PAM

 

 

i četvrt = godine  surazmjemo; za inozemstvo

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s postom na godinu K 5; na po

me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

U DUBROVNIKU 7. Septembra 1907.

bIENA ANATSI

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

Godina [Il.
*

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

 

godišnje K 8 — Ko

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
Brzotisak

DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi neiran-
kirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.

 

 

 

Rezolnciionaška Nipokrizijt.

Ovih dana čitala se je nekakova po-
lemika u rezolucijonaškim novinama sa
«Hrvatstvom», neovisnim glasilom u
Zagrebu. Mi smo pomnjivo pratili pi-
sanje «Hrvatstva» kao i replike ban-
krotiranih rezolucijonaša, osobito onih
oko «Obzora», kretinskog «Pokreta»
i prefriganog «Novog Lista». Nikada,
kao ovom prigodom, otkrio se je po-
litički šarlatanizam propalih rezolucijo-
naških političara, kojima pred ličnom
ambicijom iščezavaju interesi naroda.
I prije mi smo znali, da gospoda re-
zolucijonaši igraju ulogu političkih arle-
kina, jer da su oni imali malo više ta-
kta kod prvih pregovora sa Magjarima
sjegurno ne bi bilo došlo do dana-
šnjeg konflikta; ali ovom prigodom
osvjedočismo se, da gospoda rezolu-
cijonaši neuspjeh svoje politike i svo-
ga rada nastoje prekriti političkom hi-
pokrizijom i ćak traže kako bi cijelu
odgovornost bacili na drugoga, Neki
članci «Hrvatstva» dobro su im došli,
da svrne pozornost publike sa svoje
političke blamaže i pod plaštem hipo-
krizije predstave se hrvatskome narodu
kao jedini patrijote u Hrvatskoj. Ten-
dencija je prozirna i lako bi se moglo
dogoditi, da lakovijerni nasjednu; a,
na žalost, lakovijernih ima na pretek
u hrvatskome narodu. «Hrvatstvo», ina-
če najbolje uregjivani list u Hrvatskoj,
donijelo je članak o programu bana-
komesara Fučeka i o najnovijim ne-
kakovim «koncesijama» Hrvatskoj.
Dalo bi se bez sumnje raspravljati: da
li je onaj članak ovom prigodom
bio umjestan ili ne, ali nikada pošte-
nom novinstvu nije bilo slobodno tu-
mačiti ga na način, kako ga protuma-
čiše neke novine bankrotiranih rezolu-
cijonaša, jer svaki pošten novinar, koji
je bez ikakovih predrasuda onaj članak
pročitao, mogao se osvjedočiti, da čla-
nak spomenutog lista ima sasvim drugi
značaj nego li mu ga prepisuju poli-
tičari bankrotirane riječke rezolucije.
Ko je pomnjivo pratio rad bana-ko-
mesara Fučeka mogao se je osvjedo-
čiti koliko se magjarski emisar trudi,

 P ODLU ISTAK,

Slike iz učiteljskog života.
Piše P. Podgorski, učitelj — Pelješac.
E

život u novome do sad još nepoznatom
svijetu pričinjao mu se je prvih dana nešto
bolji, no na selu.

Namjestio se je još sa dva mlada učitelja
v. škole — čovjeka odveć dobra i
— i tako bi lijepo prolazili. K njima

osobito u večer, došao i r U, —
da progovori dvije, tri, Dovoljno dakle dru-
štva, dovoljno i zabave, pak što ćešii više , , . ,
Ipak neka nutrnja sila, neka čežnja njego-
vog srca — prama rogjenoj grudi — ne
dala mu da bude veseo i da zaboravi svoje

il

da bi stvorio svoju stranku, koja bi ga
pomogla u provagjanju magjarske ideje
u Hrvatskoj. :

