
iskvarenu mongolsku krv i temperamenat je junač

tično je, da! zvoljeno. Rakodczayu imade danas 59 go- ili Khuena ll. Beč i Pešta u zajedničkom šnjenje. Wekerle tvrdi, da će on svaku sa-

ki otpor hrvatskih delegata u Pešti| dina. Izškolao se u Ugarskoj. Najprije bio

\veselju plješću i sarkastično se ismjehivaju | vremenu

shodnu reformu u Hrvatskoj po-

* magjarskih političara, koji, opsjenuti svojim složio, bar u parlamentu, sve magjarske je 1873. vježbenik u hrvatskom ministarstvu, hrvatskijem političarima, jer našli čovjeka, dupirati. Magjarska vlada paziti će nato,
šovinističkim snovima ne pripoznaše svijeta stranke u zajedničkoj akciji protiv Hrvatske. onda mali sudac u Zomboru, a već g. 1875. koji treba

izvan magjarije, taj se je sjegurno slatko Wekerle

nasmijao onim famoznim filipikama i hva- maturom ne popuste li magjarskome šovi- | Kikindi.

zaprijeti Hrvatima posebnom ar- veliki sudac najprije u Baji, a zatim u Vel. buntovnu

da preporodi i reformira tobožnju da u Hrvatskoj, svim mogućim nastoja-
Hrvatsku, koja neće da bude most njima, kao da Hrvatska ne bi bila jedin-

Godina 1885. pozvao ga je grof ni magjarskih ni njemačkih aspiracija i im- stvena država sa Ugarskom, put sta-

lospjevima «Novoga Lista« i ostalih rezolu- nizmu, ali uzalud, jer Hrvati svijesni svojih Khuen za državnoga nadodvjetnika u Zagreb. | perijalizma. Polony je danas proglašen od ne, i da se ova nastojanja ne protegnu

cijonaških, ili bolje bankrotiranih, političkih prava i

svoje dužnosti, znaju: da sila u|One je godine počelo cvasti plijenjenje hr- | istih rezol

novina u prilog Wekerlea i liberalnoga Fra- borbi sa idejom, prije ili poslije podlegne | vatskih oporbenih novina. God. 1888. po- dajnikom,
nje Košuta. Naša narodna poslovica veli: — i oni ostaše čvrsti popu! hridine o koju stao je vijećnikom stola sedmorice, g. 1893. se poklici

vuk mijenja kožu, ali ćud nikada. Ovo se se razbijaše magjarski nasrtaji,

sasvim tačno i opravdano dade prilagoditi stivši u
bahatom azijatu, mongolskim potomcima : preosta

ucijonaša varalicom, a Košut iz- | izvan hrvatskoga područja. U parlamentu

a hrvatskom prijestoljnicom ore iznešena prijeporna pitanja moraju se iu
: Abcug Wekerle i Košut — ali samoj kući riješiti; sredstva za to moraju

ne popu- | predsjednikom zagrebačkoga sudbenoga sto- otrag samo malo mjeseca, kad smo mi to \/se u zastupničkoj kući naći, da ovo pitanje

ničemu magjarskom šovinizmu. Ne ta, kao takav provodio je godine 1895. ka+ isto klicali, povodom Apponyeva školskog ne bi kroz mjesece bilo na tapetu. Promje-
drugo Košutu i Wekerlu, već da|znenu raspravu protiv sveučilištaraca, koji zakona i magjarske tiranije prema bijednim nu bana nije izazvalo ovo pitanje, već da-

