> DAN DO U PRAVA | četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo *(( me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po godišnje K 8 — Ko ' je predbrojen i za došasto | L Snpsko bizantinstoo. U zadnjem «Dubrovniku» izašao je stvu našega grada, već napada bizan- oko «Crvene Hrvat. djeca zavladaše na uredništvu brovnika», da ovaj list ne samo što potajno, iza busije, rovari proti hrvat- IZLAZI SVAKE SUBOTE. — GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. BROJ STOJI 10 PARA. — POJEDINI Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. px Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Klicda , U DUBROVNIKU 3. Avgusta 1907. NENA MRTATAA Godina Ill. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi še ne vraćaju. Listovi neiran- kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. «Du- najprije se oborio na Pravaše, razu. njaka u pitanju crkvice vlasteoske po- ovome gradu, kako je zahtjevao «Du- mije se iz straha da se ovi ne bi jed- rodice Bonda, to smo uradili kao Du- brovnik». Srpski list odveć se bio u noga dana opet složili sa gosparima brovčani, a nalagala nam je i ljubav i svome bizantinstvu zaletio, te uz svu », te skupa udrili poštovanje prama našim milim pregii- servilnost gospara «Crvene» prema jedan članak, nadahnut i napisan po tinskom smjelošću prava i interese hr- na Srbe. U svome bizantinizmu srpski ma, da osudimo i žigošemo, tim više Srbima, ipak nije uspio od nje dobiti svoj prilici od kakovog srpskog omla- vatskoga naroda u opće. Rek bi, da su piskaralo bulazni, dinca, zaglupljena najradikalnijim bi- s& toga napokon sjetili i gospari oko vjeru u političke svrh zantinstvom i političkom hipokrizijom. U onome članku zrcali se ne samo gdvažnosti, da stanu na put nekim srp- se, da je u Srbiji ili a Srbi u svome srpski popo ili kalugjer sa Hristosom u gradu stanovati. crna duša i ignorancija srpskog piska- rala, možda još u kratkijem gačama,. već iz njega izbija očita tendencija fa- provniku sloga sa Srbima nije drugo vjerom, srp moznih srpskih dubrovačkih političara, uradila već sačuvala ostanke srpske gom i srpsko čiju zastavu, po milosti Dra. Pera Čin- stranke, koje bi potpuno u Dubrovniku koje vjere grije, Hrvati neki razviše nad općinskom pez hrvatske pomoći bilo nestalo kao lako pobro, «Crvene Hrvatske», ali oni nemaju skim pretensijama ; bizantinstvu gone dalje i dalje. U Du- kako mi zlorabimo što se usudiše starinsku nam crkvu za Hrvate ponižujuću izjavu. Odatle e proti Srbima. uništiti oni ljudi, čigovim je gjedovi- srčba ! Hrvati u Beču ustaše na obranu Sjegurno, golobrado momče, umišljalo ma slavna Dubrovačka repuplika grad- hrvatskih prava u Bosni; zagrmi srpsko u ruci zaklinje vijerno stado : srpskom ta nijesu katolički «rabi Zar ne znaš ili ne \ćeš da znaš, papirnati «Dubrovniče», ne bi smjeli niti promisliti a kamo li Crnojgori, gdje ska vrata zatvarala i ne dopuštala im dubrovačko klempesalo, da to znači rušiti slogu. A molimo gospara, pardon mladića urednika «Dubrovnika», znači skim nebom, srpskim Bo- da su to isto osudili i žigosali i oni li takogjer rušiti slogu kada on kroz m zastavom. Brat je mio katolici Dubrovčani, koji se Srbima svoj list