bRaOOOammRmaamuamm=m=—=muEmmmnmnmnnnO Br. 130. štvenog života pročisti i fekciju javnog života u našem pak će odmah biti jasno, kako se provagja ideja sokolska ; izbiti će na/ površinu živa istina, da sa ovdje ni u naj-. manjoj mjeri ne obistinju uzvišena sokolska | načela, a kao naravna posljedica svega ovoga, zlo, koje nam prijeti. | Naše je mjesto kao faktor politički za hrvatstvo izložena tačka, poslije Zadra glavni. stup talijanaštva; pak su za to ovi nezdravi , odnošaji u strančarskom životu još pogi- beljniji ; dotično je asaniranje istih/ od još. više važnosti za narodnu stvar. Teškim se | ranama hoće oštra lijeka ! 1. | Pred par dana obavljen je blagoslov dru- štvenog barjaka. Barjak je društvu bio da- rovan od našeg sumješćanina gosp. Vinka Letisa, koji boravi u Americi, i na taj je način bilo pospješeno važno ovo slavlje, kojemu je učestvovala skoro cijela Dalma-' cija. Svečanost je imala da bude kao što je. faktično i bila, čisto hrvatska; ali joj se je sa stanovite strane htio dati drugi biljeg. — Prosuo se na ime bio glas po mjestu, da se svečanostni odbor zauzima i radi oko toga, da po raznim privatnim stanovima bude izvješeno mnogobrojno srpskih zasta- va. I zbilja, u oči same svečanosti uvjerismo se o istini te glasine, jer je već tada osim na nekim drugim stanovima i na stanu D.ra Arneri, starešine dtuštvenog, lepršala ogro- mna srpska zastava. Gragjanstvo je na ovo bilo uzbugjeno a osobito omladina, koja nije mogla podnijeti, da se u ovom gradu, kad imamo već jedno aktuelno pitanje koje nam je dosta i pre- dosta, stvara i drugih pitanja, naime srpsko, kada u nas srba i ne opstoji. S druge strane omladina je htjela, da se svečanosti ne digne onog karaktera koji joj je jedino pristajao, naime hrvatskoga i da se pripriječi i ovaj (poslije mnogo drugih) atentat na razvitak svijesti našeg naroda. ostalom u oči je svečanosti bila predana D.ru Arneri, starešini, slijedeća protestna nota : GQ Korčula, 27/7. 1907, «Slavnom Odboru za blagoslov barjaka Hrvatskog Sokola Mjesto. «Potpisani doznadosmo da je taj odbor «odlučio i poradio oko toga, da za sutra- «šnje slavlje grad bude okićen mnogobroj- «nim srpskim zastavama. Taj korak ne mo- , «žemo da odobrimo, smatramo ga dapače' «povredom čiste hrvatske misli i to tim više «što ovdje srba i ne postoji. Za to se obraća- «mo Tom Odboru, molbom neka uznastoji, «da do izvješenja tih zastava ne dogje, jer «bi tim bilo povrijegjeno naše čustvo, što PRAVA CRVENA HRVATSKA Mlinarić Visko, činovnik zadarskih gostiju, bio je javno napadnut Skrivanić Marin, barjaktar Hrv. Sokola od blagajnika Puhijera, jer za to što je x, gimnazijalac | kojima ne večer prije govorio jer da je tim mogao da y, gimnazijalac ; iznašamo pokvari svu svečanost. Poslije jedva po sata z, maturand imena. bile su mu iste riječi upravljene od poli- tičkog komesara. Čudnovata ro... Dvije zaključne riječi, Vi će te nas gosp. doktore zapitati : čemu Ova je nota bila predana D.ru Arneri od izvršujućeg člana Pera G. Cviličevića, s mol- bom neka se on ne samo u svojstvu sta- rešine društvenog, već i kao gradski načelnik zauzme za stvar. Sami spis je kako proističe iz potpisa djelo promišljeno sa strane ljudi |Sve ovo ? Odgovaramo : neodvisnih, a većinom omladinaca, koja i| Kao ljudi stupamo odvažno u ime slo- podava života strankama, te izraz slobodnog bode savijesti i mišljenja; kao čeda