> DAN DO U

PRAVA

 

| četvrt godine  surazmjemno; za inozemstvo
*(( me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da
polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

godišnje K 8 — Ko '
je predbrojen i za došasto |

L

 

 

Snpsko bizantinstoo.

U zadnjem «Dubrovniku» izašao je stvu našega grada, već napada bizan- oko «Crvene Hrvat.

djeca zavladaše na uredništvu
brovnika», da ovaj list ne samo što
potajno, iza busije, rovari proti hrvat-

IZLAZI SVAKE SUBOTE. —

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

BROJ STOJI 10 PARA.

— POJEDINI
Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

px Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Klicda

,
U DUBROVNIKU 3. Avgusta 1907.

NENA MRTATAA

Godina Ill.

 

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji

se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi še ne vraćaju. Listovi neiran-
kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

«Du- najprije se oborio na Pravaše, razu. njaka u pitanju crkvice vlasteoske po-

ovome gradu, kako je zahtjevao «Du-

mije se iz straha da se ovi ne bi jed- rodice Bonda, to smo uradili kao Du- brovnik». Srpski list odveć se bio u
noga dana opet složili sa gosparima brovčani, a nalagala nam je i ljubav i svome bizantinstvu zaletio, te uz svu

», te skupa udrili poštovanje prama našim milim pregii- servilnost  gospara «Crvene» prema

jedan članak, nadahnut i napisan po tinskom smjelošću prava i interese hr- na Srbe. U svome bizantinizmu srpski ma, da osudimo i žigošemo, tim više Srbima, ipak nije uspio od nje dobiti

svoj prilici od kakovog srpskog omla- vatskoga naroda u opće. Rek bi, da su piskaralo bulazni,
dinca, zaglupljena najradikalnijim bi- s& toga napokon sjetili i gospari oko vjeru u političke svrh

zantinstvom i političkom hipokrizijom.

U onome članku zrcali se ne samo gdvažnosti, da stanu na put nekim srp- se, da je u Srbiji ili
a Srbi u svome srpski popo ili kalugjer sa Hristosom u gradu stanovati.

crna duša i ignorancija srpskog piska-
rala, možda još u kratkijem gačama,.

već iz njega izbija očita tendencija fa- provniku sloga sa Srbima nije drugo vjerom, srp
moznih srpskih dubrovačkih političara, uradila već sačuvala ostanke srpske gom i srpsko
čiju zastavu, po milosti Dra. Pera Čin- stranke, koje bi potpuno u Dubrovniku koje vjere
grije, Hrvati neki razviše nad općinskom pez hrvatske pomoći bilo nestalo kao lako pobro,

«Crvene Hrvatske», ali oni nemaju

skim  pretensijama ;
bizantinstvu gone dalje i dalje. U Du-

kako mi zlorabimo što se usudiše starinsku nam crkvu za Hrvate ponižujuću izjavu. Odatle
e proti Srbima. uništiti oni ljudi, čigovim je gjedovi- srčba ! Hrvati u Beču ustaše na obranu

Sjegurno, golobrado momče, umišljalo ma slavna Dubrovačka repuplika grad- hrvatskih prava u Bosni; zagrmi srpsko

u ruci zaklinje vijerno stado : srpskom

ta nijesu katolički «rabi

Zar ne znaš ili ne
\ćeš da znaš, papirnati «Dubrovniče»,

ne bi smjeli niti promisliti a kamo li

Crnojgori, gdje ska vrata zatvarala i ne dopuštala im dubrovačko klempesalo, da to znači

rušiti slogu. A molimo gospara, pardon
mladića urednika «Dubrovnika», znači

skim nebom, srpskim Bo- da su to isto osudili i žigosali i oni li takogjer rušiti slogu kada on kroz
m zastavom. Brat je mio katolici Dubrovčani, koji se Srbima svoj list zagovara samo srpske interese
bio : kliče piskaralo ; po- nazivlju ? Katolici u Srbiji i Crnoj Gori i srpska prava na Bosnu? Kada je

