PAM i četvrt = godine surazmjemo; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s postom na godinu K 5; na po me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto U DUBROVNIKU 7. Septembra 1907. bIENA ANATSI GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. Godina [Il. * Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale godišnje K 8 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi neiran- kirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Rezolnciionaška Nipokrizijt. Ovih dana čitala se je nekakova po- lemika u rezolucijonaškim novinama sa «Hrvatstvom», neovisnim glasilom u Zagrebu. Mi smo pomnjivo pratili pi- sanje «Hrvatstva» kao i replike ban- krotiranih rezolucijonaša, osobito onih oko «Obzora», kretinskog «Pokreta» i prefriganog «Novog Lista». Nikada, kao ovom prigodom, otkrio se je po- litički šarlatanizam propalih rezolucijo- naških političara, kojima pred ličnom ambicijom iščezavaju interesi naroda. I prije mi smo znali, da gospoda re- zolucijonaši igraju ulogu političkih arle- kina, jer da su oni imali malo više ta- kta kod prvih pregovora sa Magjarima sjegurno ne bi bilo došlo do dana- šnjeg konflikta; ali ovom prigodom osvjedočismo se, da gospoda rezolu- cijonaši neuspjeh svoje politike i svo- ga rada nastoje prekriti političkom hi- pokrizijom i ćak traže kako bi cijelu odgovornost bacili na drugoga, Neki članci «Hrvatstva» dobro su im došli, da svrne pozornost publike sa svoje političke blamaže i pod plaštem hipo- krizije predstave se hrvatskome narodu kao jedini patrijote u Hrvatskoj. Ten- dencija je prozirna i lako bi se moglo dogoditi, da lakovijerni nasjednu; a, na žalost, lakovijernih ima na pretek u hrvatskome narodu. «Hrvatstvo», ina- če najbolje uregjivani list u Hrvatskoj, donijelo je članak o programu bana- komesara Fučeka i o najnovijim ne- kakovim «koncesijama» Hrvatskoj. Dalo bi se bez sumnje raspravljati: da li je onaj članak ovom prigodom bio umjestan ili ne, ali nikada pošte- nom novinstvu nije bilo slobodno tu- mačiti ga na način, kako ga protuma- čiše neke novine bankrotiranih rezolu- cijonaša, jer svaki pošten novinar, koji je bez ikakovih predrasuda onaj članak pročitao, mogao se osvjedočiti, da čla- nak spomenutog lista ima sasvim drugi značaj nego li mu ga prepisuju poli- tičari bankrotirane riječke rezolucije. Ko je pomnjivo pratio rad bana-ko- mesara Fučeka mogao se je osvjedo- čiti koliko se magjarski emisar trudi, P ODLU ISTAK, Slike iz učiteljskog života. Piše P. Podgorski, učitelj — Pelješac. E život u novome do sad još nepoznatom svijetu pričinjao mu se je prvih dana nešto bolji, no na selu. Namjestio se je još sa dva mlada učitelja v. škole — čovjeka odveć dobra i — i tako bi lijepo prolazili. K njima osobito u večer, došao i r U, — da progovori dvije, tri, Dovoljno dakle dru- štva, dovoljno i zabave, pak što ćešii više , , . , Ipak neka nutrnja sila, neka čežnja njego- vog srca — prama rogjenoj grudi — ne dala mu da bude veseo i da zaboravi svoje il da bi stvorio svoju stranku, koja bi ga pomogla u provagjanju magjarske ideje u Hrvatskoj. : Ali mu vas napor ostade uzaludan. Trebovalo je dakle pokušati sreću dru- gim sređstvima, i nenadano osvanu komesar Fuček u Hrvatskoj sa neka- \'kovim «koncesijama». Rezolucijonaška i|štampa