Br. 142.

PRAMA CAKE

U DUBROVNIKU 9. Novembra 1907.

 

| četvrt = godine  surazmjerno; za inozemstvo

 

polugodište.

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

me vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

 

GLASNIK STRANKE | u DALMACIJI.

it

 

godišnje K 8 — Ko

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. —
B

- 1 BROJ STOJI 10
rzotisak DUBROVA RVATSKE TISKARE.

PARA.

 

kirani ne primaju

 

 

Starčevićanska skupština
u Zagrebu.

Jučer primismo iz Zagreba ovaj br-
zojav :

«Konferencija je tekla u potpunom
redu, na kojoj je bilo 500 pouzdanika
stranke. Sloga je bila postignuta u sva-
kome pitanju. Na skupštini prisutno
bijaše 8.000 pristaša; seljaštvo je
bilo mnogobrojno zastupano, a skup-
ština se je držala pod vedrim nebom;
govorilo je mnogo govornika i stvorilo
se važnijeh zaključaka. Glasovano je
povjerenje zastupnicima a nadasve
presjedniku Dru. Franku. Komers je
ispao upravo veličanstveno».

Žica nam je evo ovdje u malo riječi
dosta javila. Javila, — kako smo pred-
vigjali — da je starčevićanska skup-
ština bila sjajna, veličanstvena manife-
stacija volje hrvatskog naroda. Po broju
skupštinara, po zastupstvu svih stališa
i svih krajeva naše domovine bila je
to skupština hrvatskog naroda, a ne
jedne političke stranke. Svjedoče to
prekojučer, 7. ov. mj., u Zagrebu sa-
kupljene hiljade starčevićanske vojske.
Ova će učinit, da doskoro zakleca mr-

I baš zato trebalo je zajedničkog do-
govora i sporazumka, da izmjenita star-
čevićanska riječ osokoli Starčevićeve
učenike ma gigantski rad i borbu za
sveta prava hrvatske kraljevine, i čiju
sjenu dušmani bi naši htjeli danas od-
stranit. Megjusobno povjerenje, koje
tako odvaja pravaše od pristaša drugih
stranaka, ragja pouzdanjem u skupnu
silu, a ovo u pojedincima oduševlje-
nje, zanos, vatru. Ova tad čini čudesa,
jer je sveta.

Skupština je prošla dakle onako, kako
je to narodni ponos tražio. Sjajnija je
bila, nego li je ijedna dosadanja, jer
je i naše stanje pogibnije i škakljivije
od svih dosadanjih u najnovijoj hrvat-
skoj povjesti. S te skupštine se svijetu
javilo, da hrvatski narod hoće slobodu
i da će se za nju borit; da su mu sa-
danje ropske verige umjetno skovane
od Beča i Pešte; da oni, koji u ime
njegovo pred svijetom govore, na to
nikakva prava nemaju; da su oni na

 

Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

ćom Starčevićancima preko Velebita u-
vjeravajuć ih, da mirovat nećemo, dok
i u nas u Dalmaciji RO čisto-
hrvatska, pravaška misao, misao neu-
mrlog Ante Starčevića.

 

ullarodnom (I) Listu“
organu za interese jednoga !

Famozni zadarski organ za interes jedno-
ga našao se upeknut, jer smo koješta iz-
nijeli u javnost, što bi neki politički indu-
strijalci na «Narodnom» Listu najvoljeli, da
se nezna. U predzadnjem uvodniku našega
lista, mi smo pred pupliku iznijeli uzroke,
koji priječe «najradikalnijeg» hrvatskog za-
stupnika u Dalmaciji, da podigne svoj glas
proti švapčarenju na financijainom ravna-
teljstvu u Zadru. Mi shvaćamo gnjev ne-
zrelih piskarala ma «Narodnom» Listu, t4
sjegurno nije lako progutati najradikalni-
jem Hrvatu, kad se sa podatcima utvrdi, da
pred 24 tisuće i 557 kr. njega izdaju sile
da ustane na obranu našega jezika. Pa kako
da nijesmo «libeliste»! Mi pigmejci, mali
Hardeni, usuditi se kritizirati rad i probi-

 

Godina lift

NMM

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale
i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

hrvatske Atene dijelimo radost sa bra-|nom. Pretpostavimo zbilja da je baš onako|Da ipak nije bila tom prigodom oštećena

\kako on tvrdi, t. j.: da radnja izvršena u|tiskara «Narodnog» Lista o tome smo više

kr. godišnjih, kako tvrdi «Narodni» List;

tiskari Dn. Jure Bijankinija daje samo 3000 | no sjegurni !