Košutu i Vekerleu. Otrag samo jednu go- upotrebe naviještenu armaturu i silom prisile su sudjelovali kod spalenja magjarske za- ugarskim
dinu danu ovo kazati, zvalo bi se pritegnuti Hrvate na uzmak. Ban Pejačević mora biti stave. God. 1897. vodio je rasprave protiv rezolucijonaške predbacivalo, da smo plaće- pram Hrvatskoj na stanovištu pravičnosti,
ua se anatemu Frana Supila, Pera Čin- prva žrtva magjarskog šovinizma, koji ne okrivljenika iz Sjeničaka te je tom prigodom mici Beča

grije i ostale rezolucijonaške družine — | poznaje
ali danas, već nije

granica. Pejačević i ako je bio pri-|biio 13 okrivljenika osugjeno na smrt, od jateljskih

tako, i dotična go- padnik stare narodne magjaronske stranke kojih je na trojici kazna izvršena. U politici gjara, a «

spoda osvjedočiše se potpuno 0 ispravnosti u Hrvatskoj, ipak, kao hrvatski ban održao bio je poznat kao najodrešitiji magjaron i evoj aferi

naše tvrdnje :

narod ničemu nema nadati, i Magjari da sporazumno vladati sa narodnom vladom i težnja.»
će izigrati neiskusne hrvatske političare, koji, neće dozvoliti da se krnje hrvatska prava.

bez oklijevanja, povjerovaše pseudo-prijatelj- Magjarskom ministru to nebijaše ugodno, le darovali Hrvatima za bana. Kada ne bi ny, dolje
skim frazama najodurnijih magjarskih šo- on bi ragje gledao na hrvatskoj banskoj bio nijedan, drugi motiv, ovaj bi sam dostojao, Svakako pristaše t. zv. MOVOg kursa imadu od strane hrvatskog stanovišta.

vena. Riječka rezolucija, taj najznamenitiji stolici čovjeka, koji je spreman u svakičas da se jednom za uvijek prekine sa Magjarima lijepu temu za razmišljanje. Kosut za volju

Rumunjima, tad nam se sa strane lja, viša pitanja. Magjarska vlada stoji na-

i da idemo za poremečenjem pri- zdušnosti i jednakog udioništvovanja, i da
odnošaja izmegju Hrvata i Ma- Hrvatska bude udionikom svega onoga, što
Crv. Hrv.» i «Novi List» u Polony- je i Ugarskoj na korist. Vlada će nastoja-
izgledali su kao kakova glasila ti svim konsekvencijama o tomu, da je-

da se od magjara hrvatski je zadanu riječ hrvatskome narodu, da će pristaša Khuenov i neprijatelj hrvatskih Polonyevog odvjetnika. Ali ćempora mutan- dinstvena državna ideja bude u Hrvatskoj
tur i rezolucijonaši prisvojiše naše diple i priznavana, i da i ban bude u svojem
Evo, kakovog su čovjeka Košut i Weker- iz njihovog grla danas se ori: dolje Polo- djelokrugu o tomu raditi. Ovo neka bu-

Košut! Bolje i kad nego nikad. de temeljni princip, koji će voditi bana

U ovo malo riječi ministar Wekerle naj-

akt hrvatske politike, kako ju otrag neko- žrtvovati hrvatske interese magjarskom im- svaki odnošaj, koji su se usudili sličnu uvrije- Hrvata nije izmijenio svoj program, dok Hr- bolje je označio program koga energično
liko mjeseca prozva dubrovačka «Crvena perijalizmu. A ban Pejačević imao je ipak du nanijeti hrvatskome narodu. Ovaj nam vati za volju Košuta bijahu izmijenili onaj mora provagjati ban-komesar izrogjeni Fu-

Hrvatska» naprosto je bankrotirala, ona je | pošteno
danas već zakopana,

hrvatsko srce, i on nije bio kader!je dar spravio i otpremio Košut, tobože o- svoj. Ali,

ni time se nije zadovoljio Košut, ček u Hrvatskoj; Khuenova je era ponovno

izjaloviše se nade | izdati svoju domovinu i interese svoga na- naj Košut, o kome u početku neke rezolu- on je htio slijediti potpuno stope svoga na vidiku, Wekerlova armatura u Hrvatskoj

njezinih pristaša i ne preostaje drugo, već roda. Košutu i Wekerleu sve to bijaše vrlo cijonaške novine pisahu, da je najliberalniji otca, Lajoša Košuta, koji nije na geografskoj se uzdiže, samo je pitanje, da li će Fuček,

da ju sada

opjeva. Magjari, pomoću riječke rezolucije vatskoga bana Pejačevića, a na njegovo | odnjihao na slobodnom tlu slobodne Italije. vatske ne

nadaše se Hrvatsku potpuno pritegnuti u mjesto postaviti čovjeka beznačajnika, koji, Mi smo već u zametku bankrotirane riječke ska provincija,