znajući, da bi Fuček mogao ipak sa najnovijim pokušajem uspjeti i stvoriti stranku, a po tom bi gospo- da rezolucijonaši izgubili svoje polo- \žaje; rezolucijonaška štampa kao bije- sna ustade protiv Fučekova programa i njegovih «koncesija». «Hrvatstvo» onom prigodom izreče svoj sud, kako je tobože Fuček udario dobrim putenmi i da bi mogao lako uspjeti. Ovo je bilo dostatno, a da rezolu- cijonaške novine planu na «Hrvatstvo» i podmetnu mu kojekakve ciljeve i tajne veze sa banom-komesarom. Naj- većma pobijesni Frano Supilo, taj «najpošteniji» političar hrvatskog na- lu dodiru sa starčevićanskom strankom. Zašto gospoda rezoluci- jonaši traže ovakovu izjavu od «Hr- vatstva», shvatljivo je. Izgleda čudno- vato, da takovu izjavu traži od «Hr- vatstva» organ popa Zagorca. Nu prije bi se dalo pitati: u kakovim je odno- šajima stranka popa Zagorca sa napre- dnjacima oko «Pokreta»; te ako g. Za- gorac može se nalaziti skupa sa napre- dnjacima, zašto «Hrvatstvo» ne bi mo- glo sa starčevićancima. Ko sve ovo dobro promotri, mora da se zgadi nad političkom hipokrizijom gospode ban- krotiranih rezolucijonaša. | zadnja kam- kove hipokrizije hrvatskih Don Kihota. Neće proći vele vremena, a gospoda rezolucijonaši, predvogjeni svojim «o- berbanom» poljubiti će ruku banu- komesaru Fučeku — jednako kao što su je poljubili banu Pejačeviću. Neće dugo proći i Frano Supilo po- zdraviti će komesara Fučeka sa: Nje- panja proti «Hrvatstvu» posljedica je ta- sa dumom iz Dobrote i još nekoliko Do- | njana, Lepetanaca, Stolivljana gornjih i do- broćana vlasnica «Bokeške Plovidbe», čiji je njih, Tivčana, Lastvanja 'gornjih i donjih, parobrod imao da dovede skupštinare. — Herceguovljana, neće biti skupštine ali će U petak 30. prošlog mjeseca obratio se je gospoda u Kotoru zapamtiti, čuo se je ne- promicateljni odbor «Plovidbi» za parobrod prekidni povik, i da ne bilo nekolicine a i htjeo da bez prigovora uplati odma za- | osobito g. J. Jakičević, što i uz t kav go- traženih 100 Kr., ali vlasnici nehtješe pri- |spodski gad ne izgubiše razbora, bilo bi miti jer da su sjegurni. Nego se u subotu |se dogodilo o čemu bi se do daleka pri- već pokajaše, pa na 12*/2 po podne napa- čalo. A što bi onda gospoda da se prolila doše na javnom putu gg. Jakičević braću, | bratska krv ? Ali njihova legja bila bi obra- neka s mjesta isplate 100 Kr. jer inače neće nila konsignirana kumpanija vojnika i onaj dobiti parobroda. Ljudi neimali pri sebi no- veliki aparat žandarmarije, kojim zaštićen vaca, pa ih zamolili da ili dogju s njima vršio je kotorski načelnik sa općinskim taj- ćo na trg sv. Tripuna 3 časa hoda, gdjeje (nikom ulogu...... — Ali neka, prestaće blagajnik odbora ili neka se ustrpe par ča- skoro i njihovo pašovanje o čemu su se sova. Ali gospoda ne htjela, već s mjesta mogli uvjeriti ono isto veče, kad su rad izahtjevala isplatu. Na to im je g. J, Jaki- onakovog gada sami njihovi pristaše pro- čević davao srećku «Boden Kredita», vrije- svjedovali i počeli im okrećati legja. Sila je | dnosti od 300 Kr., koju je imao uza se, ali | silovita, ali nije vjekovita, to im poručuju : \ni to nehtješe, jer da se neće da muče mi- Bokeški pravaši. | jenjati je. Na dokazivanje gg. Jakičević, kako | Iz Rata. \je to tiranski, zastigješe se valjda od svoga | (Dojmovi sa svečanosti sv. Bartola). U |meopravdanog zahtjeva i pristadoš: da se | nedjelja, dne 25/VIll. imala je, da se pro- |po podne uplati tih 100 Kr. što se je s mje- | slavi u Oskorušnu rečena svetkovina, te se \sta i učinilo. Kad im nije uspjela ta ma- i ja potrudih do tamo u razne svrhe. Ne- novra, da ozlovolje ljude ili da im istisnu mojte se začuditi, što kažem, dne 25/VIll., |iz usta u času opravdane srčbe kakovu r.