-

Br. 141. U DUBROVNIKU 2. Novembra 1907. Godina lil.

PRAVA GRVEMA MRVATSMA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Cijena je listo sa donašanjem u kuću Ili s poštom va godinu K 5; na po GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zalivale
i čennt godine. šurazmjero za inozemstvo — godišnje K %# - Ko zi LELE toma i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se ća je predi rojen i za došasto ll IZLAZI SVAKE OR . mi, Boo eo ei O se više pu'a dskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi netran-
Ž - sad e ooŠĆi = RIZIK:
U bijeli Zagreb! iknu prije svojim puzanjem prama Be-| Na okup dakle! U bijeli Zagreb! | vane ne na faktima, već na političkim aspi-,pukove na svijetu najviše u napretku na-
| racijama ili ma težnji za rasulom ugarske | sporiti.

'\ća, pak svojim podlim popuštanjem | Mi pravaši iz Dalmacije osjetit ćemo : ste i
* Hrvatski će se narod sabrati 7. No-|prama Pešti. Neka ovaj tobožnji si-|toga pu da u S dua dana | dave MSroaeNote RE rasparalo je je-| — Pod dibikom toga zakoma nagoniće sada,
2 i: i : |dnim mahom onu vješto priregjenu scene-|u još više tisuća no prije, čopore iseljenika
vembra u bijelom Zagrebu. Cijeli h vat- | nedrije hrvatskoga naroda nosi sam|zori nama i vedar dan, pak ćemo sku- \riju i jakim svijetlom rasvijetlilo pravo stanje|sa svojim krpama i repima u željezničke *
ski narod. Na stotine će Hrvata pri- teret svojih sramota, svojih ljaga, a ne|pa sa našom braćom. iz drugih krajeva stvari. To je za Magjare bitka izgubljena,| vagone za živine. I tad, posred njih eto
sustvovati osobno, na hiljade i hiljade da ih svali na legja jadnoga naroda. naše majke Hrvatske žilavo pregnuti, moralna bitka. | baš u najnezgo(nijem času, | grofa Apponyia vedra čela. To nek im utje-
će ih prisustvovati duhom, željom, na- Za svoj neuspjeh nek tobožnji samo-|da se takovi dani pomnože. Mi pra- Pri ovako teškim političkimi prilikama, kad || hom bude! Nek utjehom bude i onim što
dom, cijelim svojim duševnim životom. zvani prvaci sami odgovaraju, a me\|vaši iz Dalmacije poručit ćemo po < so e HRANI RS M KR 3. ME NVS OT
Zaključci prihvaćeni na skupštini Star-: irarod koji nema u tome druge krivnje svojim izasianicima svojoj braći saku- oprašta prn jame o kog ost A pak, kad djeca što su kod kuće ostala,
čevićeve stranke prava vrijedit će za|do te, što im je povjerovao, jer je|pljenoj u bijelom Zagrebu, da smo S hrvatsko pilanje, koje nije samo hrvatsko, |ne mogu da magjarski nauče, jer je to te-
cijeli hrvatski narod, jer ne mogu no mislio da im je na jeziku ono što i|njima jedni, da se s njima veselimo a već austrijsko, ugarsko i hrvatsko, pitanje | žak jezik, ter na koncu ne nauče ništa, tako
biti koristni i potrebiti po nj, i jer će u Srcu. 3 s njima da i jadujemo, ali da u svo-\od čijeg riješenja visi budućnost Ugarske!|da Ugarska ima najviše neznalica (analfa-
ih hrvatski narod, u pravom smislu *U bijeli Zagreb ! Svake je godine | joj žalosti ipak smo gordi i ponosni, Pojmljivi, ali jalovi bijahu pokušaji Magjara, beta) u svoj Evropi, što zato? Gledajte,
riječi, objeručke prihvatiti. Skupština do sada odlazio u Zagreb na skup-\jer nas zadivljuje gigantska borba, o- da zatrupe riječ Ibsenova prijatelja. Prire- grof Apponyi stoji posred njih vedra čela !
Starčevićeve hrvatske stranke prava štinu Starčevićeve hrvatske stranke pra- tačbenički pregor i silan uspjeh pre- ae SREDIM sbujitino, domene CM SODE, SONO PE poe ons po
ži i g i Mata rone xe06 daa kri oh “ \i izjave povjerenja grofu Apponyiu. Tim ne povijeda (biskupi, visoki aristokrati, imenuju
biti će skupština cijeloga hrvatstoga va lijepi broj dalmatinskih pravaša, da|galaca, pobornika i apostola Starčevi- učiniše diugo no buke, što je na njih svra- | duhovnike!) — grof Apponyi ispunja ih sam,
naroda. Znamenitije skupštine do ove sa ostalim pravašima. sakupljenim iz|ćeve nauke u Hrvatskoj i Slavoniji, a tilo još više pozornost svijeta. Koga boli,|i uvijek vedra čela. Kad se narodni muzeji
nije još doživila stranka prava, jer su svih hrvatskih krajeva, prozbore i po-\u prvom redu presjednika  Starčevi- taj ječi. Apponyi odgovori Bjorasonu dru- Slovaka zatvaraju i kad se njihovi fondovi

