PROM i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto godišnje K 8 — m Srbi i Hrvati prema Bosni. Ii. Otrag nekoliko godina Dr. Tresić je pisao : geografični položaj Bosne i Hercegovine svjedoči da ove zemlje sa Hrvatskom i Dalmacijom moraju sačinjavati jednu cjelinu, jer ih ove kao neizbježnim kliještima stiskoše sa sjevera i sa jugo-zapada. | tok rijeka, tih naravnih žila trgovine i sav trgo- vački, poljodjelski, obrtni i u opće gospodarski život ovih zemalja teži k sjeveru i k zapadu, a ne k jugu i k istoku. Bosna ne može biti ništa bez Dalmacije, kao ni Dalmacija bez Bosne. Napokon i državni ustroj ove mo- narhije, u kojoj se danas nalaze sve hrvatske zemlje, i s kojim pametni po-' litičar mora računati, daje mnogo veću vjerojatnost da će u Bosni zavladati prije hrvatska državna ideja nego srp- ska. Stvari se u naravi razvijaju svojim putem, jer narod ne čini skoka. Bosna i Hercegovina nalaze se danas faktično pod vlašću monarhije, čiji je vladar kralj Hrvatske. Kao kralj Hrvatske on imade pravo na Bosnu i Hercegovinu, a svečano se je zakleo pri miropoma- zanju, da će povratiti Hrvatskoj kralje- vini sve njezine bivše pokrajine. U o- voj monarhiji sve bukti i vrije, doga- gja se kemični proces preobrazbe, jer monarhiju grije i preobraća vrući oganj probugjenih svije sti naroda. Proces raz- lučbe dozrijeva i primiče se koncu. Ma- gjari i Nijemci jedva smažu snage da u kući poguše onu svetu vatru na- rodne duše, koja teži za slobodom, koja sa svih strana bukti i prodire i gori sveze nara vnoga državnoga orga- nizma. Česi se bore kao divovi, stoje kao nepomična klisura na temelju svo- ga državnoga prava. Poljacima, koji su do sada bili najjači stup centrali- stičnoga sistema izmiče tlo ispod nogu, jer pod njima ga miču i osokoljuju glavu potlačeni Ruteni. Slovenci zabo- ravljaju staru mlitavost, i postaju bodri u zahtijevanju svojih prava. Rumunji su spremni podnijeti sve muke prije nego da se pokore pohlepi Magjara. Narodima je dodijao igo Nijemaca i Magjara; kad kruna uvidi, da je vrije- me uslišiti želje i volje naroda, da se u ovoj oluji ne može da brodi istim GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. | U DUBROVNIKU 28. Septembra 1907. NENA HRVATOM. Godina [Il. se više puta tiskaju po \pravcem, a da se brod ne razbije o | Jedan od najuglednijih ruskih pu- klisure, uslišat će ih sigurno, jer će blicista i političara, urednik «Moskov- voliti vladati u federativnoj državi, nego skija Vjedomosti» Vladimir Andrijević prepustiti državu olujama prevrata. U. tom slučaju neće sigurno izručiti Bo-' napustiti Egipat; a u slučaju kakove | političke katastrofe, uvjereni smo, da se ne bi našla niti jedna evropska ve- levlast, pa n zvolila da se ove zemlje utjelove Srbiji; jer nade, koje je Evropa u Sr- biju polagala izjalovile se, a ova mla- da kraljevina dokazala, da nije sposo-| bna ni sa sobom upravljati. Danas u Bosni i Hercegovini svi mlagji muhamedanci odličnih begov- skih porodica ispovijedaju se javno Hrvatima. Eno vam Osmana Hadžića, Bašagića, braće Tefterdarovića, Hrasni- ca, Kulenovića i drugih hrvatskih so- kolova. Istina je, da se stariji još otimlju hr- vatstvu i hoće da goje umjetno bo- sanstvo, ali na mladosti svijet ostaje. Ne razumijemo zašto se Srbi protive sjedinjenju Bosne i Hercegovine sa 'Hrvatskom. Zar bi Srpstvo u ičemu štetovalo? N&, dapače ono ;bi se bolje označilo sa