%

 

“Br. 195.

U DUBROVNIKU 13. Jula 1907. :

Godina Ill.

PRAMA CRVENA HIOMATSMA

 

inozemstvo

i četvrt godine

surazmjerno ; za

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

 

godišnje K8 — Ko g"
Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE

Odgovorni u ednik FRANO SCHICK.

 

 

 

lluzija ! \ Hrvatski narod osta razočaran !
«Riječka rezolucija» nije uspjela ali ne kriv-
njom hrvatskoga naroda, koji je u najboljoj
namjeri preko jednog dijela svojih političkih
vogja pružio maslinovu grančicu sinovima
Arpadovog pokoljenja, već krivnjom neza-
sitnog šovinizma ponosite Hungarije, koja
u političkom svom kretinizmu, hipokriziji i
bahatosti ne prepozna naroda izvan Ma-
gjarskog naroda, ni slobode izvan Arpadove
krvi i koljena. /luzija ! — ovaj turoban akce-
nat bolno odjekuje u srcu hrvatskog pa-
trijote, jer stranica više tužnog razočaranja,
nadovezala se historiji patničkog naroda.
Huzija ! -- poput nekog tajnog iatalnog
udesa, u času, kada se hrvatski narod nadao
na suncu slobode ogrijati, čemerom i absin-
tijom mora da ogorča mučenički duh junač-
kog naroda. Nakon dvadeset godišnje borbe
protiv sredovječne tiranije Magjarskog de-
spote u Hrvatskoj, hrvatski pogled okrete
se k Pešti, odakle ga do tad led bio, zama-

mljen Kušutovom sinfonijom : Ego salvator ,

regni Croatiae. Hrvatski političari, opsjenuti
sugestivnom melodijom magjarskog glaso-
vira, pozdraviše u Košutu hrvatskog Gari-
baldija, Gledstona hrvatskih prava, spasitelja
hrvatskog naroda. lluzija! — taj nerazdruživ
drug hrvatske politike od '48 pa do dana
današnjega, treba da pomuti tu veličanstvenu
himnu, koja se orila hrvatskim narodom u
slavu Košuta, tog magjarskog gemtlemana
i spasitelja Hrvatske. Košut priznaje Hr-
vatsku, ali Hrvatsku u okviru  jedin-
stvene magjarske države. Ni godina vele
odmakla od ponugjene maslinove grančice
hrvatskome narodu, a magjarski gentleman,
opsjenut iluzornom ministarskom slavom i
bečkim odličjima, hrvatskome narodu dariva
magjarski jezik, kao uredovni jezih na hr-
vatskom teritoriju. Ni prosvjed hrvatskoga
naroda, ni viteški otpor hrvatskih delegata
u zajedničkom saboru, ni zasluge hrvatskih
političara učinjene magjarima u borbi protiv
Beča — sve to ne može da osvoji otvrdnuto
srce magjarskog gentlemana ; on treba, da
pred izobraženom Evropom zapečati svoj
liberalizam i posvjedoči, da je dostojan
nasljednik svoga otca, koji pred francuskim
carem na geografskoj karti nije nalazio Hr-
vatske ! Ovo je jedna od najvećih iluzija,
što ju je hrvatski narod doživio od Arpa-
dova pokoljenja. Mi smo, već odavna, upo-
zorivali hrvatske / političare, da se kane
bezgraničnog pouzdanja i sklonosti prema
Magjarima, mi smo ih spominjali teških
razočaranja, koja je od '48 pa u naprijed
hrvatski narod od magjara doživio. Već '62
neumrli je Pavlinović spominjao: Tko u
Hrvatskoj pominje o njekoj sreći osamsto-