- jer, u istinu, sv. Bartol, bilo u kaledaru, \lječ, koju bi bila gospoda klikaši objesila o bilo svugdje, nailazi dne 24. t. mj., ali, kako roda!! Mi shvaćamo srdžbu hrvatskog gova ekscelencija ban Rakodczay! veliko zvono, a jer je skupštinu na svaki su Oskorušani — ne kažem svi — u sve- «oberbana», on znaje vrlo dobro da kada bi se t, zv. od njega furtimaši i starčevićanci složili, da bi njemu u Hrvatskoj odzvonilo i peštanska vrata ostala bi mu zatvorena, a kakav bi to značio deficit, to on najbolje zna. Treba dakle proturati megju narod, kako furtimaši i starčevićanci prepravni su pružiti desnicu banu-komesaru, tre- ba oklevetati hrvatske rodoljube, koji se ne klanjaju hrvatskome Don Kihoti. Ali «Hrvatstvo» im namah poremeti posao, jer objelodani drugi članak iz kojega se čisto i bistro razabire, da «Hrvatstvo» nije nikada ni sanjalo stu- piti u službu bana-komesara, prepu- štajuć tu ulogu potpuno i slobodno «Obzoru» i «Novom Listu», koji kao što se izmiriše sa Pejačevićem, koga takogjer u početku žestoko napadahu, ima nade da će se izmiriti i sa Fuče- kom. Ne treba zaboraviti, da je Peja- čevića za bana imenovalo magjarsko ministarstvo liberalne stranke, dok Fu- čeka je napokon imenovao Wekerle i Košut! Izjava «Hrvatstva» umiri done- kle ambiciju gospode bankrotiranih re- zolucijonaša, ali oni su tražili takogjer da bi se «Hrvatstvo» izjavilo: da li je dok je vladao cijelom Europom, ali kad se je našao daleko od toliko ljubeće domovine, srce će mu biti pucalo od ganuća! Koliko bi ljudi možda bili dugo i dugo \još življeli, ali kad im je opaka ruka digla njihovu slobodu — ukopaše ih! — | Za nekoliko mjeseci bilo mu je ipak do- Ibro kod rav. škole — ali ovaj pošao na do- \pust, a na njegovom mjestu ostao prpošni imu brat R. | Morao je najprvo sada sa onom drugom | dvojicom tražiti stan. A kud će sada. Sreća \ih namjeri na g. H., i tako ih on primi. — Davali su maldane svu svoju kukavnu pla- \ću — ali eto, zadovoljni su bili samo kad Isu stali dobro. | sad ne bio sretan; neka Itajinstvena zloba, neka navidnost uvukla se u srce prpošnog novog ravnatelja R. Ne bilo u njemu unča mesa, ali sto litara svog učiteljevanja u školi V. Osobito u večer, zlobe. — Sv sa sezobo. sort on algrma u žuć jednom patniku! — Nu čovjek i ! sž Hi # : s B iii il il: 1 i i i i? E : hi š i f i i f lu Vijesti iz naroda. Iz Kotora. (Pritisnuto jače, žešće otskače). Historija bilježi, da su prošla vremena, kad su tirani gušili u narodu svaku slobodu i misli i riječi | i želja, ali će morati ponovno, da sa rume- nilom na obrazu zabilježi tirjanstvo naših neomagjarona. Ljudi, koji su se i lukavošću i pretvara- njem nametli narodu, — a narod ih više |ne trpi, jer ih dobro upoznao, hoće po što po to, da održe svoj položaj, pa se laćaju najogavnijih srestava. Toj vrsti ljudi pripa- daju i kotorski rezolucijonaši. Nego taj