BB Cijena | četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Ko je pomnjivo pratio, kroz ovo zadnje vrijeme, politička raspravljanja raznih razolucijonaških novina, mislimo da mu nije oku izbjegla neka poste- pena evolucija srpsko-hrvatske koalicije. Svak se sjeća, kako je srpsko-hrvatska kt: 1 Ma 2 ima, + : . : E koalicija nakon preloma sa Magjar stalnosti. Srbi se sjećaju vrlo dobro pri |ia, dok nasuprot on je napisan u Zadru od Biankinia?». MIMA je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po Il GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. LUK Godina lil. M godišnje K 8 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. BROJ STOJI 10 PARA. se više puta tiskaju po Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- \državati, ali Srbi bili su t. zv. stafaža iz koalicije. Oni neće biti osamljeni. kliki. magjarske politike u Hrvatskoj. Ma- \gjari išli su u svemu na ruku Srbima, \a magjarone i Srbe nalazimo uvijek u \ istome kolu kao najvijernije pristaše | Khuena. Tome je svemu kriva nagodba, ipomoću koje Magjari imaju u rukama \cijelu vlast u Hrvatskoj i podržavali su Srbe na uštrb hrvatske ideje i samo- Neće dugo proći, njih će slijediti i ostali Srbi. | Vrijeme je najbolji učitelj ! Kriza u Stranci Prava u Dalmaciji“? Pod ovim naslovom u «Obzoru» izašao \je jedan tendencijozni dopis tobože iz Splje- da nam iznese, bi posvjedočio upliv g. Crnice na naš list. Korektur «N. L.» mali Kisić naš list na- i zivlje «odurnim libelom», a jedino stoga, što se ne poklonismo veličanstvenoj pojavi njegovog gazde; a da kakovim bi nas ime- nom nazvao kada bi smo mi rabili onako finu i uljudnu formu u polemici, kakovu rabi njegov gazda proti «Slobodi». Sjeća li se mali Kisić «rečenica iz brevijara popa Želi li da mu ih napomenemo ? m e usta klicala: dolje s nag od- vilegiranog položaja, što SM ga otrag | maloga Kisića, korektura «Narodnog Lista». Nazivlje nas austrijancima, a zaboravlja se bom. | izgledalo je u početku, da će malo vremena u Hrvatskoj uživali; oni | Kazali smo, da je dopis tendencijozan, cilj glasovitog govora Jurja Biankinia poznatog se zbilja sve stranke hrvatske koalicije postavit na ono stanovište, koje je je- dino moglo biti spasonosno za hrvat- sku stvar. Borba proti nagodbi bijaše naviještena na cijeloj liniji hrvatske politike. To je trajalo samo za kratko vrijeme i od jednom nasta evolucija u koaliciji, i ova izmijeni svojudevizu u onu: za reviziju nagodbe. Mnogi Jostaše iznenagjeni sa najnovijim pre- okretom hrvatske koalicije, razumije se, da su rezolucijonaške novine nastojale raznim političkim sofizmima opravdati taj nenadani preokret u hrvatskoj ko- aliciji; ali njihova razglabanja mogla su uvjeriti samo političku djecu i po- litičke švindlere, nikada pako ljude i političare koji vide dalje od nosa i koji ne trguju sa svojim patrijotizmom. Ne mislimo sa ovim kazati, da se svi po- litičari u hrvatskoj koaliciji moraju str- pati u istu vreću sa jednim Supilom, bovalo je dakle u svakom slučaju sa- Lorkovićem i kretinskom družinom oko «Pokreta». Ne, u hrvatskoj koaliciji ima nalazi jedino u nagodbi. Hrvatski po- volja jednoga ne predvodi stranku, nju pre- bez sumnje uglednih rodoljuba, kojima sjegurno na srcu leži spas i sloboda Hrvatske. Kako dakle, da baš i ova- kovi rodoljubi