$5% Br. 137. U DUBROVNIKU 3._Oktobra _1907. . PRAVA CRVENA HRVATSKA četvrt godine — surazmjerno; polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto godišnje K 8 — Ko grmova Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Godina III. Pretpiata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- kirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. Naš Sabor. Otkad postoji sabor za Dalmaciju, mislimo da nikada nije dosegao vrhu- nac karikature kao prigodom ovog zasjedanja. U povjesnici saborskog rada naše nesretne i zapuštene pokrajine, ovo zasjedanje sabora najbolje je po- svjedočilo, ono o čemu smo mi više- krat pisali: da najveći naši jadi pro- izlaze cdatle, što u našem javnom po- litičkom životu nemamo sposobnih i iskusnih ličnosti. Kod nas predvlagjuju lični interesi, prepirke i zavist a to se je najbolje moglo konstatovati iz današnjeg zasjedanja našega sabora. Austrijskoj vladi, kojoj su vrlo do- bro poznate sve loše strane našega ja- vnoga života, a dobrih je malo; upo- trebila je vješto nespretnost naših po- litičara sviju stranaka, da nas opet je- dnom diplomatski zavara o riješenju «jezičnog pitanja». Austrijska vlada, ta stara majstorica, poslužila se je previje- nom političkom lijom g. Tončićom da opetuje stare i zastarjele izjave, zna- jući već unaprijed, da će i naše mrtvo i preveć mrtvo zastupstvo opetovati takogjer i svoje stare i zastarjele pro- teste, od kojih se bečka vlada plaši kao i lanjskoga snijega. Iskreno ispo- vijedamo, da smo se slatko nasmijali svim prijetnjama naših zastupnika pri- godom rasprave o «jezičnom pitanju». Beč zna vrlo dobro koliko vrijede te prijetnje, on je i u drugim pri- godama lukavo znao izigrati Meše za- stupnike, pa nema sumnje da će po- kušati i sada. Izbori su za novi sabor na vratima, a kako mandat, pa bilo i za sabor, ugagja ambiciji nekojih, nema sumnje da je u interesu nekih ne za- vaditi se sa vladom. Bečka vlada sve ovo dobro zna i ne boji se protesta dalmatinskog sabora. Osim toga i protest proti magjar- grali svoju ulogu u ovoj komediji; mogu Jadna Dalmacijo! Prigovori. Prigovaraju nam da slijepo idemo za stopama D.ra Franka, i da slijepo vjerujemo njemu, koji je «varalica i zloduh». Na prvi prigovor odgovaramo: Starčevićevoj stranci dalmatinskoj jeli nije li najbliža dapače istovjetna u pro- gramu Starčevićeva stranka u Banovini? A ako jest, nije li najnaravnija stvar da te dvije stranke veže najuži vez lju- bavi i bratimstva? To su dvije vojske zaokružene silnim i moćnim neprijate- ljima, koje posve različitim putem idu pru do jedinstva i slobode svoje do- movine. Rekli smo različitim putem; jer dok banovinski Starčevićanci vojuju kroz svoje: klance jadikovce i njihova je borba glavno usredotočena prama Magjarima, mi vojujemo da se otrgnemo glavna je naša borba usredotočena sred bijeloga Beča. Oni imadu svog vogju D.ra Franka, mi našeg vogju Don Iva Prodana. Oni mogu upotrebiti mnoge načine i srestva koja im pruža do negda neodvisni položaj Hrvatske; mi treba da tražimo u ustavnim: granicama sve iz temelja. Sad uzmimo jednu vojsku, koja ide da osvoji neku tvrgju: ona ide kroz dva različita puta, svaka po zapovijedi osobitog vogje, svaka nai- lazi na osobite neprijatelje, na osobite poteškoće: pak koji bi pametan odo- brio da vogje nijesu dogovorni, i da jedan radi što ga volja odjelito od dru- goga? Bez dvojbe bi ta vojska imala podleći. Koji bi pametan imao šta pri- govoriti da jedan od tih vogja ima da- vati direktivu, drugoga vogju napuči- da izvojšte svoja sveta prava, da do- iz veza ove druge polovice carstva, i| skom nasilju u Hrvatskoj izostao je,|vati kako bi skupni njihevi napori do- jer tako možda zahtjevao je Havaš i veli do pobjede? A koji da vogja daje Supilo na svom putovanju kroz Dal- direktivu, zar onaj koji uza se ima o- maciju. Preko «zadarskog pitanja» pre- gromnu vojsku, izvježbanu i pokorenu