dvade- svog mišljenja. Predavatelj note upozorio je $etog vijeka protivnici smo velikih i malih D.ra Arneri i na eventualne posljedice, kada tirana, pak će mo u tom smislu poraditi, se molbu ne bi uzelo u obzir. Na to je da sokolska načela ne budu samo pustom Dr. Arneri, kao čovjek koji je vičan, da se riječi i mrtvim slovom, već sjemenjem koje samo njegova vrši, pobijesnio i odvratio Će nam koristi donijeti. glasno vičući slijedećim riječima: «7o je Kao Hrvatima najprije nam je do imena provokacija, to je izazivanje nereda, ja ću | ponosa hrvatskoga. Napokon kao korču- vas dati uapsiti» ! \lani ustajemo za asanaciju ambijenta u ko- Riječi dostojne tirana a ne liberalnog čo- jemu živemo i ne živemo i koji nam prijeti vjeka, kakav bi morao da bude D.r Roko nazatkom i propašću, Arneri u svojstvu narodnog zastupnika, načel- Ovo su, gosp. Doktore, naše želje i težnje : nika i sokolskog starešine ; jer neka javnost nemojte ih krivo tumačiti ! prosudi mogu li se ovi izrazi drukčije da | kvalificiraju nego tiranskim i khuenovskim. Predavatelj note odgovorio je dolično D.ru' Zadar. Arneri, u prisutnosti starešine sokola šiben- Da je sreće, kako nije, tai bi naš glavni skoga D.ra Krstelja, te ga upozorio da je _ sd dua mje, koj Oi nes glava: protest djelo ljudi neodvisnih i slobodnih (osi Sig Fleetnaizom pokrajinskih gragjana, kojima je slobodno da izraze svoje Srdova; bio bi glavno potporište, aa. stanovište, a da je sramota, da se je on 99 borbi; bio bi - to je od starina bio, mogao poslužiti takovim izrazima. Na tome | nepredobitni obranitelj narodnog hrvatskog je spor svršio te nije smetalo da su potpi« pi imao i o Dude takav, kakav sani uložili sve sile, da slavlje ispadne čim | nekako i: i ai PRE Si va Je sjajnije, što smo u istinu i doživili. PE u ljutom vojevanju ni po | jada; ali kako da ga cijela pokrajina trpi, 2. , \kad je okorjeli, zakleti, surovi protivnik naj» Prigodom lanjskog sleta u Zagrebu, član | boljim osjećajima, najuzvišenijem čežnjama Mlinarić, bivši podstarešina društveni, imao svega hrvatskog našeg naroda? Kako da ja jedan spor sa društvenim starešinom, podnaša da se podignu ne inostrani ili uslijed kojega je ni kriv, ni dužan, morao zgoljni talijanci, nego sinovi našeg roda, da odstupi kao izvršujući član. "kao od naše krvi, u djelu poturice naroda 3. našeg, koji s nekakve lude umišljene kul- Prošlih poklada član Pjerotić, philosof, ture hoće da se odreku najsvetije dužnosti, bio je od društvenog blagajnika uvrijegjen biti privržen onoj grudi, koju pozivlju mi- u sokolskom odijelu, pa bez da je spor bio lom domovinom svojom, i hoće da bulazne riješen na ijedan način, otstupio je kao iz- 9 nekakvom višem stepenu naobrazbe, te vršujuči član. \se razmeću talijanstvom; a u djelu su još 4. |višem oni koji su zavedeni, ili potkupljeni Stijepo Cviličević, poručnik duge plovitbe u toj nerazboritoj borbi proti svoj pokra- bio je pred par mjeseci, prigodom korpo- jini, proti svemu našem narodu. Ima eto rativnog izleta u obližnje selo Javič, na | nekoliko godina, da su u Zadru Hrvati pro- najnedostojniji način «izbezobrazlukan» od gonjeni, da su zlostavljeni, da nijesu sje- društvenog vogje Jeričevića. Predao je cijelu | gurni za svoj život. Zar je to zahvala po- stvar u ruke obranbenog suda, koji je od krajini, koja je podarila Zadar središnjom pravila predvigjen, ali uzaludno, Dok se vladom, zemaljskim