vri neto
<
q O "OMER NET vo ra ZA , 3 OK MTV NN 4 £ i ? M ..* %
Br. 129. s ; PRAVA CRVENA HRVATSKA God. Ill,
| obraza, dovikne, da je lažno pisanje Vašeg| seoskim, uputi se preko kotorske obale svi- da će u Korčuli biti izvješene srpske tro-|— koje napravio molbu za isto, svakako ao Ze pruža nam po zdravlje toliko
, lista. U rajući put Škaljara, a za glazbom i pred|bojnice, jer iste stigle iz Dubrovnika. Svak većina naroda ne. Koliko smo izvješćeni |i4/om. Sri o piće. Djeci
O ljutim našim nevoljama ne ću Vam njom četa škaljarskih sokolova. Došav u/se na to stao pitati, zašto to ovdje, kad|potpisana je od glavara -- dakle bez zna- | ženama Ka:
danas u dugo. Kako se je predvigjalo, |
poslje raspusta nar. skupštine i knjaževa
povratka u Crnu Goru, se nastavio i
nastavlja svom žestinom. cijeloj zemlji
odaslani su vladini pouzdanici, brigadiri,
komandiri i drugi gjavli, naredbom, da se
do istrage gone i progone prvaci nar. stranke
i bivši nar. poslanici. Žrtava, krvavih žr-
tava ne fali nijednog dana. Eto i čestitog
starog junačinu Sočicu, tog naj prokušanijeg
crnogorskog rodoljuba inkvizicija osudila
da tamnuje. Doznajemo bonim srcem, da
jo i čestiti rodoljub Dr. Marušić, nar. po-
slanik, ubojitim vladinim zmmom ranjen. —
Bajoneta još i danas straži učenice cetinj-
skog instituta, koje poderaše i pogaziše |
knjaževu sliku, dok su pod strogom inkvi-
zitorskom istragom i njihovi roditelji. Na-
preže se i nateže sa svih strana i na sve
moguće načine, ne bi li pijavice naroda i
pravi antidinastičari ulovili kakvog umišlje-
nog antidinastičara, da se na lomači spali
ili moskovkom ustrijeli. — Narodna svijest selom svirajući, svuda bogato čašćeni i go- Trobojnice s
ipak ne slabi. Uz prvake nar. stranke i|
selo, pozdravismo crkvu. Ovo je nova crkva,
koja resi Škaljare, kao sunce nebo, lijepa,
prostrana i velika, a za nas još ljepša, kad
promislimo, da se u njoj svi obredi : male
i velike mise, razni blagoslovi, vjenčanje,
pokopni obredi u jednu riječ svi, slave sa-
mo u našem milom jeziku: glagoljicom.
Pošto smo pozdravili crkvu, spremismo gla-
zbila, te na čašu pive, da se rashladimo, a
otole natrag u Kotor za bogatu sofru. Iza
objeda pozdravismo opet crkvu, pak seos-
kog sveštenika, te seoske glavare i ostale
obližnje kuće. Svuda veselje i oduševljenje
bez kraja i konca, svuda časte domaćom
rumenikom, mrtav bi je pio! Iza večernje
u crkvi, glazba stade pred crkvom da svira,
a sleglo se tu naroda ko mravi. Tako u
ljubavi i miru uz svirku raznih domoljubnih
koračnica, zabavljasmo se sve do kasne noći,
kad se rastadosmo, da odemo u Kotor na |
večeru. U jutro opet se nagjosmo pred cr. drugo svjetovati, nego da se
kvom, koju pozdravismo, zatim obagjosmo gje, jer je počeo činiti konpasiun.
