PROM

 

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

godišnje K 8 — m

 

 

Srbi i Hrvati prema Bosni.
Ii.

Otrag nekoliko godina Dr. Tresić
je pisao : geografični položaj Bosne i
Hercegovine svjedoči da ove zemlje
sa Hrvatskom i Dalmacijom moraju
sačinjavati jednu cjelinu, jer ih ove
kao neizbježnim kliještima stiskoše sa
sjevera i sa jugo-zapada. | tok rijeka,

tih naravnih žila trgovine i sav trgo-

vački, poljodjelski, obrtni i u opće
gospodarski život ovih zemalja teži
k sjeveru i k zapadu, a ne k jugu i
k istoku. Bosna ne može biti ništa
bez Dalmacije, kao ni Dalmacija bez
Bosne.

Napokon i državni ustroj ove mo-
narhije, u kojoj se danas nalaze sve

hrvatske zemlje, i s kojim pametni po-'

litičar mora računati, daje mnogo veću
vjerojatnost da će u Bosni zavladati
prije hrvatska državna ideja nego srp-
ska. Stvari se u naravi razvijaju svojim
putem, jer narod ne čini skoka. Bosna
i Hercegovina nalaze se danas faktično
pod vlašću monarhije, čiji je vladar
kralj Hrvatske. Kao kralj Hrvatske on
imade pravo na Bosnu i Hercegovinu,
a svečano se je zakleo pri miropoma-
zanju, da će povratiti Hrvatskoj kralje-
vini sve njezine bivše pokrajine. U o-
voj monarhiji sve bukti i vrije, doga-
gja se kemični proces preobrazbe, jer
monarhiju grije i preobraća vrući oganj
probugjenih svije sti naroda. Proces raz-
lučbe dozrijeva i primiče se koncu. Ma-
gjari i Nijemci jedva smažu snage da
u kući poguše onu svetu vatru na-
rodne duše, koja teži za slobodom,
koja sa svih strana bukti i prodire i
gori sveze nara vnoga državnoga orga-
nizma. Česi se bore kao divovi, stoje
kao nepomična klisura na temelju svo-
ga državnoga prava. Poljacima, koji
su do sada bili najjači stup centrali-
stičnoga sistema izmiče tlo ispod nogu,
jer pod njima ga miču i osokoljuju
glavu potlačeni Ruteni. Slovenci zabo-
ravljaju staru mlitavost, i postaju bodri
u zahtijevanju svojih prava. Rumunji
su spremni podnijeti sve muke prije
nego da se pokore pohlepi Magjara.
Narodima je dodijao igo Nijemaca i
Magjara; kad kruna uvidi, da je vrije-
me uslišiti želje i volje naroda, da se
u ovoj oluji ne može da brodi istim

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.

 

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. |

U DUBROVNIKU 28. Septembra 1907.

NENA HRVATOM.

Godina [Il.

 

se više puta tiskaju po

 

 

\pravcem, a da se brod ne razbije o | Jedan od najuglednijih ruskih pu-
klisure, uslišat će ih sigurno, jer će blicista i političara, urednik «Moskov-
voliti vladati u federativnoj državi, nego skija Vjedomosti» Vladimir Andrijević

prepustiti državu olujama prevrata. U.
tom slučaju neće sigurno izručiti Bo-'

napustiti Egipat; a u slučaju kakove |
političke katastrofe, uvjereni smo, da
se ne bi našla niti jedna evropska ve-
levlast, pa n
zvolila da se ove zemlje utjelove
Srbiji; jer nade, koje je Evropa u Sr-
biju polagala izjalovile se, a ova mla-
da kraljevina dokazala, da nije sposo-|
bna ni sa sobom upravljati.

Danas u Bosni i Hercegovini svi
mlagji muhamedanci odličnih begov-
skih porodica ispovijedaju se javno
Hrvatima. Eno vam Osmana Hadžića,
Bašagića, braće Tefterdarovića, Hrasni-
ca, Kulenovića i drugih hrvatskih so-
kolova.

Istina je, da se stariji još otimlju hr-
vatstvu i hoće da goje umjetno bo-
sanstvo, ali na mladosti svijet ostaje.

Ne razumijemo zašto se Srbi protive
sjedinjenju Bosne i Hercegovine sa
'Hrvatskom. Zar bi Srpstvo u ičemu
štetovalo? N&, dapače ono ;bi se bolje
označilo sa pridruženjem novih eleme-
nata, i postali bi uplivnijim faktorom
nego su zbilja sada.

Ne vide li Srbi, da današnjom svo-
jom politikom u Bosni, oni pomagaju
onu politiku, koja hoće, da Austrija
posvoji svu onu prugu ispod Bosne
do Soluna? Dočim kad bi Bosna bila
sjedinjena sa Hrvatskom, to bi bilo
jednostavno nemoguće. Ne vide li Srbi,
da ovo njihovo prečenje znači poma-
gati sadanje stanje u Bosni, koje će,
za jedno 50 godina napuniti ju ger-
manskim naseobinama i kojekakvim

 

 

 

|

I
I
i
I
i

 

stvo na prosjački štap svaliti i isisati

mu zadnju životnu snagu ; dok bi pod
Hrvatskom to sve nemoguće bilo. Bu-
dućnost Bosne nek Srbi sebi pripišu;
da k dobromu ne vodi jasno je, a
jaukati kad bude prekasno, bablji je o-|
bičaj. Nek malo pomisle Srbi kamo to.
vodi. |

 

Gring

se jezik u Dalmaciji

nut pisao je: «Nama je dosta da

zove srpski ili

snu i Hercegovinu Srbiji, nego će ju hrvatski, samo da je slavenski. Ako
na temelju državnoga prava pripojiti pak Hrvati goje praktičniji, izved-
Hrvatskoj. Bezsmisao je gojiti nade, |ljiviji, shvatljiviji ideal, sintetiziran
da će monarhija ikada napustiti Bosnu, |u hrvatskomu državnomu pravu,
jednako kao što Engleška nikada neće koji bi odlučio formaciju jednog jakog

slavenskog sklopa, snažna da se uspje-

šno opre nijemcima

i magjarima, mi

ne možemo nego čestitati Hrvatima i

i ista Rusija, koja bi do-|vapit neka njihov program čim
\prije pobijedi: to će biti prvi korak
\emancipacije prama boljoj budućnosti
iza sve Slovene na jugu».

Srpski političari neka dobro prouče

tičara — a ja za sada

Split, 22/1IX 1907.

\i razmišljaju gornje riječi ruskog poli-

završujem.
Dr. M.

 

U Hrvatskoj.

Počelo se bilo jako, žestoko, onako, baš
kako je trebalo. Razočarani pristaše riječke
odluke vikali su na Madžare, da su ova-
kovi, onakovi, sve živu istinu, što smo mi,
pravaši, vazda govorili. Grga Tuškan izrekao
je na Jelačićevom trgu vatren govor proti svo-
joj braći po oružju. Rakodczay-Fuček nije

ban, nego komesar. On j
i duše; t& Khuenovo je

e čovjek bez srca
to mezimče! Ma-

džari nam ga nametnuše, da do kraja pro-
vede njihove težnje u Hrvatskoj.

Tako se dakle govorilo
Jeli sve to bilo iskreno i
istraživat. Fakat je svak

i pisalo i tako je.
osjećano, nećemo
ako, da je na po-

četku po podignutoj galami izgledalo, da
se i manji rezolucijonaški dio hrvatske ja-
vnosti uvjerio, e se s Madžarima ne može

ama baš ništa, e se više
dit. Tako je tad izgledalo,

Zalud su se bili mnogi
u svom srcu, da će posli

u Peštu nema ho-
ali je sad drukčije.
patrijoti poveselili
je onakovog svje-

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji

kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

 

 

| Kao što su se mnogi naivnici ponadali,
da će peštanski parlamenat više teško vi-
gjeti Hrvata, tako su se dosljedno tomu —
kako već rekosmo — ponadali, da će se
povesti i oštra borba proti sadanjim nesno-
snim državno-pravnim odnošajima. Iz po-
četka su neki rezolucijonaši bili srčani vi-
kati i proti nagodbi. Nakon malo govorilo
se samo o njenoj reviziji. Sad se i o tomu
šuti. Megjuto se svečano izjavljuje, da ri-
ječka rezolucija nije pokopana, kako su u
prvi mah govorili, da će se oni za nju,
baš onakvu, kakva je na Senjskoj Rijeci sa-
stavljena, a onom sramotnom deklaracijom
protumačena, i na dalje borit. A što to znači?
Znači dosta i suviše. Znači za hrvatski
narod : ropstvo magjarskomu, a za njih i
magjarske vlastodršce: ponovnu poniznu
ponudu svojih usluga; znači dakle, da hoće
da ostanu «regierungs-f4hig». Reklo bi se
prema tomu, da je ovim ljudima mnogo
| stalo do vlasti i peštanskih štipendija. Ba-
|rem tako moramo mi obični ljudi sudit.

A što je s Rakodczayem? Ou sjedi lijepo
u banskim dvorima i prima sada posjete i
poklone — rezolucijonaša ! Ovo tvrde služ-
bene «Narodne Novine», a ostale koalicijone
to šutnjom potvigjuju. Javnost je dakako
preko njih čula viku i dreku, da je nepo-
šten čovjek, izdajica, ko k njemu ode. Prema
tomu slijedi logično, da su oni sami nepo-
šteni i izdajice, jer k njemu idu. Mi im to
dakle ne govorimo, nego oni sami.

Svakako taj Rakodczay ima bit lukav, sa-
svim lukav čovjek. Reklo bi se, da on po-
zna dobro rezolucijonaške generale. Puštio
ih je, neka viču i neka se izviču. Razumio
je, da oni tako moraju radi onih svojih si-
romašnih duhom, a da to ne treba uzet
ozbiljno. Vladu nije htio odmah sastavit.
I to ima svoju svrhu. Znao je, da je to u-
dica s dobrom mčkom, koja može namatat
blizu rezolucijonaše, još nesite vlasti. Vidi-
mo, da se prevario nije. Ljudi se približuju,
klanjaju mu se; on se posmjehuje; razu-
mije ih.

Ova hipokrizija, dvoličnost, politika Ja-
nusova lica obilježje je rezolucijonaške dje-

 

 

 

 

liko im samo valja ime predsjednika Star-
čevićeve stranke prava !

Dok oni tako čeznu za izmaklom vlasti,
dok je opet prose u raznijeh gromovnika,
u toliko starčevićanski zastupnici idu megju
narod, poučavaju ga i spravljaju za tešku
ustavnu borbu. To svjedoče brojne pučke
skupštine, što su ih apostoli hrvatske slo-
bode i jedinstva obdržavali i obdržavaju po
cijeloj Hrvatskoj. Hrvatsko ih srce odmah
razumije i zakletva se daje, da će se gla-
sovati samo za Starčevićanca. Prvi nastajni
izbori pojačat će silno starčevićansku falangu
u saboru na strah i trepet svih naših pro-
tivnika. I neće proteći vele vremena, a Star-
čevićanci će primit vlast, ne iz ruke — kao
dosadanji magjaroni — magjarske, nego iz
ruka hrvatskog naroda, na koji se jedino
oslanjaju u svojoj borbi za sveta prava hrvat-
ske kraljevine. Zato će bit neslomivi i ne-
ustrašivi; zato će ispuni naše idejale.

 

Skupština Bokeških pravaša.
Kotor, 20. Septembra.
Napokon je uspjelo ovdješnjem odboru
stranke, da obdrži dne 15. o. mj. toli želj-
kovanu skupštinu za organizaciju. Ko da
se i na nami izvršila ona narodna: «Bez
treće nema sreće», a svi nam znaci kažu,
da će biti i sreće i blagoslova, jer ima zdrava
razuma, čista i nesebična rodoljublja i čvrste
volje kod našeg dugo tlačenog naroda, što
je najljepše ispoljilo toga dana. Skupštini,
koja se je obdržavala na Mulu kod Kotora,
prisustvovalo je do 500 osoba, i ako se za-
molilo, da dogju samo izaslanici pojedinih
mjesta. U 4/2 po pod. otvori skupštinu
g. A. llić i predloži kao presjednika g. I.
| viteza Demattei. Uz gromorni: «Živio, Živjela
| Hrvatska, Živjela stranka prava, Slava Star-
|čeviću, zauze on presjedničko mjesto ime-
novavši tajnikom g. M. Marinića. Kada se
je stišala bura poklika zahvali se g. De-
\mattei na podijeljenoj mu časti, U svom
|biranom govoru sokoli učesnike, da ustraju
|\na započetom putu. Prikazuje kako smo mi
|Hrvati potišteni od Austrije i Magjarske,

 

dočanstva madžarske sile i bahatosti koali- latnosti. Dovoljno je bilo imat dva zrna soli prepušteni sami sebi, pa se moramo, da se
cija, pa ako i ne cijela, a ono barem jedan u glavi, pa prateći novije dogogjaje u Ba- odrvamo ljutim neprijateljima, postaviti u

njen dobar dio, odustati od nagodbene po-|novini morao si doći do takvog zaključka. čvrsti i nepropustivi lanac, da

se rame uz

litike, koja kraljevinu Hrvatsku ponizuje na Sreća, da kod nas Hrvata ima dosta ljudi rame borimo za. sveta prava, za milu do-
magjarsku provinciju, te se postaviti na je- sa ptičijim moždanima, pa tako životuju | movinu. Nakon oduševljenih poklika pre-
dino zdravo stanovište hrvatskog državnog ovakove nenarodne stranke. Kad im je što sjednik podijeljuje riječ odaslaniku dubro-

prava. Za ljude s

te jedne iskre. U Peštu

d ć č \bio bi ovakav preokret najprirodniji. Kod
špekulantima, koje će domaće pu an- | rezolucijonaša na žalost eto ne vidimo ni

će opet poći, da

«opstruišu», kako oni kažu. Kao da njih 40

mo

prosto svoju javnost sa Starčevićancima i
Frankom, prekuhaju kakvu staru basnu o
njemu ili ishitre kakvu novu i postignu, što
žele. Te su se metode protivnici čiste pra-

iskrom ljudskog ponosa teško kad urade što sramotno, zabave na- |vačkih pravaša, pravniku g. Caputu. U ime

|

|
že što prema ostalim 400! Ma će ih vaške misli vazda držali i vazda im je do- da će i u ovim sudbonosnim časovima Boka
\se Magjari strašno prepasti! Neka im bude nosila nekakve koristi, koliko to mogu ova- i Dubrovnik znati doprinijeti žrtvu na oltar
| samo u Pešti zastupana Hrvatska, a za drugo |kova nepoštena sredstva. Tako rade i danas. | mile Hrvatske, da će se znati naći rame o

\dubrovačkih pravaša pozdravlja braću Bo-
 kelje. Ističe kako su se Dubrovnik i Boka
| uvijek našli skupa, kada je bilo s koje strane
\ prijetila pogibelj miloj domovini, pa se nada

im je lako. U toliko meka čekaju opet i|Viču na Franka i «irankovce», da zločinački rame. (Glasovi: hoće!). Opsežno govori,

drugi udarac pod rebra, kad im nije dovo- |
zakon o službenoj pragmatici željezni- gjara, da mogu slobodno obilaziti Markov Dr. Ante Starčevića i do najnovije politike
koj. Bi li se i tad osvijestili, dvoumimo. trg i pragove peštanskih vlastodržaca. Ko-itako zvanog novog kursa. Prikazavši ka-

ljan
čars

svrate pozornost hrvatskog naroda sa Ma-

|kako je došlo do programa blagopokojnog

 

PODLISTAK.

 

Kritična povjest Lurdskih do-
gagjaja. Hrvatsko izdanje ukrašeno sa
30 slika, 8 vigneta i 6 izvornih inicijala.
Preveli te uvodom i bilješkama popratili
O. O. Kapucini na Rijeci.

To je zaista «definitivna povijest Lurda».
Nijedna povijest o Lurđu nije tako znan-
stveno i temeljito pisana kao ova.

Napisalo ju je vješto pero čuvena knji-
ževnika i dubokog filozofa  d.ra Bertrin-a,

sveučilišnog

Djelo je
zanje, Ozdravljenje i Dodatak

Nu treba odmah istaknuti, da već prvi
dio naime Prikazanje nijesu samo jedno-
stavno pripovijedanje.

Pisac opisuje potanko i da se tako izra-
analizira temperamenat glavne juna-
te čudnovate drame naime Bernmardieu

kuplja nije moguće, a da ne uvidi njihove
posvemašnje razlike.

Dokazavši upravo neoborivim dokazima
istinitost te divne drame, koja se odigravala
prije 50 godina (1858) na obalama brze
Gave u malom građiću Francuske, d.r Ber-
trin u krasnim i osobito zanimljivim po-
glavljima svojim magičnim stilom opisuje
upliv Lurdskih čudesa na savremeni vjerski

ret.

Živo crta, kako čudo, kojemu su bili za-
nijekali povjesničku vjerojatnost i koje su
bili izbrisali iz povijesti uz poklik :

, +. «+ Defense a Dieu

De faire miracle en ce lieu.
pobjedonosno opet zauzimlje svoje mjesto
u njoj i ponosito stupa pred svoje .protiv-
nike sileći ih, da mu otvoreno pogledaju
u lice. $
Nijesu to dogagjaji

, koji su se zbili prije
Pred

 

lice zabezeknutih | Wefferstand

U tumačenju se duhovi

silama. D.r Bertrin uprav

slijom i autosugestijom,
silama.
Prvo nikako ne stoji,

se nije u njoj pronašlo
vitog sredstva.

|prictače psi
Bernheim-a (Hly,

ipnotisme
|ehotherapie, Paris 1903,
Isugestijom ne izlječuju ni sve nervozne bo-

njenice postoje» to svjedoči i odlučni pro-
tivnik Lurda slavni prvak-učitelj Nancyske
škole, d.r Bernheim, židov.

posmema razilaze.

Jedni tu vide izravno posredovanje božje,
a drugi hoće, da ih protumače naravnim

u temelju ruši tri

hipoteze kojima neprijatelji čuda hoće da
protumače Lurdske dogagjaje naime :
1). Ljekovitošću Lurske vode, 2.) Suge-

3). Nepoznatim

jer se više puta

znanstveno analizirala Lurdska voda, a da

nikakovoga ljeko-

Drugo takodjer ne, a to je strogo znan-
stveno dokazao na temelju najnovijih djela,
koja je izdao d.r Bernheim, taj najodlučniji
hoterapije, d.r Zoffmann, \\r
i drugi. Izrična je nauka d.ra |

, suggestion, psy-
2e &dit.), da se

Jesti. Uzmimo n. pr. nevrasteniju. Mogu li

 

Organskih bolesti sugestija ne ozdravlja, a
postignuti su rezultati polagani i postepeni.

U Lurdu pako gdje sugestije uopće nema
iscjeljuju se i organske bolesti i to kako
teške, a što je najčudnovatije u jedan čas.
Tako je u trenutak oka bila zacijeljena rana
Joakine Dehnaut, koja je bila duga 30 cent.,
a široka 15. Po tom bi sama trenutačnost
bila kadra, da obori sve prigovore koji se
iznose protiv Lurda.

Treće isto tako pada što dokazuje u kra-
snom i zanimljivom dijalogu izmegju je-
dnoga liječnika i bogoslova. Ovdje se bo
radi o djelovanju više moći, koja se očituje
u slučajevima, gdje je vrlo jasno dokle sižu
naravne sile, — Napokon evo nas k poslje-
dnjim dijelovima : Primjerima i Dodatku.
U prvima opširno pripovijeda slučaj De
Rudder-a. Krasno riše narav bolesti, a za-
tim samo ozdravljenje. Miinoilazimo vrlo
ganutljive slučajeve Gabrijela Gargama i
gospogje Rouchol ozdravljene od rak-rane
god. 1908., pak se zaustavimo kod četiri
«miraculćes» g. Zole. Ta je četiri primjera
opisao d.r Bertrin učenjaka
dubljinom kritičara, a kićenošću i ljepotom
odlična književnika. Služi se istim opisima,
kojima je g. Zola svojim realističkim perom
opisao bolesnice. Svaki

 

Zolin Lourdes, što u velike zanima one,
koji su ga pročitali. Osobitom pomnjom i
interesom čovjek prati pojedine izjave i di-
jaloge g. Zole. Tu se bjelodano vidi je li
on iskreno tražio istinu.

Premda je djelo skroz kritično iz nanstveno,
ipak se sve djelo kao i treći; Dodatak
vilo rado čita. Svaka stranica pruža čitatelju
osobiti duševni užitak, tim više što su djelo
Ć, Ć. O. O. Kapucini, kako se jedna kom-
petentna ličnost izjavila, majstorskom  vje-
štinom preveli. Jezik je hrvatski čist, la-
gan, pak mu ne može prigovoriti ništa ni
najskrupolozniji korenodubac.

Mi smo ovdje djelo u kratko kritizirali nu
ko želi, da upozna njegovu velebnost i
ljepotu neka ga kupi i čita, ne će se po-
kajati.

Lurd, to je bez dvojbe jedan od riajvećih
svjetskih problema, s toga bi svi morali oso-
bitom ljubavlju prigrliti ovo djelo.

Slike su divno uspjele. Vanjština je kra-
sna: papir, tisak sve sjajno, a cijena je
djelu 4 kr, sa poštom 30 para više. Naručuje
se kod vič, Oca Bernardina
| Skrivanića na Rijeci (Fiume) ili kod Sije-
menišne knjižare u Spljetu. A

evo