Br. 131. bjeda. Topovi pucaju a naši 'se «regataši» natječu ko će prije cilju. Kapetan Uccellini progje parobrodom «Petkom» preko lopud- | skog zaljeva, da se nauživa borbe svojih mješćana «regataša». Pozdravi ih zvižđdukom broda, a mi mu odvratismo mahanjem i pu- canjem. Naravno, kako smo se i nadali, «canot» je gosp. Wolfa stigao prvi, obasut sa «živio», mahanjem i pucanjem. Ali sad nastupi zanimivi momenat. Izmoreni svi, dadoše i zadnje sjene svojih sila i naši Lo- pugjani odniješe pobjedu. Klicanju i česti- tanju nije bilo ni kraja ni konca. --- Takav «sport» je veoma lijepi koristan, pak smo zahvalni g. D.ru Wolfu, gdje se je pobri- nuo i u to nas uputio! — Kaso. Iz Kotora. Zaista se «Crvena Hrv.» može «ponositi» finim dopisima iz Kotora, koji joj se siplju ko iz rukava. Neotesani dopisnik u br. «Crv. H.» napada na pravaše i govori o pravaškoj skupštini za organizaciju, kao to- bož naručenoj od Mahkovca (!). Sreća da smo daleko od Ugarske, jer bi nam se i i indiferentizam zarazio i našu omladinu, jedinu našu uzdanicu. Ne, uz sve na- pore infamnih t. zv. naprednjaka, fra- masuna i liberala, hrvatska mladost nije izgubljena; na onome sastanku ona je posvjedočila svoj zanos prema vjeri i otačbini, ona je posvjedočila da zna shvatiti i težiti za visokim idealima, usredotočivši svoj rad u onoj uzvišenoj devizi «za krst časni i slobodu zlatnu». Dani 3, 4, 5 i 6 o. mj. ostati će neizbrisivi u povjesnici glavnoga grada mile nam Hrvatske. Kroz te dane sakupilo se u hrvatskoj prijestolnici preko 600 hrvatske i slo- venske omladine, koja svijesna svoje zadaće nad svojim stijegom napisala je: za krst časni i slobodu zlatnu. To je bila ogromna kita miomirisnog cvijeća iz mladenačkog našeg perivoja. Tu nije bilo ni Supila, ni Lorković4,| gorih podmećalo, rekli bi možda da smo ni Smodlaka, tih političkih i narodnih | drugovi Polony-a! — Bezočna je laž da je švindlera — tu je bio mladenački za- na skupštini bilo «samo 40 osoba» (!), kad |sklapao ? Znade li ko najviše radi da se PRAVA CRVENA HRVATSKA nja i uoblašćenja istih, izborne kompromise pravašku misao na ove strane u kut poti- sne ? Znađe li onoga koji se je kroz jednu ciglu noć od resolucijonaša u demokrata a od demokrata 1 pravaša ? Možda g. J. neće se dopadati svi ovi upiti, ali on! me dobro razumije, kao što me razumiju svi moji Makarani i Primorci, pak znadu i to da je ovo sve usko skopčano sa onim što je g. J. pisao. Ako me g. dopisnik ne razumije, spravan sam da mu stvar bolje |razjasnim bez dlake na jeziku, pak će se! uvjeriti on i još neki, da P. A. nebi sve ono radio da mu nije nekoga koji ga u o- nomu pomaže i bodri, a taj neko bio bi danas politički pokopan da mu u zadnjem času u pomoć nepriskoćiše baš oni proti kojima danas P. A. majviše rovari.: Sada mislim da se i oni kaju i uvigjaju, da je zaludu vuka krstiti. Što se tiče pak A. P. iz Gornjeg Primorja, mi amo svi dobro zna- demo za čim on čezne i da bi on sutra o-. krenuo sa franjevcim kao što je danas proti. njima, samo kada bi mu ovi obećali da će! postići ono za čem mu zazubice rastu. Ovo | budi rečeno bez zamjerke, u