Salus Groatiae suprema

a kraljevini Ugarskoj drugarica da je kra- želi svoje uzdržati. Njeki narodi to iz obije-
ljevina hrvatska, on se za svojim sanom sti čine, njeki iz daljnih vidika, a njeki
zavio i na laži je svoje nade osnovao. Ta napokon iz nužde. Načelo dakle ovo već
mu je laž donijela Vilagoš ; ta mu laž opet samo po sebi nepobitno dokazuje, kako je
danas nosi mržuju svih ugarskih naroda. i sam Kvaternik opazio, da susjedni narodi
Ali magjar ne sustaje; on goni svoju, Ne nikada i nikako nemogu sklopiti naravne
goni zanešenom mišlju, ljubeć svoj zavičaj, alliance, po poznatom diplomatičnom aksi-
iznašajuć izglede požrtvovnosti, uzore umjet- jomu: ,si I' on se rapproche, I'on se
ničke i državničke da druge narode k sebi bat“. (Ako se približuju, biju se). Nijesmo
primami, i u napretku preteče; nego goni himnu Košulu zapjevali, jer osvjedočeni, da
tlačenjem sudržavljana, iznevjerenjem save- misao, da će se Magjare predobiti za hrvat-
znika, goni javnim političkim nepoštenjem. sku stvar, tako je naivna, odaje političku
Svečano nugja nezavisnoj i slobodnoj Hr- nezrelost, a mislimo da nećemo naškoditi
vatskoj obnovu pretrgnutoga saveza, na te- stvari, ako javno kažemo, zašto tako misli-
melju slobodne volje i državne samosvoj- mo. Samo duboko nepoznavanje hrvatsko-
nost; pa kad je Hrvatska, za ljubav ma- magjarskog pitanja, samo najplitkija ideal-
gjaru, zaboravila jezera krvi svojih mučenika, nost, samo razum koji gleda ideje po lijepoj
\magjar je dočekao u Pešti, da joj ma vrat šarenoj površini, nu ne može da zaroni u
\namakne mongolske okove. Deak, taj ma- njihovu dubinu, da prodre u jezgru, može
\gjarski gentleman, kad mu Hrvati stanu misliti da se hrvatsko-magjarski spor može
\spominjati njegove bratske riječi i svečana riješiti tako na bržu ruku. Neki misle, da
\obećanja, šuti ili im spominje 48.u godinu, je taj spor samo politička borba, koja se
\da im dokaže da su tad Hrvati bili buntov- dade izravnati političkim koncesijami, po-
\nici materi kraljevini Ugarskoj. Hrvatskoj mirbenim ugovorima, prijaznim pisanjem
ljubavi, za borbe pod Šmerlingom u prilog novina. To bi bila iluzija. Ovo je narodna
\Ugarskoj, magjar odvraća uzdarjem Kuše- borba u kojoj se je hrvatskom narodu očajno
\vića, Rauha, Pejačevića, Vakanovića : kao boriti na život ili smrt. Ta se borba ne može
\najivrgji znak ustava povraćena, grof An- dovršiti, dok se ne umire sile, dok se ne
drassy udari mrtvački pečat na vrata sabor- utišaju protivni vjetrovi, koji se sukobiše u

\mice hrvatske. Grof Lonyay raspušta hrvatski guduri i tu se bore za prevlast. Isto tako