 

 

osobito sada zamašite a i sudbonosne rade zajednički za napredak, za do-\ćeve hrvatske stranke prava. gim pismom, kojim odvaljuje od sebe i od plijene (megju ovim ćak i careva darovina !),
prilike u kojima se Hrvatska nalazi. brobit, za spas hrvatskog naroda. Ove| Na okup dakle! U bijeli Zagreb ! svoga naroda tužbe i prigovor bačene mu.| vjerujte da ćete na kojem humku tu blizu
Na ovoj skupštini bit će dana prilika će godine pohrliti_ još ljepši broj, ljepši i e Bolje de si. U bečkoj M E Prgonoo od | ugledat novoga angjela stražanina magjar-
hrvatskom “4 č iu. Ha i svleži i bodrili, a i liši i | 20. pr. mj. upravlja norveški velikan ugar- skoga naroda: grofa Apponyia vedra čela.

: = u, da reće svoju. 1 a NJE a i bodriji, a i VE3e ra iš ak a skome velikašu na odgovor zaključno pismo, | Na čast ovome angjelu stražaninu ja ku-
njegova će riječ, o tom ne možemo odlučniji. Stranka prava u Dalmaciji — Bjornstjerne \kome je nametnuo za naslov jednu frazu pim sada svjedoka i dokaza megju potlače-

posumnjati, biti onakova kakovu mu oslobodiv se ljudi koji nijesu u nju; i narodnosti u Ugarskoj iz Apponyieva pisma, što je ujedno i oštra nim ugarskim narodnostima. No nije po-
nadahnjuje njegov zdravi razum, nje-|spadali, i koji su ju samo sapinjali * \ oprijeka i gorka ironija. Ko god čila one | treba žuriti se, jer svi mi znamo, grof Appo-
govo pošteno srce. Njegova će riječ | svojom slabom pravaškom sviješću i Za posljednje interparlamentarne mirovne |stavne i teške riječi, što se redaju tihom /nyi ih čeka vedra čela! — &Bjočrnstjerne

tpuno odgovarati njegovoj narodnoj kojima ie ogromna većina iz nezdrave skupštine zbio se jedan epizod, što je širom ozbiljnošću i prostim a prirodnim veličan- Bjornson.» 4
po*p 8 ne y 0) Je 08 \svijeta odjeknuo. Bionstjemne Bjornson — | stvom plemenitog duha, rekao bi: ovo je Sa strane potlačenih hvala mu !