nadi da će mo: se ja i g. J. naći složni u pitanju, kojega | ' 3 ih je bilo preko 150; koji je broj bio do- oo + mladenačko srce, koje ne uspješe statan za biranje odbora, kad su gospodi | iskvariti farizeji pseudo-liberalizma. «hrv. stranke» bila dosta dvadesetorica, ali Divno je vidjeti mladost punu vjere, | po želji nekolicine odgodila se je skupština rodoljublja i ideala, gdje ustaje da se|za malo dana. Što nije prisustvovao veći bori proti neprijatelja vjere i domovine. Ovaj mladenački kongres najbolji je broj iz okoline, uzrok je jedini taj, što je'/ «Plovitba> obavila put jedan sat prije, od | i : označene u proglasima, a neka mjesta mije | odgovor farizejima napretka i sim o DIR 0 AI kto p& poaš obali koji tvrde da vjerski odgoj poživin Je | izlet u Sv. Nedjelju), a to je priznala ugi. um i mladenačko srce. Usporedite ka- gprava «Plovitbe» i zatražila trećinu od po- toličku omladinu i ovaj sastanak sa gogjene svote. Što se tiče braće Muljana tako zvanom liberalnom omladinom i|oni su doznali da se neće taj dan provesti njihovim sastancima. Koja razlike! Dok organizacija te odaslaše samo članove u- | se katolička mladost zanosi za sve što|Prave Hrv. Pjev. Društva «Zvonimir». U g ; i oda: kos svojoj vrućici dopisnik izdaje befeh/ da se | je plemenita, uzvišena i narodu “"“ |tiska govor gosp. Ivana Demattei-a; a opet sna; dotle t. zv. napredna omladina nezna što će prije izmisliti te nas dovodi sastaje se da se vježba u dvoboju, u svezu sa autonomašima (). U svojoj o-| seksualnoj degradaciji i lumpovanju. pakosti ne pušta u miru mirne i čestite gra- | Narodna korist i napredak, to su njima \gjane, ne pušta ni e. PIE koji Zi . : i _imi najmanje ne pačaju u politiku, ne pušta umjetne krinke, pod koje nestoje pre ima posljetku mi mrtve. Pa da to nije kle- | kriti golotinju svoga duha, iskvarenost ci, srca i moralnu degradaciju svojih čuv- Završujemo i napominjemo, da smatramo stava. ispod časti dalje odgovarati na laži i beda- Žalosno, da ovakove omladine i mi stoće, što ih dopisnik iz Kotora tiska u «Cr.| imamo u Dalmaciji, dapače možda u|Yenoj», i smatrajući ga za ništicu, prepu- | : ia im Štamo neka brblje što ga volja, (kad bi većem broju nego o d: MDA imao obraza izašao bi potpisom na odgo- pokrajinama. Glavni bi tome od S \vor dopisa uvrštena u br. 130 «Prave Crv. loš domaći odgoj i što jedan dio dal“ Hrv.+), i ostavljamo ga «Crvenoj» da se matinske mladosti ne ljubi knjigu ni njegovim perom diči! — Pravaši. znanost, već čeka ćas da ostavi škol- Iz Rata. ske klupe i osjegura panjoku; ne zna- | (Postupanje odbora prigodom posvete juć šta da radi od svoga života i|barjaka «Hrv. Sokola» u Korčuli). Pomlji- kako da korisno upotrebi vrijeme, sli- vo prateći svaki broj naše «Prave Crvene. jedi slijepački onu struju, koja im t-| Hrv.» dirnulo nas je kad smo čuli, koju su ei sije ja po | nepravdu htjela počiniti gospoda od odbora puno udovoljuje strastima. 