izmijeniše svoje načelo i pristadoše uz reviziju nagodbe. Hrvatska je koalicija skup raznih hrvatskih stra- maka te srpske radikalne i samostalne stranke. Ko pozna prošlost Srba u Hr- vatskoj, taj se neće iznenaditi ako mu namah kažemo: da su Srbi iz načela protivni srušenju nagodbe i da su oni uplivisali na hrvatske političare u ko- aliciji, da se i ovi naprosto izjave za reviziju nagodbe. Otrag samo malo vremena Srbi su igrali znatnu ulogu u hrvatskoj politici, dapače možemo slo- bodno kazati: da nije bilo Srba Khu- enovski režim ne bi se bio mogao za dvadeset dugih godina u Hrvatskoj po- PODLISTAK. Slike iz učiteljskog života. obi dei a > dum Još nekoliko dana, pomišljao je radosno u sebi mladi učitelj L., i eto me opet na svoje staro mjesto u V., a svaki put bi mu se iz prsiju uzdigao radosni kucaj srca njegova. A što će ovgje u ovom zabitnom seocu? istina, kod kuće je — ali s&m ko osje- u selu od mladosti! — Da bi s sEg838? i ri " F i i š i : i U x = + S < \ znaju vrlo dobro, da ne bijaše nagodbe da se oni ne bi bili smatrali jednim močnim faktorom u Hrvatskoj. Oni ne- vjeruju u dugotrajnost sloge srpske i hrvatske misli, ali dok opstoji nagodba oni se ipak mogu nadati da neće stra- dati njihov položaj, jer u slučaju su- | koba sa hrvatskim političarima, oni će se opet baciti u mnaručaj Magjarima, koji po magodbi imati će cijelu vlast u Hrvatskoj. Evo baš glavnoga razloga zašto su Srbi pristali uz reviziju na- godbe, a protivili su se prekinuću iste. \Oni znaju, da revizijom nagodbe, na- \godba ipak ostaje, a dok postoji na- godba postoji i njihov favorirani po- ložaj. U protivnom slučaju kad bi se nagodba srušila i Srbi došli u sukob sa Hrvatima, oni znaju da u tom slu- ičaju Hrvatima ne bi mogli imponirat, \jer se ovi ne bi bojali Magjara. Tre- \čuvati jedan oslon, a taj se za Srbe 'litičari morali su u ovome Srbima po- pustiti i izjaviti se samo za reviziju nagodbe. | isti Zagorac, koji je u prvi mah _ najodlučnije bio ustao proti na- godbi, pretvorio se preko noći u re- vizijonistu. Da su pako naša opažanja ispravna potvrgjuje nam i istup srpskih radikala iz koalicije; a neće dugo proći, i hr- vatski će se narod razočarati i nad sa- mostalnom srpskom strankom. Srbi ra- dikali sjegurno ne bi bili koaliciju na- pustili, da su trajali prijateljski odno- šaji izmegju Ugarske i Hrvatske, jer u tome slučaju oni nijesu imali šta izgu- biti; ali sa prekinućem odnošaja, sje- tiše se oni svoga položaja i starih zna- naca u Budimpešti. Treba dakle saču- = Ise lijepo prolazi zimskih večeri! Samovar ti ne fali, a kad se postavi trpezi sve li od | veselja skače. A da ti je vidjeti kako votku piju! Zima \je sinko tamo, zima, pak je i potreba. | A one bake kad ti se dobro nakrešu, on- da ala da se ljubi jedna drugu; odmah ti u oko upadne karakteristika dobrog tog na- roda — vidiš namah da je to slaven i naš brat. sam godina ja more plovio o- sobito blaženu Rusiju, pak poznam sve nji- hove običaje i potrebe kako i oni. Vidiš, kod engleza — nastavi radosno, kao da uživa, što mu je narod ruski bolji — kad se napiju nije toga; nema u njih [onih lijepih ruskih riječi. «Vi se napili du- šinka, posli nas ne bude nas!» *) Ne, oni su crveni u licu kao paprika, iz |očiju im oganj suklja, a rukama svojim lo- me što god uhvate! Vidiš, koja