zagovara samo srpske interese bio : kliče piskaralo ; po- nazivlju ? Katolici u Srbiji i Crnoj Gori i srpska prava na Bosnu? Kada je «Dubrovnik» spomenuo uz srpska ta- zgradom —- rekosmo, iz njega očito $e i lanjskoga snijega. Srbi mješte da budu gospodnji» izmislili onu poznatu srp- što slična počiniti, jer bi ih grčko- kogjer i hrvatska prava na Bosnu ? Pa razabire srpska tendencija: nametnuti se | zahvalni Hrvatima, jer im zapriječiše sku: nema Srpstva do tri prsta. — istočnjaci linčovali, nastojali smaknuti dobro, ako je «Dubrovniku» i Srbima hrvatskom obilježju našega grada, hr- razsap i srpsku zastavu razviše na op-| A da Hrvati ne istovjetuju vjeru sa sa lica zemlje. Je li ili nije tako, go- dozvoljeno braniti nekakova svoja vatske Atene, i uzeti političku prevlast ćinskoj zgradi, oni u svome bizantin-| politikom dokazuje i to, što pravoslavne lobrado momče ? Nije se, junački de- prava na Bosnu, zašto i Hrvatima nije nad hrvatskim elementom najhrvatskije skom šovinizmu idu tako daleko, da!u Hrvatskoj ne nazivlju Srbima većilijo, crna družba urotila proti Srbima dozvoljeno braniti i hrvastka prava. općine. Treba biti dostatno bezobrazan | i politički kretin, za napisati sličan čla-| nak kakav je onaj u zadnjem broju t., zv. «Dubrovnika». Mi smo ijebni, da «Crvena Hrvatska» i D.r Pero Čin- grija neće reagirati, barem u zadnjem broju svoga lista to nijesu uradili, na onakove insinuacije, koje je glavom: njima i njihovim pristašama predbacilo golobrado momče u srpskome dubro- vačkome organu; ali, ako se gospoda oko «Crv. Hrvat.» neće maknuti da, reagiraju proti onakovim napadajima na hrvatstvo u opće, to ćemo uraditi mi, jer nas bizantinstvo nije. uspjelo sputiti pod svoje okove, kao na žalost jedan dio Hrvata oko «Crv. Hrv.>. Kako je svakome poznato, mi odavna , bijasmo odustali od svake polemike sa mjesnim organom srpske stranke, i to ne možda iz kakova straha pred perom. nesvršena akademičara, već što smatrasmo posve suvišnim voditi po- lemiku sa jednim listom, organom jedne stranke u Dubrovniku, koja je u pot- punoj dekadenci i nema pogibli, da bi se ikada više mogla osoviti i zaprijetiti hrvatstvu našega grada. Mi smo se vladali po onoj latinskoj: de mortuis bene aut nihil; i o dubrovačkim Srbima, kao o stranci, koja je na pot- punome razsulu, nijesmo htjeli baviti se. Ali ima nekoliko vremena, otkad ! PODLISTAK Prije mraza - evo smrti moje“, Ljubavna crtica. čak nijeću hrvatsku većinu u ovome|pravoslavnim Hrvatima, dok nasu- gradu i sramotnom manovrom na-|prot u Srbiji katolike Srbe iz Dalma- stoje prisiliti i organ Dr. Pera Čingrije, | cije pošprdno nazivlju : meštri s mo- da u svojim stupcima i on to prizna.jra; a knjaz Crnogorski uglednom Sr- Na ovo ciljahu oni napadaji «Dubrov- | binu katoliku otvoreno izjavljuje : da nika» na «Crv. Hrv.» o poznatoj irazi mi ma lomači katoliku ne bi vjero- D.ra Matijevića: da su Hrvati u ve- |vao da je Srbin. Eto pobro, kako ćini u ovom gradu. «Crv. Hrvat.» Srbi izvan Dalmacije znaju tačno ra- našla se je u teškoj poziciji, ne smije zlikovati ova dva pojma, naime vjeru se zamjeriti Srbima, jer uvjerena da Srbi|od narodnosti. Pozivljemo mudroga čuvaju pozicije njezinih