pridruženjem novih eleme- nata, i postali bi uplivnijim faktorom nego su zbilja sada. Ne vide li Srbi, da današnjom svo- jom politikom u Bosni, oni pomagaju onu politiku, koja hoće, da Austrija posvoji svu onu prugu ispod Bosne do Soluna? Dočim kad bi Bosna bila sjedinjena sa Hrvatskom, to bi bilo jednostavno nemoguće. Ne vide li Srbi, da ovo njihovo prečenje znači poma- gati sadanje stanje u Bosni, koje će, za jedno 50 godina napuniti ju ger- manskim naseobinama i kojekakvim | I I i I i stvo na prosjački štap svaliti i isisati mu zadnju životnu snagu ; dok bi pod Hrvatskom to sve nemoguće bilo. Bu- dućnost Bosne nek Srbi sebi pripišu; da k dobromu ne vodi jasno je, a jaukati kad bude prekasno, bablji je o-| bičaj. Nek malo pomisle Srbi kamo to. vodi. | Gring se jezik u Dalmaciji nut pisao je: «Nama je dosta da zove srpski ili snu i Hercegovinu Srbiji, nego će ju hrvatski, samo da je slavenski. Ako na temelju državnoga prava pripojiti pak Hrvati goje praktičniji, izved- Hrvatskoj. Bezsmisao je gojiti nade, |ljiviji, shvatljiviji ideal, sintetiziran da će monarhija ikada napustiti Bosnu, |u hrvatskomu državnomu pravu, jednako kao što Engleška nikada neće koji bi odlučio formaciju jednog jakog slavenskog sklopa, snažna da se uspje- šno opre nijemcima i magjarima, mi ne možemo nego čestitati Hrvatima i i ista Rusija, koja bi do-|vapit neka njihov program čim \prije pobijedi: to će biti prvi korak \emancipacije prama boljoj budućnosti iza sve Slovene na jugu». Srpski političari neka dobro prouče tičara — a ja za sada Split, 22/1IX 1907. \i razmišljaju gornje riječi ruskog poli- završujem. Dr. M. U Hrvatskoj. Počelo se bilo jako, žestoko, onako, baš kako je trebalo. Razočarani pristaše riječke odluke vikali su na Madžare, da su ova- kovi, onakovi, sve živu istinu, što smo mi, pravaši, vazda govorili. Grga Tuškan izrekao je na Jelačićevom trgu vatren govor proti svo- joj braći po oružju. Rakodczay-Fuček nije ban, nego komesar. On j i duše; t& Khuenovo je e čovjek bez srca to mezimče! Ma- džari nam ga nametnuše, da do kraja pro- vede njihove težnje u Hrvatskoj. Tako se dakle govorilo Jeli sve to bilo iskreno i istraživat. Fakat je svak i pisalo i tako je. osjećano, nećemo ako, da je na po- četku po podignutoj galami izgledalo, da se i manji rezolucijonaški dio hrvatske ja- vnosti uvjerio, e se s Madžarima ne može ama baš ništa, e se više dit. Tako je tad izgledalo, Zalud su se bili mnogi u svom srcu, da će posli u Peštu nema ho- ali je sad drukčije. patrijoti poveselili je onakovog svje- Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- | Kao što su se mnogi naivnici ponadali, da će peštanski parlamenat više teško vi- gjeti Hrvata, tako su se dosljedno tomu — kako već rekosmo — ponadali, da će se povesti i oštra borba proti sadanjim nesno- snim državno-pravnim odnošajima. Iz po- četka su neki rezolucijonaši bili srčani vi- kati i proti nagodbi. Nakon malo govorilo se samo o njenoj reviziji. Sad se i o tomu šuti. Megjuto se svečano izjavljuje, da ri- ječka rezolucija nije pokopana, kako su u prvi mah govorili, da će se oni za nju, baš onakvu, kakva je na Senjskoj Rijeci sa- stavljena, a onom sramotnom deklaracijom protumačena, i na dalje borit. A što to znači? Znači dosta i suviše. Znači za hrvatski narod : ropstvo magjarskomu, a za njih i magjarske vlastodršce: ponovnu poniznu ponudu svojih usluga; znači dakle, da