sabor prije nego je i prozborio. Evo, ovo kao što ne može na jedan mah prestati
\su gole činjenice iz otvorene historije ma- borba vjetrova, koji se sukobiše u morskom
\gjarskog «viteštva» prema hrvatskome na- zaljevu, već ako je jedan jači, malo po malo
| rodu. Ovo su stranice hrvatske povjestnice potisne drugoga i prevlada, a ako su jed-
| prepune čemernih iluzija. Iz ovakovog gor- nako jaki, oore se dugo i sve jače i jače,
kog iskustva i razočaranja, mogli su mnogo dok ne podignu oluju, pak izmučeni malo
šta naučiti hrvatski političari, prije no pri- po malo padaju dok nastane tišina: tako
miše maslinovu grančicu, ponugjenu im od ni borba protivnih ideja ne može prestati
Košuta, Polonya i Apponya; oni moraše mahom, nego malo po malo, dok im ne
tačno ispitati psihološkć i političke motive, klonu sile. Tu ne odlučuje volja pojedinca,
koji prisiliše Magjare da u dodir stupe sa tu ne može odlučiti pače niti ikakav zaklju-
hrvatskim narodom. | nakon svestrane spo- čak skupština ili narodnih odabranika ; tu
znaje političke hrvatske historije, i današnjih udlučuju sile koje su pokrenute i koje se
političkih magjarskih aspiracija i imperija- bore u sukobu, te ne mogu prestati dok ne
lističkih utopija — oni bi se s nama osvje- prestrane uzrok njihova sukoba. Magjari
dočili i slagali da nijesu nikakovi «viteški» zabiše u glavu da Hrvatske nema, da je to
motivi predvodili Magjare da dogju u dodir geografski pojam jedne magjarske provincije.
sa «omraženim» Hrvatima, već prepredena Ta je ideja u cijelom magjarskom narodu
diplomatska lukavost, e da hrvatskom pomoći neprestanom (fanatičnom političkom propa-
održe se u borbi protiv Beča i dvoličnim gandom tako uvriježena, da ogromna večina,
simpatijama, jer neuspješe tiranijom, zago- pače svi magjarski političari ne mogu poi-
spoduju ekonomski i politički nad Hrvat- miti kako se ne bi ispunila. A sa ovakovim
skom. Mi smo u posebnome članku kazali, šovinizmom, zar je moguće i zamisliti kakav
da magjarske, slatke fraze, nijesu drugo | sporazum 2 Ne vrijedi izlika, da je «riječka
nego politička hipokrizija, koja perfidno rezolucija» bila jedan prosti pokušaj —
pokriva svoje egoistične ciljeve maslinovom | ballon d' essai — takovih pokušaja bilo je
grančicom, kao don Rodrigi srednjega vije- i prije «riječke rezoluzije», ali za Hrvate se
ka, koji su svoju tiraniju i nedjela sakrivali uvijek naopako izkolili; a iz prošlosti mnogo
hinjenom pobožnošću. išta hrvatski političari mogli su naučiti. Docet
i Šmerling — Deak. Ipak kad se htjelo pono-

 

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došast \ IZLAZI SVAKE SUBOTE — POJEDINI BROJ SIOJI 10 I'ARA.

i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-
kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

lex esto!

jećate i radite, o tom smo mi prije 800 godi- | to bi bila šovinistična tvrdnja. Naše je čvr-
na vijećali i radili; sveza, koju mi me s na- |sto uvjerenje, da su načela Stranke Prava
rodom, nego samo s kraljem ugarskim sklo- | najzdravija i po hrvatski narod najspasono-
pismo, zlokobnim nekim udesom razvrže snija; ali od ovog uvjerenja do tvrdnje da
se; mi od mlijeka materina svoji u svom,|su svi ostali Hrvati prodamci i izdajice, da-
slobodni posve i neodvisni, mi zaprisegnu- lek je put. Imade rodoljuba, koji su Hrvati
smo kralja, a polag tog primorasmo mn»ge | kao i mi, pa koji u najboljoj namjeri, mi-
velikaše ugarske, da nam potpisom svojim | sleći da narodu korist promiču, protiv Hr-
|ojamče i obezbijede staru slobodu i ne-|vatstva indirektno rade; jedni su zavedeni
odvisnost našu. Evo vam primjera, koji kosmopolitskijem i nemogućijem teorijama,
slijediti imate, ako vi danas u bliži savez drugi mnogogodišnjim navadam u djelova-
\sa Ugrima stupiti želite. Mi pragjedovi vaši, | nju i mišljenju, treći prijateljskijem sveza-
kojih ime nosite, kojih slavu i slobodu ba- ma i sugestijom okoliša, a svi jer se ne po-