gospara, treba|deliju, da nam iznese, pa bilo samo i dakle progutati srpske gorke pilole i jedan slučaj, kada je Pravaš u Dubrov- u Dubrovniku ; već se je srpski bi- « Opet velimo farizeizam i bizantin- zantinizam urotio proti hrvatskim inte- stvo. Srbima sloga nije drugo nego resima hrvatske Atene. Ne treba «Pra- sredstvo kako bi pomoću lukavosti voj» reportera da joj dojave nezado- prisilili Hrvate, da se odreku svojih voljstvo megju Srbima dvaju vjerd, ta prava na njihovu korist. A Hrvati im dostatno se prošetati gradskim ulicama, padaju na lijepak. Srbi se boje sloge da iz ustiju istih pristaša srpske stranke svih hrvatskih stranaka, jer znaju, da osvjedočiš se o himbenosti njihovog bi njima u tom slučaju odzvonilo, a pravila; brat je mio koje vjere bio. dok traje razdor sjegurni su, da će Pozivljemo srpskoga piskarala da iznese izvući najdeblji kraj, krivnjom samih ime dotičnoga reportera, koji je tobože Hrvata. Vara se svaki onaj, koji misli, kazao ; «da kad Pravaši obračunaju sa da će se uspjeti Srbe predobiti za hr- pristašama «Hrv. stranke», da će skupa vatsku stvar. Nikada. Njima je spo- podvale, pa makar to bilo na uštrb | niku istovjetovao ta dva pojma ; dok na- hrvatstva ovoga grada. Gospari oko «Crv. Hrv.» htjeli su razdora megju Hrvatima a slogu sa Srbima, pa evo što su postigli : da im Srbi upravo na smiješni način podmeću klipove i 2a- predaju, a oni treba da šute. Mi smo odmah kazali, da se Srbi neće zado- voljiti samo sa srpskom zastavom i ravnopravnosti, već da će oni u svojim pretensijama ići tako daleko i tražiti prednost nad samim Hrvatima u našem gradu. Što smo nagovještali, to se je i obistinilo, a ko nije slijep može to razabrati i iz pisanije zadnjega «Du- brovnika». Da su neki Hrvati u Du- brovniku imali malo više takta, nebi sjegurno bilo došlo do ovakovog raz- dora megju Hrvatima i nebi nam Srbi danas prijetili i imponirali. Zadnji «Du- brovnik» u svome smušenom uvodniku zadovoljstvu, uživanju. To ti je pravi raj u obitelji, kad se muž i žena ljube pravom ljubavi, a što povećava njihovu ljubav, to im je mala Zorka, čedo njihove ljubavi, mala vragoljanka — prava majka. suprot mi mu možemo iznijeti nekoliko slučajeva, u kojima su Srbi grčko- istočnjaci ta dva pojma istovjetovali. Istina je, da istovjetovanje dvajuh onih pojmova ne može biti tako očito kod naših Srba, kao kod onih u Crnojgori i Srbiji, a to iz obzira prema Srbima katolička vjere, bez kojih bi naše srp- stvo bilo sasvim mizerno. Nije golo- brada delijo uprla «Prava» iz petnih žila da izmegju Srba metne klin ne- suglasica, već taj klin meće glavom «Dubrovnik» otkad je pao u ruke nekakovog konsorcija, i djeca mu na uredništvu zagospodovala. Neka piska- ralo tačnije prouči stanje srpske stranke u našem gradu, pak će se osvjedočiti odakle prijeti razdor srpskoj stranci u Dubrovniku. Ako smo osudili, kao ka- tolici, nečuveno ponašanje grčko-istoč- |svega toga, što se govori o mome dragom \Dinku. On mene ostaviti ?! Hajde, molim te, ne budi luda. Ma ne znam, ko ti je to lutisnuo u glavu. Da mi o tome nijesi više \ništa rekla, ako si mi prava prijateljica. s njima obračunati sa Srbima». Ovo nije drugo nego «jedna tendencijozna