 

vitalnosti. Ne, o će S i onih želje S | — svo- :
koii ! ' a panu sode kje. a slogom popušisla _ SVO“ qoji je za Ibsenova života dijelio s njim parnica te se vodi pred forumom čovječan-
93 e proma pomo ri , po e pa bi MRA OTIA da je povi prvenstvo u norveškoi književnosti — bješe siva, a i) je pismo rekvizitorija odvjetnika Nekoliko opazaka na odgovor
prevrtijivoj naravi saća aju O velikim sa Starčevićevom hrvatskom strankom | upravio pismo na presjedništvo omenute ljudske «lobode proti varvarskome nasilju.
plicio. gao a. PIER, , ! sta Narodnu Ekonomiju“.

čudesima, a sada mu atrofizuju dušu prava u Hrvatskoj i Slavoniji. A drug-| skupštinc, u kome javljaše da izostaje iz — A sad evo pismi:
afektiranim mudrovanjem, već će on čije ne može ni da bude. Zar da Hr- nje, jer da ne može vijećati skupa s jednim | Vedra čela ! U spljetskom «Danu» broj 40. od 3. o.
. * g i ._+* I a : : ) «ve | : . : . =
vijeran nauci neumrlog Starčevića, koja vate dijele unijetne po našim dušma- go Aentogisk. or po ore Sok opati NENE e Bg ja e u e . Zoo
ie i i s 1 . a aš oijik Star : : sma. Skog magjarskog naroda. a izjava, pala je čela». On me i rava, prvi put što se h udi
je jači 4 i rode duše E zoi zagrole, kad ih spa liz usta čovjeka, koji i sa svog plemenitog opet nagje u interparlamentarnoj mirovnoj | Dalmatinski savez, što je veleč. D. F. Iva-
ep oma, oviknuti ra dušmanima, |jaju jeca duši, jesu krv, jedne te“. paraktera i sa svog književnog glasa uživa | skupštini, mogu bit stalan € će on tu stu- niševića jako upeklo, a cijenimo bez potrebe.
da njegova poštena duša hoće slobo- žnje, jedne želje, jedni zahtjevi, jedni | opće počitanje, učinila je to veći utisak, | piti «vedra čela». Zlobe, koliko bi htio veleč. Ivanišević mi
du, samostalnost i nezavisnost Hrvat- idejali ? Budućnost hrvatskog naroda što se nije moglo zabaviti norveškome ve- | Ko o tome dvowmi? Jeli se igda ugnje- ne nalazimo u onom članku, da stoga pisca
ske, i da njegov zdravi razum znade, na pozitivnim na realnim temeljima likanu, da je valjda u kakvoj krvnoj ili in-|tavač naroda valjda drukčije pokazao? zlobnim i neznalicsm nazivlje.
da što svijestan narod hoće to i može; | pripravlja jedino nauka neumrloga Star- \teresnoj vezi s narođima od Magjara ugnje- | E M g EP SRE " kopu je veleč. o 2 . potpisu o
+ +. a sl. +. m i ć i ili u X i iti “| “ še , » m
a da je propao narod koji se straši i| čevića, pak s toga upravo Starčevićeva \ tavanim ili da ima kakav drugi, osobiti uz | zlos više i n&dvor izbaciše slova e sosta r ni € onom» i eto erika mjesto Ko-
koii strepi d iim d : i i U i a a rok, da potomke Atilove mrzi. Njegovo sta- | pnike, vižjesmo grofa Apponyia gdje ustaje lumbija.
oji strepi pre svojim ušmanima. Hr- hrvatska stranka prava mora, jer pu“ | jalište bilo je pri tome sasvim slobodno, i javlja, što se ima unaprijeda raditi, da se Veleč. I. hoće da vodi glavnu riječ u po-