šlo se mukom, da se udovolji švin- borbi, dobre i čestite podregjene za- dlerstvu Dr. Smodlake. A Beč? Beč povjednike, ili onaj koji je-tek na glavi se s nama ruga i igra se sa našim. jednog krila“ t& vojske? Ova prispo- zastupnicima kao sa kakovom lutkom. doba najbolje temelji kako je posve Sramota i sramota! Naši zastupnici mogu | neosnovan i nerazborit prigovor, koji se radosni do koji dan površttti-k svo- nas bijedi s Frankovštine. Ako smo jim biračima, jer su savjesno odi- \otačbenici u duši, ako nas vode jedino I nesebični patriotični uzroci, ako hoćemo | pred tim moralnim ponorom, već kleveću | rezoluc ij i dok onaki otačbenici, onaki proku- se povratiti da izvijeste svoje birače o (raditi kako pametni ljudi, ako želimo svom «patrijotičnom» radu u saboru. doprijeti do pobjede mi moramo vi- dalje i ponavljaju onu krivu igru i pod sa- dašnjim banom. A što je najžalosnije, ima dosta uglednih ljudi i učenih glava, koje u soka čela kazati: jest glavna je naša ,, laži vjeruju, kao u sveto pisino, te se ne \ vojska Starčevićeva stranka u Banovini, zacaju, da ih dalje šire. Ipak ljudi, koji drže do poštenja i do ra- | šao borci za naše svetinje budu pri- zuma neće onako raditi, a još manje će na- iznavali svojim vogjom D.ra Franka, \dotle ćemo ga i mi priznavati glavnim \dregjenom krilu starčevićanske vojske. \Ne ostaje druge: ili to, ili ne prizna- \vati se Starčevićancem. Znamo ih, koji \vele da su pravaši, ali podlažu se na- | godi, očijukaju i desno i lijevo; ali znamo takogjer da im je program iz- 'lika, e bi što prije se dovinuli do vlade \koja bi bila prodružnica magjarskom \imperijalizmu, ali takova mčka. ne može \primamiti pravog starčevićanca. Pada \dakle prvi prigovor, jer bi bilo ludo \i mahnito htjeti cilj a ne htjeti i srestva \koja do cilja dovagjaju; htjeti stegu, \red i jedinstvo a otkazati posluh ono- imu kog ogromna većina priznaje po- \glavicom. | Ali je Dr. Frank «varalica, zloduh», koji je sve u stranci rastrovao, odale- ičio ponajbolje sile, koji se neprestano '\roti, rovari i t. d. Odgovaramo: okle- \vetalo ga se do mile volje, ali mu se ništa nije dokazalo; on koji je bio vo- gjom pribrane šačice, postao je vogjom uglednoj stranci, u kojoj su po izbor čeličnjaci, pametni i odlični otačbenici. pozivlje kuditelje da inu dokažu u čemu je kriv. U svom govoru 22. pr. mj. u Vrbovcu doslovno veli: Imali su pogled i uvid u sve tajne spise, u sve arkive prijašnjih vlada. Mogli su do- znati za sve njihove tajnosti. Tvrdili su i uvjeravali hrvatsku javnost, a i tugji svijet, — na svoju vlastitu sramotu — da smo mi plaćenici raznih vlada, domaćih i tugjinskih, da smo imali i sa vladom Pejačevića i Cha- vraka izborni pakt, da smo dobili od te vlade kao i prijašnjih ogromne svote za iz- bore. To su rasprostranjivali njihovi prvaci! Ban Pejačević postao je njihovim banom, mi smo za to tražili u saboru istragu i iz- doglavnika. Ban Pejačević i bivši podban Chavrak_ izjavili su na to suglasno, da je sve ono puka izmišljotina. Ipak, makar su se tako rezolucijonaši od same njihove vlade i u spisima te vlade uvjerili, kako je fri- \volna bila njihova razdražujuća kleveta, oni lipak ne prestaju s tim poslom, ne prezaju sjedatietakovim bezdušnim izmišljotinama. Za razumnog čovjeka je jasno, da Starče- i koli i davati direktivu _| vićeva stranka ne može imati tajnih sveza | vogjom, koji ima da PO“ (ca nijednim nagodbenim banom, kako mu je s druge strane jasno i to, da niti nijedan nagodbeni ban ne može imati tajnih sveza s nami, jer mi stojimo na protunagodbe- nomu temelju i jer nastojimo taj temelj isko- rijeniti iz javnoga našega života, a sa samim temeljem srušiti svakoga nagodbenoga bana. Zatim kaže u čemu sastoji patriotični rad stranke: Što onda zahtijeva dobrobit i spas hrvat- skoga naroda? Zahtijeva od svakoga hrvatskoga političara da nagodbu, jer je proti velikim i životnim interesom