odborom, i mnogim ovo piše, spor nije nikako riješen. blagodatima, mimo Split, koji je pravo sre- 5. dište naše pokrajine? Zar je harnost jer je Sjećamo se ovom prigodom i lanjske skup- sabor i zemaljski odbor toliko trpio, gutao štine za izbor uprave; dolaze nam na pamet ! Prepuštao, dok je mogao stati na kraj na- sve one niske makinacije stavljene u djelo šŠiliu i neprestanim nasrtajima? Zar se tako od starešine Arneri, da se održi na svom odvraća pomirljivom duhu velike većine telepatija, ili kako bi je na- | God. Ill. ———— maljski Odbor, pitamo kad se sustavno za Mal to godina takovo bezakonje dii o odgovora. Gdje je Sabor da jednom dokaže da name. Pod ovim naslovom u zadnjem «Dubro- tnici nijesu dostojni da vijećaju izmegju njih? vniku» ima nekoliko redaka, na našu adresu, Na žalost glavni Hrvati Zadra, žele spokojno | Xoji bi morali figurirati kao odgovor na naš provoditi svoje dane u glavnomu gradu, i Članak «srpsko bizantinstvo». Spomenuti s toga muče i trpe; a taljanaši ne budi ludi, Članak u našem listu izašao je kao odgo- skad im oni puštaju jedan prst, oni prihite YOr na jeđan smušeni članak u «Dubro- pi ruku da ju spuštaju u tvrdim okovima, |Yniku> pod naslovom «Vjera i narodnost», pak da pestima mlate tvrde htvatske šije. SYak, koje pomnjivo pročitao maš članak, Zaluđu bi se pravdala neka gospoda, mi Mogao se je osvjedočiti, da nijesmo drugo \svi znamo da je tako, a ipak o svemu se uradili već odbili neke javne i zakulisne | govori, samo se u te žice ne tiče. Pokra. Mapadaje nekih i. zv. srpskih radikala na \jinski listovi, kakva nam je ćud, razviću se, Hrvate u opće, a na Pravaše posebice. To prijete, pak sve progje, i mi ostajemo pri Mora bit dirnulo u osjetljivost srpskog \staroj. Hoće li biti i sad tako? Ako imamo dečka, te mješte da nam objektivno i stvarno \ponosa nebi imalo. Najprije Zemaljski bi dokaže «netemeljitost» naše tvrdnje, uvija \Odbor imao ustati svakim srestvom, da se $€ i previja u zadnjem «Dubrovniku» kao \raspušti općina, koja je pristrana, koja pr- da nezna kako bi se iz škripca izvukao, u Ikosi svemu narodu i svoj pokrajini, koja Koji je sam neoprezno upao. Mudri dečko \očito brani one koji nam ne dadu mira. Ćak nam predbacuje i neuljudnost u našem \Za kakve malenkosti Zemaljski Odbor do- 9dgovoru. Ele, mora biti vrlo prefrigano | govorno sa Vladom zna raspustiti koje bilo 19 Srpsko momče! Neka ponovno pročita \vijeće u pokrajini i zna staviti komesara; Svoj članak «Vjera i narodnost», neka pre- \samo u Zadru spi dubokim snom, niti čuje, broji sve bizantinske klevete i laži, koje je (niti vidi, niti hoće da ustane da obrani do. 4 njemu izbacilo, te meka ga usporedi sa | pokon najsvetije pravo svakog čovjeka, da Našim odgovorom, pak će se uvjeriti da mu se poštuje narodno uvjerenje. smo mi bili odveć objektivni i uljudni pre- To je veoma žalosno, i pravo je da o- Ia nezrelome dečku, koji sjegurno ne po- gorčena javnost pozove Zemaljski Odbor žnaje ni glavna pravila uljudnosti. Moguće da se makne i da učini kraj u Zadru paša- da taj maleni srpski dečko, ima posebni luku nekoliko izroda uz sačicu zanešenih Pojam o finoći i uljudnosti. Mi smo se na- talijana. Ne može li Odbor, jer stavimo, što 4ali, da će golobrado momče nastojati po- ne cijenimo da Vlada neće maknuti Općinu, biti naše tvrdnje i dokazati neosnovanost a gdje je Sabor da se digne kako jedan Naših