Laž je, da zast. Biankini nije nikada u-

treba upozoriti da za onu radnju tiskara stao na obranu činovnika Hrvata, piše za-
mora da tipotrebi najmanje tri radnika uz darski organ. Najprije mi nijesmo kazali
[jebe platu po 40 forinta, (premda je općenito, da Biankini nije ustao na obranu
| minimalna plata 52 for.) što pomnoženo sa činovnika Hrvata, već smo to kazali u slu-
dvanaest mjeseci iznosi trošak za same ra- čajevima financijalnog činovništva kad bi
dnike 2880 kr. godišnjih; odbijmo od 3000 | se ovo tužilo g. Biankiniju proti Hočevara.
kr. ovaj godišnji trošak za radnike, trebo- Mi vjerujemo zadarskom organu, da je
valo bi zaključiti po računima «Narodnog» | Biankini išao na ravnateljstvo financija, i
Lista da čisti dobitak na cijeloj onoj radnji zauzimao se za činovnike Hrvate, išao je
ne prolazi 720 kruna na godinu. Dakle za kao prijatelj k prijatelju; ali pitamo je li
samih 120! kruna «Narodni» List štedi g. on ikada javno u svome organu ustao proti
Hočevara | Ali mi, koji imamo takogjer ne- |g. Hočevaru na obranu činovnika Hrvata ?
kakovu tiskaru, kako veli zadarski organ, | Nikada ! U saboru da, on je spomenuo
uijesmo tako naivni, da bi vjerovali, da go- jedan slučaj progona hrv. jezika na ravna-
spoda na «Narodnom» Listu za samih 120  teljstvu financija, mi ćemo ono vjerovati za-
kr. godišnjih trguju sa svojim radikalizmom ! | darskom organu, ali je li on tom prigodom

Nije istina kako tvrdi zadarski organ, da energično ustao proti g. Hočevaru, je li
za štampavanje tiskanica financijskog ra- njegovo ime i spomenuo, ili se ograničio
vnateljstva, on i Artale primaju samo 24.000 samo, nekako općenito, na činovništvo, ra-
kr. na godinu; već primaju, kako smo mi gmateljstva financija, žigosavši postupanje
kazali: 24:557:87. Zašto je organ za inte- doseljenih činovnika ? Radi čuške, koju je
rese jednoga premučao onih 558 kr.? Mi/g. Hočevar dao cijeloj Dalmaciji kad je pre-
razumijemo da trgovcima na «Narodnom» |križio hrvatsko riješenje a napisao talijan-
Listu ovo je malenkost, ali javnost treba da sko, zašto u saboru g. Biankini proti tome

 

\temelju privilegovanog izbornog prava rani patrijotizam hrvatskijeh Moltkea! Ne- i za njih zna. Svakako nama je milo, da nije prosvjedovao i podupro g. Prodana na

od Magjara prije imencvani, nego li
od hrvatskog naroda izabrani; da na-
rod ne vežu njihovi sramotni čini i

vjerojatno !!

\je «Narodni» List priznao ono 24.000, ovo

Organ za interese jednoga pobijesnio i je dostatno da se protumače neke pojave

u 87. broju posvetio nam ništa manje nego na uredništvu onoga lista. Da slučajno naša
jedan stupac, što je najbolja svjedočba, da smo tiskara prima od financijalnog ravnateljstva

tvačko zvono nagodbenoj politici ro-
bovanja domaćih neprijatelja i onoj vaški poziv na borbu na smrt i život
nepravde, bezakonja i sile vanjskih sa svim našim protivnicima, od koje
dušmana. \uspjeh neće i ne može izostati. Zato
Sretni smo i veseli, da možemo za- će se 7. novembra 1907. ubilježit zla-
bilježiti ove uspjehe, ovaj napredak, tnim pismenima u anale Starčevićeve
ovu snagu starčevićanske misli, da za hrvatske stranke prava, a mogao bi biti
njom stoji osviješćeni hrvatski narod.
Od braće u Banovini crpamo jakost u hrvatskog naroda.
teškoj i nejedmakoj borbi sa svojim kli- Za sadanju ovu veličinu i jakost stran-
kam, političkim vrtikapam i nadutim ke treba zahvalit u prvom redu onim
tikvama u ovoj nesretnoj Dalmaciji. Oni ljudima; što su joj na čelu, Franku i
su nam najbolje svjedočanstvo, da čisto- drugovima, koji su znali u svim slo-
hrvatska i pučka politika, koju mi ne- jevima narodnim probudit ljubav za
ustrašivo evo treće godine propovije- svoju mučeničku zemlju. Na samoj se
damo, mora konačno odnijeti pobjedni skupštini tako jasno pokazao demokra-
lovor.  tizam stranke, te je to danas jedina prava
A zgodnijeg momenta za ovu skup- i iskrena pučka stranka u nas. One ti-
štinu ne mogaše biti; i radi sadanje suće hrvatskih seljaka, radnika i obrt-
političke situacije i radi svrhe, koja se nika na skupštini, iz čijih se redova
imala postići. Ta kojeg misaonog pa- čuli tako zreli i bistri govori, neka svje-
trijotu ne bi nestalna sadašnjost upo- doče tomu. Neustrašivi su sve to voj-
zorila na svu ozbiljnost budućnosti ? nici za naše idejale: slobodu i jedin-
Komu mne bi ona praporučila najveći stvo Hrvatske.
oprez i prepravnost na najteže kušnje? Sa žala Jadranskog mora, iz ove

u pravom smislu riječi historijski dan

\gov gazda pošten, skladan i valjan trgo-
\wac; a ako mu nevjerujemo, on je prepra-
\van iznijeti nam trgovačke knjige, ugovore
i potpise, razumije se sa vlastoručnim pot-
pisom Dn. Jure Bijankinija i g. Hočevara.

A iz dotičnih računa razabrati ćemo, «ka-
\ko trošak za sam papir tiskanica iznaša
16.000 kr., onda dogju drugi izvanredni
troškovi: za vez, za korice i t. d., tako
da sama radnja, izvršena u štamparijama
ne daje godišnje više od 6000 kr. poprije-

kr. Koliko se pak može zaslužiti na jednoj
tiskarskoj radnji od 3000 kr., to mogu la-
ko znati gospodari dubrovaćkog libela, jer
i oni isti imaju nekakovu štampariju». Evo
baš ovako trgovačka firma popa Dn. Jure
Bijankinija odgovara na predzadnji uvodnik
našega lista. Izjavljujemo odmah, da nam
je vrlo dosadno upuštati se u polemiku sa
onakovim ljudima, kao što su oni na or-
ganu za interese jednoga. O političkoj špe-
kulaciji dotičnih gospara mi smo već oda-
vno bili uvjereni. Radikalizam i patrijotizam
kod njih su sinonimi vlastitog interesa, i
stoga bsš oni su dobri i vješti trgovci.
Organ za interese jednoga neka sada i

čno. Podijeljeno to na dvoje — daje 3000

\propusti. Na toj se skupštini ponovio ga u živac pogodili i istinu kazali. Znoji ovu sumu novaca za razne radnje, nema
još jasnije i glasnije nego li igda pra- se da dokaže, kako smo mi libeliste, a nje- govora organ za interese jednoga predba-

cio bi nam da smo se za nekoliko hiljada
prodali vladi. Nego čujte i ovu: fiskara
»Narodnoga» Lista nije dobila ove radnje
ko nikakovu uslugu nego se je natjecala
na javnoj dražbi.

Tiskara «Narodnog» Lista natječe .se na
javnoj dražbi, a radnju dobiva takogjer i
tiskara Artale ! Zar da ovo nije vrlo intere-
santno | E-pa da nijesu dobri trgovci oni
na «Narodnom» Listu ! Mi znamo vrlo do-
bro što znači javna dražba za kakovo vla-
dino poduzeće, to je opsjena javnosti, a
radnju dobivaju preporuke i simpatije. Je
li ili nije tako ? «Narodni» List dobiva na
javnoj dražbi radnju i «Narodni» List štedi
Hočevara. Svaki komenat mislimo da bi bio
suvišan.