 

godišnjega saveza, odaje se mrtvom nezna- Dalmacije na Istok — to je bila stožerna
licom domaće historije; jer odtad gotovo tačka, jedini motiv, oko koga su se okretale
počimlje doba propasti hrvatske kraljevine. sve simpatije magjarskih političara prema
Sadruženje s Ugaiskom naopako si izkoliko hrvatskome narodu. Oni snijevaju o njeka-
po Hrvatsku. Hrvatska, po sdruženju uz kovomu primorju ugarskoga kraljevstva, kao

 

Ugarsku privezana, osta smetena. Ugarsko
državništvo poput otrova razčinjaše tijelo
države hrvatske, dokle god ona ne spade
ugarsko bandurstvo. Za ugarskog skrbni-
štva hrvatski narod pretvori se u maloljetnu
sirotu ; i pretajivanjem slavne povjesti svojih
, malo po malo mu se priuze bogata
otčevina, njegovo naslijegjeno državno pravo.

imenom ugarskim, Hrvati iztočiše po-

E E

ši
ž
i
3
ž

stupi na pozorište historije kO samostalan
i poseban narod, nije prebrojio magjarske
glave, ni omjerio prostor

za Ludvika Velikoga, od Kvainera do Ko-
tora. Za svoju današnju politiku, kojoj fali
svaka etička podloga, Magjari nemaju ži-
votnog uvjeta. Oni se osjećaju bez zraka,
osjećaju kao da ih nešto duši. S toga svo-
jim naprezanjem na hrvatskoj Rijeci utiru
put do našega mora, jer nemaju svojega.
S toga i zanos za ujedinjenjem Dalmacije,
preko Hrvatske, kruni sv. Stjepana. Uspiju
li Magjari u svome cilju, magjarski kapital
i industrija poplaviti će našu zemlju, a našoj
narodnoj svijesti veća će pogibelj prijetiti
[nego li danas od Beča. — Kada smo mi
lotrag nekoliko mjeseca ovo kazali, pred-

zavi- | vigjajuć današnji sukob, koji nam je pot-

puno dao pravo, našao se je ipak neki

ii
:
|
i

1
i:

 

:
:
i
3
ž
i

Magjarska dominacija preko Hrvatske i

vno kušati, povjeravajuć se u liberalizam
Franje Košuta i neodvisne magjarske stran-
ke, morali su se hrvatski političari ugledati
u svoje stare, koji nigda nijesu državne
ugovore ugovarali, bez da bi bezuvjetno
i u svoj pravnoj formi svoj stratodavni
ustav i svoju državnu cjelovitost ojamčiti
dali. «Assecuramus, vele punomoćnici Fer-
dinanda 1, eosdem status et ordines, quod
eadem S. R. Majestas omnia et singula
eorum grivilegia, jura libertates et decreta,
Croatiae regno ejusque incolis et habitato-
ribus a serenissimis retro regibus illis tra-
dita et concessa .... salva et illaesa contir-
mabit, conservabit et manutenebit». (Kuku-
ljević, Jura regni pars 2. vol. 1. pag. 20-25).
Kad su naši stari pragmatičku saukciju pri-
mili, tada svoga ktalja ovako pozdraviše :
«Nativos olim habebamus reges nullaque
vis, nulla captivitas nos Hungaris addixit,
sed spontanea nostra ultraneaque voluntate,
non quidem regno, sed eorum regi nosmet

|subjecimus, liberi sumus et non mancipia».

Kod ovih riječi, kazao je '61. onaj sjajni
genij, koji poput sjajne meteore pojavi se

|na hrvatskom orizontu, Juraj Strossmayer,

 

štiniste, mi ištemo i zahtijevamo, da se!

| bezobzirno u tugji naručaj ne bacate; nama
negda Ugri potpisom svojim moradoše
ojamčiti slobodu i meodvisnost našu. Vi
pravo i dužnost imate iskati, da vam se
\prije svega sloboda, samostalnost i cjelo-
\vitost vaša državna bezuvjeino i u svoj
| pravnoj formi od njih prizna. Nužno je to
\vama, da već jednom Evropa pozna i prizna,
tko ste i što ste; da prizna da tugja prikr-
pina nijeste. Nužno je to priznanje, jer bi
se inače upravo protivno zbiti moglo od
onog, što savezom tim tražite i namjeravate ;
|mjesto sloge, bratimstva i jamstva slobode:

 

| neprijateljsvo, raspre, a po tom grob i go-
\tova propast slobode».