Šeremeta tusobnom elegijom dobro poznato; treba se dakle riješiti hr- čovjek .1oderne Evrope, jer se izobraz'o i karti nalazio Hrvatske. Hrvatske nema, Hr- ta magjarska kreatura u tome uspjeti. Ako

smije biti, to je naprosto magjar- nas svi znaci ne varaju, mislimo da neće;
izjavljuju magjarski šoveni jer teško da bi se ikakav svijesni Hrvat

svoju sieru, malo po malo stegnauti njezina za svoje interese i iz slavohleplja spravan rezolucije kazali: da nevjerujemo Košutu u zajedničkome parlamentu. Uzalud se hr- dao u službu vlade magjarskog komesara,
prava i proglasiti ju prostom magjarskom |je žrtvovati interese svoga naroda i svoje kao ni ostalim magjarskim političarima, ne- vatski delegati znoje, da protivno uvjere koji je odaslan od Košuta i Wekerla u Hr-
provincijom. Da su za ovim ciljali Wekerle, domovine. | d.r Aleksander pl. Rakodczay odvisnoj stranci kao ni liberalnoj; Banty, veliko magjarsko ministarstvo, Košut im vatsku, da silom i korupcijom ugnjetava u
Košut, Polonyi, razabire se očito iz današ- bi imenovan hrvatskim banom. Ko je taj Tisza, Košut, Polony svi su jednaki, me- se smije,
njeg spora, koji je nastao prigodom ras- | Rakodczay, koji bi morao spasiti magjarske  gjusobno ljudi raznog političkog shvaćanja, sebnu armaturu ne priznaju li jedinstvo |ništvo, na koje, rek bi, magjarska vlada

prave o jezičnom pitanju na željeznicam interese
u Hrvatskoj. Magjari su se nadali, da se njegovu

u Hrvatskoj ? «Obzor» o životu ali ipak spaja ih zajednički vez magjarskog magjarske
piše : Košut i njegova stranka, koja šovinizma i imperijalizma. Uvrijeda je tim Hrvatsku

hrvatski narod preko svojih delegata u Pešti ide za odcijepljenjem od Austrije, za samo- veća, što nam je nanešena od čovjeka, koji se osjećao
magjarskom vojskom, za uveđdenjem je svojoin hipokrizijom nastojao zavarati laciju u Hrvatskoj, trebovalo ga je zamijeniti gjarskom šovinizmu i imperijalizmu. A hr-
hrvatska prava i njezinu neovisnost. Ali se | zapovjednog jezika, evo postavlja za svojega hrvatski narod i hrvatske političare dvoličnim sa sposobnijim čovjekom i taj se je izrod vatski narod, taj stari patnik, ne boji se
prevariše. Hrvatski političari, kolikogod se pouzdanika jednog potomka pristaše kralja svojim simpatijama prema hrvatskome na- | našao u osobi Dr. Aleksandra Rakodczaya Wekerlovih prijetnja; on je iskušani borac,

neće usprotiviti ovom njihovom atentatu na | stalnom

pokazaše neozbiljni i neiskusni u sklapanju Ferdinanda loga, jednog potomka izmegju rodu. Hrvatski političari nasjedoše Košuto- ili Fučeka. U čemu sastoji glasovita

a Wekerle obećaje Hrvatskoj po- Hrvatskoj razvijenu narodnu svijest. Činov-
države. | Wekerlova armatura u cijelu svoju nadu polaže, mislimo, da se

je otpremljena; ali Pejačević nije neće iznevjeriti spasonosnim načelima svo-
jakim, da inaugurira njezinu insta- je otačbine i svoju domovinu izručiti ma-

We. jer okusio sva nasilna sredstva magjarske

baukrotirane riječke rezolucije, sa pravim | najodlučnijih neprijatelja protukralja Ivana voj lukavosti, prevareni njegovim pseudo- kerlova armatura ? Na 28. lipnja u magjar- tiranije. U borbi on nikada duhom smalak-
Taj jedan Rakodezay, rodom iz liberalizmom i pružiše prijateljsku ruku ma- | skom saboru podpresjednik Rakovszky pri- sao mije, iz borbe on je izašao ojačan,

zadovoljstvom konstatujemo, da se upravo | Zapolje.

iza uspj

PODLISTAK
Pogledi.