Laž je, da vrst tiskanica ne odgovara po-
godbi, tvrdi zadarski organ, a istodobno
priznaje, da. je bio podignut prigovor —
dakle nije laž što smo kazali, već istina; ali
organu za interese jednoga: laž je istina,
a istina laž je. Da, bio je podignut jiri-
govor, ali taj prigovor nije podigao g. Ho-
čevar, već ekonomat preko volje g. Hoče-
vara. A zašto ? Ne samo zbog vrste papira,
već takogjer što dužina i širina tiskanica

 

 

nama dozvoli pozabaviti se njegovim raču-|nije odgovarala pogodbi. Ko dakle laže?!

 

PODLISTAK
Pabirci po Strojilovoj
4) povijesti Dubrovnika

(Pabirču dva Stara Dubrovčanina.)

|da: kad su Arapi osvojili Bari u Pulji, car|irreconciliabile contro la Repubblica; e co-
\Vasilije Maćedonac, koji nije sjegurno bio mincio asprissimamente perseguitare i Ra-
\srpski knez, zatraži u župana Travunje i!gusei, divenuto loro fierissimo memico. Me-
| Zahumlja pomoćne čete, a u Dubrovčana no in ischiavita quelli che all' improvviso

«Dakle, po narodnosti opština dubrova-

Na strani 15 niški episkop piše: zna. se čka bila je srpska, što svedoči i ta okol-

da su Arapi 867 g. bili opkolili Dubrovnik

sa 36 ratnih brodova, i da su se Dubrov- iz ljubavi prema opštinarima, prisajediniti

čani hrabro protiv njih borili i nadbili ih
posle očajnog boja, koji je trajao punih 15
meseci . , .. te slavne pobede, koju su
Dubrovčani održali pročuje se Dubrovnik

| nost, što nijedan srpski vladalac ne htede,

svojoj državi i staviti je pod svoju juris-
dikciju, već je ne samo ostavljahu rezavi-
snom i samostalnom nego je još podizahu
i granice joj proširivahu» ... Ovako Nika-

. nor na str. 19.

Kakovi si bili odnošaji izmegju Dubro-
vnika i srpskih vladara i koliko su ovi bili
skloni Dubrovniku, jamči nam  svjedočan-

, |stvo dubrovačkih pisaca. Iz njihovih spisa

razabire se sve drugo nego li sklonost srp-
skih vladare prema Dubrovniku i Dubro-
vnika prema srpskim vladarima.

O Dešanu, Nemanjinu ocu, piše Resti
(etr. 95, 96), kako je tražio od republike
dubrovačke, da mu u ruke preda Radoslava
i sve njegove, koji se bijahu u Dubrovnik
zaklonili. Ali republika da mu je odgovo-
rila, da se ne može odazvati njegovoj želji,
jer ona nije vična gaziti sveti zakon
|primstva. «Questa risposta altero talmente
I' animo di esso Dešan, che prese un odio

 

gosto- | buona

* brodovlja, e da protjera Arape iz Apulije. | trova e che non aspettavano ricevere da lui

ingiuria alcuna. Questa dissensione ed ini-
micizia col Dešan duro molti anni, e passo
anche in eredita ai suoi figlioli, con vari
successi, come si dira quando tratteremo
di tali tempi essendo convenuto alla Repu-
blica pih o meno, secondo le occasioni, ma
pero continuamente, di stare con |' arme
alla mano, per garantirsi di qualsivoglia
attentato d' un nemico, che pure stava sem-
pre armato ai confini suoi».

O Nemanji i, njegovu bratu Miroslavu
Lukari na str. 44 i 45 piše: «Ricerca Ne-
magna che li vescovi di Servia, suffraganci
della chiesa di Ragusa fossero sottoposti
alla metropoli di San Pietro di Rassia. La
Signoria di Ragusa temendo dello Stato
proprio infesto dalle scorrerie de' barbari,
fu costretta a ricercare con preghi e con
nuove obbligazioni ajuti da ciascuno: onde
non volle risolver la cosa nč mandarla cosi
presto a Roma, ma diede tempo in mezzo,
alfine che questo poitasse seco qual:he

 

soluzione, i Ragusei gli risposero, che que-

stra, come quella ch' era pih giusta, Teo-
doro Padiate, e poi in persona |' Imperatore,
il quale perdono loro |' errore, obbligandoli
a far pace con i Ragusei. Ma Miroslavo
pieno d' ambizione e di proprio interesse
ruppe la pace e di nascoso si mise a rub-
bare i confini»,

O Stjepanu Prvovjenčanomu, Miklošić
(Mon. serb, 29-30) donosi povelju, kojom
Dubrovčani sklapaju savez s bosanskim ba-
nom Ninoslavom proti njemu, da bi se lak-
še odrvali njegovim nasiljima. A ban im
obeća : «i ako se razratite s kraljem raškim
da vas nedam s vsiem vašim dobitkom, i
da vi uhrant».