bizantinska podvala crne duše crnog piskarala. Kazali smo tendencijozna, jer, ko i malo vidi dalje od nosa, a po- mnjivo je pročitao onaj članak, morao se osvjedočiti, da napadaji bizantinske sekte na Pravaše, nijesu drugo nego prosta koprena pod koju je piskaralo sakrio strijelice proti bivšoj «Hrvatskoj stranci» i u opće proti hrvatskoj svijesti našega grada. A za bolje shvatiti pravi cilj onoga članka, treba pročitati u istome listu i onaj drugi člančić «Crv. Hrvatskoj», a oba je isto pero napisalo. A da se prava tendencija što bolje prekrije, trebovalo je napasti «Pravaše». Upravo po bizantinsku ! «Crv. Hrv.» ogriješila se o srpstvo, jer ne htjela priznati: da Hrvati nijesu u većini u Vidjela je, da ne će ništa koristiti i prekine | razgovor: — Katice, mila prijateljice . . . Bog ti pomogao ! — To se i nadam, nadoda ona, da ćuu krilu mog milog Dinka provesti vesele dane razum sa Hrvatima sredstvo, da učvr- ste svoj klimavi položaj. Trebalo bi, da ovo dobro zapamte gospari oko «Crvene Hrvatske», a nedaleko vrije- ime samo će ih o tome osvjedočifi. Oni podržavaju u Dubrovniku jednu 'stranku, koja je uvijek radila, pa i da- nas radi, proti hrvatskim interesima \našega grada. Proti ovakovoj aždaji, koja iza busije rovari proti hrvatskim interesima milog nam grada, treba da se svi Hrvati slože, a gospoda oko «Crvene Hrvatske» neka se sjete, da imaju neprijatelja čak i ondje gdje misle da ih nema. Sit Katice ! Ne dolazi danas u sv. Jakob. Zašto, ja- vit ću ti. Dinko. — Što je ovo? začudi se Katica. — O- vako kratko pismo... natpis.... potpis — (Oarinović). Eto vidiš, Ružice, a nije li se govorilo. Zaljubljena duša — uzdahne Ružica, tako svoga života. . — Da me on ne ljubi....! Bože moj, svega i svašta: da je on ne ljubi, da gleda da je Katica nije mogla opaziti, pa nakon . . Boše_ mil, bii roto čudnovet, SR"; što mi dolazi na pamet. On, moj dragi drugu, da će ju ostavit i sve, kako i danas male stanke progovori : Čuj me, Katice, vi- Proljeće je. Dan vedar, vazduhom se pro-| kao do soma iorađnj x toj sime Ev: Dinko, da me ne ljubi... ah — — ne —|o mome Dinku lažu i prevrću. | ti baš mi-|dim da si odviše zaljubljena u mladića, koji lijeva ugodna toplina. Zelenilo uz poj mi-|"aprota — Katice? Odje su osi svačai \pridjevci, koje je on znao pridružiti mome to nije istina. Zloba, zloba — Ružice; o- sliš, da je to sve istina, što danas govore paki su to ljudi, zavidni; tugja sreća nji-|0 njemu; da me ne ljubi, da me neće ni- hova je žalost. Pa zašto na me tako juri- | kada uzeti. Mani se, mani, molim te, tako- te ne ljubi. Ljubav te zaslijepljuje. Ne poznaš ti, draga moja, ljude. Vjeruj mi, da ti go- vorim kho sestra. Istina je, ljudi mnogo lopjevica oživljuje prirodu. Baš krasan pra- | maljetni dan. \ — Danas je baš zgodno vrijeme. On.mi šaju ? Što sam im učinila... ? Zavist, ništa vih trica. puta ne govore istinu, ali u svakoj, ako|je pisao da dogjem na šetnju u sv. Jakoba? imenu. Ljubazna ... . nezaboravna .... srce... \iđejalu .... A zaključak... gdje su oni \cjelovi..... do groba ...??! Oh — svega toga sada nema ! Ta, zar se ne spominješ svega onoga, što ćeš i laži, ima nešto istine. Govori se, ali Pa da me ne