Br. 139. giraju, vigjimo bili to uopće bilo ko- risno i shodno. Ne. A to za to, jer bismo na taj način navukli na se još! veću mržnju Austrije i Ugarske, a s njima čitave Evrope, cijelog svijeta. Au- stro-Ugarska kao velevlast stoji u od- nošajima sa cijelim svijetom, pak ima pitanja koja se neodgodivo moraju da riješe. Kad bi dakle koaliciji — pret- postavimo pa i momentano — uspjelo, da zaustave funkciju državnog stroja, Austrija bi je i Ugarska tako čvrsto udarile po prstima, da bi posljedice morala, da liječe duga i duga decenija, a apel koalicije na Evropu ostao bi «vox clamantis in deserto» i to za kaznu, jer je ometavši funkciju vanj- skog austro-ugarskog državnog stroja omela donekle funkciju i njezina stro- ja. | tako mješte, da se uradi nešto na korist jadne Hrvatske, koalicija bi je survala u još veću propast. Kako dakle pomoći Hrvatskoj ? Ustavnom revolucijom i sustavnim osvješćivanjem naroda uz simpatije Evrope Hrvatska jedino može biti svoja. Mješte zaletati se u Budimpeštu i uzaludno moljakati, hrvatski sabor ne bi imao slati nika- kvog zastupnika u Peštu. Na taj bi- smo način uspješno zaustavili nutarnji austro-ugarski državni stroj — a saču- vali simpatije Evrope —, jer ako ništa drugo koli Ugarska, toli Austtija tre- baju naših novaca, naše tangente. Po- šalju li nam pak, da nas upokore, ko- mesara, nećemo ništa izgubiti, jer nam nema kud gore, da bude. Ti svi na- godbeni banovi nijesu do komesari ! Nego i takovo exleksno stanje moglo bi potrajati samo neko doba, jer bi naš apel stoprv tada probudio drije- movnu Evropu, kojoj nijesmo ništa skri- vili, a i samoj Austriji otvorio oči, da ovako nemože i nesmije dalje. Da bi ovo imalo uspjeha najbolji nam je do- kaz isti način borbe braće Čeha god. vlasno učine sve korake, kako bi reforme ne samo bile na papiru naglašene nego \stvarno i izvršene. Kad su Tursku sputili da se ne može ni maknuti, dogovorno po svojim poslanicima vladama u Beogradu, Sofiji i Ateni dadoše usmenu izjavu, kojom pozivlju te vlasti odgovornim ako bi još u Maćedoniji harale hajđučke čete, ištu da oštrim postupkom zapriječe svako daljnje četovanje; kažu da nigda za nigda neće po- vlagjivati nametanju silovitim načinom jedne narodnosti nad drugom, niti će dopustiti da se promijeni sadašnje političko stanje u o- nim stranama. Do danas se odazvaše toj oštroj noti Grčka i Srpska vlada. Grčka je vlada preko ministra Skuzesa izjavila, da priznaje pravednost zahtjeva da Balkanske vlade učinu sve što mogu kako bi u Ma- ćedoniji zavladao mir i red, da su Grci tamo nastanjeni uvijek se umjereno vladali i po tome najbolje došli u susret željama i na- porima Austrije i Rusije, odnosno velevlasti. Srpska vlada izjavila se saglasna sa želja- nevoljno stanje Stare Srbije, koja nije uzeta u obzir da se reforme uvedu, da uživa bla- | godati mira i napretka, a koja je doprla do ruba propasti. Odriješito je vlada srpska iz- javila da ne može mirno gledati kako ar- nauti u Maćedoniji proganjaju Srbe, mno- gobrojne tamo naseljene, i veli da je nje dužnost podignuti glas i zatražiti, da se odvažno doskoči i obrane njihova narodna prava od silovitih arnauta. Radosno bilje- žimo ovaj odvažni korak srpske vlade, po- sve osvjedočeni da ima posve pravo, jer u Staroj Srbiji i u većem dijelu Maćedonije bezdvojbeno su stanovnici srpske narodnosti. To svjedoči povjest, Kosovo polje, borba i ustanci, to glasni vapaj onih Srba koje još tišti turski igo. Velike vlasti jesu zaglavile da neće dopuštati nikakvu političku pro- mjenu u Maćedoniji, ali