PM

 

i četvrt godine

surazmjerno; za inozemstvo

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K5; na po

me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

U DUBROVNIKU 21. Septembra 1907.

GRIENA MRVATSMA

Godina III.

 

 

godišnje K 8 — Ko

 

 

Crvenoj Hrvatskoj“.

Organ dubrovačke klike ne prepušta
prigodu, a da se lažima i klevetama
ne nabaci na uredništvo našega lisia
i na članove pravaške stranke u Du-
brovniku. Nije prvi put,. da taj organ
dubrovačkim pravašima podmeće de-
nuncijansivo i austrijanštinu. Ovim se
sredstvom gospari oko «Crvene» već
odavna služe, nadajuć se da će uspjeti
smanjiti upliv i ugled pravaške misli
u pokrajini. Nu ako bi iko imao pra-
vo našem listu prigovarati, mislimo,
da takovo pravo ne smije imati «Cr-
vena Hrvatska» o kojoj je pok. Fabris
u svoje doba ovo doslovce pisao:

,Mi «Crvenu Hrvatsku» (pod uredni-
štvom jednog Supila i pokroviteljstvom
Dr. Pera Čirigrije) ne možemo sma-
trati ni ozbiljnijem ni pristojnijem li-
stom. Ovako mišljenje o njoj bilo je
više puta u slavenskoj štampi izraženo,
pa i u posljednje vrijeme u glavnom
organu mladočeske stranke. Ne razu-
mijemo, zašto se srdi «Crvena», kad

jojse reče, da nije ozbiljan i pristojan
list. I ona može naći uvaženja, ali sa-,

mo kod policajskih ureda. Dok je
«Crvenoj» Marojčića, Tončića, Pitnera,

Brodnika, Kalaja i t. d. naravski ne

treba joj se brinuti, ona je pod do-
brijem okriljem. “

Otkad je pok. Fabris ovo napisao
prošlo je samo sedam godina, a «Crve-
na» je i danas u istim gotovo rukama
u kojima je bila i onda. Osim svega
toga danas ona zastupa i interese Ha-
vaša, Polony4, Košuta it. d. Od neg-
dašnjeg organa samo bečke kamarile
pretvorio se i u organ peštanske ka-
marile.

I ovakav list, da se usugjuje na-'

ma predbaciti «denuncijatorstvo» i «au-
strijanštinu» ! Austrijanštinu nikada ni-
jesmo branili niti ćemo ju braniti. U
nama će ona naći jednake neprijatelje
kao i peštanska kamarila, Ne ćemo
otvarati stupce našega lista Tončiću,
ali ne ćemo ni magjarskom emisaru
Havašu. Ovo neka dobro upamte go-
spoda oko «Crvene Hrvatske». Naš
list nikada nije bio u službi austrijske
vlade, ako takovim «Crvena» ne sma-
tra svaki list koji se ne klanja Franu
Supilu, Havašu & comp. Mogu li go-
spoda oko «Crvene» kazati o sebi da
oni nikada nijesu bili politički emisari
bečke kamarile ? Molimo «Crvenu» za
odgovor, a u toliko slijedeći spomen-
spis posvećujemo političkom dubro-
vačkom konsorciju: Godine 1899.
bečka «Neue Freie Presse» u broju od
28. marča donijela je dopis slijedećeg
sadržaja :

«U: , koje je srpska
naknadni
polednlem raaćnie

stranka pri
izborima u
, čini

vu. Pi-

 

padnuta na nečuveni način dva pro-
kušana stupa austrijske misli u dalma-
tinskom činovništvu. Najprije namje-
snički potpredsjednik pl. Pavić, koji je
u borbi za austrijsku ideju ostario, i
komu je poslanik Baljak predbacio, da
je on (Pavić) gori od Wolfa i Scho-
nerera, jer nije zabranio porabu nje-

ćaju ć. k. vlasti! | srpski poslanik Tro-
janović napao je pokr. škol. referenta
baruna Marojčiča, koji se zaista istakao
za službovanja u južnoj Dalmaciji od-
lučnijem postupkom protiv Srba, na
nekvalifikovani način, pri čemu mu je
pasirao malheur, da kao glavnu tužbu
podnese, da je barun Marojčić kao
kotarski poglavar u Kotoru zabranio
Bokeljima nositi crnogorsku kapu, «o-
naj sveti amanet i talisman u Dalma-
ciji». Crnogorska kapa «sa imenom
knjaza Nikole», priznati je znak  srp-
skoga iredentizma. To nazivati «sve-
tijem amanetom i talismanom (questo
nostro retaggio) Srba Dalmacije —
doista je dobro, i pozivanje na red,
što mu je to sa strane predsjednika
Bulata donijelo, pokazuje najbolje, kako

 

svak u Dalmaciji znade, što taj «tali-
sman» znači. Dobro je, da se to do-
gagja. Jednom će se i u Beču osvije-
stiti, da se ovdje ima posla sa jedni-
jem anti-austrijskijem pokretom, s ko-
jim ne treba tranzigovati, već ga treba
sasvijem odlučno pobijati ...»

|. Molimo gospare oko «Crvene», sje-

(čaju li se ko je ovaj dopis u bečki,

ilist iz Dubrovnika poslao i ko mu je
kumovao. Ne vjerujemo, da su zabo-
ravili.. Ta gospoda sjećaju li se «llijine
\glavice», lijepe večere i interesantnog
(političkog sastanka u vrtu g. Kaćan-
\skoga ?

| Čekamo odgovor!

Skupština u Spljetu.

I

 

| tI.

Velika je šteta bila, jer dugo vijećanje i
|nesnosna sparina, nije dopustila da se sva
|pomnja posveti izvješću Don Ante Banića.
\U značajnim potezima on je ustanovio da
\naš narod nije još politički zrel, jer valjane
\sile stoje pri strani, jer birokracija većinom
| gleda jedino na svoje probitke, jer ometaju
\maravni tok mnoge struje njemačke, srbi-
janske, talijanske i magjarske. Te su struje
i prikrivene želje baš i krive da se je Bo-
sna i Hercegovina pustila s vidika, te da
sama naša stranka brani i oni dio sveuku-
pne domovine i zagovara uz svoje pravo i
ono posestrimih zemalja. Predlaže ove re-
solucije : pa

1. Neka zastupnici otigju u susret drugim
strankama, koliko su politički bliže našoj
stranci.

2. Neka zastupnici adresom zagovaraju
sjedinjenje sa materom zemljom.

3. Neka zastupnici porade što je moguće
e bi se uvelo opće izborno pravo za po-
krajinske izbore.

4. Neka zastupnici sve sile upotrebe i
najodlučnije porade e bi se uredi pohrvatili.

5. Neka zastupnici preko sabora dogju
u susret seljaštvu, koje od ljute nevolje seli,
kako bi ovo odustalo od selitbe.

Govorniiku i kremenjaku, koji je tako vje-
što obrazložio, svak čestita i resolucije su
jednoglasno primljene.

O četvrtoj tački dnevnog reda nije se ra-
|spravljalo, jer izvjestitelj g. Dr. Majstrović
nije bio prisutan. .

U petoj tački o Zadru čita izvješće Don

 

zagovaraju i brane.
Istina je, veli, da se trobojnica danas u
ali ipak još danas talijanaši za-

mačkog jezika u unutrašnjem saobra-

Ivo Prodan, koje u malo riječi rasvjetljuje |

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SfOJI 10 PARA.

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

Odgovorni urednik FRANO SCHICK. i

povjedaju u školi, u kazalištu i mal da ne
svudi. Mnogo se je učinilo, nu se ipak još
mnogo ima učiniti, a ako budemo radili mi
ćemo sve *o istrijebiti. Zato ncka ne bude
stanke, ne primirja, dok Zadar ne postane
ono što i ima biti, glavr? «rad hrvatske po-
krajine. Predlaže ovu resoluciju:

Stranka prava smatra zadarsko pitanje,
jedno od nmajvitalnijih narodnih pitanja, i
stavlja živo na srce svim sumišljenicima, da
upotrebe shodna srestva za uspješni nasta-
vak i sretno riješenje toga pitanja.

Don Ivanu Prodanu iza kako rezolucija
bi jednoglasno prihvaćena, biše učinjene
gromke ovacije.

Isti kao predsjednik veli, da bi bilo red
pročitati prispjele brzojavke, koje po broju
dokazuju koliko silno raste u pokrajini o-
duševljenje za našu stranku, ali jer je doba
odmaklo, ako skupština. pristaje da će se
donijeti u listu. Primljeno.

Bi jednoglasno prihvaćen predlog, e bi
se mješte 7 članova ofa: imenovalo 1
članova, koji bi mogli doškočiti svakoj po-
trebi te bi se stranka sredila i postala jaka.
Kad su se neka gg. od odbora nećkala da
se prima, jer su dosta prokušala i do sad,
i jer je to ogromni teret za pojedinca radi
odgovornosti, sva ih skupština osokoli, a i
g. predsjednik zgodnom primjetbom prisili
|da ostanu na svome mjestu, a kako novi
članovi odbora biše imenovani gg. Pavao
\Relja, prot. Belloti, Dr. Granić, Don Šime
\|Lukić i Gjuro Kovačević.

Dovrši se skupština, na što zahvali gosp.
\ predsjednika, pak svi u skupštini razdra-
ani i posve zadovolini. ispnatkom skupšti-
\ne, jednogrlice zapjevaše našu narodnu hi-
|mnu. Svi se nadamo obilatoj žetvi, jer je
| skupština dokazala, da starčevićanska ide-
\ja raste i uspjeva sve to više.

| O skupštini se eto piše svega i svaćesa,
| namjerom da nas razdvoje, ali jalovo će im
\biti nastojanje. Tako n. p. «Pokret» veli :
\da sam ustao na obranu svog organa, a
\Di. Majstrović u «Hrvatskoj Riječi» iznaša
|prigovore, koje je spomenuo u skupštini.
\Sva mi je skupština svjedokom da ja nije-
\ sam branio «P. C. H.» već sam primjetio,
\da ako je taj list kajgod pisao što se ne bi
| slagalo sa pravaškim programom i t. d., da će
|se tome u naprijeda nastojati doskočiti. Re-
kao sam da list i ako ima mnogo predbroj-
nika, ipak je i lani i da će i ove godine
završiti manjkom, što je najbolja svjedod-
žba proti izmišljotinam zlobnika da smo
«plaćenici». | skupština je odobrila ; niti se je
Dr. Majstrović mogao naći s moje strane
uvrijegjenim, kojega nijesam pobijao nego
dolazio mu u susret želji. A. L.

 

 

Vijesti iz naroda.

Iz Makarskog Primorja.

(Priprava za buduće izbore). Začudno će
biti izvanjskomu svijetu zašto je «junak» od
Igrana naperio sve baterije svoga ubojnoga
pera — pardon: srca — i ljuto nikšani na
primorske Franjevce. Ali nami amo, koji
poznajemo toga silnoga «junaka» i njegovo
«viteštvo», to nije nimalo začudno — to je
dapače naravno. «Junak od lyrana» hoće,
da bude novi, inoderni čovjek. Njemu ka-
toličke misli nemogu zanositi srca ni duše.
On se je u tomu davno — još u svojoj
mladosti ohladio. Nešto drugo je sasvim
bilo za čim je čeznuo i što je želio. Ali
još se nije bilo otvorilo široko polje nje-
govu radu. Njegove visoke ideje nijesu se
imale gdje ostvarivati. Ali kad se pojavila
Smodlakina «Sloboda» i uspostavila «de-
mokratska» stranka, onda je: odlanulo nje-
govoj poštenoj i polištenoj duši, U onom
malom kipu stoji zanosan i uzvišen duh.
Čezne samo za velikim i uzvišenim. | tu
veličinu i uzvišenost našao je u «divnoj»
«Slobodi». Kud ćeš veće «uzvišenosti» što
moći se razstaviti od svoje žene ? Moderna,
[uzvišena nauka! To mi smrtnici ne razu-
mijemo, ali razumije dobro «junak od Igra-
na» pa se čudi nami patuljcim, kako ne-
mamo krila, da se uzdignemo do onih «vi-
sina» po kojim njegov «uzvišeni duh» slo-
|bodno leta. Ali «junak od igrana» nije sa-

 

kirani ne primaju

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.

 

mo za se. On je pojava koju vjekovi daju.
Tako barem on umišlja u svojoj glavi. Tre-
ba dati i drugomu svoga svijetla — nara-
vno zaradi svoje vlastite koristi. U demo-
kraciji, koje je on presjajna zvijezda na
Makarskomu Primorju, uvigja bolje dane
budućnosti. — Ali kako ćeš ? Ovaj nesretni
narod zalupan je «natražnim» idejam crkve
i njezina posluha. To bi trebalo svakako
isčupati. I dao se «junak od lgrana» na
posao. Kroz malo vrijeme tako je «Slobo-
da» poplavila Primorje, a osobito njegovo
rogjeno selo. Demokrati u Spljetu veseli su
odveć, što su stekli takovu glavu «vedra»
čela. Kažu, da su mu ovih dana pisali o-
vako: «Drži se, naš viteže, junački. Do malo
vremena doći će izbori za dalmatinski sa-
bor. Mi, treba, da razvijemo najživlju ak-
ciju jer u zadnji čas ne vrjedi. Daj se odmah
na posao i zavagjaj narod. Lako ćeš tute
uspjeti, jer si već znao davno za nos uhva-
titi seoske barekine i učiniti ih svojim ma-
melucima i robovima. Svakako ne gledaj na
sredstva. To je jedini uvjet našoj snazi.
Ocrni najprije fratre. Tute i u Gornjemu
Primorju mnogo nam smetaju. Nezaboravi
ni Don Marka u Podgori. To je nužno, sa-
svim nužno. Ali, znaš, sasvim oprezno i —
lukavo». — «Junak od igrana» pomljivo je
pročitao ovo pismo. Malo je zažmirio lisi-
čijim očima, pa se je gorko, porugljivo na-
smiješio ispod svoga maloga brka. Valjda
se je čudio braći demokratima, što mu pre-
poručuju sredstva i lukavost. Oni ne znadu,
da on o tomu žive. Oni neznadu, da je on
tim zanatom ostao pravašem i onda, kad
su ga iz stranke htjeli isključiti. U ostalom
sve je preporuke svoje braće izvršio «junak
od Igrana». Zaigrao je igru taj veliki «pro-
svijetlitelj puka» ocrnjujuć sve redovnike po
Primorju, samo da pripravi teren budućim
izborima i demokratskoj stranci u Makar-
skom Primorju. Hoće li uspjeti ? Bojimo se
da hoće, jer on žilavo radi, a noćni pro-
gnanik Ivan pali žrtvu paljenicu svojim ta-
mnim dušama, da mu pobjedu dadu? E,
pa napred, junače, «svijetloga čela». Uz ta-
kovu savjest i pripomoć Ivinih duhova po-
bjeda je tvoja !

Iz kunovske općine.

Ne možemo a da javno ne progovorimo
sa ekonomskog gledišta o nametu odnosno
dugu, kojeg današnje Općinsko Upravitelj-
stvo misli da kroz ovaj period njihove uprave
obdari pojedine odlomke. Eto danas na dne-
vnom je redu da Općina zaduži odlomak
Pijavičino sa gradnjom bezpotrebne školske
općinske zgrade — a samo da udovolji želji
g. P. D., kojemu je samo amerikanska ba-
hatost na umu a ne nevoljno stanje siro-
maha. Škola je bezpotrebna jer pred škol-
skoj vlasti stoju tri ponude sa najmoderni-
jim nacrtima arhit. Ivekovića za gradnju iste.
Onda čemu Općinsko Upraviteljstvo briga
se za taj odlomak, kad ima pojedinaca koji
će se zato žrtvovati? Zašto imaju bit opte-
rećeni poreznici Potomja, Trstenika i drugih
odlomaka? Nazad samo jednu godinu Op-
ćinsko Vijeće u svojoj sjednici je odbilo sve
što se tiče za izvesti pomenutu radnju, a
kroz godinu dana nije se ekonomski podi-
gao odlomak Pijavičino nego dapače naza-
dovao, koji samo plaća opć. prireza 150 za
danas bez ikakve svojine. Općinsko Vijeće
odnosno manjina seoskog zbora glasovali
su bez da im je bio podastrt trebovnik, već
samo po nagovaranju stanovitih smutljivaca
koji se još danas kaju što su učinili. A može
li bit koristno takovo glasovanje, to će sta-
rija vlast odlučiti. Prikazani su razni utoci
u najprvom redu od većine poreznika Pi-
javićina te napose onih Trstenika i Potomlja.
Čujemo da je Upraviteljstvo stvo-
rilo zaključak da nijedna molba nesmije biti
preporučena starijoj vlasti nego samo ona,
koja se bude ticala koristi. odicrmka Kune,
a za odlomak Potomlje da nije pieša jer
da bi njihovo pitanje osujetilo drugo puda-
strio pitanje. Imali smo prigode slušati pre-

tresanje

[LSE ANE ANN pojedinih od-
a ostalo odobreno en blok. Gospodo |

Vijećnici, nije vas narod birao da takovi

budete u onakovim časovima. Dakle na

 

oprez! — Glas «iz Granica».

ć

 

Iz Korčule.