ti je to ta- mo prokleta keltska raca!...... mu je poretnuetiti slogu u redovima stranke prava u Dalmaciji i to pri otvoru skupštine, koja će se na 6 idućeg Septembra držati u pod imenom «admiral austrijske mornarice». Sjegurno, mi smo «austrijski kamarilci», jer se nijesmo htjeli baciti sljepački u naručaj Molimo «diplomatu» maloga Kisića, | kvih špijuna na našem uredništvu, jer ure- pa bilo i jedan dokaz, koji \dnik našega lista niti posjeduje hiljada niti \gradi palače kao gazda «Obzorovog» do- pisnika. Na našem uredništvu nema sjegurno špi- juna austrijskih, ali nema ni peštanskih, jer naše uredništvo nije nikada dolazilo u | dodir sa varalicom Polonyem kao neka druga |uredništva. Mi nijesmo bečka kamarila, ali |uljesao ni peštanska. Može li to o sebi tvrditi gazda «Obzorovog» dopisnika? | Istina je pako da jedan dio šibenskih pra- |vaša odijelio se je od ostalih sljedbenika \stranke prava u Dalmaciji. Odijelio se na | žalost, jer zaveden izmećarskom politikom |\riječke rezolucije; ali se ipak nadamo, da \će se oni predomisliti i složiti u zajedničkoj Spljetu. Mi shvaćamo zabrinutost g. dopi- Košuta i Polonyia; mi smo «austrijski ka- | akciji sa ostalim pravašima u Dalmaciji. Da- snika, sjegurno promatrajuć potpuno rasulo svoje stranke, ne može mu ugodna srcu biti snaga, žilavost i napredak stranke pra- va u Dalmaciji. Ali se vara piskaralo ako misli, da će uspjeti pomutiti slogu, koja vlada u redovima naše stranke; jer stranka u kojoj se nalazi jedan Prodan, Dr. Maj- strović i drugi ugledni rodoljubi, zna vrlo dobro svoju zadaću iKad bi nastala kakova diferencija mišljenja u stranci, koja ne po- \stoje, spomenuti rodoljubi znali bi sve iz- gladati, i uklonuti ono što bi moglo sme- tati snažnoj organizaciji stranke prava u Dalmaciji. Vara se piskaralo u kategoričnoj svojoj tvrdnji, da se je Prodanovo starčevi- ćanstvo pretvorilo u Perićevo oportunističko austrijanstvo. Vara se, jer se stranka prava u Dalmaciji ne temelji na volji Prodana, Perića, ni ikoga drugoga; već samo na spa- sonosnoj nauci Starčevića — Kvaternika, čiji su vrijedni sljedbenici i pokornici: Prodan, Dr. Majstrović, Ljepopili i ostali pravaški rodoljubi. U pravaškoj stranci u Dalmaciji I dvodi nauka Starčevića i Kvaternika, te do- \sljedno Perić ju nije mogao ni pretvoriti u austrijansku ili kamarilsku. Ne razumijemo ipak zašto dopisniku toliko smeta g. Perić, nerazumjevamo tim veće, što rezolucijonaši u svom kolu imaju jednoga: Bijankinija, Vukovića, Ivčevića i družinu, koji nijesu manje kamarilci od g. Perića; buduć doti- čna gospoda nijesu uspjela preobraziti «hr- vatsku stranku» u oportunističko-austrijan- sku, kako bi mogao sam Perić to urediti sa najradikalnijom strankom, koja se drži poznatog načela: mi za Beč ni za Peštu. \Što pak piskaralo štuca o g. Crnici, neka \bude miran. jer g. Crnica niti je pristaša naše stranke, niti ima ikakova utjecaja na pravaše u Dubrovniku, niti posredno ili ne- I|posredno upliviše na naš list; a to sve s razloga što g. Crnica nije pravaš, već pri- staša stare narodne stranke i ako ga tako- vim ne priznaje Dr. P. Čingrija, jer g. Cr-, lon višekrat reći. Do četrdeset peljeških bro- \dova usidrili bi se u luci Marianopolu, gdje \bi opet krcati žita jedrili jedni za Marsilju, \drugi opet za Trst i Rijeku. Sred