O Stjepanu Urošu Appendini (str. 231)
donosi: «Passando Stefano Orosio alla o-
stilita, i Ragusei pensarono di dover op-
porre al R& delle leghe formidabili. Si ri-
volsero adunque a Michele imperatore di
Bulgaria, ed a Radoslavo, conte di Chelmo,
ed oltre a molti scambievoli vantaggi si
strinse alleanza offensiva e diffensiva contro
di Orosio», U Miklošiću (isprava XLI) ima-
de taj ugovor Dubrovčana s bugarskim ca-
rem Asjemom, u kojem se oni kunu, da će
«koliko mogu pakostiti Urošu, vragu i kra-
lju nevjernomu»,

 

sta cognizione spettava al Papa. Onde mos- |
se la guerra; ma soccorrendo la parte no- |

\obranu časti zemlje, kao što je ustao proti
bivšem namjesniku Handelu, već naprosto
kazao: g. Hočevar nije sam ? Zašto sve
\ovo?
| «Nije nam poznato, da su tri činovnika
bila premještena sa ravnateljstva financija,
\jer uredovali hrvatski» piše zadarski organ,
a odmah iza toga nadodaje: «znamo da su
nekoji bili premješteni i koji nisu uredovali
hrvatski, Zastupnik Biankini i za njih se je
zauzeo, pa je intervenirao i kod presjedni-
štva i kod ravnateljstva financija, gdje mu
je bilo odgovoreno da se radi o potrebi
službe». g
Kako to, organ za interese jednoga tvrdi :
nije istina i jest istina, nije nam bilo po-
znato i bilo nam je poznato. Kada ne bi
bilo nikakovih drugih podataka i kada ne
bi ni opstojale 24:000 kruna, dostatno je
samo ovo nekoliko redaka iz «Narodnog»
Lista da se svak uvjeri o ispravnosti naše
tvrdnje: da zadarski organ štedi g. Hoče-
vara. Ta eto i ovom prigodom on ustaje u
njegovu obranu. «Narodnom» Listu bio je
sasvim dobro poznat premještaj onih triju
činovnika, kao što mu je bio poznat i uzrok
toga premještaja, jer uredovali hrvatski.
«Narodni» List ko i u drugim slučajevima,
nema nikakova obzira prema osobama, nije
se niti dotakao ovoga premještaja, a za-
stupnik Biankini niprosto im je odgovorio :
da će se za stvar propitati. | nakon malo
javi im, da su mu kazali na ravnateljstvu,
da su bili premješteni radi službe, i stoga

 

«Venuto questi a morte, veli Appendini
str. 282, gli succede un suo figlio naturale,
che ritiene il nome di Orosio, conferma gli
antichi privileggi della repubblica, e se ne
mostra quindi capitale nemico. Orosio fa-
vorendo i Cattarini spinge le sue truppe nei
Sobborghi di Ragusa, e ne costringe gli
abitanti unitamente ai Religiosi Francescani
a rinchiudersi nella citta miseramente trava-
gliata da una epidemia e dalla mancanza
dei generi necessari alla vita..

O Dušanu silnom Appendini str. 289-290
donosi: «Stefano e gia guadagnato, e gia
vola coi suoi eserciti verso Ragusa. | Ra-
gusei imbarcano tosto per Constantinopoli
I' imperatrice col figlio, € mentre si prepa-
rano alla difesa, il Re Stefano dopo alcune
inutili aggressioni € richiamato in fretta da-
gli Ungari, che lo attaccano al di la del
Danubio».

God. 1350. dne 6 Oktobra bojahu se u Mlet-
cima, ds će možda srpski car htjeti Dubrov-
čanima oteti Stonjski Rat i ina mjesta,
koja im bješe još 1333 bosanski ban daro-
vao; zato naloži vijeće svojim poslanicima,
da i nadalje ostanu na svom mjestu, dok
se ne uvjere, da ne prijeti ni Dubrovniku

 

"m“-oVSODvvIRROeE