«Dubrovnik» spomenuo uz srpska ta-

 

zgradom —- rekosmo, iz njega očito $e i lanjskoga snijega. Srbi mješte da budu gospodnji» izmislili onu poznatu srp- što slična počiniti, jer bi ih grčko- kogjer i hrvatska prava na Bosnu ? Pa
razabire srpska tendencija: nametnuti se | zahvalni Hrvatima, jer im zapriječiše sku: nema Srpstva do tri prsta. — istočnjaci linčovali, nastojali smaknuti dobro, ako je «Dubrovniku» i Srbima
hrvatskom obilježju našega grada, hr- razsap i srpsku zastavu razviše na op-| A da Hrvati ne istovjetuju vjeru sa sa lica zemlje. Je li ili nije tako, go- dozvoljeno braniti nekakova svoja
vatske Atene, i uzeti političku prevlast ćinskoj zgradi, oni u svome bizantin-| politikom dokazuje i to, što pravoslavne lobrado momče ? Nije se, junački de- prava na Bosnu, zašto i Hrvatima nije

nad hrvatskim elementom najhrvatskije skom šovinizmu idu tako daleko, da!u Hrvatskoj ne nazivlju Srbima većilijo, crna družba urotila proti Srbima dozvoljeno braniti i hrvastka prava.

općine. Treba biti dostatno bezobrazan |
i politički kretin, za napisati sličan čla-|
nak kakav je onaj u zadnjem broju t.,
zv. «Dubrovnika». Mi smo ijebni,
da «Crvena Hrvatska» i D.r Pero Čin-
grija neće reagirati, barem u zadnjem
broju svoga lista to nijesu uradili, na
onakove insinuacije, koje je glavom:
njima i njihovim pristašama predbacilo
golobrado momče u srpskome dubro-
vačkome organu; ali, ako se gospoda
oko «Crv. Hrvat.» neće maknuti da,
reagiraju proti onakovim napadajima
na hrvatstvo u opće, to ćemo uraditi
mi, jer nas bizantinstvo nije. uspjelo
sputiti pod svoje okove, kao na žalost
jedan dio Hrvata oko «Crv. Hrv.>.
Kako je svakome poznato, mi odavna ,
bijasmo odustali od svake polemike sa
mjesnim organom srpske stranke, i to
ne možda iz kakova straha pred perom.
nesvršena akademičara, već što
smatrasmo posve suvišnim voditi po-
lemiku sa jednim listom, organom jedne
stranke u Dubrovniku, koja je u pot-
punoj dekadenci i nema pogibli, da bi
se ikada više mogla osoviti i zaprijetiti
hrvatstvu našega grada. Mi smo se
vladali po onoj latinskoj: de mortuis
bene aut nihil; i o dubrovačkim
Srbima, kao o stranci, koja je na pot-
punome razsulu, nijesmo htjeli baviti
se. Ali ima nekoliko vremena, otkad

!

PODLISTAK

Prije mraza - evo smrti moje“,

Ljubavna crtica.

čak nijeću hrvatsku većinu u ovome|pravoslavnim Hrvatima, dok nasu-
gradu i sramotnom manovrom na-|prot u Srbiji katolike Srbe iz Dalma-
stoje prisiliti i organ Dr. Pera Čingrije, | cije pošprdno nazivlju : meštri s mo-
da u svojim stupcima i on to prizna.jra; a knjaz Crnogorski uglednom Sr-
Na ovo ciljahu oni napadaji «Dubrov- | binu katoliku otvoreno izjavljuje : da
nika» na «Crv. Hrv.» o poznatoj irazi mi ma lomači katoliku ne bi vjero-
D.ra Matijevića: da su Hrvati u ve- |vao da je Srbin. Eto pobro, kako
ćini u ovom gradu. «Crv. Hrvat.» Srbi izvan Dalmacije znaju tačno ra-
našla se je u teškoj poziciji, ne smije zlikovati ova dva pojma, naime vjeru
se zamjeriti Srbima, jer uvjerena da Srbi|od narodnosti. Pozivljemo mudroga
čuvaju pozicije njezinih gospara, treba|deliju, da nam iznese, pa bilo samo i
dakle progutati srpske gorke pilole i jedan slučaj, kada je Pravaš u Dubrov-