— Putne bilješke. —
Napisao Ante Anić.
Povratak.

onakovoj neprilici dohvati vlaka, i što će
\ako moći da zabilježi još jedan «vitac» u

Popovo
zapisnik svojih putnih uspomena, tr'o je mlju. Zurim kroz prozor u tihu noć i pro- On se odveze u grad, a mi dvojica k žu-
na gole, iztrošene kućarice razba-|pnom stanu sv. Mihajla u Lapadu, da se svetištu tolikih dubrovačkih uspomena.
U podne se nadjosmo za bogatom so- sv. kuća «sagradjena od naravnog mekog

ruke od veselja, kao nikad prije. «A gdje | mišljam
je Don Niko, je li se ukrcao?» — upitam ga. | cane po
«Ne znam» — odvrati — «ali ću stati na bieda i

prozoru, ne bi li izmilio». — Tako je virio | najviše osvetnika za hercegovačkog ustanka. | spe od Milosrdja.
kroz prozor sve do postaje Ivan-planine, Hodio sam po selima Hercegovine, zalazio
me bi li ugledao Don Nika; ali uzalud. Ovaj ute nevoljne kolibe, gdje no je gola bieda
ne btio da izadje, valjda da Kristo ne zabo- svoj stan izabrala, pa mi se sad obnavljale

ravi zapisati i taj utisak sa svojih putnih sve te
doživljaja.

Napokon ga vidjesmo kod gornje Na Humu je bila neobična vreva; 70 je

žandara

Tromo se je vukao vlak niz Ivan-planinu. duž hercegovačke granice. Tih su dana imale ae

U 1 sat objedovasmo u Konjicu, odakle se započeti
započinješ

\Raškagora vadili su stroj teretnog vlaka noćnog počinka.
\iz Neretve, koji je prošlog proljeća bio upao ,

eh njegova poduzeća. Kod postaje stanici Brgata, ali mu ne htjedoh priečiti vačkih gospara, svojom finoćom i ljubezno- čnost. Ja sam kazao, da je sv. kuća sagra-

|&ću, te za

U 11 sati stigosmo u Gruž. Silna vreva|

polje i već se mrak spustio na ze- | Pozdravivši se s Kristom, rastadosmo se. tim hotio,

tom pustom stienju, u kojima samo|opet skupa još jednom sastanemo na su-.

nevolja vlada, a iz kojih je izišlo|trašnji blagdan Male Gospe u svetištu Go- from gostoljubivog kapelana svetišta
F. B. U 2 sata se pozdravih s gostima i izdjelanog, u obliku naših opeka, ali me-

«Vedrina noći ispunja dolinu : krenuh u
Na Petki borje sanjareći spava,

A traci zviezda treperni' kroz tminu
Dragulje rose vrh uvelih trava ;
Otajstvo mrtve veličine stravno
Plemića krije drevno groblje slavno». ')

i
\

predočbe i bolno mi kosile srce.
polazilo vlakom, da se razrede uz- Horacija.

velike vojničke vježbe, a imao im|  Kristo je ranim jutrom već bio u crkvi

\doljubncm podhvatu.
Tog sam jutra služio kao djakon Don naše opeke. Je li to, kako analiza dokazuje,
ua gružkoj stanici. Ciela četa «uniformiranih» Matu pri Misi i stavljao mu mitru na glavu. | «pietra Jabes», što se nalazi u Palestini, ili
Don Miro T. je izrekao liepu propovied. što drugo, ja niesam pozvan, da to pitanje
Na Misi je bio nazočan i
voljan, što mu je ipak uspjelo, da se i gj estovija? mutnu Neretvu i započinješ voz|Htjelo bi se bilo reći, da smo došli iz lta- namjestnik g. Niko Narđelli ili,

golim hercegovačkim kršem. Prošli smo i|lije, a da ne prodjemo lako tu Charybdu. Dubrovčani zovu, naš gospar Niko, koji je iznosi pisac knjižice «Notizie della Santa