ga- dni rat proti slobodnoj izjavi naroda po- prima još gore obličje, kad se promisli, da toj crnoj družbi pripada i jedan svećenik, ili bolje, da joj je on vogja i nadahnitelj, a to je župnik Dobrote. Dva puta je ta crna družba nastojala, da osujeti skupštinu bo- keških pravaša na Mulu, blizu Kotora — i \uspjelo joj je, al časovito, jer su se mogli uvjeriti na svoje oči i uši, da je istinita ona | našeg naroda: «Pritisnuto jače, žešće otskače». Kukavice, bojali se, da sakupljeni narod ne \izreče nad njima svoju osudu. Jer bi bilo dugo sve ispričati t jer bi se oduzelo mnogo prostora tom milom nam listu, u kratko ćemo reći sve, što je ta crna družba radila i uradila. Nego, da ništa ne ostane nerazu- mljivo, moramo izjasniti, da je kotorska klika \riti na zapisnik — ali njegov spis — viša vlast bacila u koš, A onog puta kad mu je došao vikati u \razred radi one knjige! Toga zaista ne bi bio doživio da ga nije opaka ruka digla |8 njegova mjesta. Ali ti svi čini i ta sva zloba bila je samo \jedna tajna, koja je sve to više plamsala za \osvetom u srcu malog ravnatelja, a koju je možda iz daleka samo predvigjao mladi u- čitelj L., bila je to oma tajna, koja i naj- veće prijatelje dovodi do najkrvnijih nepri- jatelja, bila jeto — ljubomornost! | taj nje- gov život, učiteljski život, koji mu se je po- čipati i zadnju iskru ljubavi prama tom staležu, jer mu je počela pokazivati, da je jedino — mučenički život! a . Bilo je negdje o Duhovima i pomislim, kraćim — ali težim putem kroz ubavo V. lo svoje kuće, Dogjoh u seoce — otpočinem u prijatelja u misli da je tu poznata mi učite- ljica 1. Š. Oprostivši je U i kazivao prvih dana tolike sretan, toliko bla- žen, neka sila počela je iz njegovog srca taj život, kako ga je on do sad proveo — | jnačin valjalo osujetiti, učinili su ono čega mu nekako odijeljeni od vanjskog svijeta, ibi se i najnepošteniji stidili, učinili su ono 'tako hoće, da budu i u — svecima. To da što je svaki pošteni pa i sami njihovi pri- znate, — a njima Bog prostio ! Netom sam istaše osudili. U momentu kada je parobrod | stupio u selo, opazio sam, da su i u Osko- imao da krene iz Herceg-Novoga, gdje je rušnu počeli osjećati stupaje «gospodarstve- bio od subote u večer, kapetan najavi da nog napretka» i «civilizacije», čega svega, nemože krenuti jer da je puknuo jedan tub otrag par godina, kad sam zadnji put tamo u mašini, Kako je opravdana sumnja da je bio, nije bilo ništa. Putevi su baš u «naj- tub onog časa oštečen i kako je ovo zlo- boljem» redu; nema im se «šta» prigovo- namjerno učinjeno vidi se odatle, što je u riti, osobito onim, te selom vijugaju: to (10% jutro kapetan pitao odbor, te je s po-|vam je tako «glatko» — «bez ijednog ka- štarskim parobrodom bio stigao, hoće li i| mička i» — dočim nazad toliko, vremena, oni po objedu na izlet, a još više što stroju | trebalo je svakome strancu nogu za nogom nije u 1 po podne bila dana presija a pa- |p& metra u vis dizati, € da ne razbije nos. robrod je imao da krene u 1'/9, Mašinista|Na čast gosparu Nikoli ! Ne poznam ga, je pak stigao poslije 1 sata. Da je tub bio ali su mi kazali, da je to jedan doista «ne- prije puknut to bi mašinista bio vidio po|pristran» i «zauzetan» glavar !! Pohodio dužnosti popravio, a kapetan ne bi bio pitao | sam naravno