Ali mu vas napor ostade uzaludan.
Trebovalo je dakle pokušati sreću dru-
gim sređstvima, i nenadano osvanu
komesar Fuček u Hrvatskoj sa neka-
\'kovim «koncesijama». Rezolucijonaška
i|štampa znajući, da bi Fuček mogao
ipak sa najnovijim pokušajem uspjeti
i stvoriti stranku, a po tom bi gospo-
da rezolucijonaši izgubili svoje polo-
\žaje; rezolucijonaška štampa kao bije-
sna ustade protiv Fučekova programa
i njegovih «koncesija». «Hrvatstvo»
onom prigodom izreče svoj sud, kako
je tobože Fuček udario dobrim
putenmi i da bi mogao lako uspjeti.
Ovo je bilo dostatno, a da rezolu-
cijonaške novine planu na «Hrvatstvo»
i podmetnu mu kojekakve ciljeve i
tajne veze sa banom-komesarom. Naj-
većma  pobijesni Frano Supilo, taj
«najpošteniji» političar hrvatskog na-

lu dodiru sa starčevićanskom
strankom. Zašto gospoda rezoluci-
jonaši traže ovakovu izjavu od «Hr-
vatstva», shvatljivo je. Izgleda čudno-
vato, da takovu izjavu traži od «Hr-
vatstva» organ popa Zagorca. Nu prije
bi se dalo pitati: u kakovim je odno-
šajima stranka popa Zagorca sa napre-
dnjacima oko «Pokreta»; te ako g. Za-
gorac može se nalaziti skupa sa napre-
dnjacima, zašto «Hrvatstvo» ne bi mo-
glo sa starčevićancima. Ko sve ovo
dobro promotri, mora da se zgadi nad
političkom hipokrizijom gospode ban-
krotiranih rezolucijonaša. | zadnja kam-

kove hipokrizije hrvatskih Don Kihota.

Neće proći vele vremena, a gospoda
rezolucijonaši, predvogjeni svojim «o-
berbanom» poljubiti će ruku banu-
komesaru Fučeku — jednako kao što
su je poljubili banu Pejačeviću.

Neće dugo proći i Frano Supilo po-
zdraviti će komesara Fučeka sa: Nje-

 

panja proti «Hrvatstvu» posljedica je ta-

sa dumom iz Dobrote i još nekoliko Do- | njana, Lepetanaca, Stolivljana gornjih i do-
broćana vlasnica «Bokeške Plovidbe», čiji je njih, Tivčana, Lastvanja 'gornjih i donjih,
parobrod imao da dovede skupštinare. —  Herceguovljana, neće biti skupštine ali će
U petak 30. prošlog mjeseca obratio se je gospoda u Kotoru zapamtiti, čuo se je ne-
promicateljni odbor «Plovidbi» za parobrod prekidni povik, i da ne bilo nekolicine a
i htjeo da bez prigovora uplati odma za- | osobito g. J. Jakičević, što i uz t kav go-
traženih 100 Kr., ali vlasnici nehtješe pri- |spodski gad ne izgubiše razbora, bilo bi
miti jer da su sjegurni. Nego se u subotu |se dogodilo o čemu bi se do daleka pri-
već pokajaše, pa na 12*/2 po podne napa- čalo. A što bi onda gospoda da se prolila
doše na javnom putu gg. Jakičević braću, | bratska krv ? Ali njihova legja bila bi obra-
neka s mjesta isplate 100 Kr. jer inače neće nila konsignirana kumpanija vojnika i onaj
dobiti parobroda. Ljudi neimali pri sebi no- veliki aparat žandarmarije, kojim zaštićen
vaca, pa ih zamolili da ili dogju s njima vršio je kotorski načelnik sa općinskim taj-
ćo na trg sv. Tripuna 3 časa hoda, gdjeje (nikom ulogu...... — Ali neka, prestaće
blagajnik odbora ili neka se ustrpe par ča- skoro i njihovo pašovanje o čemu su se
sova. Ali gospoda ne htjela, već s mjesta mogli uvjeriti ono isto veče, kad su rad
izahtjevala isplatu. Na to im je g. J, Jaki- onakovog gada sami njihovi pristaše pro-
čević davao srećku «Boden Kredita», vrije- svjedovali i počeli im okrećati legja. Sila je
| dnosti od 300 Kr., koju je imao uza se, ali | silovita, ali nije vjekovita, to im poručuju :
\ni to nehtješe, jer da se neće da muče mi- Bokeški pravaši.