Srba u općini i kotaru korčulanskom niti
jednoga nema i kad je ovo svečanost «Hr-
vatskog Sokola». Tridesetorica njih poslali
na «Odbor» prosvjedno pismo uz molbu,
da se iste ne izvjese. To pismo bi predano
malom Roku, kiji, kad čuje za to, plane na
donosioca i kaza mu: «To hoće reći izazi:
vati smutnju, znajte, da ću vas dati areti-
rati». Kako je to djelovalo na prisutne, a
i ma sve one, koji za to doznadoše neda
može da čovjek na onakom položaju tako
djetinski postupa : drugi se pitaku, kakav
bi diktator ovo bio kad bi malo višu vlast
šteni. Opet iza bogata objeda nagjosmo se |ali znate od koga? Od maloga Roka, Šjor
se opisati. Neki se naime začudiše, kako |
| —-
u rukama imao, a neki ga i pohvališe, jer | vjerenja a za istinitost ovoga uložićemo u
da se tako nebi bio podnio ikakav politički fond «Cila i Metoda» dvadeset kruna, ako
detektiv. Ja naprotiv ne mogu drugo, nego.
da maloga Roka požalim, jer se je uprav zbora i naroda. Dakle što poštenu čovjeku
tako malenim pokazao i u ovoj prigodi,
kao i u mnogo drugih, pa ga ne mogu mjeti, ako je do obraza. Istina, ne zamje-
javnosti pro. ramo g. Vukoviću na njegovu upitu — nu
rpske su bile ipak izvješene, |
nja većine naroda. Svaki onaj ko pozna
donje Pijavičino sa «dvadeset i pet kuća i
sa jednim malim dućanom mješovite robe
— da se tu smjesti brzojavni i poštarski
ured — u narodu je proizvelo smijeh. Daly,
je cijeli odlomak Pijevičina tražio isto pak
u kojem selu bilo, ipak bi imalo posla za
dobiti. Dokle hoću da bi se školska zgrada
sagradila u Donjem Pijavičinu, opet poštar-
ski ured a sve to samo ma volju g. glavara
i njegovih savjetnika a proti volji naroda
još mogu zatražiti «Općinski Dom» i
onda je kompleto. Još jednom kažemo, da
većina naroda i zbora nema u glavaru po-
g. glavar iznese javno povjerenje od većine
ostaje na onakove prilike, to je lako razu-
zamjeramo onim koji su mu isto dostavili.
Dakle dosta g. glavaru ! Đa radiš sa svojom
glavom žao nam nebi bilo, — nu bilo kako
: Mato Dobud u
Luci Šipanjskoj ; Fr. Domenik Jakaša, Do-
menikanac, u Spljetu ; Fr. Markolin Pado-
van, Domenikanac, dne 18. ov. mj. u Ve-
lojluci ; Ivo Gjuračić istog dana u mojgori
(Putnikovićima), a Frano Milat dne 95. o.
mj. u Blatu na Korčuli. Ćestitamo !
Lične vijesti. Ove sedmice boravio
je u našem gradu požrtvovni rodoljub gosp.
Rudolf Ermann, trgovac i posjednik iz Za-
prešića kod Zagreba.
Umirovljenje. Gosp. Dragutin Se.
kanina, c. k. kancelarijski pristav kod mje-
snog kot. Iinacijskog Ravnateljstva, nakon
Joza, i uzor svećenika D. M. B. «Omnes bilo, narodu treba misliti za sve pa i za|35 godina službovanja bio je na vlastitu
je mje. glavara. Toliko za sada u ime velike vićine| molbu postavljen u pensiju. Sa strane sta-
\ \rije vlasti bi mu izraženo priznanje za nje-
govu revnu službu. Koliko je bio-obljubljen
svjedoči žalost kod svih potčinjenika, jer su
u njemu izgubili strogog ali iskrenog sta-
rješinu, poštenjačinu, tako đa su ga svi
častili ko svoga oca. Čestitamo gosp. Se-
kanini na tako rijetkom priznanju i počasti,
stare svoje poslanike narod je čvrsto vezan: svi skupa, te se zabavljasmo do preko po- 30
i sa ovim je svaki pošteni crnogorac spravan |noći. Sutra dan opet pozdravismo crkvu toma es perfectum». Mudri Mitre
mrijeti. Vladinim izaslanicima i agitatorima | selo, te u Kotor na objed, a otole na pa- Sto srpske izjesio onu konsulata «Austro. — Pijavljand.