toliko na- \ših pelješćana i ne opažaš da si daleko od | oduog praga — tu si ko doma. Zatim bi nataknuo naočale, uzeo nevoljni «Piccolo» i stao da ruskim dialektom čita dogagjaje u nesretnoj Rusiji! On bi ga pomljivo slušao, dok bi mu pripovijedao stare svoje uspomene iz toliko dandanašnje trpljene Rusije! Je da li i njoj zasvijetli sunce sreće, re- kao bi on stricu i ona će se onda pokazati u još nepokazanom svome sjaju! Biti će ona ravna drugima a.s jakošću puno i pu- no jaća od njih! Trebalo je da se i Rusija malko potrese i da do nje dopru sjajne zra- ke država sa zapada. | kad se iz nje očisti onaj mnogogodišnji zastarjeli gnjilež, uskr- snuti će u novom duhu, i pokazati će se drugim državama da je ona ipak ona, koja je na vrhuncu moći! I hoće, dat će joj Bog da će nadvisiti sve neprijatelje svoje, koji joj o opstanku rade! opojen radošću, uskliknuo bi kroz plač: | «Bože daj !» | marilci», jer za našega kandidata Jurja Bian- kinia u zadnjim izborima glasovaše: c. k. činovnici kotarskog poglavarstva; c. k. činovnici pošte i telegrafa; c. k. činovnici poreznog ureda; c. k. činovnici financijal- nog nadzorništva; c. k. činovnici okružnog suda; c. k. profesori ženske preparandije; e. k. financijalni stražari i t. d. Sjegurno zbog svega ovoga mi smo «kamarilci»!! Ka- marilci smo, jer «našega» kandidata Jurja Biankinija načelnicima Veleluke i Blata pre- poručio je dalmatinski namjesnik; «kama- rilci» smo, jer je naš kandidat predvodio prije izbora dotičnu gospodu u lšeč na po- klonstvo austrijskom ministru presjedniku. «Kamarilci» smo, jer uz cio onaj aparat i- zašao je za zastupnika naš mili, simpatični i obljubljeni i najdosljedniji Juraj Biankini ! Što na sve ovo veli naš mali Kisić, korek- tur «N. L.» i istodobno dopisnik «Obzora» ? Korektur «N. L.» neka ne zaboravi, da pra- vaši u Dalmaciji kao što se nijesu htjeli prodati Polonyu i Košutu, da se neće pro- dati ni Beču, jer je naša deviza jasna nmi Beč ni Pešta. Može li jednako kazati gazda maloga Kisića? Pozivljemo dopisnika u «Obzoru» da nam iznese kada smo se «ni izjavili za Beč ili simpatizirali sa bečkom kamarilom. To naš list nikada nije uradio, jer kao što smo nepomirljivi neprijatelji magjarske politike, jednaki smo neprijatelji i Bečkih političara. A bečlija najvećma ima u -«hrvatskoj stranci» dok ih u hrvatskoj stranci prava u Dalmaciji nema. Naša je de- viza: Hrvatska Hrvatima — ni Beč ni Pe- šta već Zagreb. Ovo neka dobro zapamti «Obzorov» piskaralo. Nema na našem ure- dništvu nikakovih bečkih špijuna, bečke špi- june treba tražiti u stranci kojoj pripada i gazda «Obzorovog» dopisnika. Nema austrij- skih špijuna u našoj stranci, jer pravaši ni- jesu podržavali nikakovih dodira sa koje- kakviat Konig-ima i Frohlich-ima; oni ne ulaze kroz jedna vrata, a izlaze kroz druga namjesnikove palače, niti puše fine cigare vati svoje interese, dosljedno istupiti nica neće da se klanja poznatoj dubrovačkoj u salonima bečkih ministara. Nema kojeka- pun laši, mladi bi učitelj glavu oborio i ne slušajući njegove klevete i napadaje na Ru- siju utonuo bi mislima u svoje ideale; tako- ve, kojih može da nagje izranjeno srce ne- uspjelih bučnih ideala velikog svijeta u u- bavom seocu, ali izobraženog puka — one krasne idile! I starac bi jur i pročitao, a on bi samo spustivši