hoće da ostanu «regierungs-f4hig». Reklo bi se prema tomu, da je ovim ljudima mnogo | stalo do vlasti i peštanskih štipendija. Ba- |rem tako moramo mi obični ljudi sudit. A što je s Rakodczayem? Ou sjedi lijepo u banskim dvorima i prima sada posjete i poklone — rezolucijonaša ! Ovo tvrde služ- bene «Narodne Novine», a ostale koalicijone to šutnjom potvigjuju. Javnost je dakako preko njih čula viku i dreku, da je nepo- šten čovjek, izdajica, ko k njemu ode. Prema tomu slijedi logično, da su oni sami nepo- šteni i izdajice, jer k njemu idu. Mi im to dakle ne govorimo, nego oni sami. Svakako taj Rakodczay ima bit lukav, sa- svim lukav čovjek. Reklo bi se, da on po- zna dobro rezolucijonaške generale. Puštio ih je, neka viču i neka se izviču. Razumio je, da oni tako moraju radi onih svojih si- romašnih duhom, a da to ne treba uzet ozbiljno. Vladu nije htio odmah sastavit. I to ima svoju svrhu. Znao je, da je to u- dica s dobrom mčkom, koja može namatat blizu rezolucijonaše, još nesite vlasti. Vidi- mo, da se prevario nije. Ljudi se približuju, klanjaju mu se; on se posmjehuje; razu- mije ih. Ova hipokrizija, dvoličnost, politika Ja- nusova lica obilježje je rezolucijonaške dje- liko im samo valja ime predsjednika Star- čevićeve stranke prava ! Dok oni tako čeznu za izmaklom vlasti, dok je opet prose u raznijeh gromovnika, u toliko starčevićanski zastupnici idu megju narod, poučavaju ga i spravljaju za tešku ustavnu borbu. To svjedoče brojne pučke skupštine, što su ih apostoli hrvatske slo- bode i jedinstva obdržavali i obdržavaju po cijeloj Hrvatskoj. Hrvatsko ih srce odmah razumije i zakletva se daje, da će se gla- sovati samo za Starčevićanca. Prvi nastajni izbori pojačat će silno starčevićansku falangu u saboru na strah i trepet svih naših pro- tivnika. I neće proteći vele vremena, a Star- čevićanci će primit vlast, ne iz ruke — kao dosadanji magjaroni — magjarske, nego iz ruka hrvatskog naroda, na koji se jedino oslanjaju u svojoj borbi za sveta prava hrvat- ske kraljevine. Zato će bit neslomivi i ne- ustrašivi; zato će ispuni naše idejale. Skupština Bokeških pravaša. Kotor, 20. Septembra. Napokon je uspjelo ovdješnjem odboru stranke, da obdrži dne 15. o. mj. toli želj- kovanu skupštinu za organizaciju. Ko da se i na nami izvršila ona narodna: «Bez treće nema sreće», a svi nam znaci kažu, da će biti i sreće i blagoslova, jer ima zdrava razuma, čista i nesebična rodoljublja i čvrste volje kod našeg dugo tlačenog naroda, što je najljepše ispoljilo toga dana. Skupštini, koja se je obdržavala na Mulu kod Kotora, prisustvovalo je do 500 osoba, i ako se za- molilo, da dogju samo izaslanici pojedinih mjesta. U 4/2 po pod. otvori skupštinu g. A. llić i predloži kao presjednika g. I. | viteza Demattei. Uz gromorni: «Živio, Živjela | Hrvatska, Živjela stranka prava, Slava Star- |čeviću, zauze on presjedničko mjesto ime- novavši tajnikom g. M. Marinića. Kada se je stišala bura poklika zahvali se g. De- \mattei na podijeljenoj mu časti, U svom |biranom govoru sokoli učesnike, da ustraju |\na započetom putu. Prikazuje kako smo mi |Hrvati potišteni od Austrije i Magjarske, dočanstva madžarske sile i bahatosti koali- latnosti. Dovoljno je bilo imat dva zrna soli prepušteni sami sebi, pa se moramo, da se cija, pa ako i ne cijela, a ono barem jedan u glavi, pa prateći novije dogogjaje u Ba- odrvamo ljutim neprijateljima, postaviti