redom se zatvaraju vrata i iskazuje nepo-| robrod put Dubrovnika. Zaista nećemo ni- Americane», a grehota je, da srpsku nije MO Iz Trebinja. i
vjerenje. U Šavniku, Piperima, na Grahovu kad zaboraviti one ugodne časove, koje spro- | još izvjesio «Penipontecarij» P., šjor Andro | (Pir). Dne 5. ov. mj. vjenčao se je vrli
' i drugamo vojska ustala na obranu vladi- vedosmo u ljubavi s našom braćom Ška- i D.r V., jer bi onda bili stranci upozrali | rodoljub g. Pero Sambrailo, trgovac, za
nih žrtava, te svoje puške okrenula protiv ljarima. Evala im! Pero je ze da opiše |Cljelu vladajuću dinastiju korčulansku. | &-&licu Anu Regjo. Čestitamo!
vladinih masqeluka.
njihovo oduševljenje i zanos za pravom br. Jež. |
Uza sve ovo, ipak «Glas Crnogorca» i
vatskom idejom, trebalo je tu biti pa vidjeti. Iz Šipana. |
družina mu, ima obraza, te se muči da |
želeći da što bolje i radosnije sprovede
Na polasku rastasmo se jedni od drugih su-
lažima, izmišljotinama i izvrtanjem opravda |zama ma očima, a kroz cijeli zalijev opet
svoje gospodare i da opere crna njihova | pozdravljeni mahanjem i klicanjem, sa Mula,
djela ili bolje nedjela, 'koja sve jadranske Prčanja, Dobrote, Prevlake, Lastve, Stoliva, |
vode za nekoliko decenija ne bi mogle Kamenara, Perasta, Ercegnovog u jednu ri- |
oprati. ječ iz svih primorskih mjesta. Suze nas o-
Veritas. | blijevahu gledajući, gdje je cijelo bokeško |
primorje listom prigrlilo ideju neumrlog
Starčevića, a boljelo nas je u duši, kad pro-
Svečanost | mislimo, kako naša gospoda šćahu da izi-.
graju ovaj čisto hrvatski narod, nagovara: |
jući ga, da glasuje za onog, koji je u svo-
me proglasu nazvano Boku «srpski bosfor»,
dočim bi sve Srbe na Primorju (osim Risna)
mogao na prste izbrojiti! Nu srećoin narod
je eto progledao, pak umije i bez gospod-
ske politike, da se snagje, zna koji mu je!
cilj, kojim li će putem udariti. |
Treba pri svrsi ovog opisa, da zahvalimo
Gospe od Snijega u Škaljarima.
U Ponedjenik slavila se u Škaljarima kod
Kotora svečanost Gospe od Snijega. Obi-
čajno prigodom ove svečanosti došla bi iz
Kotora glazba, nu ovoga puta Škaljari ne
htjedoše ni da čuju za nju, jer je sve, samo
ne hrvatska, te zato pozvaše pravašku glazbu
iz Dubrovnika. Veoma je mučno bilo odva-
3. GAKERNONRIUH 2003 yn
e NJU
. ! ... N
Poglida li Miji CRA AN, NI
Akopum sam ime. tik sivalučak same,
e kinilke-aluqsti va je [uzava,
“ui
tami set Jiglhvina-- g
sinaeva le sladna karo,
(Svečanost sv. Stjepana). | ovog puta |
prošla je svetkovina sv. Stjepana skladno i.
lijepo. Luka bila lijepo okićena, a i crkva!
se ovog puta u ljepše ruho obukla. Evala'
našim crkovinarima. Bila birana kita stra- |
naca i susjednih svećenika. Zadivio nas fini
govor preč. Don Niko kan. Buntjelića, što.
ga izrekao u čast prvomučenika Stjepana. |
Svetkovini prisustvovalo i šest oboružanih |
oružnika. Čemu ovo u mirnom Šipanu ? |
(Lov srdjela). Pojavilo se opet srdjela.
Svaki se dan na hiljade glava predava mje-
snoj tvornici. Bože blagoslovi !
(Potres). Oćutio se je i kod nas zadnji
potres, koji je zadao dosta straha. |
Iz Gjurića (Boka Kotorska).
Dopis iz Gjurića, tiskan u broju 128 «Pr.!
Crv. Hrv.» jest pun izmišljotina te molim
Prava samo M
u izvornim omotima
imen
\
|
|
i
|
zasluženu mirovinu i da ju bude na dugo
godina uživati !
t Franić Bibica. U ponedjelnik u
jutro, nakon teške i duge bolesti, preminuo
je ugledni i dobri naš sugragjanin g. Fra-
nić Bibica. Pokojnik je bio jedan od naj-
vrijednijih današnjih dubrovačkih zlatara.
Njegove su radnje prava dragocijenjenost,
da će im se potomci diviti, megju koje spada
i srebrni vijenac, kojeg je pokojnik bio i-
zradio prigodom otkrića Gundulićeva spome-
nika, koji danas ukrašuje općinski muzej.
Nekadašnji su dubrovački zlatari bili na da“
leko poznati, te su svojim radnjama domo-
vinu proslavili, čigovim se remek-djelima
resi i današnji moćnik st&ne crkve, čemu se
stranci i pravi vještaci dive. Ipak Franić Bi-
bica bio je dostojan potomak proslavljenih
žiti se poslati im našu glazbu, jer još je
tek u zametku, nijesu prispjeli ni svi gla-
zbari ni sva glazbila ni odore. Nu ipak na
i i i k dnika da istini na čast tiska slije- |
braći Škaljarima, u prvom redu glavarima, | 898P i Bi ia i je
te svim zajedno na ljubavi, koju su nam SENN: Nije istina da je g. Go vić
iskazali. Ele sjećati ćemo se ovog izleta do- plarandives onnaiit emae talas
negdašnjih dubrovačkih zlatara, a budućnost
mu je mnogo obećavala.
Svi mjesni trgovci, iz počasti prama vrlom
so
vruće imolbe Škaljara, koji veljahu «neka
svira same koračnice, nama je dosta, samo
kad je naša, kad je pravaška» poslasmo im
ovu glazbu u civilu bez odora i to kao
«Glazbeni zbor Hrvatske Radničke Zadruge».
Tako se u Nedjelju u jutro na 7 sati upu-
! tismo put parobroda u Gruž, a otole put
Kotora. Kroz cijeli bokeški zalijev iščekivahu
ovu glazbu velikim veseljem i oduševljenjem.
Počam od vrata zalijeva pak do Kotora, kud
god smo prolazili, pozdravljahu nas maha-
njem trobojnica i rubcima, na što mi od-
pozdravljasmo svirajući. Kad prispjesmo na
| obalu u Kotoru, eto tu nas čeka okolo 300
Škaljara, a š njima veliki broj Kotorana, svi
okićeni našom milom trobojnicom, predvo-
: gjeni hrvatskim zastavama. Kad se parobrod
i dobrahno približio obali, glazba zasvira
«Starčevićevu koračnicu». Nasta pozdravlja- |
nje sa obale, klicanju nigda svrhe, a i
iz čista srca, iz pravog oduševljenja, jer ška-
ljarski lavovi pretvoriše se časom u mirne |
! jaganjce, pa im radost i oduševljenje tjera |
suze na oči.
U toliko parobrod pristane uz obalu, glazba |
stupi na kraj, pa izljubivši se sa glavarima
suton AAN
\
— Ja sam ti rekla toliko puta, da te on |
ne ljubi. Onaj put imala sam ti reći, da
sam ga vidjela, gdje šeće po Pločam s Lju-
bicom B., oboje blaženo u nekakvim zna-/
čajnim pogledima zadubeno. | ti hoćeš vi-.
šeg dokaza? |
— Nevjerujem . .. nije moguće — vika-
la je Katica.
| — Eto opet ona, nevjerujem. Znala sam
ja to.
U to neko pokuca na vratima kućnim.
% Bio je listonoša. Katica potrče dolje i do-
| nese list od Dinka. Rastvori ga i počne čitati:
SŠtovana Gospogjice!
Znam, da će ovo moje pismo rastužiti
Vaše dobro srce, ali oprostite. Mislio sam
onaj dan govoriti s Vama u sv. Jakobu; i
| tu bi Vam bio otkrio svoje misli, ali nije-
| sam mogao. Nešto mi je govorilo, da ne
| ću moći podnijeti Vašu bol, koju bih bio
prouzrokovao u Vašem plemenitom srcu.
|
Pogri . Opro-
stite mi. Ljubav nije osvojila moje srce za
Vas. Ne ću duljiti i boli Vam zadavati. Za-
boravite mene, kao što ću i ja Vas.
s
poštovanjem
Ah! tako nesretniče . . . — vrisne kao
zmija Katica; sad uvigjam, koliko iskrenosti
kle budemo živi. Živjeli braćo kremenjaci oO Sasovoo a Gradnja zo se|
Škaljari, sinovi kršne Boke! Živjela hrvatska "aPreduje ni sepse te me mo diti go
Boka! Slava Starčeviću, koji nas je naučio, ić y zaslugama. U jutro na dan Sv. Ane
kako ćemo raditi! Živjeli braćo, junački ko- 21030 Samo jedna misa tiha u 7 s. a u 10
ljenovići, do skora vigjenja eto nas opet = stjjenao je velika o stoo Ladu Medić
k vama! Napokon treba da zahvalimo od- “ Reteta, istina je da sam priredio objed
boru svečanosti, koji se pobrinuo, da nam . a may PRESE rap dea Međića
ne bude falit — štono se reče — ni ptiči. drugo niko nije ni bio a zdravica nije bilo.
jeg mlijeka, kao takogjer gostioničaru gosp. | zelio a s po [ tog a Selelja«, s
Marku Iliću u Kotoru,. koji je glazbu opskr. 84 mamuestatondihotdke ie pobije MN
bljivao za sva ona tri dana objedom i sas DR g s dani ić pda
čerom, tako lijepo, čisto, uredno i obilno, | akvim općenitim nazivima. Gjurić, 6 Av-
da ne možemo nego biti mu harni i pre. S"Sla 1907. — D.m Božo Pasković.
poručiti svakome onome, ko se svrati u. Iz Pijavičina.
Kotor, da posjeti ovu gostionu, jer će se| (Upit zastupnika Vukovića i seoski gla-
zaista naći zadovoljan i prezadovoljan u 747). «Smotra Dafmatinska» u oroju 60 o,
svakome pogledu, kao što smo i mi bili, & izmegju ostaloga donosi u javnost po-
Izletnik, — dneseni upit u Zastupničkoj kući od vit,
\Vukovića, da se ustanovi poštarski i brzo-
javni ured u donjoj Pijavici na Pelješcu.
Ko iole pozna Pijavičino i prilike te položaj
i zahtjeve većine pučanstva, podneseni upit
Iz Korčule. — ne odgovora ni najmanje pravednim potre-
(Mali Roko i srpske zastave). U oči bama i željama Pijavljana. Kad se je čitalo
svešanosti za posvetu barjaka «Hrvatskog po novinam rečeni upit, svak je ostao za-
Sokola», stalo se po gradu pripovijedati, bezeknut jer maldane nitko nije za ništo znao
Vijesti iz naroda.
ima u ljudima, ali što govorim u ljudima, | ja ljubav bila je veća, nego moji razlozi.