\kaže čin poštovanja

\Ivo (sin bogataša g. |. S.), kojega sain od-
| gojio na krilima klasičnih nauka, da mu kasnije bila svodjena criepovima, iza kako
 pripoviedam o zemlji Ovidija, Cicerona ise je srušio prvobitni drveni šiljastokutni

nosom mladenačkog srca, ugodno djena od opeka, jer tako tvrde nekoji pisci,

| Mislio sam, da će biti umoran od priprema, se dojimlje svakoga, tko ga upozna. Don a i sim opazivši, stvorio sam takav sud,
“u vodu usljed kamena, te ga je led bio od- kojima će i njegova kula zasjati u moru Mato je uz to uviek bio začina svakom ro- koji ipak ue držim nepogrješivim. Svakako
\valio na željezničke tračnice; 40 je metara |svietla.
bila. tada voda duboka. Pri toj je nezgodi
XIV. \bio zaglavio samo mašinista, a drugi su se
| više manje ozledili. Napokon ti se otvara | razgledala putnike, pitala ih za ime, pre-
Istog je časa vlak krenuo. Kristo, zado-  mostarsko polje, a malo dalje od Gabele vrćala kovčege, kao da je obsadno stanje. |

tvar, od koje je sagradjena, izgleda kao

dalmatinski riešavam. Meni je istina najmilija i za to
kako ga rado navodim ovdje i protivni sud, što ga

da, kao pravi Dubrovčanin, iz Casa di Maria Vergine Venerata in Loreto»
prama tradicionalnom tiskane god. 1877, što mi je učeni gospo-
\din blagohotno priobćio. Tu se veli, da je

Don kamena, crvenkaste boje, na prosto četvorno

Gruž, a odatle u svoju župu Lažu |djusobno posve nejednakih i visinom i du-

na Šipana, gdje me je željno čekao moj mali 'ljinom».

K tomu nadodnjem i to, da je sv. kuća

krov. Ne bih pak rada, te kogod pomisli,
ida sam ja onim htio da ugadjam tvrdnji

Dodatak.
Kad htjedoh da završim ovim poglavjem, franjevca Suriana, koji veli, da opeka i crie-

voziti uz Neretvu, pasući oči poje prisustvovati kralj, mjesto kojega je ka- | Gospe i zgode, | Primih pismo od dvorskog savjetnika gosp. pova nema u sv. zemlji, ili kanonika Che-
došao priestolonasljednik. U gostioni | koja drv SRV e ora e spa- | 4: Martecchini, učenog i ljubeznog starca | valier-a, koji sv. kuću nazivlje običajnom

 

 

svojeg dragog sumješćanina Don | yao. Pravi Odisej na_ putovanju, prepun zgo. Dies tE

 

 

luretskom
sproveo dane svojeg školovanja, pa %e 9-
na

duše, koji zanosom prati ove moje | bolnicom, te su obstojale u srednjem vieku
podlistcima «P. C. pod imenom Marijinih kuća.

u
Konac.

i

prodelistivio gorja. da ga izmleni pusi Pen kan. S. Putovao je u Trebinje za sve-|dg i nezgoda. U 7% je sai započelu Mis, 1i-g kom mi opaža
gubili. zeno gore. 88 93 e Did čao Male Gospe. 5 njim je bo i mojoj je odpjevo simpslični starac, pok Hr aje. maća s Lare sagradjena Ovo nek je mimogred rečeno.
pilanu. ME PR a rodnom mjestu, : . Dah s" i NE 00 ooe sri.
u mom u
svoja pilona, Rodio 16 00 Motta sa rovu nećakinja, 4 moju odn. Rado bilo. poe
milim prijateljem, upitavši ga za zdravlje i javio pobratimu Jozu, da me dočeka na 3) Tresić. («Na groblju sv. Mihajla u Lapadu») \siećao potaknut, da me upozori

t
t