u Dubrovniku ; već se je srpski bi- « Opet velimo farizeizam i bizantin-
zantinizam urotio proti hrvatskim inte- stvo. Srbima sloga nije drugo nego
resima hrvatske Atene. Ne treba «Pra- sredstvo kako bi pomoću lukavosti
voj» reportera da joj dojave nezado- prisilili Hrvate, da se odreku svojih
voljstvo megju Srbima dvaju vjerd, ta prava na njihovu korist. A Hrvati im
dostatno se prošetati gradskim ulicama, padaju na lijepak. Srbi se boje sloge
da iz ustiju istih pristaša srpske stranke svih hrvatskih stranaka, jer znaju, da
osvjedočiš se o himbenosti njihovog bi njima u tom slučaju odzvonilo, a
pravila; brat je mio koje vjere bio. dok traje razdor sjegurni su, da će
Pozivljemo srpskoga piskarala da iznese izvući najdeblji kraj, krivnjom samih
ime dotičnoga reportera, koji je tobože Hrvata. Vara se svaki onaj, koji misli,
kazao ; «da kad Pravaši obračunaju sa da će se uspjeti Srbe predobiti za hr-
pristašama «Hrv. stranke», da će skupa vatsku stvar. Nikada. Njima je spo-

podvale, pa makar to bilo na uštrb | niku istovjetovao ta dva pojma ; dok na-

hrvatstva ovoga grada. Gospari oko
«Crv. Hrv.» htjeli su razdora megju
Hrvatima a slogu sa Srbima, pa evo
što su postigli : da im Srbi upravo na
smiješni način podmeću klipove i 2a-
predaju, a oni treba da šute. Mi smo
odmah kazali, da se Srbi neće zado-
voljiti samo sa srpskom zastavom i
ravnopravnosti, već da će oni u svojim
pretensijama ići tako daleko i tražiti
prednost nad samim Hrvatima u našem
gradu. Što smo nagovještali, to se je
i obistinilo, a ko nije slijep može to
razabrati i iz pisanije zadnjega «Du-
brovnika». Da su neki Hrvati u Du-
brovniku imali malo više takta, nebi
sjegurno bilo došlo do ovakovog raz-
dora megju Hrvatima i nebi nam Srbi
danas prijetili i imponirali. Zadnji «Du-
brovnik» u svome smušenom uvodniku

zadovoljstvu, uživanju. To ti je pravi raj u
obitelji, kad se muž i žena ljube pravom
ljubavi, a što povećava njihovu ljubav, to
im je mala Zorka, čedo njihove ljubavi,

mala vragoljanka — prava majka.

suprot mi mu možemo iznijeti nekoliko
slučajeva, u kojima su Srbi grčko-
istočnjaci ta dva pojma istovjetovali.
Istina je, da istovjetovanje dvajuh onih
pojmova ne može biti tako očito kod
naših Srba, kao kod onih u Crnojgori
i Srbiji, a to iz obzira prema Srbima
katolička vjere, bez kojih bi naše srp-
stvo bilo sasvim mizerno. Nije golo-
brada delijo uprla «Prava» iz petnih
žila da izmegju Srba metne klin ne-
suglasica, već taj klin meće glavom
«Dubrovnik» otkad je pao u ruke
nekakovog konsorcija, i djeca mu na
uredništvu zagospodovala. Neka piska-
ralo tačnije prouči stanje srpske stranke
u našem gradu, pak će se osvjedočiti
odakle prijeti razdor srpskoj stranci u
Dubrovniku. Ako smo osudili, kao ka-
tolici, nečuveno ponašanje grčko-istoč-

 

|svega toga, što se govori o mome dragom
\Dinku. On mene ostaviti ?! Hajde, molim
te, ne budi luda. Ma ne znam, ko ti je to
lutisnuo u glavu. Da mi o tome nijesi više
\ništa rekla, ako si mi prava prijateljica.