hrvatskoga naroda, ne smije pri- znati zakonom. Zahtijeva od svakoga hrvatskoga politi- čara da nepokolebivo nastoji oko toga, da se nagodba odstrani, sruši. Zahtijeva od svakoga hrvatskoga narod- noga političara, da uloži sve svoje sile i neumorno poradi, da se nagodbena Hrvat- ska pretvori u slobodnu, državno samostalnu i ujedinjenu kraljevinu Hrvatsku. Tu dakle hrvatski političar nema izbora, nema ni prava izbora, on svoju zadaću ne smije birati, on ju mora primiti od samoga naroda, od sveukupnosti njegovih životnih je perjanice, ja proti (Dr. Franku ipak nije prestala. Danas \pako, da se naš narod uvjeri o poli- itičkoj iskrenosti i dosljednosti bankro- itiranih rezolucijonaša iznosimo jedan \ drugi slučaj. | Ovih se dana saznalo, da Dr. Ba- \njavčić, član koalicije, dolazi u dodir \sa magjaronskom perjanicom Dr. To- mašićem, onim Tomašićem na koga \otrag samo malo vremena cijela rezo- \lucijonaška štampa sipala je svoje o- | trovne strijelice i nazivala ga «izdajni- \kom» Hrvatske. Iz početka se misljelo, \da će gospoda bankrotirani rezolucijo- \naši, sjećajuć se kampanje proti Dr. \Franku, bar iz dosljednosti osuditi Dr. \Banjavčića; ali ne samo da rezolucijo- [308 nijesu osudili zastupnika Banjav- čića, već g. Zagorac taj stup koali- cije, potpuno je odobrio posjete Ba- pijeea k Tomašiću i izjavio se spre- \mnim da i on dogje u dodir sa To- \mašićem. Ko pozna današnju političku kristalizaciju u Hrvatskoj, ovoj kome- \diji naših rezolucijonaša neće se čuditi. \Tomašić bi imao biti sredstvo ili inter- \medijarij za izmirenje koalicije sa ko- \mesarom Fučekom. | neće vele vre- imena proći, a Hrvatska će doživjeti \iznenagjenja. Zadnje vijesti tvrde, da ban ipak sjeguran većine u saboru, a sastojala bi od starih magjarona, vi- r \uslova, njegovoga napretka i razvitka. To rilista i jednog dijela koalicije. Supilo Ne pišemo da ga branimo; on sam | traži njegov spas, tako shvaća politiku i s njom svoju zadaću Starčevićeva stranka prava, kojoj ja imadem čast biti članom. Eto gospodo kuditelji, dobra vam je zgoda da ga u narodu utučete, doka- žite bilo koju god njegovu krivicu, pak nam onda, ali stoprv onda, prigo- varajte! | Tomašić i koalicija. Svak se sjeća žestokih napadaja, sa strane koalicije na Dr. Franka, jer je- dan njemački list donio, da je Dr. Frank, otrag dosta vremena, boraveći u Beču posjetio Dr. Luegera. «Novi \ rek bi da se tome ne opire, njemu je \ glavno da ne izgubi peštanski mandat, itaj vrlo masni štipendij, a neke | magjarske novine već javljaju, da rije- i\čki mešetar opet je stao ljubakati oko magjara. Mogao bi ipak nastati sukob u budućoj vladinoj većini, ko Iće biti njezin vogja: Zagorac, Supilo \ili Dr. Tomašić; ovaj bi posljednji bio ipak najspretniji. \ Nu najbolje bi bilo da se sastavi itriumvirat od ove trojice. Idemo da \vidimo. U to ime: živio Zagorac — Tomašić — Supilo! \List», «Obzor» i ostale novine ban- Kako Magjari tlače javu grofa Pejačevića i njegovoga bivšega krotiranih rezolucijonaša, ćak su s toga. | | Dr. Franka objegjivali i nazivali vele- izdajnikom. Dr. Frank, kako je danas već svakome poznato, posjetio je otrag nekoliko godina boraveći u Beču Dr. Luegera, kao kolegu sa školskih klu- pa; ali ako su za sve to dobro znale slavenske narodnosti. Javljaju iz Szarvadasa u Ugarskoj, da su tamo učiteljski pripravnici Dragutin Lilge i Martin Pavelka isključeni iz sviju učevnih zavoda Ugarske radi «domovini neprijatelj- skih čina», U Liptlovskom sv. Mikulašu pri- općio je školski nadzornik «uspjeh» svojeg PODLISTAK. Na plesu. (Crtica iz domaćeg života). Gospogja Ljeposlava dobila je poziv na plesnu zabavu .... Bin je običaj, da doma- će «društvo» priredi s. ko ljeto običnu po- kladnu zabavu. Dakako, da je i obitelj go- spogje L. dobila poziv, jer je u cijelom mjestu slovila kao obitelj, koja se je uvijek brojila megju inteligenciju. Doduše, glava se družine — gospodin Dragoljub — nije ja — bio je samo niži činovnik, pak je ipak sva inteligencija u mjestu poštovala obitelj gospodina D., jer se je u uopće go- vorilo, da gospogja L. ima prilično u bu- nose nije njihova — pak i još štošta zani- miva. . . + Dakle gospogja L. dobila je poziv. Nje- zine su se tri kćeri još više zanimale za plesnu zabavu od nje same. Morala je to biti volja božija, da je Bog nije obdario nijednim sinom, nego samo sa tri kćeri, koje su već prilično bile u godinama i — što je g.gju L. najviše boljelo — koje ni- jesu bile obdarene posebnom ljepotom. Sa- mo najmlagja Anka — ona je bila njezin ponos i njezina nada. Čula je već sa više strana, da njezinu Anku rado gleda gospo- priopći kakovu besjedu, pa je ggja L. u vijek govorila, kad bi joj njezine gospogje — prijateljice o tome govorile — da ona što takova još ne misli. G.gja L. imala je običaj, da je svaki dan Itačno u šest sati u veče išla na šetnju, a din porezni kontrolor, i da joj još ragje|: vljala doma večeru, srednja je imala uvijek od pete do šeste ure — uru za glasovir. Morala je dakle tada najmlagja Amka iti uvijek s mamom na šetnju. | opet je vazda to bilo samo slučajno ! Gospogje činovnika su je svaki put prijazno pozdravile, a osim toga i progovorile kakvu prijaznu besjedu. Kad je dakle g.gja L. dobila poziv na plesnu zabavu, bilo je samo po sebi razu- mljivo, da će s njome iti i sve tri njezine kćeri. U istinu — Anka je bila najviše pri- rasla k srcu svojoj majci: ali to ne ide, da bi druge dvije ostale kući. Pipe — vidjeli su, da ne mari za takove stvari, Mi je ggju L. gritlo jedno drugo pita- nje, a to je bilo — financijalne naravi, Gospodar u kući bila je za pravo ona, Kad bi svakoga prvoga njezin muž done- sao čisto nove banknote — brojem deve- naprijed proračunano, koliko će joj poći za stanarinu, za drva, za mlijeko, za kupovinu itd. Kušnje su je bile naučile, da se je vi- šekrat uračunala. Bilo je gdjekad neobičnih tada bi ona odtrgla svojemu suprugu od onih mjesečnih deset kruna, koje je redom primao iz ruke svoje žene za smotke i svagdanju čašu piva. Bio je dobar čovjek, pak je sve trpio ! Slučaj je htio, da je g.gja L. baš taj mje- sec imala izvanredne troškove. Mljekarica nije bila plaćena već od tri mjeseca, a sada je izjavila, da neće više nositi mlije- ko, ako joj se ne plati. Gospogja ju je najprije skladno pokarala: zašto je tako neustrpljiva, kad znade, da je barem platu vazda dobila; pa budući da nije htjela da se osramoti pred drugim ljudima — pora- vnala je dug. Radi toga su se morali iz- datci za druge stvari uvijek omegjašiti. Go- spogja ie štedila koliko je mogla, pak je i svoga supruga tako magovorila, da cijelu jednu nedjelju nije išao u gostionu i tako .|zaštedio par desetica, te joj višu polovicu uručio, jer ga je progonila, da joj manjka za meso... Gospogja je već imala nešto sahranjena novca za plesnu zabavu, što je bilo po-|posi « [trebno; za ulazninu, za večeru, za napitni- cu, za razne narodne namjene, koje su kod takovih zgoda uvijek uzbudile srce g-qje L., kada su se gospogje u svome na- rodnome ponosu dignule i apelirale na na- rodno ženstvo —... i pristupi postolar, odlučno tražeći plaću za cipele, te je na- pravio već pred tri mjeseca, pak još do sada ne plaćene: govoreći da gospogja i gospogjice imaju novaca za sve nepotrebne stvari, samo ne za radnika, da gospoda ni- šta pošteno ne plaćaju ... — i tada je bilo ljepših govora, koji su g.gju L. jako uzne- mirile, U svojoj uzbugjenosti u kratko mu je izjavila, da se od takova kmeta ne dade psovati, da danas nema sifniša, da se po- vrati u subotu u veče, da će svu plaću po- šteno dobiti i t. d., i t, d. To su sada bile nove skrbi za ggju L. Na plesnu su zabavu morali iti, ali gdje je za to potrebiti novac? Da bi pitala u kakve prijateljice na zajam — mč, to bi bilo sažaljivo i sumnjivo. Trebalo je tražiti po- moći drugovdje.