glavu, mislio kimajući pri tom ni- jemo glavom u znak da mu povlagjuje. To su bile svagdašnje zabave učitelja L. za vrijeme velikih jesenskih praznika — ali opet uvijek, uvijek tako prolaziti dodijalo bi ti donekle da i istu hranu jedeš, a kamo li ne mladiću punu sanjarskih misli, punu osjećaja mladosti, pak da se tako ubiješ, zakopaš svoj život u tom zabitnom seocu? Nije dakle čuda, da je mladi učitelj L. \nas im mora biti jasno kuda je vodila po- | litika riječke rezolucije. Riječka je rezolucija | bankrotirala, po tom ne bi smjela dalje po- \stojati neka razlika izmegju nekih šibenskih \pravaša i pravaša ostale Dalmacije. Pravaši \cijele Dalmacije irebovalo bi da se slože u |zajedničkom načelu: Ni Beč, ni Pešta, već | Zagreb ! Ovoliko na odgovor piskaralu «Obzora» i koreturu «N. L.», koji iz Zadra šalje ko- jekakve dopise u «Obzor» sa datumima iz Spljeta, Dubrovnika ili Zadra. Želi li, poslužit ćemo ga i drugi put. Scholastica. ' U broju 129 ovoga lista, baveći se s pri- likama naše trgovačke mornarice, došlo se logičkim putem do priznanja nepobitnih zasluga, što ih je na tome polju stekao naš zemljak, dvorski savjetnik E. Gelcich, a evo ti već u slijedećem broju «Crvene Hrvatske» uvodni članak pod natpisom Scholastica, gdje se oštro napada na sadašnje stanje naših pomorskih zavoda i kori ovoga — c. k. oficira — što je reorganizacijom tih škola učinio «veoma lošu uslugu cijeloj južnoj Dalmaciji». Žalosna je to pojava političkih naših prilika, da će ti rijetko jedna stranka priznati vrline čovjeka, kojega je druga malo prije slučajno hvalila. Prije svega neka nam bude dozvoljena opaska, da reforma naših nautika nije mogla da bude isključivo djelo pojedinca, nego je ona bila izragjena i potanko pretresana u velikoj komisiji, kojoj su prisustvovali i tadašnji upravitelji dalmatinskih nautičkih skola. Nu okanimo se za čas ličnog pitanja, neka vidimo na kakvim temeljima počivaju umovanja pisca «Crv. Hrv.». Po njenu je naukovna reforma postigla : 1,) da je nautička škola sada skoro zatvo- rena okolici dubrovačkoj (Ratu, otocima i *) Primamo ovaj članak od ugledne osobe izvan uredništva, čemu vrlo rado prostor ustupamo, jer je predmet, o čemu se g. pisac bavi, od velike važnosti. ce bogatih i ubogih — punih zabave i za- \puštenosti, obasulo bi ga svojim čistim zra- kama, ptičice bi veselo skakutale oko njega, \jer okrepljene sunčanim ishodom, a do nje- \ga bi dopirali mirisavi valovi cvijetnog o- \poja skromne šume. A zatim bi se vratio \u hram narodne prosvjete da u mladim sr- \cima pobudi glavne dvije tačke prirodnog \zakona: Ljubav k svemogućem Stvoritelju, (ljubav prama svojoj divnoj domovini ! To mu je zabava bila u rabotne dane, a kad dogje jedva očekivana nedjelja ili sve- tac, da po seljačku i on zabave svojim čuv- stvima i zagazi u njihovo skromno društvo ; ni harmonike ni ljerice, tog simbola dubro- vačke stare glazbe ne uzmanjka tu; i opo- jen armonijom tisućljetnih tonova lire noge mu same skoknu, da po narodnom motivu .| odigra pelješko kolo ..... il. «Još su tri dana», ponavljao je u sebi mladi učitelj L. hodeći žurno put ubavog varoša M. Oh, kako će se veseliti «tetka Marija», tako je zvao dobru jednu ženu da je počasti, a majku najvišeg svog prijatelja. Kako će se veseliti roditelji djece, da je dobri i oblju-