u njen dobar dio, odustati od nagodbene po-|novini morao si doći do takvog zaključka. čvrsti i nepropustivi lanac, da se rame uz litike, koja kraljevinu Hrvatsku ponizuje na Sreća, da kod nas Hrvata ima dosta ljudi rame borimo za. sveta prava, za milu do- magjarsku provinciju, te se postaviti na je- sa ptičijim moždanima, pa tako životuju | movinu. Nakon oduševljenih poklika pre- dino zdravo stanovište hrvatskog državnog ovakove nenarodne stranke. Kad im je što sjednik podijeljuje riječ odaslaniku dubro- prava. Za ljude s te jedne iskre. U Peštu d ć č \bio bi ovakav preokret najprirodniji. Kod špekulantima, koje će domaće pu an- | rezolucijonaša na žalost eto ne vidimo ni će opet poći, da «opstruišu», kako oni kažu. Kao da njih 40 mo prosto svoju javnost sa Starčevićancima i Frankom, prekuhaju kakvu staru basnu o njemu ili ishitre kakvu novu i postignu, što žele. Te su se metode protivnici čiste pra- iskrom ljudskog ponosa teško kad urade što sramotno, zabave na- |vačkih pravaša, pravniku g. Caputu. U ime | | že što prema ostalim 400! Ma će ih vaške misli vazda držali i vazda im je do- da će i u ovim sudbonosnim časovima Boka \se Magjari strašno prepasti! Neka im bude nosila nekakve koristi, koliko to mogu ova- i Dubrovnik znati doprinijeti žrtvu na oltar | samo u Pešti zastupana Hrvatska, a za drugo |kova nepoštena sredstva. Tako rade i danas. | mile Hrvatske, da će se znati naći rame o \dubrovačkih pravaša pozdravlja braću Bo- kelje. Ističe kako su se Dubrovnik i Boka | uvijek našli skupa, kada je bilo s koje strane \ prijetila pogibelj miloj domovini, pa se nada im je lako. U toliko meka čekaju opet i|Viču na Franka i «irankovce», da zločinački rame. (Glasovi: hoće!). Opsežno govori, drugi udarac pod rebra, kad im nije dovo- | zakon o službenoj pragmatici željezni- gjara, da mogu slobodno obilaziti Markov Dr. Ante Starčevića i do najnovije politike koj. Bi li se i tad osvijestili, dvoumimo. trg i pragove peštanskih vlastodržaca. Ko-itako zvanog novog kursa. Prikazavši ka- ljan čars svrate pozornost hrvatskog naroda sa Ma- |kako je došlo do programa blagopokojnog PODLISTAK. Kritična povjest Lurdskih do- gagjaja. Hrvatsko izdanje ukrašeno sa 30 slika, 8 vigneta i 6 izvornih inicijala. Preveli te uvodom i bilješkama popratili O. O. Kapucini na Rijeci. To je zaista «definitivna povijest Lurda». Nijedna povijest o Lurđu nije tako znan- stveno i temeljito pisana kao ova. Napisalo ju je vješto pero čuvena knji- ževnika i dubokog filozofa d.ra Bertrin-a, sveučilišnog Djelo je zanje, Ozdravljenje i Dodatak Nu treba odmah istaknuti, da već prvi dio naime Prikazanje nijesu samo jedno- stavno pripovijedanje. Pisac opisuje potanko i da se tako izra- analizira temperamenat glavne juna- te čudnovate drame naime Bernmardieu kuplja nije moguće, a da ne uvidi njihove posvemašnje razlike. Dokazavši upravo neoborivim dokazima istinitost te divne drame, koja se odigravala prije 50 godina (1858) na obalama brze Gave u malom građiću Francuske, d.r Ber- trin u krasnim i osobito zanimljivim po- glavljima svojim magičnim stilom opisuje upliv Lurdskih čudesa na savremeni vjerski ret. Živo crta, kako čudo, kojemu su bili za- nijekali povjesničku vjerojatnost i koje su bili izbrisali iz povijesti uz poklik : , +. «+ Defense a Dieu De faire miracle en ce lieu. pobjedonosno opet zauzimlje svoje mjesto u njoj i ponosito stupa