ne jedan put nego tisuću puta, narodni vapaj i razložiti i za- koniti napori rodoljuba preinačili su zaključ- ke velevlasti, i narodi su se dokazali silom kad nijesu mogli milom svojih pravica. Ufa- mo da će se i ovaj put to dogoditi, dapače kad budu u Maćedoniju unešene reforme, da će onaj srpski svijesni narod znati se okoristiti blagodatima mira i reda da sebi prisvaja ono pravo, koje im po naravi pri- pada, i da će vigjeti i svoje želje izvršene \a to da se sjedine s materom zemljom srp-| dušu mari, jer dosta je danas imati punu ma izraženim, ali je posve pravo naglasila | PRAVA CRVENA HRVATSKA služene dane mira. Otpratilo ga je do pa- robroda mnoštvo gragjanstva i pozdravile ga mnoge odlične ličnosti, megju kojima i presvi. g. biskup Frano Ucellini. Kotorska glazba odigrala je na obali nekoliko kora- čnica; učenici gimnazije uskliknuli su tro- kratni: «živio»! Gosp. Dobrilović je bio u Kotoru od svakoga štovan i ljubljen. (Hrvatska Bokeljska glazba). U nedjelju dne 13. tek. bio je sastanak nekolicine na- ših istomišljenika, na kojemu* se odlučilo ustrojiti glazbu pod gornjim imenom. Već se radi za otposlati što prije pravilnik na Namjesništvo za odobrenje. Dalo se je na posao i za sakupljanje članova, glede čega se nadamo najboljem odazivu. Zaista nam je neophodna potreba jedne hrvatske glazbe! (Smiješni dopisi u «Balkanu»). Začestali su u tršćanskom «Balkanu» dopisi tobože iz Kotora, i to pod naslovom: «naše po- trebe», dok je malo u njima govora o po- trebama, već imaju posve drugu tendenciju. \Tu se tako «fino» piše, da dok se na mno- go mjesta pomalja istina kad je govora o šačici Hrvata novoga kursa ili o Srbima, o kojima piše da ne rade više iskreno, a kad je govora o pravašima tu ima krupnih laži, podmetanja i izmišljenih priča. Lako im je proti nama podmetati svega i svačesa, ali neka dokažu, a na posljetku neka «Balka- nov» piskaralo izagje sa svojim potpisom, da znamo s kim imamo posla, što bi i sam imao učiniti, ako mu je do poštenja. Drug- čije nećemo ni najmanje odgovarati, puštiti ćemo nek «Balkan» čini reklamu. Napomi- njemo samo da smo se bili obradovali po- stanku «Balkana», radi zadaće, što bi se i- mao boriti proti talijanizmu i germanizmu, ko što je u prvom broju naglasivao, ali eto se u brzo razočarasmo. Sada je pak svaki Bokelj na čistu u čijoj je «Balkan» službi, kada napada i kleveće sve što je pošteni- jega u Boki, samo ako čisto hrvatski i pučki osjeća. Služba je, služba! — Kotorski pravaši. Iz Konavala. (Općinske age). Došlo je vrijeme, da neki koji vedre i oblače na našoj jadnoj općini, za obraz mare i mne mare. Obraz je blago na ovome svijetu. Ko ima obraza taj \je častan i pošten, govorili su stari ljudi, |nego došlo je vrijeme, da se malo za obraz 1871-79 u jezičnom pitanju. Ne pre-|skom kraljevinom. Tamo je njezina koljevka, *€$u, za obraz se ne pita, a za dušu i još. poručamo mi ovim politiku predavanja svome udesu i skrštenih ruka, kako bi površnom posmatraču moglo izgledati, nč, al nevarajmo se, nama treba uz Evrope — a sa korakom koalicije mi ćemo i ono malo, što imamo, izgubiti. Znamo pak, da bi i u ovom našem slučaju bilo mnogo žrtava i da bi se prolilo mnogo nevine krvi, ali bolje nego da smo uvijek tugji robovi; traj-| narodna veli; «ko muči, dvoje uči». Ona Pa ne vidi, jer ima prešu, a boji se ostati no je ropstvo gore od same smrti. Na Balkanu. Po najvišoj su se žegi okrunjene glave i ministri žurno sakupljali i. vijećali: kralj Rumunjski, knjaz Bugarski, ministri Tittoni, Isvolski, Pašić. Čemu takova žurba? Austrija i Rusija dogovorno sa velevlastima preuzele su dužnost da u Maćedoniji provedu ne samo financijalne reforme nego i sudbene i političke. Turska je to ovonjala, pak se požurila da ih preteče izlišno e bi mogla kazati da su reforme provedene a da stvar ostane po staroj navadi. Nu prevarila se je u računu; jer Austrija i Rusija nijesu uzeli u obzir nje izjave i uputile se da samo- Razne vijesti. Umro papin brat. Ovih dana umro je\ jedini brat Pia X. Angjelo Sarto. On je od djetinstva bio potpora svoje siromašne obi-. telji i šest svojih sestara. Služio je kao voj- nik u austrijskoj vojsci, dok je Venecija još Austriji pripadala. Polazio je sa starijim svojim bratom pučku školu u Riesu, kasnije jašila su oba dječaka na jednom magarcu dnevice u Castel-Franco u školu. Peppo na- stavi, podupiran od župnika u Riesu, svoje nauke u Castel-Franco i u gimnaziji u Tre- visu i zasjeo je preko Padove, Trevisa, Mle- taka na papinsku stolicu, dok mu se brat bavio gospodarstvom i postao poštanskim agentom, a u zadnje je dane živio od pot- pore svog brata pape. Rad s perom. Obično se rad s perom, kao fizičan r4d ne mari ni u obzir uzeti. Sada je jedan statističar o tome izdao vrlo zanimive podatke. On je proračunao, da vješt čovjek može u času napisati 30 riječi, a to iznosi sa svim zavojima dužinu od 5 metara. To bi bilo 300 metara na sat, a 3000 metara na dan računajući desetsatni posao. Ako se računa, da pero čini 85 zavoja u satu, to je 28000 metara na uru ili 105.120 kilometara na godinu. Tim se lako |tamo su nje zadužbine, tamo su nje muće- \ | dana. Austrija i Rusija neće moći zaprije- | \čiti marodni razvoj i pravedne želje onih | nici, tamo ih vodi zavjet od kobnoga Vidov. | olovo pliva, a nekima i pluto tone. Kud će manje. Naš narod veli, da nekima danas i | rgja, već na gvožgje. Blago na blago, a jadnoj raji, kako Bog dade. Jadan narod' Sa mutne Neretve. Dosta je neretvanskih nevolja izneseno, a da je sve, valaj imalo bi se što čitati. Da- nas javljamo kako se je kroz kratko vrijeme promijenio poglavarstveni povjerenik, liječ- nik, tajnik, nadšumar. Pače se pronosi, da je i poglavar zapitao mirovinu, jer mu Ne- retva «dodijala». 'Najveća je pak šteta, da nam premještaju upravitelja režije duhana, g. Ivana Volinka. Njega svak žali, jer bo- ljeg duhanskog činovnika Neretva ga imala nije. Obično se naš težak tuži kada je pre- daja duhana, jer svak bi želio više imati, ali na g. Volinku nigda ni najmanja tužba prosula se nije. On ima takav način sa na- šim težakom, da ga kao oca ljubi. Niko kao on, nebi znao podučavati narod kako da bolje radi oko duhana, a za svoju korist. Kada je on molio u svojoj dugoj bolesti, da ga premješte iz Neretve, nijesu htjeli, već sada kada je potpuno ozdravio, sada poslije nego je mnogo ragja izveo, što nebi drugi; sada od upravitelja šalje ga se u Gruž za podregjenog e to baš nije lijepo. Gospodinu Hainzu duhanskom upravitelju sve Dalmacije, poručujemo, da nam ostavi našega dobroga Volinku. U Vama g. Ha- inzu sve stoji, jer što Vi rečete bečlije će učiniti, jer ste Vi njihov pouzdanik. Nemojte gospodine da narodna suza na Vas padne, već razveselite ovaj puk, ostavljajuć mu g. Volinku. Domaći pregled. Starčevićeva hrvat. stranka prava. Pod ovim naslovom izašla je u Zagrebu nedavno ta pučka knjižica sa vrlo zamimivim gradivom. Knjižica je razdije- ljena u 6 poglavlja. U tim poglavljima se raspravlja i tumači program stranke sa o sobitim obzirom na hrv. državno pravo, za- tim se tumači o nagodbi, t. j. postanak na- godbe i njezine temeljne ustanove. Govori se takogjer i o «srpskom» pitanju. Prika- zuje se kratka povjest Starčevićeve stranke u Banovini počam od g. 1861 pa do da- nas. Pretresaju se programi ostalih stranaka u Hrvatskoj te se napokon upućuju čitatelji kako imaju starčevićanski raditi. Preporučamo najtoplije našim pristašama ovu poučnu knjižicu, koja zapada samo 10 novčića. Osobito preporučamo našoj mla- dosti, da se oni late posla te je šire megju sobom u seljački i obrtnički stališ. Ko je želi nabaviti naka je naruči u «Hrvatskoj radničkoj tiskari», Zagreb, Jelačićev trg. br. 24. name UZ | stanovnika, a njihov pritisak neće dugo tra. | odakle bi ga imalo sunce grijati, studen ga Akcijono društvo za ribanje probugjenu narodnu svijest i simpatija jati, Bolje bi bile zaradile da su odma pre- led bije. Svakome je više poznato, da je i trgovinu ,,Dalmatia““, Primamo iz |dale svakomu svoje, sebi bi bile prikratile [silnu brigu i glavobolju, a one tužne na- \rode bile bi posve usrećile i primirile, dok. \god se spor naravnim i pravednim putem | ne razriješi. A Bugarska? Ona muči, a naša uživa simpatije Austrije, Rusije, Engleške, | šutke čeka zgodu da pripoji dobar dio Ma- ćedonije, ako ne svu. Ali bi to izazvalo bra- | toubilački rat sa Srbijom, uživali bi nepri- \jatelji slavenstva e se glože dvije slavenske |zemlje i jedna drugu kolje a opet na do- [bro onih, koji nam dobro ne misle. Kolika \bi sretnije i bolje bilo, da rade dogovorno ! | I Vijesti iz naroda. I I | Iz Kotora. | (Odlazak g. Dobrilovića). U utorak dne 15. ov. mj. otputovao je u Zadar čestiti ro- \doljub g. Augustin Dobrilović, upravitelj mjesne gimnazije, da u Zadru sprovede za- i tumači grč u ruci, kada se odviše piše. Da- kle svakom svoj teret, pa često nije ovra'- dano ljudima od pera zaviditi na lahkom \ poslu, osobito ako se uzme u obzir, da je s tim skopčan često i naporan duševni rad. Konj za 360.000 kruna, U Londonu je Nikola Szemere, poznati prijatelj konjskoga športa, kupio za 360.000 kruna trogodišnje ždrijebe nazvano »Stivo Galio«. — Ovo je najveća svota, što se je igda platila za jed- nog konja u Engleškoj. Žrtve mora. Svake godine potopi se u mo- ru oko 2000 lagja. S lagjama progutaju bes- krajne morske dubine do 12.000 ljudi i robe u približnoj vrijednosti od 440 milijuna kruna. Poplave. Uslijed poplave srušilo se je u Malagi u Španiji 2000 kuća te je 12000 ljudi ostalo bez krova. — U općini Servi- gnau u južnoj Francuskoj porušile su se uslijed oluje i poplave mnogobrojne kuće, te je tom prilikom i mnogo ljudi zaglavilo. Stanovništvo Hrvatske | Slavonije. Dr- žavno statističko zvanje sračunalo je žitelj- sto Hrvatske i Slavonije za prošlu 1906. go- dinu sa 2,592.969 duša; za 1:24 % više no pri kraju 1905. Po gradovima bilo je stanov- nika: u Zagrebu 72.896, u Osijeku 27.085. u Zemunu 16.388, u Karlovcu 15.492, u Va- \maša općina zapala u ruke nekih aga i spa- | bija. Jučer došla djetelina na općinu za na-, rod od Poljodjelske Poslovnice ć. k. Na-| \i trguju s narodom. Na vladi 15 novč. kg., \a oni narodu preko 20 novč. Narod slijep, bez dijela. Sjeme dijele, a većini ne mjere, itaru ne odbijaju, a vreće isto naplaćuju po- što je njih volja. Prevršilo svaku mjeru, te \jučer u jutro bi poslan slijedeći brzojav: Visokom Zemaljskom Odboru, Zadar. Naša općina primila danas od Poljodjelske Po- slovnice 359 rumene djeteline, koja zapada \30 Kruna franko Cavtat. Prisjednici Vrago- \lov i Divizić trguju i prodavaju seljacima preko 40 Kruna. Molimo