zar su imi oni krivi? O ne, nijesu oni, ne- Ljubila si ga iskreno, a on ti toj ljubavi
go ti. Privijao si se oko mene kao zmija nije odgovorio. | to boli, peče ljubavnu du-
oko pruta; ljubav si mi himbeno iskazivao; šu, ali što ćemo učiniti. Treba tražiti utjehe
poljubcem si izdajnički oskvrnuo čelo mo- \ odozgora, i naći ćemo ju u Onoga, koji je
je. Kriv se priznaješ, ali zar bii to htio za- dobar Otac tužne sirotinje. Moli se dakle
nijekati. Jesam li bila luda, lakoumna, kad njemu i On će oblakšati tvoje boli. Zabo-
sam ti slijepo vjerovala. Ali kako mne bih ravi dakle ono, što je bilo, i bit će ti lakše,
vjerovala onakovim riječima, onakovom la- Tako je Ružica tješila svoju prijateljicu,
skanju, previjanju. Pa zašto si me toliko ali se ona nije mogla smiriti.
vremena varao? — zašto me prije nijesi o- — Ne paraj mi srce, uzdisala je Katica,:
stavio i to odmah, nego poslije toliko va- ne povećavaj mi tugu. Da zaboravim? Ali
ranja? Ružice mila, kamo sreće, da sam te|kako? Za mene nema utjehe, nč, nema!
odmah poslušala. Nijesam ti vjerovala — |Bože, pomozi slabome, prevarenome, nesre-
oprosti mi. Ljubav je moja bila čista, neo- |tnome, izgubljenome pomozi............ :
kaljana, sveta, pa kako da zlo mislim o .
drugomu. Ljubila sam iskreno, žarko i to
jednom u životu. Pokopali su se moji snovi,
moje nade; srce mi je oteto! Ja sam ne-
Mladi pupoljak počne venuti. Nježna je
bila i venula je kao što vene poljsko cvije-
priučiti.
pokojniku, u utornik po podne za vrijeme
sprovoda zatvoriše dućane.
Laka mu bila rodna zemlja, koju je iskre-
Što je novo po svijetu ?
Dne 11. ov. mj. posjetit će našeg
kralja u Išlu engleški kraij Eduard. Po-
sjetu, koji će trajat 5 dama, pripisuju
veliku važnost. — Iz Biograda u Srbiji
javljaju, da_je sklopljen ugovor megju
Turskom i Srbijom, uz ovaj uvjet: Ako
Bugarska napane na Srbiju, Turska je
obvezana priskočiti Srbiji u pomoć, a
napadne li Bugarska na Tursku, Srbija
se ima držat neutralno. Ujedno se Tur-
ska obvezuje potpomagati srpsku pro-
pagandu u Maćedoniji. — Urogjenici
no i neograničeno ljubio, a teško ucvijelje-
noj udovici, bratu i svojti naše saučešće.
Nema vode | U gradu je od više dana
velika nestašica vode, i to ma svim česma-
ma. Živjela «zauzetna» općina! Živio «ra-
dišni» načelnik, koji se «žilavo» za puk
zauzimlje ! !
Zdravstvenom povjerenstvu.
Javljaju nam, da se u jednoj kafani u gradu
prodavaju ostatci za svježe, freško pivo, |. j.
ono što pred drugim u čašama ostane i što
se pri točenju u posudu slije. Ćujemo, da
je vlasnika jedan gragjanin već tužio, te će
odgovarati pred Sudom. To je vrlo pohvalno
u Maroku napadaju Europejce; mnoge
ubijaše. Francuska i Španjolska, koje|94 tog gragjanina a od prodavača veoma
via mu najviše too ge ot i huncutski, jer nije pošteno, da
brodovlje u zaštitu im. — Na otoku $ gragjanstvo truje na svoje vlastite novce.