Dao Bog, da su se hrvatski političari o-
dazvali tom svečanom glasu pragjedova svo-
\ jih i pri sklapanju «riječke rezolucije» Ugrima
lodmah otpjevali: ,Liberi sumus et non
|mancipia; liberi sumus, non quidem re-
\gno, sed regi communi subjecti; liberi
\sumus et non partes adnexae“ — sjegur-
no «riječka rezolucija» nebi bila danas mrtvo
islovo, niti bi Polonyi koješta nekim hrvat-
Iskim patrijotama u saboru  predbacivao ;

«riječka rezolucija» ne bi bila ballon d' essai,
već monumentalni akt hrvatskih političara.
|Kavalirstvo je finesse u kakvom salonu i'
Idruštvenom saobraćaju, ali u politici ono
ime vrijedi. Lukavost je najbolje političko
| kavalirstvo. Lujo XIV. odašiljajuć svoje po-
I|slanike, davao im je naputak kratak ali u-
| iman : «mentez a qui mieux». (Lažite tko
\bolje). Ovoga se naputka i Magjari držaše
pregovarajuć sa Hrvatima, neće biti kava-
lirski sa strane Magjara, ali jest bez sumnje
diplomatski. A da je bilo malo više diplo-
macije sa hrvatske strane kod pregovaranja
\sa magjarima, prigodom «riječke rezolucije»
moguće, da bi se i današnjem sukobu bilo
izbjeglo. Da su hrvatski političari pri sa-
stavu «riječke rezolucije» pokazali bar ono-
liko odvažnosti i okretnosti, koliko hrvatski
| delegati u Pešti, koji se junački održaše na
\parlamentarnom mezevu — «riječku rezo-
| luciju» možda današnja sudbina ne bi bila
| zadesila.

| Sukob je nastao, a hrvatskom narodu šta
je raditi u kritičnim momentima, koje pre-
iživljuje? Hrvatski političari tteba da u je-
dnoj i jedinstvenoj formuli sintetiziraju sve
hrvatske zahtjeve i oko takove formule treba
da se okupe političari sviju hrvatskih stra-
naka. Engleski narod 1640. nije dalje htio
Štuarde, Buckinghame, Strafforde, Laude,
dvorske miljenice i cocotte; geometričnom
logikom cijelo pitanje on je formulirao u
dvije same riječi: No Popery! — i misao
koja je srušila Jakoba ll. sa prijestolja, po-
stavila je Vilima Ill. Sloboda, self-government,
britanskih kologija, ne bi bila pobijedila
predrasude kolonijalnog sistema Elizabete i
Cromwella, da za dobe Chathama, Franklina
i Washingtona ne bijaše pitanje u jedno-
stavnoj formuli sintentizirano. Italija je, za
naše dobe, riješila tri važna pitanja: fuori.
i barbari, pitanje neovisnosti — abbasso i
piccoli Stati, pitanje jedinstva — dirićto
comune e popolare, pitanje slobode. Ali tri
[problema bila su zatvorena u tri jasne for-
mule.

Hrvatski političari žele li uspješno
današnji spor, treba da se sw okupe oko

 

 

[jednostavne ioravie: dol nagodna!