| jenjati je. Na dokazivanje gg. Jakičević, kako | Iz Rata.
\je to tiranski, zastigješe se valjda od svoga | (Dojmovi sa svečanosti sv. Bartola). U
|meopravdanog zahtjeva i pristadoš: da se | nedjelja, dne 25/VIll. imala je, da se pro-
|po podne uplati tih 100 Kr. što se je s mje- | slavi u Oskorušnu rečena svetkovina, te se
\sta i učinilo. Kad im nije uspjela ta ma- i ja potrudih do tamo u razne svrhe. Ne-
novra, da ozlovolje ljude ili da im istisnu mojte se začuditi, što kažem, dne 25/VIll.,
|iz usta u času opravdane srčbe kakovu r.- jer, u istinu, sv. Bartol, bilo u kaledaru,
\lječ, koju bi bila gospoda klikaši objesila o bilo svugdje, nailazi dne 24. t. mj., ali, kako

 

roda!! Mi shvaćamo srdžbu hrvatskog gova ekscelencija ban Rakodczay! veliko zvono, a jer je skupštinu na svaki su Oskorušani — ne kažem svi — u sve-

«oberbana», on znaje vrlo dobro da
kada bi se t, zv. od njega furtimaši
i starčevićanci složili, da bi njemu u
Hrvatskoj odzvonilo i peštanska vrata
ostala bi mu zatvorena, a kakav bi to
značio deficit, to on najbolje zna.
Treba dakle proturati megju narod,
kako furtimaši i starčevićanci prepravni
su pružiti desnicu banu-komesaru, tre-
ba oklevetati hrvatske rodoljube, koji
se ne klanjaju hrvatskome Don Kihoti.
Ali «Hrvatstvo» im namah poremeti
posao, jer objelodani drugi članak iz
kojega se čisto i bistro razabire, da
«Hrvatstvo» nije nikada ni sanjalo stu-
piti u službu bana-komesara, prepu-
štajuć tu ulogu potpuno i slobodno
«Obzoru» i «Novom Listu», koji kao
što se izmiriše sa Pejačevićem, koga
takogjer u početku žestoko napadahu,
ima nade da će se izmiriti i sa Fuče-
kom. Ne treba zaboraviti, da je Peja-
čevića za bana imenovalo magjarsko
ministarstvo liberalne stranke, dok Fu-
čeka je napokon imenovao Wekerle i
Košut! Izjava «Hrvatstva» umiri done-
kle ambiciju gospode bankrotiranih re-
zolucijonaša, ali oni su tražili takogjer
da bi se «Hrvatstvo» izjavilo: da li je

 

dok je vladao cijelom Europom, ali kad se
je našao daleko od toliko ljubeće domovine,
srce će mu biti pucalo od ganuća!

Koliko bi ljudi možda bili dugo i dugo
\još življeli, ali kad im je opaka ruka digla
njihovu slobodu — ukopaše ih! —
| Za nekoliko mjeseci bilo mu je ipak do-
Ibro kod rav. škole — ali ovaj pošao na do-
\pust, a na njegovom mjestu ostao prpošni
imu brat R.
| Morao je najprvo sada sa onom drugom
| dvojicom tražiti stan. A kud će sada. Sreća
\ih namjeri na g. H., i tako ih on primi. —
Davali su maldane svu svoju kukavnu pla-
\ću — ali eto, zadovoljni su bili samo kad
Isu stali dobro. | sad ne bio sretan; neka
Itajinstvena zloba, neka navidnost uvukla
se u srce prpošnog novog ravnatelja R.
Ne bilo u njemu unča mesa, ali sto litara

svog učiteljevanja u školi V. Osobito u večer, zlobe. —
Sv sa sezobo. sort on algrma

u žuć jednom patniku! — Nu
čovjek

i
!
sž
Hi
#
:

s
B
iii
il
il:
1
i

i
i
i?
E
:
hi
š

i
f
i
i
f
lu

 

 

Vijesti iz naroda.

Iz Kotora.
(Pritisnuto jače, žešće otskače). Historija
bilježi, da su prošla vremena, kad su tirani

gušili u narodu svaku slobodu i misli i riječi |

i želja, ali će morati ponovno, da sa rume-
nilom na obrazu zabilježi tirjanstvo naših
neomagjarona.