naredite brzojavno \ općinskom načelniku da naredi rečenim pre- | sjednicima, da djetelinu rasprodaju seljacima \uz cijenu bez dobitka, kako što je zakonito, te proti istima zakonito proslijedite. — Tomo Kostopeč, trgovac; Matija Novaković, po- sjednik; Stijepo Stolić, ravnatelj seoske bla- Beča: U dvorani gostione «Volksgarten» bila je pou presjedanjem zast. carev. vijeća dvorskog savj. Dra. Ploja obdržana skup- lavske tz va pritisak biti će nereda dokle mjesništva. Vragolov i Divizić dijele sjeme | ština osnovajućeg se akcijonog društva za ribanje i trgovinu «Dalmatia». Presjednik izražava najtopliju hvalu svim vlastima i faktorima koji sa njihovim podupiranjem, dopriniješe skoroj aktivaciji ovog društva. U ime koncesionera izvješćuje umirovljeni zamjenik ravnatelja banke g. Hickl o pri- pravnim radnjama te dava na znanje da je glavnica potpuno uplaćena. Neumornim su- djelovanjem društva za podupiranje naro- dnog gospodarstva Dalmacije bilo je mo- guće sniziti troškove osnivanja na najniži stepen. Skupština je glasovala društvu, o- sobito pak Presjedniku, prisvj. Grofu Har- rachu pak F.M.L, J. pl. Tomičić, Dvor-: skom savj. Dru. Ploju i ravnatelju g. Hicklu najtopliju zahvalu. Upravnim savjetnicima bijahu izabrani: trgovinski savjetnik Emil plemić Dalmata-Hideghčt, c. k. stolnik; Max Dernberger, veletržac; Aleksander Hickl, u- gajne, Čilipi. Belovaru 6451, u Sr. Kailovcima 5895, u Po- žegi 5729, u Petrinji 5359, u Križevcima 4654, u Petrovaradinu 4619, u Senju 3422 i u Bakru 1780. U trideset sati preko oceana. Američa- ni hoće, da odnesu rekord i u prevažanju putnika preko oceana. Inženjer Petar Cooper Hewitt bavi se ozbiljno namišlju, da se ocean prebrodi za trideset sati. Pokusni model je mala, jedva 10 metara duga neka stvarca slična lagjici. Ova lagjica prevali u satu preko 40 milja. On se nada, da će mu uspje- ti učiniti lagjicu u obliku balona, koja bi u trideset sati prešla ocean. Istina, stvar je malo čudna, ali vele, da ime već glasovitog inženjera Hewitta čini stvar vjerojatnom i izvedivom. Lucheni — genij. Na svijetu se svačesa |dogagja! Suradnik jednog francuskog lista posjetio je ubojicu kraljice Jelisave u tamni- ci i intervenirao ga. Lucheni marljivo čita i radi. Sve što zasluži, to potroši na knjige. U velike se zanima sociologijom, Piše svo- je memoare. Profesor, koji drži predavanja kažnjenicima, izjavio se o Lucheniu, da se mirovljeni zamjenik ravnatelja banke; Frano raždinu 13.353, u Mitrovici 12.474, u Brođu [no djelo o odgoju mladeži i krivom shva- 8589, u Sisku 7495, u Koprivnici 7470, u ćanju socijalizma. Još uvijek se wada, da će biti pušten na slobodu. Veliki nalaz zlata. U Kanadi u okolici Ottawa otkrivena je velika zlatna žila. U ka- menu nalazi se tri četvrtine čistog zlata. po milijuna kruna, Magjarski bogataš Elemir Baruh prokartao je ovih da- na u Beču u magnatskom klubu po milju- na kruna. Zasulo 130 radnika. U jednom kameno- lomu u državi Teksas, kako iz Newyorka javljaju, zasula se jama u kojoj je radilo 130 radnika, Uspjelo je izvući 16 lješina i 11 na smrt ranjenih, a ostali su još zasuti. Teško da će se ikoji naći živ. 320.000 franaka. Namještenik kod bruseljske banke Loyson, za koga se Vatra na U Newyork je 11, o. mi. u njemu krije genij. Lucheni piše i znastve- | stigao iz Trsta prekooceanski parobrod »Giu- God. Il. Grof Ledochowski, posjednik. Nakon iscr- pljenja dnevnog reda uzeo je riječ pres €. k. dvorski savj. Dr. Ploj, te uz m odobravanje skupštine izrazio želju e da u- temeljeno društvo uzmogne ispuniti zadaću, otvorivši s jedne strane nove gra- nice dalmatinskim plodovima a osobito iz- vrsnoj ribi iz Adrije, a s druge strane op- skrbivši Beč i ukusnom hranom te time o- mogući dalmatinskom pučanstvu da korisno raspača svoje proizvode. Prihod Magjarima od željezni. ca u Hrvatskoj. Neki željezničar u «Hr- vatskom Pravu» iznosi je vrlo zanimivu vijest, da blagajna zagrebačkog kolodvora dnevno dobije oko 20.000 Kr! Od ove lijepe svote Hrvatska ne dobija ni prebijene pare usljed nesretne nagodbe. Jadni narode, preni se! Slavenska knjižara, što se je pred imalo dana utemeljila u Trstu, rasrdila je užasno Talijane, te prijete da će je de- molirati. Poverini ! Žandarmarija i Tončić. Prima- mo od jednog umirovljenog oružnika ove retke: Da sam vješt peru, napisao bih do- sta toga, jer u nas ne fali nepodopština u ovako delikatnoj službi, kao što je žandar- ska. Nijemština se proturiva do bezčbrazno- sti, to je prva. Mi, sinovi ove zemlje, naj- sramolnije smo zapostavljeni. Gosp. dvor- ski savjetnik Tončić, da obori tu tvrdnju, iznio je brojke, s kojima je imao «doka- zati», da to nije istina, jer da od nešto preko 550 žandara ima jedno 480 Dalmati- naca, a da su ostali Slovjeni. U te brojke mu vjerujemo. Ali mi bismo željeli znati, koliko je naših poštovogja; zašto se našim ljudima, i to vrlo sposobnim, ne da napre- dovati; zašto se kod nas ne trpe naši ljudi za časnike? S toga ćemo umolit kojeg g. zastupnika, da ponovo priupita vladu za tačne podatke, koliko je poštovogja sinova ove zemlje a koliko tugjinaca; dalje ili smo mi, Dalmatinci, i za te časti «nedorasli» ? Brojke bi kazale, da oni tugjinci u žandar- skoj službi kod nas zapremaju skoro svi mjesta poštovogja, a da naših i nema u toj časti osim izuzetaka. Jedno je dakle pra- vilo, da su ta mjesta reservirana za Čehe i Kranjce, premda ovi ne poznadu naš na- rod, ne znadu š njim ljudski općit, posvje- tovat ga i preprječit s lijepim taktom koje- kakve sitne prekršaje, radi kojih puku i dangube i straha i troška. Rasulo ,,hrv. stranke“, [za e- nergičnog istupa trojice zastupnika iz kluba «hrv. stranke» preostali u klubu imali su sjednicu, da izaberu vodstvo, pošto je dr. P. Čingrija pred nekoliko vremena predao demisiju na presjedničkoj časti. Iza toliko moljakanja i kumljenja nije se nikako htio primiti i tako su se razišli a ne odabrali nikoga za presjednika. — Čujemo takogjer da će istupiti iz «hrv. stranke» i gg. Dr. Ivčević i Dn. Frano Ivanišević, jer da ne mogu trpjeti više razvratnu politiku nekih i prepotencu. i # Javna govornica. Časni Uredniče! Radi nepristranosti, bu- dite tako dobar uvrstit mi još jedan put ovo par redaka u naše glasilo. Nemam čast po- znati, ko je g. «Obad», inače tražio bi drugi put da megjusobno razbistrimo neke poj- move. Ovako mi je, priznajem, vrlo žao pi- sati u listu stranke, kojoj pripadamo sva trojica. Ali kad je «Obad» započeo i nasta- vio treba meni i dovršit, a ja ću to s moje strane i učinit; dalje odjrovarat neću, jer bi smo u dugo zašli. Gosp. «Obad» veli: . «svak objektivno sudeć, odobrit će mačin moga pisanja, kad iznašam nevolje svoga lia», vlasništvo društva »Austro-Americana«- Parobrod bijaše dne 14. rujna o. g. krenuo iz Trsta na put, a bilo je na njemu 700 [iseljenika. Putnici su pretrpjeli putem mno- gu nevolju i zbog nevremena i zbog vatre, što se porodila u spremištu parobroda. Upalile su se bačve s grožgie i smokva- ma, Putnike zahvatila je u oč velike opa- snosti silna strava. Mnogi potekoše k čam- i ž ! s i: i ŽE i g ži 88 ii ii i |