pred svoje .protiv- nike sileći ih, da mu otvoreno pogledaju u lice. $ Nijesu to dogagjaji , koji su se zbili prije Pred lice zabezeknutih | Wefferstand U tumačenju se duhovi silama. D.r Bertrin uprav slijom i autosugestijom, silama. Prvo nikako ne stoji, se nije u njoj pronašlo vitog sredstva. |prictače psi Bernheim-a (Hly, ipnotisme |ehotherapie, Paris 1903, Isugestijom ne izlječuju ni sve nervozne bo- njenice postoje» to svjedoči i odlučni pro- tivnik Lurda slavni prvak-učitelj Nancyske škole, d.r Bernheim, židov. posmema razilaze. Jedni tu vide izravno posredovanje božje, a drugi hoće, da ih protumače naravnim u temelju ruši tri hipoteze kojima neprijatelji čuda hoće da protumače Lurdske dogagjaje naime : 1). Ljekovitošću Lurske vode, 2.) Suge- 3). Nepoznatim jer se više puta znanstveno analizirala Lurdska voda, a da nikakovoga ljeko- Drugo takodjer ne, a to je strogo znan- stveno dokazao na temelju najnovijih djela, koja je izdao d.r Bernheim, taj najodlučniji hoterapije, d.r Zoffmann, \\r i drugi. Izrična je nauka d.ra | , suggestion, psy- 2e &dit.), da se Jesti. Uzmimo n. pr. nevrasteniju. Mogu li Organskih bolesti sugestija ne ozdravlja, a postignuti su rezultati polagani i postepeni. U Lurdu pako gdje sugestije uopće nema iscjeljuju se i organske bolesti i to kako teške, a što je najčudnovatije u jedan čas. Tako je u trenutak oka bila zacijeljena rana Joakine Dehnaut, koja je bila duga 30 cent., a široka 15. Po tom bi sama trenutačnost bila kadra, da obori sve prigovore koji se iznose protiv Lurda. Treće isto tako pada što dokazuje u kra- snom i zanimljivom dijalogu izmegju je- dnoga liječnika i bogoslova. Ovdje se bo radi o djelovanju više moći, koja se očituje u slučajevima, gdje je vrlo jasno dokle sižu naravne sile, — Napokon evo nas k poslje- dnjim dijelovima : Primjerima i Dodatku. U prvima opširno pripovijeda slučaj De Rudder-a. Krasno riše narav bolesti, a za- tim samo ozdravljenje. Miinoilazimo vrlo ganutljive slučajeve Gabrijela Gargama i gospogje Rouchol ozdravljene od rak-rane god. 1908., pak se zaustavimo kod četiri «miraculćes» g. Zole. Ta je četiri primjera opisao d.r Bertrin učenjaka dubljinom kritičara, a kićenošću i ljepotom odlična književnika. Služi se istim opisima, kojima je g. Zola svojim realističkim perom opisao bolesnice. Svaki Zolin Lourdes, što u velike zanima one, koji su ga pročitali. Osobitom pomnjom i interesom čovjek prati pojedine izjave i di- jaloge g. Zole. Tu se bjelodano vidi je li on iskreno tražio istinu. Premda je djelo skroz kritično iz nanstveno, ipak se sve djelo kao i treći; Dodatak vilo rado čita. Svaka stranica pruža čitatelju osobiti duševni užitak, tim više što su djelo Ć, Ć. O. O. Kapucini, kako se jedna kom- petentna ličnost izjavila, majstorskom vje- štinom preveli. Jezik je hrvatski čist, la- gan, pak mu ne može prigovoriti ništa ni najskrupolozniji korenodubac. Mi smo ovdje djelo u kratko kritizirali nu ko želi, da upozna njegovu velebnost i ljepotu neka ga kupi i čita, ne će se po- kajati. Lurd, to je bez dvojbe jedan od riajvećih svjetskih problema, s toga bi svi morali oso- bitom ljubavlju prigrliti ovo djelo. Slike su divno uspjele. Vanjština je kra- sna: papir, tisak sve sjajno, a cijena je djelu 4 kr, sa poštom 30 para više. Naručuje se kod vič, Oca Bernardina | Skrivanića na Rijeci (Fiume) ili kod Sije- menišne knjižare u Spljetu. A evo