1 U i $ |prigodom posvete barjaka «Hrv. Sokola» u Ali, Bogu hvala, to je manjina; na goregli. | baš radi toga iznijeti ćemo jednu katoličkom kongresu konstatovalo $€. givar, koju je očutio i svaki rćanin, a koja je, da je većina naše omladine zdrava ni malo ne stoji na čast tobože korektnom i svijesna svoje budućnosti. Ovo je postupanju pomenute gospode! Poznato je pojava, koja nas veseli i ulijeva u nama da u našem Ratu imade pet čitaonica; a nadu, da će i hrvatskom narodu sva- Zar bi i bila gospoda ponižila da su uz dini. sus | «Hrv. Čitaonicu» u Kučišćima i «Hrv. Slo- nuti bolji dani, pravog napretka gu, u Orebićima pozvala i naša društva ?! i prave slobode — jer na mlagjijem Siavije bi time bilo impozantnije — a ve- svijet ostaje. |ćina naroda bila bi na slavlju, koja nijesu Živjela hrvatska i slovenska katoli- bila, jer nijesu znala. — Ali onaj, koji po čka omladina ! \gotovo i žive Ratom, zaboravio je na nas, !po tome uvrijegjen narod, ali ga kompati- iškamo ....... jer je bio u konfuzijoni radi Vijesti iz naroda. \izvješenja srpskih troboja?!! — X. Bogdašića (Boka Kotorska iz Makarske. " i » | Nebih ni sada bio u ruku uzeo, da e a EN O me ne prisili pisanje iz Makarskog Primorja rvatske»). i u zadnjoj «Pravoj Cr. Hrvat.» i da se neo- «Crvene Hrvatske» slijedeći ispravak : Nije: daličiše od grada, osobe na koje su DE nA, SERSISNJSNE «Slobodaši» najviše ciljali i bručili ih. Žao 3 , ' ja mi je ali moram g. J., komu su amošnje mislim, da će me «spasiti čista politika» ; nije istina, da ja «pirim neslogu i nemir u puku»; nije istina, da je itko ono u «Cr- venoj Hrvatskoj» «iz Bodgašića» napisao, jer nitko, osim mene, u Bogdašiću niti pri- ma niti čita novine. — Bogdašić, 20 Kolo- voza 1907. — Dn. Ivan Petković. Iz Lopuda. (Regata). Na Veliku Gospu bila je — usljed zauzimanja veleuč. gosp. Dr. Wolfa — pri- regjena velika regata u prostranom lopud- skom zaljevu. Prisustvovale su dvije velike prilike dobro poznate, primjetiti, da sve ono što je on iznio ne dade se istinabog po- biti, ali propustio je uprijeti prstom u glav- noga krivca koji svemu onom zlu kumuje. Udara dakle po samaru a štedi onoga koga nebi imao štediti. Ja sam drugoga mnijenja: ošini gdje imaš ošinuti, pak puklo kud pu- klo. Takova je eto moja ćud, nesretna da- kako za današnje doba, u eri demokrata- vrtikapa, koji se voze na brodu bez fimuna se u buduće nebi imalo skinuti sa dnevno- a reda i u nadi da će i on i još neko biti uvjeren, da nije Zelande da nebi ni Zelan- | deza bilo. — Makarski pravaš. | Iz Korčule. (Odgovor «velemožnom» A. Puhari). Na- pokon se otkrio jedan dopisnik «Crvene / Hrvatske», a taj je u osobi poznati kama- leout A. Puhiera. Da je inspirator i kovač dopisa, to se je odavno znalo, a zadjim dopisom svojim, to je sam i potvrdio. Neka se slobodno i nadalje služi, pošto mora da ugodi svojim gospodarima i sasvim tijesnim | i i gumenat izabrat, eda se otkrije, tomu će, se svak bit od srca nasmijao. Donašajuć' u savez razne dopise «P. C. H.», bulazni o nekakvom neprijateljstvu, o poživinčenju nekoga, što je neshvatljivo svakome, napose meni, a jedino će ga razumjeti dru- govi kojima je sastavljao o1:e skladne dopise, što su u zadnje doba u «C. H.» ugledali svi- jetlo. Uhvatio se dakle svog puta u Spljetu