PM i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K5; na po me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. U DUBROVNIKU 21. Septembra 1907. GRIENA MRVATSMA Godina III. godišnje K 8 — Ko Crvenoj Hrvatskoj“. Organ dubrovačke klike ne prepušta prigodu, a da se lažima i klevetama ne nabaci na uredništvo našega lisia i na članove pravaške stranke u Du- brovniku. Nije prvi put,. da taj organ dubrovačkim pravašima podmeće de- nuncijansivo i austrijanštinu. Ovim se sredstvom gospari oko «Crvene» već odavna služe, nadajuć se da će uspjeti smanjiti upliv i ugled pravaške misli u pokrajini. Nu ako bi iko imao pra- vo našem listu prigovarati, mislimo, da takovo pravo ne smije imati «Cr- vena Hrvatska» o kojoj je pok. Fabris u svoje doba ovo doslovce pisao: ,Mi «Crvenu Hrvatsku» (pod uredni- štvom jednog Supila i pokroviteljstvom Dr. Pera Čirigrije) ne možemo sma- trati ni ozbiljnijem ni pristojnijem li- stom. Ovako mišljenje o njoj bilo je više puta u slavenskoj štampi izraženo, pa i u posljednje vrijeme u glavnom organu mladočeske stranke. Ne razu- mijemo, zašto se srdi «Crvena», kad jojse reče, da nije ozbiljan i pristojan list. I ona može naći uvaženja, ali sa-, mo kod policajskih ureda. Dok je «Crvenoj» Marojčića, Tončića, Pitnera, Brodnika, Kalaja i t. d. naravski ne treba joj se brinuti, ona je pod do- brijem okriljem. “ Otkad je pok. Fabris ovo napisao prošlo je samo sedam godina, a «Crve- na» je i danas u istim gotovo rukama u kojima je bila i onda. Osim svega toga danas ona zastupa i interese Ha- vaša, Polony4, Košuta it. d. Od neg- dašnjeg organa samo bečke kamarile pretvorio se i u organ peštanske ka- marile. I ovakav list, da se usugjuje na-' ma predbaciti «denuncijatorstvo» i «au- strijanštinu» ! Austrijanštinu nikada ni- jesmo branili niti ćemo ju braniti. U nama će ona naći jednake neprijatelje kao i peštanska kamarila, Ne ćemo otvarati stupce našega lista Tončiću, ali ne ćemo ni magjarskom emisaru Havašu. Ovo neka dobro upamte go- spoda oko «Crvene Hrvatske». Naš list nikada nije bio u službi austrijske vlade, ako takovim «Crvena» ne sma- tra svaki list koji se ne klanja Franu Supilu, Havašu & comp. Mogu li go- spoda oko «Crvene» kazati o sebi da oni nikada nijesu bili politički emisari bečke kamarile ? Molimo «Crvenu» za odgovor, a u toliko slijedeći spomen- spis posvećujemo političkom dubro- vačkom konsorciju: Godine 1899. bečka «Neue Freie Presse» u broju od 28. marča donijela je dopis slijedećeg sadržaja : «U: , koje je srpska naknadni polednlem raaćnie stranka pri izborima u , čini vu. Pi- padnuta na nečuveni način dva pro- kušana stupa austrijske misli u dalma- tinskom činovništvu. Najprije namje- snički potpredsjednik pl. Pavić, koji je u borbi za austrijsku ideju ostario, i komu je poslanik Baljak predbacio, da je on (Pavić) gori od Wolfa i Scho- nerera, jer nije zabranio porabu nje- ćaju ć. k. vlasti! | srpski poslanik Tro- janović napao je pokr. škol. referenta baruna Marojčiča, koji se zaista istakao za službovanja u južnoj Dalmaciji od- lučnijem postupkom protiv Srba, na nekvalifikovani način, pri čemu mu je pasirao malheur, da kao glavnu tužbu podnese, da je barun Marojčić kao kotarski poglavar u Kotoru zabranio Bokeljima nositi crnogorsku kapu, «o- naj sveti amanet i talisman u Dalma- ciji». Crnogorska kapa «sa imenom knjaza Nikole», priznati je znak srp- skoga iredentizma. To nazivati «sve- tijem amanetom i talismanom (questo nostro retaggio) Srba Dalmacije — doista je dobro, i pozivanje na red, što mu je to sa strane predsjednika Bulata donijelo, pokazuje najbolje, kako svak u Dalmaciji znade, što taj «tali- sman» znači. Dobro je, da se to do- gagja. Jednom će se i u Beču osvije- stiti, da se ovdje ima posla sa jedni- jem anti-austrijskijem pokretom, s ko- jim ne treba tranzigovati, već ga treba sasvijem odlučno pobijati ...» |. Molimo gospare oko «Crvene», sje- (čaju li se ko je ovaj dopis u bečki, ilist iz Dubrovnika poslao i ko mu je kumovao. Ne vjerujemo, da su zabo- ravili.. Ta gospoda sjećaju li se «llijine \glavice», lijepe večere i interesantnog (političkog sastanka u vrtu g. Kaćan- \skoga ? | Čekamo odgovor! Skupština u Spljetu. I | tI. Velika je šteta bila, jer dugo vijećanje i |nesnosna sparina, nije dopustila da se sva |pomnja posveti izvješću Don Ante Banića. \U značajnim potezima on je ustanovio da \naš narod nije još politički zrel, jer valjane \sile stoje pri strani, jer birokracija većinom | gleda jedino na svoje probitke, jer ometaju \maravni tok mnoge struje njemačke, srbi- janske, talijanske i magjarske. Te su struje i prikrivene želje baš i krive da se je Bo- sna i Hercegovina pustila s vidika, te da sama naša stranka brani i oni dio sveuku- pne domovine i zagovara uz svoje pravo i ono posestrimih zemalja. Predlaže ove re- solucije : pa 1. Neka zastupnici otigju u susret drugim strankama, koliko su politički bliže našoj stranci. 2. Neka zastupnici adresom zagovaraju sjedinjenje sa materom zemljom. 3. Neka zastupnici porade što je moguće e bi se uvelo opće izborno pravo za po- krajinske izbore. 4. Neka zastupnici sve sile upotrebe i najodlučnije porade e bi se uredi pohrvatili. 5. Neka zastupnici preko sabora dogju u susret seljaštvu, koje od ljute nevolje seli, kako bi ovo odustalo od selitbe. Govorniiku i kremenjaku, koji je tako vje- što obrazložio, svak čestita i resolucije su jednoglasno primljene. O četvrtoj tački dnevnog reda nije se ra- |spravljalo, jer izvjestitelj g. Dr. Majstrović nije bio prisutan. . U petoj tački o Zadru čita izvješće Don zagovaraju i brane. Istina je, veli, da se trobojnica danas u ali ipak još danas talijanaši za- mačkog jezika u unutrašnjem saobra- Ivo Prodan, koje u malo riječi rasvjetljuje | IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SfOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. i povjedaju u školi, u kazalištu i mal da ne svudi. Mnogo se je učinilo, nu se ipak još mnogo ima učiniti, a ako budemo radili mi ćemo sve *o istrijebiti. Zato ncka ne bude stanke, ne primirja, dok Zadar ne postane ono što i ima biti, glavr? «rad hrvatske po- krajine. Predlaže ovu resoluciju: Stranka prava smatra zadarsko pitanje, jedno od nmajvitalnijih narodnih pitanja, i stavlja živo na srce svim sumišljenicima, da upotrebe shodna srestva za uspješni nasta- vak i sretno riješenje toga pitanja. Don Ivanu Prodanu iza kako rezolucija bi jednoglasno prihvaćena, biše učinjene gromke ovacije. Isti kao predsjednik veli, da bi bilo red pročitati prispjele brzojavke, koje po broju dokazuju koliko silno raste u pokrajini o- duševljenje za našu stranku, ali jer je doba odmaklo, ako skupština. pristaje da će se donijeti u listu. Primljeno. Bi jednoglasno prihvaćen predlog, e bi se mješte 7 članova ofa: imenovalo 1 članova, koji bi mogli doškočiti svakoj po- trebi te bi se stranka sredila i postala jaka. Kad su se neka gg. od odbora nećkala da se prima, jer su dosta prokušala i do sad, i jer je to ogromni teret za pojedinca radi odgovornosti, sva ih skupština osokoli, a i g. predsjednik zgodnom primjetbom prisili |da ostanu na svome mjestu, a kako novi članovi odbora biše imenovani gg. Pavao \Relja, prot. Belloti, Dr. Granić, Don Šime \|Lukić i Gjuro Kovačević. Dovrši se skupština, na što zahvali gosp. \ predsjednika, pak svi u skupštini razdra- ani i posve zadovolini. ispnatkom skupšti- \ne, jednogrlice zapjevaše našu narodnu hi- |mnu. Svi se nadamo obilatoj žetvi, jer je | skupština dokazala, da starčevićanska ide- \ja raste i uspjeva sve to više. | O skupštini se eto piše svega i svaćesa, | namjerom da nas razdvoje, ali jalovo će im \biti nastojanje. Tako n. p. «Pokret» veli : \da sam ustao na obranu svog organa, a \Di. Majstrović u «Hrvatskoj Riječi» iznaša |prigovore, koje je spomenuo u skupštini. \Sva mi je skupština svjedokom da ja nije- \ sam branio «P. C. H.» već sam primjetio, \da ako je taj list kajgod pisao što se ne bi | slagalo sa pravaškim programom i t. d., da će |se tome u naprijeda nastojati doskočiti. Re- kao sam da list i ako ima mnogo predbroj- nika, ipak je i lani i da će i ove godine završiti manjkom, što je najbolja svjedod- žba proti izmišljotinam zlobnika da smo «plaćenici». | skupština je odobrila ; niti se je Dr. Majstrović mogao naći s moje strane uvrijegjenim, kojega nijesam pobijao nego dolazio mu u susret želji. A. L. Vijesti iz naroda. Iz Makarskog Primorja. (Priprava za buduće izbore). Začudno će biti izvanjskomu svijetu zašto je «junak» od Igrana naperio sve baterije svoga ubojnoga pera — pardon: srca — i ljuto nikšani na primorske Franjevce. Ali nami amo, koji poznajemo toga silnoga «junaka» i njegovo «viteštvo», to nije nimalo začudno — to je dapače naravno. «Junak od lyrana» hoće, da bude novi, inoderni čovjek. Njemu ka- toličke misli nemogu zanositi srca ni duše. On se je u tomu davno — još u svojoj mladosti ohladio. Nešto drugo je sasvim bilo za čim je čeznuo i što je želio. Ali još se nije bilo otvorilo široko polje nje- govu radu. Njegove visoke ideje nijesu se imale gdje ostvarivati. Ali kad se pojavila Smodlakina «Sloboda» i uspostavila «de- mokratska» stranka, onda je: odlanulo nje- govoj poštenoj i polištenoj duši, U onom malom kipu stoji zanosan i uzvišen duh. Čezne samo za velikim i uzvišenim. | tu veličinu i uzvišenost našao je u «divnoj» «Slobodi». Kud ćeš veće «uzvišenosti» što moći se razstaviti od svoje žene ? Moderna, [uzvišena nauka! To mi smrtnici ne razu- mijemo, ali razumije dobro «junak od Igra- na» pa se čudi nami patuljcim, kako ne- mamo krila, da se uzdignemo do onih «vi- sina» po kojim njegov «uzvišeni duh» slo- |bodno leta. Ali «junak od igrana» nije sa- kirani ne primaju Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. mo za se. On je pojava koju vjekovi daju. Tako barem on umišlja u svojoj glavi. Tre- ba dati i drugomu svoga svijetla — nara- vno zaradi svoje vlastite koristi. U demo- kraciji, koje je on presjajna zvijezda na Makarskomu Primorju, uvigja bolje dane budućnosti. — Ali kako ćeš ? Ovaj nesretni narod zalupan je «natražnim» idejam crkve i njezina posluha. To bi trebalo svakako isčupati. I dao se «junak od lgrana» na posao. Kroz malo vrijeme tako je «Slobo- da» poplavila Primorje, a osobito njegovo rogjeno selo. Demokrati u Spljetu veseli su odveć, što su stekli takovu glavu «vedra» čela. Kažu, da su mu ovih dana pisali o- vako: «Drži se, naš viteže, junački. Do malo vremena doći će izbori za dalmatinski sa- bor. Mi, treba, da razvijemo najživlju ak- ciju jer u zadnji čas ne vrjedi. Daj se odmah na posao i zavagjaj narod. Lako ćeš tute uspjeti, jer si već znao davno za nos uhva- titi seoske barekine i učiniti ih svojim ma- melucima i robovima. Svakako ne gledaj na sredstva. To je jedini uvjet našoj snazi. Ocrni najprije fratre. Tute i u Gornjemu Primorju mnogo nam smetaju. Nezaboravi ni Don Marka u Podgori. To je nužno, sa- svim nužno. Ali, znaš, sasvim oprezno i — lukavo». — «Junak od igrana» pomljivo je pročitao ovo pismo. Malo je zažmirio lisi- čijim očima, pa se je gorko, porugljivo na- smiješio ispod svoga maloga brka. Valjda se je čudio braći demokratima, što mu pre- poručuju sredstva i lukavost. Oni ne znadu, da on o tomu žive. Oni neznadu, da je on tim zanatom ostao pravašem i onda, kad su ga iz stranke htjeli isključiti. U ostalom sve je preporuke svoje braće izvršio «junak od Igrana». Zaigrao je igru taj veliki «pro- svijetlitelj puka» ocrnjujuć sve redovnike po Primorju, samo da pripravi teren budućim izborima i demokratskoj stranci u Makar- skom Primorju. Hoće li uspjeti ? Bojimo se da hoće, jer on žilavo radi, a noćni pro- gnanik Ivan pali žrtvu paljenicu svojim ta- mnim dušama, da mu pobjedu dadu? E, pa napred, junače, «svijetloga čela». Uz ta- kovu savjest i pripomoć Ivinih duhova po- bjeda je tvoja ! Iz kunovske općine. Ne možemo a da javno ne progovorimo sa ekonomskog gledišta o nametu odnosno dugu, kojeg današnje Općinsko Upravitelj- stvo misli da kroz ovaj period njihove uprave obdari pojedine odlomke. Eto danas na dne- vnom je redu da Općina zaduži odlomak Pijavičino sa gradnjom bezpotrebne školske općinske zgrade — a samo da udovolji želji g. P. D., kojemu je samo amerikanska ba- hatost na umu a ne nevoljno stanje siro- maha. Škola je bezpotrebna jer pred škol- skoj vlasti stoju tri ponude sa najmoderni- jim nacrtima arhit. Ivekovića za gradnju iste. Onda čemu Općinsko Upraviteljstvo briga se za taj odlomak, kad ima pojedinaca koji će se zato žrtvovati? Zašto imaju bit opte- rećeni poreznici Potomja, Trstenika i drugih odlomaka? Nazad samo jednu godinu Op- ćinsko Vijeće u svojoj sjednici je odbilo sve što se tiče za izvesti pomenutu radnju, a kroz godinu dana nije se ekonomski podi- gao odlomak Pijavičino nego dapače naza- dovao, koji samo plaća opć. prireza 150 za danas bez ikakve svojine. Općinsko Vijeće odnosno manjina seoskog zbora glasovali su bez da im je bio podastrt trebovnik, već samo po nagovaranju stanovitih smutljivaca koji se još danas kaju što su učinili. A može li bit koristno takovo glasovanje, to će sta- rija vlast odlučiti. Prikazani su razni utoci u najprvom redu od većine poreznika Pi- javićina te napose onih Trstenika i Potomlja. Čujemo da je Upraviteljstvo stvo- rilo zaključak da nijedna molba nesmije biti preporučena starijoj vlasti nego samo ona, koja se bude ticala koristi. odicrmka Kune, a za odlomak Potomlje da nije pieša jer da bi njihovo pitanje osujetilo drugo puda- strio pitanje. Imali smo prigode slušati pre- tresanje [LSE ANE ANN pojedinih od- a ostalo odobreno en blok. Gospodo | Vijećnici, nije vas narod birao da takovi budete u onakovim časovima. Dakle na oprez! — Glas «iz Granica». ć Iz Korčule. Kad je izišao dopis, koji se je bavio «Hr- vatskim Sokolom» u Korčuli, znatiželjan sam bio, kako će mali Roko da se oprav- da za ono što se tu istinita njemu predba- civalo. Prestolničkom svojom besjedom u prvom pismu prirogjenom bahatosti, on je jednostavno zanijekao sve, misleći, da mu se auktor dopisa neće javiti, a on da će tim pred javnosti figurat. Nego se jadan prevario, jer mu njegove tvrdnje stjeraše u grlo ne jedno, već tri otvorena pisma, koja su mu i meistinitost njegova pisanja doka- zala. Sasvim finu u zadnjoj «Crv. Hrvatskoj» čitam podulju kobasicu, kojom bi htjeo da opravda sebe, te prikaže sebe kao ozbiljnog i ne kuenovskog vogju, ali ponovno hoće, da tumači stvari na svoju. Ali mu ne ide, jer nepristrani čitalac cijele ove pisanje mo- gao se je čisto i bistro uvjeriti kolik i ka- kav je paša mali Roko u korčulanskom pa- šaluku. Nego uza svu silu i bahatatost ipak je paša došao do toga, da se više neda pašovat, jer je svima dodjalo isto, kao i ono njegova adlatusa poštenoga Joze. Neka dakle dobro upamti, da ona trulež, koju on svojom mudrom glavom tako nazivlje sa- stavljena je od patriota iz osvjedočenja a ne onih, koji su Hrvati za ambiciju ili za interes. Što trulež nazivlje i Frankovluk, tomu se zažaljenjem osmješkujem, jer čo- vjek koji pripada jednoj stranci ne po vla- stitom uvjerenju, nego za slijediti primjer drugih, slijepo za njima srće, to je osobite vrsti čeljade. Koliko je hrvatstvo pod njegovom upra- vom napredovalo, te koliko se može tim ća ponosi, dosta mu je uvidjeti, da jeu Korčuli sada isto onoliko talijana, kao i kad je on preuzeo vodstvo stranke. Uprijeti tu i uništiti njih bila je njegova dužnost, a ne s raznih obzira s njima se ne htjet mra- ziti čineć račun, da i.na dobra zalegja. Ali ie svaka sila za vremena mališu ! — Jež. Iz Trogirske općine. (Općinski nad-šumar). Željno očekivana nad-šumara dobila je naša općina u osobi g. Ožegovića. Nade koje smo u nj polagali, izjalovile su nam se. Ima više od tri godine da je megju nama, ali nikakove koristi od njega. Naše su gore gole kako ih je i na- šao, nigdje da je išta pošumio, a kako će i pošumiti kada nigda ne izlazi u pregle- davanje. U sve vrijeme što je u Trogiru, nije obašao naših gajeva 2 ili 3 puta, i to prve godine dočim je nastupio službu, i tu skoro zaletio se je časkom, | ta dva-tri puta što smo imali sreću vigjeti ga u našoj sre- dini, tmine padoše i naš nad-šumar nije bio u stanju išta vigjeti. Kroz ovo vrijeme on se najviše bavi komisijam, za ove je čvrst, jer su zlatne, a za službom radi koje je od općine plaćen, ne tare ga briga ! Zašto općina ne doskoči tome neradu, kojeg svi općinari uvigja u ? (Uvršćajemo pod odgovornost g. dopisnika. Ur.) S Kune. (Vlasnicima parobrodića «Jadran»). Ima nekoliko vremena da su neki pelješčani na- bavili parobrodić « Jadran», koji putuje od Korčule do Trstenika. Doista pohvalno po- uzeće, ali na žalost mi s Rata time ne mo- žemo biti zadovoljni. Taj parobrodić, premda ima stalni plovidbeni red, više puta iznenadi putnike jer ili ne dogje u odregjeni sat ili uopće i ne dogje. Na taj način putnici bi- vaju više puta u neprilici i gube vrijeme uzalud, Osim toga taj parobrodić mora ti- cati i Podobuče ali opet i tu nijesmo sretni, jer kapetanu je dosadno čekati dva tri časa dok izagje lagja. Tako neki dan ukrcali su se neki putnici s Orebića za Podobuče, kad tamo parobrodić ne zaustavi se ovdje, nego ravno krene put Trstenika. Ti putnici mo- rali su pretrpjeti mnoge štete, jer mazge su im već bile došle na Podobuče, koje su morali platiti, osim toga morali su se opet pobrinuti za izaći iz Trstenika i po drugi put trošiti. Kapetan se je ispričavao, da nije lodmah izašla lagja u Podobuču, ali da je bio zaustavio parobrodić, u pet šest časaka