s njima obračunati sa Srbima». Ovo
nije drugo nego «jedna tendencijozna
bizantinska podvala crne duše crnog
piskarala. Kazali smo tendencijozna, jer,
ko i malo vidi dalje od nosa, a po-
mnjivo je pročitao onaj članak, morao
se osvjedočiti, da napadaji bizantinske
sekte na Pravaše, nijesu drugo nego
prosta koprena pod koju je piskaralo
sakrio strijelice proti bivšoj «Hrvatskoj
stranci» i u opće proti hrvatskoj svijesti
našega grada. A za bolje shvatiti pravi
cilj onoga članka, treba pročitati u
istome listu i onaj drugi člančić «Crv.
Hrvatskoj», a oba je isto pero napisalo.
A da se prava tendencija što bolje
prekrije, trebovalo je napasti «Pravaše».
Upravo po bizantinsku ! «Crv. Hrv.»
ogriješila se o srpstvo, jer ne htjela
priznati: da Hrvati nijesu u većini u

 

Vidjela je, da ne će ništa koristiti i prekine |
razgovor: — Katice, mila prijateljice . . . Bog

ti pomogao !

— To se i nadam, nadoda ona, da ćuu
krilu mog milog Dinka provesti vesele dane

razum sa Hrvatima sredstvo, da učvr-
ste svoj klimavi položaj. Trebalo bi,
da ovo dobro zapamte gospari oko
«Crvene Hrvatske», a nedaleko vrije-
ime samo će ih o tome osvjedočifi.
Oni podržavaju u Dubrovniku jednu
'stranku, koja je uvijek radila, pa i da-
nas radi, proti hrvatskim interesima
\našega grada. Proti ovakovoj aždaji,
koja iza busije rovari proti hrvatskim
interesima milog nam grada, treba da
se svi Hrvati slože, a gospoda oko
«Crvene Hrvatske» neka se sjete, da
imaju neprijatelja čak i ondje
gdje misle da ih nema.

Sit

Katice !
Ne dolazi danas u sv. Jakob. Zašto, ja-
vit ću ti. Dinko.
— Što je ovo? začudi se Katica. — O-
vako kratko pismo... natpis.... potpis —

(Oarinović). Eto vidiš, Ružice, a nije li se govorilo. Zaljubljena duša — uzdahne Ružica, tako svoga života. .

— Da me on ne ljubi....! Bože moj, svega i svašta: da je on ne ljubi, da gleda da je Katica nije mogla opaziti, pa nakon . . Boše_ mil, bii roto čudnovet, SR";
što mi dolazi na pamet. On, moj dragi drugu, da će ju ostavit i sve, kako i danas male stanke progovori : Čuj me, Katice, vi- Proljeće je. Dan vedar, vazduhom se pro-| kao do soma iorađnj x toj sime Ev:
Dinko, da me ne ljubi... ah — — ne —|o mome Dinku lažu i prevrću. | ti baš mi-|dim da si odviše zaljubljena u mladića, koji lijeva ugodna toplina. Zelenilo uz poj mi-|"aprota — Katice? Odje su osi svačai

\pridjevci, koje je on znao pridružiti mome

to nije istina. Zloba, zloba — Ružice; o- sliš, da je to sve istina, što danas govore
paki su to ljudi, zavidni; tugja sreća nji-|0 njemu; da me ne ljubi, da me neće ni-
hova je žalost. Pa zašto na me tako juri- | kada uzeti. Mani se, mani, molim te, tako-

te ne ljubi. Ljubav te zaslijepljuje. Ne poznaš
ti, draga moja, ljude. Vjeruj mi, da ti go-
vorim kho sestra. Istina je, ljudi mnogo

lopjevica oživljuje prirodu. Baš krasan pra-
| maljetni dan.
\ — Danas je baš zgodno vrijeme. On.mi

šaju ? Što sam im učinila... ? Zavist, ništa

vih trica.

puta ne govore istinu, ali u svakoj, ako|je pisao da dogjem na šetnju u sv. Jakoba?

imenu. Ljubazna ... . nezaboravna .... srce...
\iđejalu .... A zaključak... gdje su oni
\cjelovi..... do groba ...??!

Oh — svega toga sada nema !

Ta, zar se ne spominješ svega onoga, što

ćeš i laži, ima nešto istine. Govori se, ali Pa da me ne ljubi! Ah!.. da si mi ovdje,

 

drugo. Hoće da me odaleče od njega; hoće
utrnu svaku ljubav prama njemu — —

Ali se je ipak tješila: — Biti će to na-

i je neki da orio, ili , ne, : ilja bi j i, daje/_. e i :
mi je n gov kad smo bili na|nije bez temelja, ne, draga moja. Neka ti ja bih se osvjedočila, da me on ljubi, da je! pisao u hitnji, u poslu. Valjda je zaprije-

šetnji u Gospe od Milosrgja ? Neznaš ii,
kako je ono živahno odgovarao na tvoje
bodljikave dosjetke ? Sjećaš li se, kad si
mu ono primjetila, da su svi muškarci pre-
vrtljivi, kako je planuo i odlučno pobijao
tvoju tvrdnju ? — Ima i takovih, govorio je
on, ali od nekih ne može se tako odmah

 

kažem istinu, ovo sam ti mislila kazati još sve laž, što se o njemu govori. Nego pisao mi
prije, ali sam znala, da će na tebe teško je, da dogjem sama. Prije sam uvijek išla s Ru-
djelovati, a opet sam se nadala, da će se žicom, a sada mi piše: «ne vodi nikoga !»
stvari promjeniti, pa sam mučala, ali više Ali što?.... tako ćemo se slobodnije raz-
nije kud kamo, moram ti reći, \govarati, valjda će mi štogod osobita priop-
1 — Ne ću, ne ću, da čujem, znam da je čiti. Poći ću; kako da ne otigjem k njemu ....
\sve laž — vikala je Katica; tebe sam dr- mome Dinku .... svakako idem po podne.

 

\čen. Pa da me ne ljubi, ne bi mi bio ni
\pisao. Što bi mu bilo stalo do mene? A
ine! — on me ljubi... on je dobar, Ti
\on, moj mili Dinko! Bježite.... bježite
zle misli.
= Na pomisao, da bi moglo biti istina, što
\joj je Ružica govorila, bacila bi je u neka-

 

vjerujem ti, ali što se danas ne čuje, ako-|zaključiti na sve. Kako bi bilo ludo, da mi žala za pravu prijateljicu, ali sada vidim, Dokle je ona tako razmiši neko

liko je od svega toga istine; ni deseta, moja| muškarci radi nekih žena osidimo sve; to da si i ti proti meni. Svi, svi ste biti 58: ugo na E prike go. | KOVU NAI PIE pm joi vea

Ružice | Bto ti-na, ne sjećaš li se našepri-|ne ide. Meni je sveta čista ljubav; ne bih ni; zašto me mučite? Ti hoćel da me oda. vora uljeze u sobu mali Niko, njezin brat i EA se svršila |

jatlice Milice, što se sve o njoj nije go-|nikada ostavio jednu djevojčicu, kojoj sam lečit od mog Dinka, a ne.. ne ćeš nikada. — Šlo je? zapila ona. > "pred večer je dola k njome Ružica, 4 |

vorilo i o njezinom Toni, a na svrhu se je|vjeru zadao, pa ticalo se i velikih žrtava. "Znam ja, čije je to maslo. Mojoj majci nije — Evo ti jedno pismo, odgovori mali, pogju šetati udari NE , da

vidjelo, da su to bile sve puke izmilljoti-| — Nije li to govorio, Ružice, iz dna sr- po volji moja ljubav pa te je ona predobila sad ga je donio listonoša. e NN KREDE i

ne, same laži. Neki dan sam bila u nje na|ca; nije li on tada o meni mislio? Pa kako za se, da mi ga omraziš, Nijesmo mi više Ona ga uzme, pogleda na rukopis i kli- 4, pr e

posjetu; ma da znaš, kako su me lijepo|bi me svaki čas milo pogledao i slatko se djeca; ja pogagjam dobro. ikne: — njega je! Neka neobična slu- će |

pričekali. Bilo im vrlo drago, da sam ih |smiješio ? — Rušici je bilo teško oko srca, što nije \tnja progje joj glavom. Otvori ga i stane SDoviit o 0) ki
Opet ti govorim, da nije ništa istina od mogla uvjeriti Katicu, da je Dinko ne ljubi. (da čita: | Ć

1
i
ž