na tugi račun, i tu ponos 10 ističe Njegovo na, da neki radnici prouzrokuju kad i kad nereda, nu budite vi kako. treba pak će radnici biti mirni! Za naša sela treba poljara svake godine, a re- dari su za varoši i gradove. Cijenili smo da ćemo u gosp. načelniku Lukšiću naći revnog načelnika, ali se pre- varismo, a svjedoči nam i jedna činjenica, koja bi štampana u «Pr. C. H.» u poslu prodaje zemljišta Marije Klešković sa kme- tovima. Bilo je dosta ono samo pročitati za svakog nepristranog čovjeka. Na oprez vi- jećnici! — Glas sa Vrane. Iz Škaljara (Boka Kotorska). (Braći dubrovačkim pravašima). Nema riječi, nema pera koji bi mogao opisati na- šu zahvalnost i harnost miloj nam braći Dubrovačkim pravašima, koji su nam se o- nako bratski odazvali i zauzeli se, da nam njihovim dolaskom uzveličaju svečanost, ne žaleši ni dangube ni troška. Na osobiti pak način zahvaliti nam je uglednim Upravama «Hrvatske Radničke Zadruge» i Hrvatskog Pjevačkog Društva «Gundulić», koje su se rado odazvale našoj molbi i želji, da nam pošalju milu pravašku glazbu, koja nas je luksus. \sti d nom momentu palo . Zadnje vijesti kažu, da su Marokanci sasvim potučeni. Oče- kuju se novi napadaji. — Za novog Sultana bio je proklamiran Mulay Ha- fid. — U Samari (Rusiji) konstatovalo se je 10 novih slučajeva kolere, a u Astrachanu 11. Uzduž Volge velikom se brzinom širi epidemija. — Prigodom sastanka engleškoga kralja sa našim kraljem u išlu, na carskoj palači nije lepršala magjarska zastava. Radi toga su magjarske novine graknule, pak ne- prestano o tome raspredaju. — U Na- pulj je prispjela abisinska misija, u svrhu da talijanskom kralju - predade razveselila i popunila svečanost. Ponovno iz svega srca zahvaljujemo, vrućom željom da se opet vidimo i da se u bratskom kolu obradujemo, a na korist hrvatstva u izlože- nom ovom kraju. U to ime kličemo: Živje- li! — Odbor. S Kune. Dan 15 avgusta ostat će neizbrisiv megju nama. Već u oči toga dana mužari i zvona najaviše sutrašnju svečanost. Na Veliku Go- sku osvanu sva crkva okićena hrvatskim trobojnicama, a pročelna vrata zelenilom i se baloni za rasvjetu u raznim bojama, što | je sve pružalo neki osobiti čar. Jutrom na'/ uranku zvona i pucnjava otvoriše svečanost. svijeta. Na 10 sati crkva se dupkom napuni | i počme svečana služba božja, koju je ot-| pjevao m. p. o. Jozo Matović, gvardijan našeg samostana; asistirali su vel. D.n Pero | Medović, koji se nalazi ovamo na ladanju i slika kapelicu na kunovskom groblju. Sunce istom bijaše ostavilo ovaj ubavi i mili kraj, kad na jedanput plane čitava | i I * nekoliko darova upravljenih od Mene- lika, t. j. od onoga, koji je nazad par godina hametom bio potukao talijansku vojsku u Africi, a eto su-sada «u lju- bicama» !! — U San Franciscu poja- vila*su se od 15. o. mj. tri slučaja kuge. — Javljaju, da će ovogodišnji veliki carski manevri biti otkazani, jer su se u nekim mjestima, gdje su se manevri imali držati, na vojnicima pojavili slu- čajevi oboljenja od tifusa. \sitnim zastavicama; ispred crkve redali su Gradska kronika. Kraljev rogjen-dan. U subotu u večer, u oči