ljubi! Ah!.. da si mi ovdje, drugo. Hoće da me odaleče od njega; hoće utrnu svaku ljubav prama njemu — — Ali se je ipak tješila: — Biti će to na- i je neki da orio, ili , ne, : ilja bi j i, daje/_. e i : mi je n gov kad smo bili na|nije bez temelja, ne, draga moja. Neka ti ja bih se osvjedočila, da me on ljubi, da je! pisao u hitnji, u poslu. Valjda je zaprije- šetnji u Gospe od Milosrgja ? Neznaš ii, kako je ono živahno odgovarao na tvoje bodljikave dosjetke ? Sjećaš li se, kad si mu ono primjetila, da su svi muškarci pre- vrtljivi, kako je planuo i odlučno pobijao tvoju tvrdnju ? — Ima i takovih, govorio je on, ali od nekih ne može se tako odmah kažem istinu, ovo sam ti mislila kazati još sve laž, što se o njemu govori. Nego pisao mi prije, ali sam znala, da će na tebe teško je, da dogjem sama. Prije sam uvijek išla s Ru- djelovati, a opet sam se nadala, da će se žicom, a sada mi piše: «ne vodi nikoga !» stvari promjeniti, pa sam mučala, ali više Ali što?.... tako ćemo se slobodnije raz- nije kud kamo, moram ti reći, \govarati, valjda će mi štogod osobita priop- 1 — Ne ću, ne ću, da čujem, znam da je čiti. Poći ću; kako da ne otigjem k njemu .... \sve laž — vikala je Katica; tebe sam dr- mome Dinku .... svakako idem po podne. \čen. Pa da me ne ljubi, ne bi mi bio ni \pisao. Što bi mu bilo stalo do mene? A ine! — on me ljubi... on je dobar, Ti \on, moj mili Dinko! Bježite.... bježite zle misli. = Na pomisao, da bi moglo biti istina, što \joj je Ružica govorila, bacila bi je u neka- vjerujem ti, ali što se danas ne čuje, ako-|zaključiti na sve. Kako bi bilo ludo, da mi žala za pravu prijateljicu, ali sada vidim, Dokle je ona tako razmiši neko liko je od svega toga istine; ni deseta, moja| muškarci radi nekih žena osidimo sve; to da si i ti proti meni. Svi, svi ste biti 58: ugo na E prike go. | KOVU NAI PIE pm joi vea Ružice | Bto ti-na, ne sjećaš li se našepri-|ne ide. Meni je sveta čista ljubav; ne bih ni; zašto me mučite? Ti hoćel da me oda. vora uljeze u sobu mali Niko, njezin brat i EA se svršila | jatlice Milice, što se sve o njoj nije go-|nikada ostavio jednu djevojčicu, kojoj sam lečit od mog Dinka, a ne.. ne ćeš nikada. — Šlo je? zapila ona. > "pred večer je dola k njome Ružica, 4 | vorilo i o njezinom Toni, a na svrhu se je|vjeru zadao, pa ticalo se i velikih žrtava. "Znam ja, čije je to maslo. Mojoj majci nije — Evo ti jedno pismo, odgovori mali, pogju šetati udari NE , da vidjelo, da su to bile sve puke izmilljoti-| — Nije li to govorio, Ružice, iz dna sr- po volji moja ljubav pa te je ona predobila sad ga je donio listonoša. e NN KREDE i ne, same laži. Neki dan sam bila u nje na|ca; nije li on tada o meni mislio? Pa kako za se, da mi ga omraziš, Nijesmo mi više Ona ga uzme, pogleda na rukopis i kli- 4, pr e posjetu; ma da znaš, kako su me lijepo|bi me svaki čas milo pogledao i slatko se djeca; ja pogagjam dobro. ikne: — njega je! Neka neobična slu- će | pričekali. Bilo im vrlo drago, da sam ih |smiješio ? — Rušici je bilo teško oko srca, što nije \tnja progje joj glavom. Otvori ga i stane SDoviit o 0) ki Opet ti govorim, da nije ništa istina od mogla uvjeriti Katicu, da je Dinko ne ljubi. (da čita: | Ć 1 i ž