vatski narod u kolijevci frrvatstva u nim pravom može, da spoji već sada kao što je i njegova riječ bila sasvim ne- taj narod i unaprijeda uzmogne tlačiti. I pri- | slu saveza i htio bi baš silom da sve bla-
Dalmaciji, kao krv hrvatske krvi, i on u narotinom u duševnom jedinstvu pristrana. Prema tome je sud od njega iz- hvatiše jedan školski zakon, kakav nikad gajne turi u novi savez. Njemu čast na to-
će odlučno i odriješito reći svoju. lisve sinove ristrganih djelova majke rečen, sud poštena i otmjena čovjeka,. u dojako ne vigjesmo, ,jer su njegove naj- mu, da nas svih želi na okupu, ali neka ne
ta njegova riječ, pak ni o tome ne | Hrvatske. | kome se zicali savjet Siro LAĐI AN e: ME od see ea ih se misli veleč. si 5 a on pametan, da
sumnjamce, bit će najveća osuda za Ovo naše narodno, duševno jedin- jeta. | baš je s toga razloga BIOrnsonovo pis jiko: sattoome, Sa 20 pužaniš gad zarazi Pestana ostali Setiiik; NE SR e
koli s : b ' a ki ei 9 u SIMO neugodno ua Magjare djelovalo. Ona njemu udušenc. Ocijepit dijete od njegova nišu, i neće da voze s njime. Mi bi mu bili
one, oji su 0 tije e a ez njega o- (stvo najkrepči je glas, najuspješniji simpatija i onaj pramen kavalirstva, što su malerinskog jezika, to. je sve isto kao otrg- harniji da je «narodnom ekonomu» teme-
dlučivali. Da, hrvatski će narod u Dal- memento svim našim domaćim i tu- Magjari od g. 48. u uglagjenoj Evropi uži- nuti čedo od majčine dojke. A to i jest ljitije i pametnije odgovorio kao prvi megju
maciji doviknuti onim mnogim nadri- gjem dušmanimia, da su Hrvati sjedi- vali, bili su odjednom u opasnosti. Glas|uprav ono, što grof Apponyi u tome za- braćom.
političarima, onim mnogim umišljenim njeni pače jedni po svojoj narodnoj | ugajetavanih Hrvata, Slovaka, Rusina i Ru-,konu vedra čela nalaže. U šapama takova Pročitao sam jedno i drugo i sto raz-
glavama, da mu je dosta njihovog tu- duši, a ovaj glas mora da u potpunoj | 'mubja vije dojako prodirao preko obala Li- zakona moći će i po a era iti ons M ti je PE L, i što piše
torstva, njihovog izrabljivanja. On će |svojoj krepčini odjekne na najkompe- e,ai ako je, tad osim sto bješe slaboga jemce, Rumunjce, rvate, Rusine i S ovake 0 savezu, vazda u iste iple ; žali par sto-
iodlučnii diti. ljude, koji lmaatatiam | ab ine S \jeka, Madžari su še jošter brigali, da mu pod jarmom magjarskog duha i samovolje, | tina Kruna, koje će odlećeti u Kranjsku, a
e uemje 00 ue % pse se |tentnijega Ve sa skupštine tarče- | pretežnost smanje i da prikažu pred tugjim a to s toga, jer je taj duh i ta volja naj. nmajpoglavitije, da ćemo gucati novac na
u svojo) megalomaniji, u svojoj neo- vićeve hrvatske stranke prava u Zagrebu | svijeiom tužbe potlačenih narodnosti u Ugar- starija, najplemenitija, najkulturnija pod ka- vas mah, te baš ovom se pametan čovjek
graničenoj taštini drznuli, dase ista- u dojdući četvrtak dne 7. novembra 0.g.|skoj kano pretjerane, tendencijozne 1 osni- pom nebeskom, jer js to baš ona, koja će| mora smijati, dok o dobrobitima sa strane

 