izvoda, a kad tamo ono nešto štuca čovjek, i da iz spile od lupeža izagje na 9 ovome i onome, i mukom prelazi preko čist vidik u Split, gdje joj napasnici ne bi |Cijelih naših protudokaza na njegov članak dodjavali, niti bi izlagali smjehu i pogrdi “Vjera i narodnost». Mješte stvarna odgo- čast i oblast našeg Sabora? imadu posve | vora mudri dečko piše : «Ljude oko «Prave» pravo talijanci nametnici, oni su se name- | dosta ilustrije još živi sudbeni pečat iz proš- čili, vide da kroz nekoliko godina bude lih vremana na uredničkom stolu, i slike buke, viče sc, prijeti, a opet sve za- onih mučenika te su već davna u grobu». legne, pa bezočno gove svoju naprijed. Ne, Da je «fini» dečko imao malo više takta, ne, ako smo ljudi ukažimo da smo, i ne-/9 ovome bi barem mučao, jer kompromi- mojmo biti smješni i sebi i svakomu koji tuje neke pristaše svoje stranke, Najprije se osvrće na naše prilike. Neka Zemaljski | molimo uredništvo «Dubrovnika», da nam Odbor prvi dade dobar izgled, nek vas svoj, bez ikakova straha iznese ime, pa bilo sa- upliv upotrebi kod Vlade da se Zadarska M9 i jednoga pravaša, koji bi bio krivac Općina ili opameti, ili da se raspušti. Ta onih mućenika srpskih te su već davna u nije dično ni za Vladu da žandari moraju |8"00u. Zna li uredništvo «Dubrovnik», po |nadzirati red, jer općinsko redarstvo neće|čČijem nalogu postavljeni su pečati na ured- da ga vrši. Bude li se Vlada oglušila pra-|ništvo «Dubrovnika»? Postavljeni su gla- vednom zahtjevu Zemaljskog Odbora, eto Yom po odredbi jednog pristaše srpske do malo se sakuplja Sabor, pak neka on Stranke g. B., a taj savjesni činovnik i do- providi za stvar. Ako oba ta pozvana iak. bar Srbin nije se sjegurno pustio zavesti tora ne budu dostigli što je pravedno i raz. 94 Pravaša : na štetu svoje stranke. Je li 'ložito, neka barem pokrajina zna na čemu tako mudri dečko ? Djeca oko «Dubrovnika» smo; pak da vidimo hoće li neće li narod bolje bi uradila da manje brbljaju, jer nije | postignuti ono što po pravici ište! Pozvana|9Prezno u neke žice udarati. Opet velimo: gospoda neka se progju Zadra i zadarskog | 947ka sa imenima dotičnih Pravaša, koji \prkosa; neće li da se pokori onda van iz| Su tobože rastvorili tamnicu pok. Fabrisu Zadra, dok se osvjesti i pane kako umiljno < družini ! Što pako bulazni srpsko momče ljanje u skut mile majke Hrvatske. Oni|9 Postanku našega lista, na to se niti osvr- či bez ikakve pogibelji i bez da ih za | ćemo, jer prevelika žega mora biti ispila «bi se moralo da zapriječi kada se radi o položaju. Napominjemo, da su pogreške sa općinara, koji su dopokon prepustili i SVU | to nimalo glava ne zaboli to učiniti, dočim mozak srpskom piskaralu. Potvrgjujemo što «slavi čisto hrvatskoj. Sa štovanjem Potpisani : Petar G. Cviličević, odvj. kand. Nikola Mlinarić, učitelj D.r Baldo Cviličević, liječnik Bernardi Visko, abiturijent Pjerotić Nikola, cand. phil. Depolo Grgur, učitelj Mlinarić Šimun, učitelj | Pero I. Cviličević, trgovac | Depolo sveć. Božo Tedeschi Stijepo, abs. pravnik Cviličević Nikola G. Depolo Miho, abiturijent | Lovričević Ivo, činovnik. Cviličević N. J., abiturijent Kalogjera V., abiturijent Lisičar Visko, svećenik Cviličević Stijepo, pom. poručnik očeve (druge godine iza Nikova odlaska) pa|njemu sad nije dobro, bit će mu i more godišnju Stanu, čiju je sliku hranio u svo-|brže bolje oprostio, jer da želi počinuti. \joj