Kad je izišao dopis, koji se je bavio «Hr-
vatskim Sokolom» u Korčuli, znatiželjan
sam bio, kako će mali Roko da se oprav-
da za ono što se tu istinita njemu predba-
civalo. Prestolničkom svojom besjedom u
prvom pismu prirogjenom bahatosti, on je
jednostavno zanijekao sve, misleći, da mu
se auktor dopisa neće javiti, a on da će
tim pred javnosti figurat. Nego se jadan
prevario, jer mu njegove tvrdnje stjeraše u
grlo ne jedno, već tri otvorena pisma, koja
su mu i meistinitost njegova pisanja doka-
zala. Sasvim finu u zadnjoj «Crv. Hrvatskoj»
čitam podulju kobasicu, kojom bi htjeo da
opravda sebe, te prikaže sebe kao ozbiljnog
i ne kuenovskog vogju, ali ponovno hoće,
da tumači stvari na svoju. Ali mu ne ide,
jer nepristrani čitalac cijele ove pisanje mo-
gao se je čisto i bistro uvjeriti kolik i ka-
kav je paša mali Roko u korčulanskom pa-
šaluku. Nego uza svu silu i bahatatost ipak
je paša došao do toga, da se više neda
pašovat, jer je svima dodjalo isto, kao i
ono njegova adlatusa poštenoga Joze. Neka
dakle dobro upamti, da ona trulež, koju on
svojom mudrom glavom tako nazivlje sa-
stavljena je od patriota iz osvjedočenja a
ne onih, koji su Hrvati za ambiciju ili za
interes. Što trulež nazivlje i Frankovluk,
tomu se zažaljenjem osmješkujem, jer čo-
vjek koji pripada jednoj stranci ne po vla-
stitom uvjerenju, nego za slijediti primjer
drugih, slijepo za njima srće, to je osobite
vrsti čeljade.

Koliko je hrvatstvo pod njegovom upra-
vom napredovalo, te koliko se može tim
ća ponosi, dosta mu je uvidjeti, da jeu
Korčuli sada isto onoliko talijana, kao i
kad je on preuzeo vodstvo stranke. Uprijeti
tu i uništiti njih bila je njegova dužnost, a
ne s raznih obzira s njima se ne htjet mra-
ziti čineć račun, da i.na dobra zalegja. Ali
ie svaka sila za vremena mališu ! — Jež.

Iz Trogirske općine.

(Općinski nad-šumar). Željno očekivana
nad-šumara dobila je naša općina u osobi
g. Ožegovića. Nade koje smo u nj polagali,
izjalovile su nam se. Ima više od tri godine
da je megju nama, ali nikakove koristi od
njega. Naše su gore gole kako ih je i na-
šao, nigdje da je išta pošumio, a kako će
i pošumiti kada nigda ne izlazi u pregle-
davanje. U sve vrijeme što je u Trogiru,
nije obašao naših gajeva 2 ili 3 puta, i to
prve godine dočim je nastupio službu, i tu
skoro zaletio se je časkom, | ta dva-tri puta
što smo imali sreću vigjeti ga u našoj sre-
dini, tmine padoše i naš nad-šumar nije bio
u stanju išta vigjeti. Kroz ovo vrijeme on
se najviše bavi komisijam, za ove je čvrst,
jer su zlatne, a za službom radi koje je od
općine plaćen, ne tare ga briga ! Zašto općina
ne doskoči tome neradu, kojeg svi općinari
uvigja u ? (Uvršćajemo pod odgovornost g.
dopisnika. Ur.)

S Kune.

(Vlasnicima parobrodića «Jadran»). Ima
nekoliko vremena da su neki pelješčani na-
bavili parobrodić « Jadran», koji putuje od
Korčule do Trstenika. Doista pohvalno po-
uzeće, ali na žalost mi s Rata time ne mo-
žemo biti zadovoljni. Taj parobrodić, premda
ima stalni plovidbeni red, više puta iznenadi
putnike jer ili ne dogje u odregjeni sat ili
uopće i ne dogje. Na taj način putnici bi-
vaju više puta u neprilici i gube vrijeme
uzalud, Osim toga taj parobrodić mora ti-
cati i Podobuče ali opet i tu nijesmo sretni,
jer kapetanu je dosadno čekati dva tri časa
dok izagje lagja. Tako neki dan ukrcali su
se neki putnici s Orebića za Podobuče, kad
tamo parobrodić ne zaustavi se ovdje, nego
ravno krene put Trstenika. Ti putnici mo-
rali su pretrpjeti mnoge štete, jer mazge su
im već bile došle na Podobuče, koje su
morali platiti, osim toga morali su se opet
pobrinuti za izaći iz Trstenika i po drugi
put trošiti. Kapetan se je ispričavao, da nije

lodmah izašla lagja u Podobuču, ali da je

bio zaustavio parobrodić, u pet šest časaka