PODLISTAK dnosti, kao nikakovo drugo o ovome pred- | fak političko-društvenog života u Dubrov- | Ostoju, Sandalja, Hranića, Sankoviće i dru- ai Rugusei cresciuti di numero e di facolta
vapi metu. Moguće, da je i sam pisac umišljao, | niku beo u duhu srboslovenskom ; već je ge knezove i kraljeve, koji su srpski samo non avendo alcum teiritorio stabile, comin-
Pabirci po Strojilovoj da je stvorio remek-djelo historije i arheo-|naprotiv istina kao što tvrdi;i Engel na str. u toliko što ih je on posrbio. Nego u pri- \eiarono ad aguzzar |' ingegno, € con \ in-
- povijesti Dubrovnika logije, te našao potr biti.n da knjizi pri- (7, da: «prvi stanovnici i prvi doseljenici, | povijedanju Nikanora ima i krupnih pogre- dustria fecero tanto, che ottennero dai re
9 * ključi i svoju sliku, da se javnost upozna koji su došli u Dubrovnik, bijahu svi krvi i šaka. Tako on tvrdi, da je Vojislav, zetski di Slavonia le tre .isole di Giuppana, Mez-
(Pabirču dva Stara Dubrovčanina.) (sa fizijonomijom nenatkriljiva historičara ! | rimsko- italijanske, i oni su dali značaj | knez, prodao u XI. v. Dubrovčanima Župu, zo e Calamotta». Appeudini i drugi dubro-

Niski episkop Nikanor svoje je famozno |Preveć bi oduljili, kada bi smo se zausta- | nastajnim vijekovima. Do jedanaestog vije- Rijeku, Gruž, Zaton do Orašca, dok svi čki historici kažu, da je ona tri otoka da-
djelo razdijelio u dva pregleda: istorijsko- vili oko svih bedastoći, kojim obiluje knji- ka se u Dubrovniku govorilo osobito i ta- dubrovački spasitelji složno svjedoče, da je | rovao Dubrovniku Silvestar, sin Bogoslavov,
geogratski-statistički pregled i Arheo- ga niškog episkopa Nikanora, u tom slu. | lijanski. Tek docnije mogoše srpsko-slaven- | to bio Stjepan |I. kralj hrvatski, za koga se | kralj dalmatinski. | ovo što kažu naši spi-
logijski pregled. Prvi se pregled dijeli u | čaju naši bi pabirci zahvatili dvostruko stra: ski doseljenici, koji pridogjoše u velikom | zna, da je vladao od god. 1035 do 1058. | satelji nije naravno sve bez prigovora; ali
osam poglavlja: postanak i razvitak grada nica više od episkopovog libela; stoga 0- | broju, nadvladati jezik italijanski i uvesti |Resti u svojoj dubrovačkoj povijesti (str. Nikanor kad onako kategoričko siječe, mo-
Dubrovnika i njegovog imena ; širenje gra- | svrauti ćemo se na glavnije tačke, na tet: \njeku zajednicu italijanskog i slavenskog 20-30), piše: «E poco dopo, Stefano, rč di | rao je i dokazati, da je onako, kako on si-
nica «srpsko-dubrovačke blagočestive op- dencijozno izvrtanje historije i na nedoštoj- | jezika». Nerazumijemo zašto je niški epi- quella parte della Bossina che si chiama | ječe. Ou se pozivlje doduše na Majkova,
štine»; istorij. razvitak i napredak dubr.|ne podvale niškog episkopa proti slavnoj | skop dok je sve ostalo o postanku Dubrov- | Croazia Bianca, venuta in parte a Cresc:- ali nije Majkov takav historik, kome bi se
i posledice bliskih odnosa njezi- prošlosti dubrovačke republike. nika ižvadio ili prepisao iz Engela, na 0- mir, suo padre ... fece voto di ristaurare svaka mogla vjerovali, osobito kad govori