Ljudi, koji su se i lukavošću i pretvara-

njem nametli narodu, — a narod ih više
|ne trpi, jer ih dobro upoznao, hoće po što
po to, da održe svoj položaj, pa se laćaju
najogavnijih srestava. Toj vrsti ljudi pripa-
daju i kotorski rezolucijonaši. Nego taj ga-
dni rat proti slobodnoj izjavi naroda po-
prima još gore obličje, kad se promisli, da
toj crnoj družbi pripada i jedan svećenik,
ili bolje, da joj je on vogja i nadahnitelj,
a to je župnik Dobrote. Dva puta je ta crna
družba nastojala, da osujeti skupštinu bo-
keških pravaša na Mulu, blizu Kotora — i
\uspjelo joj je, al časovito, jer su se mogli
uvjeriti na svoje oči i uši, da je istinita ona
| našeg naroda: «Pritisnuto jače, žešće otskače».
Kukavice, bojali se, da sakupljeni narod ne
\izreče nad njima svoju osudu. Jer bi bilo
dugo sve ispričati t jer bi se oduzelo mnogo

prostora tom milom nam listu, u kratko

ćemo reći sve, što je ta crna družba radila
i uradila. Nego, da ništa ne ostane nerazu-
mljivo, moramo izjasniti, da je kotorska klika

\riti na zapisnik — ali njegov spis — viša
vlast bacila u koš,
A onog puta kad mu je došao vikati u
\razred radi one knjige! Toga zaista ne bi
bio doživio da ga nije opaka ruka digla
|8 njegova mjesta.

Ali ti svi čini i ta sva zloba bila je samo
\jedna tajna, koja je sve to više plamsala za
\osvetom u srcu malog ravnatelja, a koju je
možda iz daleka samo predvigjao mladi u-
čitelj L., bila je to oma tajna, koja i naj-
veće prijatelje dovodi do najkrvnijih nepri-
jatelja, bila jeto — ljubomornost! | taj nje-
gov život, učiteljski život, koji mu se je po-

čipati i zadnju iskru ljubavi prama tom
staležu, jer mu je počela pokazivati, da je

jedino — mučenički život!

 

a .
Bilo je negdje o Duhovima i pomislim,
kraćim — ali težim putem kroz ubavo
V. lo svoje kuće,
Dogjoh u seoce — otpočinem u prijatelja
u misli da je tu poznata mi učite-
ljica 1. Š. Oprostivši
je

U

i

kazivao prvih dana tolike sretan, toliko bla-
žen, neka sila počela je iz njegovog srca

taj život, kako ga je on do sad proveo — |

jnačin valjalo osujetiti, učinili su ono čega mu nekako odijeljeni od vanjskog svijeta,
ibi se i najnepošteniji stidili, učinili su ono 'tako hoće, da budu i u — svecima. To da
što je svaki pošteni pa i sami njihovi pri- znate, — a njima Bog prostio ! Netom sam
istaše osudili. U momentu kada je parobrod | stupio u selo, opazio sam, da su i u Osko-
imao da krene iz Herceg-Novoga, gdje je rušnu počeli osjećati stupaje «gospodarstve-
bio od subote u večer, kapetan najavi da nog napretka» i «civilizacije», čega svega,
nemože krenuti jer da je puknuo jedan tub otrag par godina, kad sam zadnji put tamo
u mašini, Kako je opravdana sumnja da je bio, nije bilo ništa. Putevi su baš u «naj-
tub onog časa oštečen i kako je ovo zlo- boljem» redu; nema im se «šta» prigovo-
namjerno učinjeno vidi se odatle, što je u riti, osobito onim, te selom vijugaju: to
(10% jutro kapetan pitao odbor, te je s po-|vam je tako «glatko» — «bez ijednog ka-
štarskim parobrodom bio stigao, hoće li i| mička i» — dočim nazad toliko, vremena,
oni po objedu na izlet, a još više što stroju | trebalo je svakome strancu nogu za nogom
nije u 1 po podne bila dana presija a pa- |p& metra u vis dizati, € da ne razbije nos.
robrod je imao da krene u 1'/9, Mašinista|Na čast gosparu Nikoli ! Ne poznam ga,
je pak stigao poslije 1 sata. Da je tub bio ali su mi kazali, da je to jedan doista «ne-
prije puknut to bi mašinista bio vidio po|pristran» i «zauzetan» glavar !! Pohodio
dužnosti popravio, a kapetan ne bi bio pitao | sam naravno i društvo «Sklad Oskoruških
odbor hoće li na izlet i bio bi javio da se Hrvata». Kad bi ispred ono «Sklad» dosta-
pošalje drugi parobrod. Po tome s? vidi da vili jedno «ne» — bolje bi zvonilo, jer mi
je tub onog časa oštečen! Nastaje pitanje, barem tako kažu, a i ja sam se sam o to-
od čega, kad nije bila dana presija 22?...!me donekle uvjerio. Tamo na stolu, pa i
Al su loš i jako providan način gospoda | pod stolom, ležalo je nekoliko novina po-
odabrala, pa će zato odgovarati na kompe- deranih, razbucanih — biti će možda od
tentnom mjestu. — Ko da nije bilo dosta | «prevelika» čitanja! — dočim su se ostali
onog gada prvog puta, kad je parobrod kre- nalazili u jednom ormaru —'baš u «kra-
nuo na 3/4 sata prije roka i ne dotakao se snom» redu. Poviše stola visio i imenik
mnogih mjesta?! — Na Mulu sakupljeni članova. Znatiželjau, koliko ih isto posje-
pod hrvatskim trobojnicama preko 300 Ška- duje, zavirih. Palo mi oko i na «Upravi-
\ljara, Kotorana, Bogdašićana, Špiljara, Kav- teljstvo». — Presjednik: g. X. y. — progo-
čana, Mrčevljana i Muljana, kad vigješe da vorih lagano. Jedan me od članova začuo,
inema parobroda prekipjelo je u njima i pa će mi: «Ne, gospodine, varate se, pre-
odlučili su da idu u Kotor, da sve demo- sjednik je sada kap. B.» — Kako to —
liraju. Kad nam nema braće Perašćana, Prča- | nadometnem ja — a ovdje evo piše, da je