 

trudiše da dulje i sasvijem objektivno pro-
sude narodni udesi duh. Apeliramo na sve
hrvatske rodoljube: izvolite se staviti na
podlogu hrvatstva, na podlogu nacijonali-
zma, na podlogu jedne ideje, kao uglagje-
ni, naobraženi ljudi. | onda će narod naš
znati šta ima da radi, on će biti svijestan,
probugjen, odlučan. Ugledajmo se u sveto
oduševljenje naših otaca, koji su nepobje-
divi vojevali protiv neprijatelja njihove slo-
bode; sjetimo se svete vatre rodoljublja,
nježno sačuvane u njedrima naših djedin-
skih vestalica, koja se je kap po kap pre-
lijevala u srce njihovih sinova, koji, pono-
siti narodnom neodvisnošću, branili su, bo-
reći se pedalj po pedalj, rodnu grudu svo-
jih otaca, padajući oslabljeni, ali ne svla-
dani, posmjehom pobjede na ustima, živim
bljeskom nade u gorućim zjenicama; zna-
jući, da su ispunili najveću megju dužno-
stima; znajući, da će samilosno srce dati
dostojno utočište njihovu pepelu, a još više,
da će djedinsko gnijezdo otaca biti slobo-
dno i spašeno. Kritičan je momenat, koji
preživljujemo: lutamo u noći bez sjeverni-
ce, oOpćarani sad od jedne sad od druge
svjetlice, koja se kao zvijezde kreta; osla-
bljeni vjerom, nesložni, lutajući bez cilja,
udarajući sad od jednu sad od drugu gre-
benu; mrzeći se iz svega srca, ne shvaća-
jući se; srneći, bez da opažamo, sve to vi-
še kroz vijugavi strmen, koji vodi k potpu-
noj bezustrojnosti, k uspavanju narodne svi-
jesti. Na ovakav prizor razuman čovjek mo-
ra da proplače, ja li da zubima. zaškrine.
Jedini nam je lijek, jedini spas proti hrvat-
skom neprijatelju u stranačkoj slozi, pod
devizom: Salus Crotiae suprema lex esto !
«U sveti boj za ime, za slavu roda svog!
I mriet, il živjet s njime; nek sudi vječni
Bog!» pjeva pjesnik. Za ovo sveto ime za-
jednički nam se boriti. Majka koja nas je
rodila nije bila svjestna velikoga pojma o-
tačbine, ali iz njezinih smo ustana Čuli tim
imenom nazivati onaj sveti jezik, koji nas
je naučila. Usisali smo ga majčinim mlije-
kom, a isčeznuti će sa nama u grudima
matere zemlje. Bog je pravedan, on neće
dozvoliti da se to sveto ime pokopa, a na
hrvatskim je rodoljubima da ga složno bra-
ne do zadnje kapi krvi. Borimo se odvažno
i složno za svoju samoobranu, za spas maj-
ke otačbine; za očuvanje imena hrvatskoga,
koje nek nam bude zastavom u borbi. Ta
se zastava kušala u blato baciti, ali ona je
neokaljana iz blata izašla kao trakovi sun-
ca; bacala se u vatru, ali je Ona od asbe-
sta. Hrvatsku zastavu nije moguće uništiti,
nije zablatiti. A hrvatski narod, taj gorostas,
koji je jednom nogom stao na Karpate, ka-
ko veli pjesnik, a drugom na Jadransko
more; taj poštenjak, koji je svojim prsima
branio Evropu; taj junak, koji je svoga kra-
lja branio i obranio; taj pjesnik, koji je slo-
tio veličanstvene pjesme: bogu, rodu i pri-
rodi; taj svetac, koji je svoje iđejale ujedi-
nio u častnom krstu i slobodi zlatnoj —
taj kažem, hrvatski narod, dozvoliti neće,
da se dira u njegovo pravo; ono pravo,
koje kroz vjekove otci njegovi otkupiše ri-
jekami krvi i miilijonima glava.

Jedino kad se teška borba dovrši, kada

riješiti | hrvatsko ime izagje za uvjek nepobjedivo,

biti će sporazuma izmegju Hrvata i Magjara

 

RO