duši, ali mu se ova činila sasma dručija. poći za golotinju. Još bi je viša uhvatila. tuga, kad bi se pogledala u zrcalo. Sav čar. mladenaštva nekud isčeznuo, lice se počelo nagrešpavati, nekad bujne, snažne grudi u- venuše. Ipak je nije ostavila nada. Deseta godina bila na izmaku, a Niko javlja da će do malo dana zagrliti milu Stanu. Ko ve- seliji od nje. Cijelo susjedstvo za pet časa, a cijelo mjesto za po sata + tome govorilo. Došao i dan dolaska. Ona ga s majkom dočekala u Gružu. Niko je skoro nije ni prepoznao. Nestalo sa njezina lica onog žarkog rumenila, one mladenačke svježosti i blage vedrine koja nas spaja i priteže kao ženskomu biću. Zubi joj poispadali. strane D.ra Arneri, bile priznate i od nje- gove desne ruke, vogje Jeričevića. općinsku upravu onoj šačici, koja ju oba- siplje porugama i diže pesti, štapove, i na- bacuje se kamenjem, da ju utuče? Smije li, . razložito pitamo, trajati i još dalj Gosp. Petar I. Cviličević, trgovac i općin-| postanemo smiješni, ili _ je e sa ski vijećnik a k tomu član sokola, bio je krivci tolikom gadnom bezobrazluku i svi- A predaji note proti izvješivanju srp- rijepju ? ih zastava. : Naravno, da su znali patres patriae malo Pošto je Dr. Arneri, kako spomenismo, polje ukazati zube tim Oe i zadar- bio uzrujan, približio mu se je i stao ga skoj mulariji, nebi sa strahom i zebnjom miriti, Znate li što mu je odgovorio ? «/Hajde qanas pokrajina nabrajala jade svojih sinova ti u tvoje kolo, što ti razumiš». \i gorljivih svojih spobornika. Recimo pravo, 7. mnogo od krivice i na nas pada. A kako ne? \Zašto su Hrvati zapuštili ne birat svoje vi- Dulcis in fundo ! U oči svečanosti blagoslova barjaka a jećnike u trećem tijelu, gdje su ipak mogli prigodom bakljade, držao je odvj. kand. držati na uzdi općinsko upraviteljstvo, i ne Cviličević prigodno slovo pred stanom kuma dopustiti da pustopašice rade svako beza- barjaka D.ra Zaffrona, na osobiti način i- konje? Još se spominjemo strašne borbe, staknuo zaslugu plemenitog rodoljuba Vinka | kad su Don Zanetto i drugi Hrvati ipak odo- Letisa. Iljeli i ušli u općinsko vijeće. A zašto su to| Sutradan, rano u jutro, poslije dočeka | prepustili za toliko godina? Gdje je Ze-! naudilo, ostavi ga stat.» Kad su došli u mjesto, Niko reče da će| Ipak se morao pomiriti bar za čas sa svoje stvari ostaviti u gostioni, a onda da svojim mislima. Ta što bi rekao svijet? Da | ustane li narod da ište glavu za glavu, zub|$mo drugom prigodom pisali, da nam nije za zub, eto na stotine ljudi i kuća upropa-|Sili složno sa «Hrvatskom strankom» udriti šćenih; a dogje li baš do toga, ona će ne-|"4 Srbe, moguće da bi za tim i ciljali kada vina krv vapiti osvetu na one, koji su se bi nam od «Srpske stranke» u Dubrovniku oglušili pravednom narodnom vapaju, oni Prijetila dogibelj; ali, hvala razvijenoj hr- će im bit odurniji nego li isti talijanski na-|Yatskoj svijesti u našemu gradu, uz sva metnici. Čir ovo pišemo, ističemo ponosom | žadrkivanja «Dubrovnika» Hrvati[se u na- da su naši pravaši u Zadru uprav na svo- Šem gradu ne boje Srba, kao što se ogro- me mjestu, i da je u njihovoj ruci Zemalj. na većina ne boji jedne ogromne manjine. ski Odbor bolje bi ptice pjevale za nas. | Mudri piskaralo u svojoj «dosljednosti» Ded te dakle gospodo narodnjaci, prije na. tvrdi, da on nije napao na Hrvate u opće, rodne odmazde maknite se, zauzdajte te bje. Y€ć