Kubi učestale su velike uzbune proti Preporučujemo zdravstvenom povjerenstvu
Sjedinjenoj Američkoj državi. Vlada je 4a se odma raspita, te da dotičnike strogo
duzela sve mjere da učini reda. —.
ršćanski željeznički vlak sukobio se
je blizu Štajerskog Graca sa drugim
vlakom. Jedan je stražar ostao mrtav,
a više željezničkih činovnika i putnika
ranjeno. Šteta je velika. — U Niortu
ranceska) je 60-godišnji radnik Fr,
hartier stavio u svoja usta dinamitu,
i potpalio fitilj šibicom. U taj čas je
u» eksplozija, koja je razmrskaqu
lubanju samoubice odbacila 50 meta
daleko od trupa. — U jednom bečkom
hotelu su uapšeni Wolf Goldenberg iz
Varšave i Hermann Brusk . Buenos
A zbog trgovine s djevojkama. —
U koe 4 je ondašnjeg sudiju
Rabba polila vitriolom i teško ozledila
neka djevojka, s kojom se Raab 7 go-
dina ljubakao, To je učinila iz osvete,
što je ND ". joj NE Raab
s dru ljevojkom tajno vjenčao. —
u (Italija) uhvaćen je neki Ru-
sinskos, koji je iz Kijevske banke «di-
rubalja. — Ruska vlada
kazni a u prvom redu da im oduzme doz-
volu prodaje, Kad Sud izreče svoju tada
ćemo se pozabaviti i iznijeti ime,
Tendencijozne laži ,,Crv. H.“
Klikina «Crvena Hrv.» u prošlom je broju
donijela lažnu i tendencijoznu vijest, sa v;io
prozirnom svrhom, da nanese štete gragjev-
nom poduzeću za izgradnju vojničkih kazer-
ma u Boci Kotorskoj, te megju ostalim kaže
da «.. . zlo stilizirana vijest u «Pravoj» kriva
je da su mnogi radnici došli u Tivat, a
tamo za sada nema radnje». Ali da je ne-
koj gospodi pošlo za rukom imati rečeuu
radnju, tada bi njihova «Crv. H.» drugčije
pisala ! Evo koliko je našim gosparima sta-
lo do jadnog radnika; kad ima da ožive i
hoće da zaradi a oni mu stamw na put i
ometaju ga želeći mu propast. U četvrtak
je pak bio upravljen uredništvu «Crvene
Hrvat.» ovaj ispravak :
e i prevare će sprženo od sunčanih zraka. Progje ljeto, 200.000 broju 63 «Crvene Hrvatske» od
Mi, Bode; pomozi! L/Pk nasapi i blaga jen, kad se“ priroda | Proc, da toma mom rao men ton čiji pol
Sad razumijem kako se upropaščuju ne-|*Prema na zimski počinak. Još ne bijaše| ve konferenciju znamenitih već započela i da do sađa radi do 300 n-
vine duše, plemenita srca. Čini li ti prvi mraz osvanuo, a zvono je tužnim mo«|zbog proučavanja pitanja o dnik. Dubrovnik, 7. Avgusta 1907. — Za
lo, draga Ružice, upropastiti olirlje dova nolonim lelekanjem naviještalo svijetu, da bolesti raka, koja osobito u mno-|poduzeće : Storelli.
sa život? All — sije lito strašno, gro-| iu nesretna, see u vječnost. Toje| go napreduje. _Iz uredništva, Svakoga onoga. ko
manat OS "| Malo ko je znao za pravi uzrok smri, a Rastać stupoća svih švotih potreba tvr molimo da se aalpi Uči če ova radom.
— Shvaćam tvoju bol, draga Katice! Zna-|*9 &% je čuo, nije mu vjerovao, Da lo ae mali ar e sepa |Naednom broju pridodati ćemo obilni pri
la sam da će doći do toga. Nastojala sam moma MOO e sk usi | 198. sli molimo gg. pretplatnike, koji nijesu
ukloniti poslijedice, ali mj nije uspjelo. Tvo- Šiva zaomo tlo tlotao sa nai iivce a poka“ mas|jol. podmirili ni prvo da se