i društvo «Sklad Oskoruških odbor hoće li na izlet i bio bi javio da se Hrvata». Kad bi ispred ono «Sklad» dosta- pošalje drugi parobrod. Po tome s? vidi da vili jedno «ne» — bolje bi zvonilo, jer mi je tub onog časa oštečen! Nastaje pitanje, barem tako kažu, a i ja sam se sam o to- od čega, kad nije bila dana presija 22?...!me donekle uvjerio. Tamo na stolu, pa i Al su loš i jako providan način gospoda | pod stolom, ležalo je nekoliko novina po- odabrala, pa će zato odgovarati na kompe- deranih, razbucanih — biti će možda od tentnom mjestu. — Ko da nije bilo dosta | «prevelika» čitanja! — dočim su se ostali onog gada prvog puta, kad je parobrod kre- nalazili u jednom ormaru —'baš u «kra- nuo na 3/4 sata prije roka i ne dotakao se snom» redu. Poviše stola visio i imenik mnogih mjesta?! — Na Mulu sakupljeni članova. Znatiželjau, koliko ih isto posje- pod hrvatskim trobojnicama preko 300 Ška- duje, zavirih. Palo mi oko i na «Upravi- \ljara, Kotorana, Bogdašićana, Špiljara, Kav- teljstvo». — Presjednik: g. X. y. — progo- čana, Mrčevljana i Muljana, kad vigješe da vorih lagano. Jedan me od članova začuo, inema parobroda prekipjelo je u njima i pa će mi: «Ne, gospodine, varate se, pre- odlučili su da idu u Kotor, da sve demo- sjednik je sada kap. B.» — Kako to — liraju. Kad nam nema braće Perašćana, Prča- | nadometnem ja — a ovdje evo piše, da je [dnik. Takav ti je naš život, rekoh mu. I ja dobno i mnogi odlični mislioci i pjesnici sam tako progonjen bio. Sad sam ti se udo- istražuju i tumače narodne pjesme. Proti maćio i sad sam ti tek miran. pjesmi i uopće umjetnosti pojedinaca, stave Pripovijedao mi je zatim cijeli svoj život se pjesnici i umjetnici naroda uopće, Pje- u ovo doba učiteljevanja, kojega sam ovgje smama, pučkim i narodnim umjetninama sabrao, pak dovrši : pripajaju se uopće nazori ljudstva, a osim Vjeruj, morao bi čovjek u nekim prigo- toga još i političke težnje do sad bespravnih |dama da se razočara, ali jedno me tješi, razreda — dakle ogromna većina naroda. Ida štogod trpim, trpim za prosvjetu i bla- Narod u najširem smislu riječi stavlja se gostanje svoje domovine! proti pojedincu, proti školskoj naobrazbi; — «Dulce est pro patria mori!» a pravima privilegovanih masa opire se ra- (Svrha). — zum i pravo puka. = U filozofiji: proti Humovoj **) skepsi u- Demokratizam. \staje zdravi razum t. j. prosti, neškolovani (iz «Česke otizky»). | Pučki; — proti znanosti, do sad jedino pri- Demokratizam, 1. j. skup svega onoga, znanoj dolazi znanost demokracije; proti išto niši sloj naroda ćuti, misli i radi — sage EO s A ME: | postaje predmetom studija. Do sada su svuda je (čitaj ) po w- |često isčezavaju pred masom — narodom, | demokracijom. Zato Herder, *) a s njim isto- | *) Jokanu Gottfried Horder > 195. kolovoza g. 1744. u Mohrungenu u latočnoj lasoviti filozof Kant mu je bio jedan od najanamenitljih učitelja. U Strassburgu napisa rasprava: s Ivrijedili pojedini auktoriteti, sada pojedinci ?oru svojih njemačkih učitelja, navlastito Herdera — prvi počeo zanimati za čovje- čanstvo, kao što i za organizovanu cjelinu, čiji historički razvitak služi velikim plano- dano g. 1784-01.) Tomu djelu nadoda Herder još svoja: Briefe zur Bofirderung der Huma- nitat“ (1798-97.), u kojima on sveukupnu če- vječansku lju