samo na Pravaše. Molimo «finoga» sne izrode i ne pustite da se dogje do na. dečka da nam protumači: da li se i onaj rodne osvete, koja će njih za stavno ošinuti, članak pod naslovom «Crvenoj Hrvatskoj» ali će istodobno i vas uštinuti. Vrijeme je odnosi takogjer na Pravaše? Je li, golo- da prestane ta gadna i razvratna komedija! brado momče, ono sjegurno ne znači za- dirkivati Hrvate u opće? A kako se tumače \ one zadnje riječi famoznog uvodnika : «Neka se sjete Srbi, da imaju neprijatelja ćak i i = Slijedi u prilogu. joj toliko boli zadavalo što ga je izgubilo, Teški oblak što se pomolio na obzorju koliko to da je ostala neudata — osidjelica. sreće njegove i bacao crne sjene u njegovo = Stara klela, e bi ga uklela i govorila če- srce, potamnio mu i mir duše, teško ga sto: Dosta bi mu bilo da bi moja jedna « |zaostala, jer se uspijehala, dok je ona bila +|u kući i brzo se presvlačila da može pri- će kasnije k njima doći. To nije bilo po;se otrese takovih misli, izagje vanka da se | morio. Htio je da zaštiti svoje srce željeznim volji staroj, ali nije se smjela protiviti. Idu- ći Stane uz ulicu zapita je neka žena: «Je li ti došo a? A gdje je? Je li se promije- nio? Bit će se je li rasčinio?» A ona sva blažena odgovarala na svako pitanje tolikim zanosom, tolikom slašću. A kako i neće? Toliko godina teškog strpljenja, a sad se sunce sreće pokazalo i na njezina vrata. Dobro su karte gatale, pomisli sama u se- bi, te spojena neizrecivom blaženošću, nije ni opazila kako joj majka nekoliko koraka ogleda mjestom. Sve isto, jednolično kao nekad. Na steralima razastrte mreže, a tamo privezan parobrodić, koji ga je nagnao u svijet — za srećom. Nekoliko novih kuća bijele se ko labudovi. Tamo stoji istegnuto na suho nekoliko frageta bez jarbola, bez jedara, vide im se rebra. Postadoše kona- čištem ptica i miševa. Takova bi sudba za- desila i moj traget, pomisli Niko, i sad bi bio beskućnik kao mnogi. Onamo obalom šeta nekoliko djevojaka, pucaju od zdravlja i mladosti. Uzburka mu se krv, pomisliv na Stanu, i uzdahne. Dogje vrijeme da ode, aroš. Putem ladosti svoje desnice i za junačko željno isčekivala, Niko je malo jer je tiha i umilna nad rodnu mu i jezik. bi za tri dana Stara štitom samoprijegora, ali nije se tim misli- ma mogao nikako sprijateljiti. Udje u gostionu. Svak skočio da mu da- de ruku. Pilo se u zdravlje njegovo. Prija- telj ga upozori da će ga kroz 8 dana po- zvati na vojničku stavnju, gdje da mora od- služiti tri, a možda i četiri godine. Smrkne ku zorom otputovati. Tako se i dogodilo. Ostavi Stani pisamce u kojoj joj kaže da pred do Boga došla.» Stane do malo kao da se smirila sa svojim udesom, samo što se klo- nila svakoga društva. Pozove sestru k sebi. One dvije izlazile bi rijetko vanka, tek u crkvu i iz crkve kući. Govorilo se da se dobro hoće. A išle su i jednako obučene od pete do glave. Vadile su i dalje karte (ali ne sebi) a State išla u nekakve stroli- ge stare babe Kate da joj kaže je li joj baš tako sugjeno. Pila i nekakovih trava što bi + |stara vračara svarila. Majka joj pri večernjim sijelima, osobito ako je bila ljuta što bi joj ubili asom tricu, vlili ako bi izgubila par helera, razdriješila jezik i svega Vikala na onoga kdw. Nazad malo vremena Stane sašla bi nabrojio sve jade što glave pretrpljele s njome, dugo..-Jednoga jutra navijestilo zvo- sa tornja župne " u e Stane. č & i i