nih sa mletačkom republikom i drugim dr- Prvo poglavje Nikanorove knjige bavi se vom mjestu izvrnuo smisao Engelovih riječi, |la chiesa di S. Stefano a Ragusa... Fece|u prilog Srbima. Pravi darovatelj Stona,
žavama ; geogr. topografski statistički pre- | postankom i razvitkom Dubrovnika, a pro- | možda stoga, da može izvaliti jednu glupost, |' abitazione del prete accanto alla detta Rata i izokolnih otoka nije bio ni Dušan
gled Dubrovnika i njegove republike ; sto se od str. 6 do sir, 16., ali buduć se|pozivljuć se na Berezina, \. j. da su već sed: | chiesa, nella quale pose per piovano un ni Uroš, nego Stjepan Kotromanić. Miklo-
novnici, jezik, vera i crkva ; narodne obra- istim prediietom bavi i drugo poglavlje od| moga vijeka Dubrovčani ustanovili svoju pio parente di nome Stoico ... alla repu- (šić je objelodanio tu znamenitu povelju
zovanje, škola i društveno-humano-prosve- \ str. :16 do 28, stopili ćemo ova dva pogle- | općinu i prozvali je: Srpska dubrovačka |blica poi, che con distinzione non orđina- | (u svojim «Monumenta serbica» str. 105-107).
tne ustanove; javne-sudske gragjanske i jvlja u jedno, Sve ono što niški episkop blagočestiva opština !!! ria I' avea tratato, dono in segno di amo- Tu se veli izrijekom, da je Stjepan «po
crkvu. olasti u bivšoj dubr, republici ; trgo- \ priča o postanku Dubrovnika, sve je do-| Što pako niški episkop Nikanor priča o revolezza le contrade di MBreno, Vergato, milosti božjoj ban Bosni Usori i Soli i go-
vina, zanati i poljske privrede. \slovce. gotovo prepisano iz Engela od str. razvitku grada Dubrovnika, sve bi se dalo | Ombla, Gravoza, la valle di Malfi ed una | spodin humskoj zemlji» deseći se na 15
Arheologijski !!! pregled dijeli se u 4 pa do str, 8, ali barem da je episkop skupiti u ovo malo riječi: sve zemlje, koje parte di Gionchetto+. Ovo isto tvrđi Ap- | Februara (god. 1333 pod gradom Srebreni-
slijedeća poglavlja : slika krsta; pravosi. |tačno prepisao, ali ni u tome nije bio vješt. | bijahu pod vlašću M republike, pendini, Lucari i dr. kom na Usori, darovao tom prigodom Du-
crkva u Dubrovniku ; pravosi. crkve i ma: Engel ne piše da Turci nazivlju Dubrovnik | sve su darovane, ili ne od srpskik| Na isti način griješi kad veli, da je Mi-|brovčanima «svojim drazijem peijateljem» :

 

 

 

nastiri. . nik», nego «Paprovnik». Engel ka- \oladara!! hajlo, knez zetski, ustupio Kalamotu, Lopud | «vas Rat i Ston i Prevlaku i otoke, koji su
Ko pročita ovaj dugi sadržaj episkopove že na str. 6: Rachusa, a ne Rachussa; Govoreći Nikanor o darovštinama i o ku- i Šipan, dok isti Resti priča (na str. 28,29): |okolo Rata... i sve što je od Prevlake do
knjige, na prvi mah mogao bi promisliti,| Chiusa (Rachiusa), & ne Shiusa Rachasa | povinama stare republike dubrovačke, on «Queste inimicizie durarono sinche cresciuto | Loišća».

da je Nikanorovo djelo o Dubrovniku i du- - kako piše na str. 8. niški episkop. je stavio u jednu srpsku vreću s Urošem i Tiescimir, con ' ajuto del bano di Croazia (Slijedi).
brovačkoj republici zbilja od takove vrije- Nije istinito što piše Nikanor, da: poće- | Dušanom i Stjepana Vojslava, Mihajlu, | suo suocero rimise i sollevati al dovere, ed