[dnik. Takav ti je naš život, rekoh mu. I ja dobno i mnogi odlični mislioci i pjesnici
sam tako progonjen bio. Sad sam ti se udo- istražuju i tumače narodne pjesme. Proti
maćio i sad sam ti tek miran. pjesmi i uopće umjetnosti pojedinaca, stave

Pripovijedao mi je zatim cijeli svoj život se pjesnici i umjetnici naroda uopće, Pje-
u ovo doba učiteljevanja, kojega sam ovgje smama, pučkim i narodnim umjetninama
sabrao, pak dovrši : pripajaju se uopće nazori ljudstva, a osim

Vjeruj, morao bi čovjek u nekim prigo- toga još i političke težnje do sad bespravnih
|dama da se razočara, ali jedno me tješi, razreda — dakle ogromna većina naroda.
Ida štogod trpim, trpim za prosvjetu i bla- Narod u najširem smislu riječi stavlja se
gostanje svoje domovine! proti pojedincu, proti školskoj naobrazbi;

— «Dulce est pro patria mori!» a pravima privilegovanih masa opire se ra-

(Svrha). — zum i pravo puka.
= U filozofiji: proti Humovoj **) skepsi u-
Demokratizam. \staje zdravi razum t. j. prosti, neškolovani

(iz «Česke otizky»). | Pučki; — proti znanosti, do sad jedino pri-
Demokratizam, 1. j. skup svega onoga, znanoj dolazi znanost demokracije; proti
išto niši sloj naroda ćuti, misli i radi — sage EO s A ME:

| postaje predmetom studija. Do sada su svuda je (čitaj ) po w-

|često isčezavaju pred masom — narodom,
| demokracijom. Zato Herder, *) a s njim isto-
| *) Jokanu Gottfried Horder >
195. kolovoza g. 1744. u Mohrungenu u latočnoj

lasoviti filozof Kant mu je bio jedan
od najanamenitljih učitelja. U Strassburgu napisa
rasprava: s

Ivrijedili pojedini auktoriteti, sada pojedinci ?oru svojih njemačkih učitelja, navlastito

Herdera — prvi počeo zanimati za čovje-
čanstvo, kao što i za organizovanu cjelinu,
čiji historički razvitak služi velikim plano-
dano g. 1784-01.) Tomu djelu nadoda Herder
još svoja: Briefe zur Bofirderung der Huma-
nitat“  (1798-97.), u kojima on sveukupnu če-
vječansku lju