rogjen-dana Nj. Veličanstva, prijateljima. Ali da će onako smiješni ar) Od 5-10 sati redale su se sv. mise uz mnoštvo | Svirale su obe gradske glazbe pred Dvo- rom, iza čega su obašle gradom, udarajući. Na dan svečanosti u 10 sati pr. podne po- čela je svečana sv. Misa u stonoj crkvi, uz prisustvo prestavnika svih vojničkih i civil- 4 Obuljen, župnik, i vel. D.n Mato Celestin nih vlasti. Crkva je bila dupkom puna gra- gjanstva, koje je uzdizalo skrušene molitve, da nam Bog još dugo poživi dobrog i pre- milostivog kralja. Preko sv. Mise pjevalo je Hrvatsko Pjevačko Društvo «Gundulić», a \erkva opkoljena umjetnim vatrama i divan, «Sanctus» od kapelnika g. Vjekoslava Raba nastojanje oko podignuć: Korčule. Tim je <. prizor otvaraše pred očima. Zatim se izveli su: g. Scattolini (tenor), g. Exposito izložio svoju bahatost i p »žrtvovnost, ali je lošu svjedočbu dao načel ;iiku i općinskom upraviteljstvu, jer se po iom razabire, da osim Njega Korčula nema osobe, koja bi se za što zauzela i uzri dila. De ne bilo: Njega, ne imao ko da do Spljeta pogje, pa mu zato Korčulani imaju bit zahvalni. Sva- kako Njemu odgovara račun biti uz odlu-| čujuće, jer će imati prigode u više puta! putovati «u korisne» po Korčulu svrhe. Ču-| dim se gdje aludira pisanje «P. C. H.» nekomu kojim je došao u neprijateljstvo, jer onakav značaj malo prijatelja može da ima. Prijatelji će mu bit sad oni, koje on kao kakav unajmljenik brani, ali će se i ti snjim raskrstiti, netom im ne bude više trebovao. Završujem ovim, jer neka vrst čeljadi uži- va, kad se o njima piše, a jedino mu pre- poručam, da se čim prije vrati, jer kabinet je na čudu u sastavljanju dopisa bez Njega. Neka pako nauči još koji izraz francuski ili latinski, za u istima umetnuti, jer se po tom očituje, da je bio u seminaru i u Pu- pnatu. Uz to ima da izvijesti svoje i o misiji o iznalasku dopisnika «P. C. H.» što Mu je na polasku sa Dubrovnik tako vruće bilo preporučeno, a On tako vješto nastojao iz- vršiti, ali slabo uspio, jer Mu nišan falio. Na svrhu Ga savjetujem, da Mu se je bolje malo više baviti za svoje poslove, a ne za tugje, jer ima i korčulana sa dva zrna soli u glavi i bez Njega. — Jež. S Pelješkog rata. Prošle godine već u mjesecu Srpnju bi postavljen za poljara u odlomku Potomju Ante Ojugum, te isti bi predložen od seo- skog zbora a potvrgjen od općinskog Upra- viteljstva. Gjugum je revno i pravedno pazio i čuvao polja i vinograde, te uz to mnoge uhvatio u tugjemu, te dotičnike predao op- o EE - > w e ii ih ž : =“ dati u 8'2 sati. Od! odregjeni sat. U 9 sati dvorana bijaše dup- kom puna. Zastor se otvori, a na požornici se pokaže gosp. Lovro Totić i izreče pro-| slov, u kojem označujuć svrhu današnje, zabave, najtoplije zahvaljuje na mnogobroj- nom posjetu. Za tim stupa na pozornicu mala Franica Violić (od 7 god.) i krasno- | slovi «Mlada Hrvatica». Nečuvenoim odva- | žnošću i osobitim prirogjenim darom zanije | pupliku tako da je bila prisiljena. opetovati. Iza toga slijedio je prikaz u jednom činu «U hajdučkom zatvoru», koji je bio izveden na opće zadovoljstvo. Treća tačka programa «Djed i unuk» od P. Preradovića, odigrana je vješto deklamiranjem gosp. L. Totić. Na- pokon došla je tačka, koja je najviše odu- ševljenje kod naroda pobudila, a ta je: «Udaja Drimalovićeve kćeri» (šaljiva igra u 2 čina, obragjena prama našim prilikama). Preko prikazivanja ovog komada osobito je pupliku zanimala humoristika gosp. Stijepa Škurle, koji je vješto izigrao svoju ulogu od llije sluge Kuzme Drimalovića, kojeg je takogjer Ignacij Ostoja bez zamijerke odi- grao. Ulogu liječnika, gosp. Ante Lukšić dobro je izigrao. Ni bilježniku gosp. Stijepu Totić, ni Peru Matijinu ne može se zamje- riti. Osobita pohvala ide g.gjice Anku Obu- ljen i Mariju Totić. Prva je izvrsno odigrala | ulogu žene (Kuzme), a druga ulogu kćeri. Zatim opet stupi na pozornicu «mala Fra- nica» i krasnoslovi «Povratak», te izazvana od publike mora opetovati. Na koncu odobra- | vanju ni kraja ni konca. Poslije svega toga | Poki zabava svrši s plesom, koji je trajao do 2 sata pos i Koli moramo pohvaliti gosp. P.n Pera! Obuljena, radi pripreme za crkovnu sveča- nost, toli ne smijemo zaboraviti naše mlade pregaoce, koji su nastojali iz petnih žila, da zabava što ljepše uspije, te nijesu žalili truda, da u našoj ubavoj varoši prirede zabavu, čiji čisti prihod namijeniše za «Puć- ku knjižnicu». Samo naprijed! Znamo, da ćete, mladosti, naći na mnogo poteškoća, ali za io ne smijete klonuti duhom. Vazda nek vam je pred očima ona: «Prosvjelom k slobodi» | — Prisuinik. | Što je novo po svijetu > iz Rima, da će se engleš Rima, se engleski \približavaše večernja zabava, koju je naša|(violinom) i g. Vi. Raha (na orguljama). | omladina nakanila M |navala svijeta nije se moglo započeti u od Don J. Vukičevića te «Tantum ergo» od Poslije sv. Mise bi otpjevan «Te Deum» Don L. Perosi. Općina i kraljev rogjen-dan. Ove godine dubrovačka općina na dan ro- gjendana našega kralja nije dala niti ra- svijetliti glavne ulice sa običnim električnim boglampama niti je općinska glazba ić ve- čeri u gradu svirala, već jedino u oči sve- čanosti. Svak je tu iznimku ove godine o- pazio i komentirao na svoj način. Svaka je pak dalmatinska općina proslavila taj dan najsvečanije, pak i spljetska je n. pr. izdala na narod i prigodni proglas, a naše, du- brovačke općine ko da i nema! Nećemo komentarisati zašto je dubr. općina ove go- dine učinila iznimku, jer možđa su gospo- da na upravi općine i zaboravila, već je- dino bilježimo da dubr. općina nije zabo- ravila prigodom nove godine i božićnih grčko-istočnih blagdana i po dva dana za- sebice grad sa boglampama rasvijetljivati. Nadamo se da će nas radi ove bilješke «Cr- vena Hrvatska» napanuti i rijeti da smo — «gjeneralaši» i slično, a po tome bi kao spljetska tako i sve ostale općine bile - «gjeneralaške» !! Neće Križa. Ljudi bez srca, bez ple- menitih osjećaja, bez ideala i bez duše neće križa, ruše križ, ruše ga u Dubrovniku, u gradu Sv. Vlaha. Ovo je fakt, koji se je zbio u Dubrovniku ottag malo dana. Ple- menita namisao potaknu jednog dobrog i uzornog sveštenika, da postavi križ nad du- na «Boninovu», gdje neke nadama prevarene, Hit HIH: