Br. 143.
GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

BROJ STOJI 10 PARA.

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K 5; na po

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

Iz jaruge u potok.

Svi su već na čistu, da državni stroj
hramlje na pasiji način, i da su ima već
trideset godina svi pokušaji ostali ne-
plodni i štetni, priprosti oblozi, koji
mogu za časak bol umiriti, ali nikako
bolest ozdraviti i zlo ukloniti. A kako
nebi? Kad je to isprepleteno, zamr-
šeno, zapučeno. Čemu pak sve to? Jer
se neće Slavjanima da dade pravo, nego
se hoće po što zašto da budu podre-
gjeni narodima koji su se namelli si-
lom i našom slabosti. Bez dvojbe ne-
stalo bi trvenja, jagme, kad bi se mo-
narhija naslonila na pravi jedini temelj
federalizma, kad bi razne narodnosti
skrbile za sebe, radile za sebe, terete
nosile po mjeri i pravici, a po istom
razlogu uživale i blagodati uprave, i
imale pojednaki glas u vijeću, koje bi
cijelom državom upravljalo. Nu još smo
daleko od tog sretnog dana, koji kad
nadogje, stoprv će se onda moći rijeti,

da je monarhija prebrdila sklizavo brdo, mana Malika, da li je Prašek dostojna što je bila za golemo mnoštvo i velika dvo- |

niz koje ima godina i godina te se ko-
trlja, uspiruje strasti, veliča vražde i ne-
prestano prijeti prevratom i raspom.
Ovo nam najbolje svjedoči i promjena
u ministarstvu, koja se je ovih dana slu-
čila. Česi nijesu odobravali da njihovi
ministri još sjede u ministarskom vijeću,
kad im se ne daje sveto njihovo pravo
i povlastice; osim toga, jer su mlado-
česi slabo prošli pri zadnjim izborima,
druge -česke stranke hoćele su da se
osobe promijene. U ministarstvu su sje-
gjela dva veleugledna čeha, koji su do-
kazali da su uprav dorasli mučnom po-
ložaju, ali pokorni odredbama svoje
stranke zahvališe se, i po tome nastade
kriza. Ministar Beck, koji je do danas
dokazao e je pravi državnik, i znao je
ukloniti silu poteškoća, koje su stro-
valile svaki čas mnogobrojne njegove
prešastnike, dao se je na ugovaranje sa
glavnim skupinama u parlamentu. Naj-
prije je nastojao smiriti Čehe a saču-
vati vrsne drugare, ali je bio usilovan
otkloniti tu namisao. Tri su glavne sku-
pine ostajale, jer jugoslavenska se sveza
još ne broji, s kojim da ministar ugo-
vara. O njemačkim agrarcima nije bilo
govora, jer su se već izjavili odriješiti
protivnici nagode, preostajali su česki
agrarci i kršćanski socijalisti. Ministar
se je Beck znao vješto prometnuti a

PODLI STA K.

Pabirci po Strojilovoj
a povijesti Dubrovnika.
(Pabirču dva Stara Dubrovčanina.)

Koliko su bili prijateljski odnošaji izme-

gju dubrovačke republike i srpskih vladara,

svjedoči i slijedeći interesantan dokumenat

u dubrovačkom arhivu od 24 Marta 1371.

iz «Lettere e Commissioni da Levante», a

NEM

U DUBROVNIKU 16. Novembra*1907.

NR

Godina lil.

ISK

 

 

pi Ko — o IZLAZI SVAKE SUBOTE. —

_— POJEDINI
Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

 

iv

 

da otkloni sve poteškoće, on je dopo-!svoje konačne pobjede, a kamo li kad se
kon, kako vele novine, zaprijetio da | broje oj e NEEPOSSNA SO
60 MANN sstommonat iopet sedi manilestacij tale misi Do-
na ponovne izbore. Naravno moćnim |suqašnje skupštine svih naših protivnika
skupinama to nije bilo ugodno i tako sky ne mogahu doseći ni polovinu broja
\se je izvršila volja ministrova. Najbolje  starčevićanske skupštine; a onaj pak bez-
su prošli kršćano-socijali. Ministarstvo | broj svijesnih seljaka potvrdilo je opet našu
bi dakle imali sačinjavati osim starijeh | tvrdnju, da je starčevićanstvo iz naroda i
ministara : Fiedler biti će ministar trgo-|?% narod.

vine, Peschka i Prašek ministri bez li-|
snice, Ebenhoch ministar poljodjelstva,
a Gessmannu udijelit će se novo mjesto
u ministarstvu. To će trajati kratko
doba, jer se je za čas vreća pokrpala,
a nadoći će nove poteškoće, i eto već
nastaju, jer je poljski ministar Diedu-
czynski dao ostavku, dok se ne uvede
ono što Slavljani od vajkada traže, i
što je jedino kadro da uvede stalniji
red i da odaleči prepredenu ustanovu,
i svede državni stroj u pravu kolote-
činu. Jur se oblaci nagomilavaju, koji
prijete očitom olujom. Nijemci su jako
ozlojegjeni, kako svjedoči upit panger-

*
x *

U srijedu dne 6. studenoga držala se u
«Starčevićevom Domu» konferencija, koja je
brojila do 500 izaslanika. Ona riješi kona-
čno sva nesporazumljenja i po tom dade
novi temelj daljnjemu složnomu radu svih
starčevićanaca. Tim je pokazala našem pro-
tivniku, kako ipak starčevićanac mnogo bolje
i uzvišenije shvaća svoju zadaću nego li što
slavosrb cijeni.

Četvrtak okupi pak do osam hiljada star-
čevićanaca iz svih krajeva naše Hrvatske u
Zagrebu. Ovi se pred «Starčevićev Dom»

falange, koja se poslije dolaska zadnjeg vlaka
uputi pod barjacima prema zgradi «Hrvat-
| skog Sokola». Tu nije bilo moguće održati
|skupštinu, već u velikom vrtu «Kola», po-

 

 

\osoba e bi u ministarstvu bila ubro- rana «Sokola» PRAMA čas bio je
| ena. je krupnija larma jer su u/d%Pkom pun vrt «Kola». Skupštinu otvori
[7008 o je ai ! dora di ' | burno pozdravljen Dr. Frank, pa pozdravivši
| oo RENO; OVE zh : NR, & prisutne, pregje na dnevni red. Svi govor-
nadasve Gessmann, koji je alter-ego qici, megju kojima ne izostaše ni naši se-
| Luegerov. Kriču i viču e će se povra- ljaci, koji preko svojih 5 govornika dadoše
\titi srednji vijek, domaće i sve nevolje jasnu svjedočbu dubokog shvaćanja starče-
\mračnjaštva. Naravno da prvi oni koji | vićanske ideje, biše trijezno i mirno saslu-
\najviše viču osvjedočeni su da od svega ,š4ni. Ono pak češće povlagjivanje i klica-

toga neće bit ništa, ali je golema Vii predloga, najčvršći je dokaz naše svijesti i
ka jer će nastati stanka u progonu solidarnosti. Oko 3 sata bi skupština pre-
vjere i crkve, s toga je toliko urlikanja. kinuta, da se za po sata opet nastavi u
Novi ministri imadu svoje pristaše i dvorani «Sokola». Uz sviranje hrvatske hi-
tako će nagoda biti odobrena, te će mne domobranske glazbe i našeg pjevanja
ministar Beck ukloniti najvišu zaprijeku Zaključi presjednik Dr. Mile Starčević skup-
hiji, i ako za samih deset go- Št"u u osam sati u večer, Zatim jeu istoj
" NOSNI 1, : : g | dvorani slijedio komers, koji je takogjer bio
dina, i po tome mi ćemo još deset &9- izlijevom naše solidarnosti i ljubavi.
dina biti u vlasti jačijih faktora. Sva-. i.
kako i u ovomu, kako i u pregovorima  Starčevićanska skupština posvjedočila je
nagodbe radi, mi jadni Hrvati ostajemo | našu jakost, a dala smrtni udarac svim sla-
na izmel, jer smo hoćeli očijukati, jer vosrPskim lažima i ZRNU vi s
/ . : inim koje su naperene bile proti presjedniku
mo vrludali tamo SN '. nijesmo | rene, Ono jednoglasno povjerenje glaso-
znali muževno odrediti svoj put i tvrdo vano Dr. Franku, na predlog g. Renčevića,
se njega držati. | tako se je na nas presjednika Brodske organizacije, dokazalo
iskalila ona stara: sero venientibus|je da nas laži Supila i družine rastrovati
ossa. | nemogu. Nek slavosrb i nadalje kleveće, a
ita će kleveta urodit opet istim plodom kao
\i ovogodišnja skupština.
Starčevićanska slava. = -
zagre, 9x1. 1907. |Vijesti iz naroda.
Sedmoga studenoga slavilo je starčevićan- iz Čilipa (u Konavlima).
stvo, a po tom i zdravo hrvatstvo, snagu. (Kragja). Ove dane ponestala je iz naše
svoje ideje. Da se starčevićanstvo temelji Matice sv. Nikole škrinjica, u koju se ku-
na samo ono prisutnika već bi bilo sigurno | pilo za siromahe. Kad poslije nekoliko dana,

 

 

do Nicola zupan de Altoman pillo le con-|samo srpskim vladarima, već i bizantij-
trade, le qual confina cum lo contado de skom cesaru i drugim kraljevima ne izu-
ila vestra zitade de Ragusa, nuy, cogno- zevši ni hrvatskoga kralja. Pa su to Du-
\scendo la condicione et le inquietude de brovčani plaćali sve kako jednaki s jedna-
lo dito Nicola, perzo ca intra tuti li altri|kijem i plaćali su zato, da uživaju trgovačke
baroni de Sassa, avenga che tutti sia falsi slobode i povlastice. Poznato je svakome
et iniqui, esso he lo homo pluy arogante da je stara dubrovačka republika bila dr-
et traditore, de presente mandasemo nostri žava trgovačka poput talijanskih trgovačkih
zintili homeni ambassadori al dicto Nicola, | republika Mletaka, Genove, Pize itd. Nje-
siando alle dicte contrade a nuy visine, ad |zina trgovina bijaše raširena po svim zem-
amorisare cum esso et honorarlo per lo|ljama južno-istočnoga poluotoka i poduna-
mellor muodo, che savessemo et podesse-|vlja ugarskoga, po svim krajevima i oba-
mo»... Ovaj je dokumenat objelodanio V.|lama jadranskoga, sredozemnoga, grčkoga
Matković, Starine, 1. 174). i crnoga mora, te bijaše kroz tolika stolje-

«Ovde treba da napomenemo, veli Nika-|ća poglaviti uvjet njezinu političkom op-
nor str. 25, da su dobričine srpski stanku. Trgovinom bijaše se popela i po-
morska sila dubrovačka tijekom vremena na
toliku visinu; bilo to zaštitom bizantinskom
i mletačkom, ugarskom i turskom, a dubro-
vački se trgovci bili udomili po svim zna-
taijim evropskim i azijskim gradovima. Du-

 

 

uvrstiše u povorku goleme starčevićanske |

nje kao što i jednoglasno prihvaćanje svih |

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

! priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji

se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-
kirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku.

 

 

|nagjoše je u jednoj baštini ispod iste crkve,
\gdje je nesretna i paklena majka nagovo-
\ rila svoga desetgodišnjeg sinčića, da je raz-
\bije i povadi iz nje novce, dok je ona na
straži stražila, da ih ne bi ko zatekao pri
|zlodjelu. U škrinjici je bilo samo 83 nov-
|čića, koje ponesoše, a škrinju razbijenu na
\istom mjestu ostaviše. Dati se srce u gru-
\ dima zatrese, kad promisliš i vidiš, kako
neki nesretni roditelji mare za odgoj svoje
|djece. Pa šta će od njih kašnje biti ? Na-
|stojanjem gospode Ivana Cvjetanovića i Ši-
|muna Olivari, koji su se baš duševno za-
\uzeli, ušlo se u trag rečenim krivcima, te
\na osvit nedjelje bijahu otac i majka vezani
li otpraćeni u cavtajske tavnice. Finim istra-
živanjem gospode oružnika, regbi da su isti
imoćni lovci provalili u dućan ono nazad
| malo mjeseci, g. Vlaha Boškovića, s toga
| molimo i živo preporučamo slavnome cav-
tajskome Sudu, da pomno pretraži vrhu
gornjih zlodjela, jer ovo je u kratko vrije-
me treći put, da radi trojice-četverice sra-
motnika, pada sramota na cijelo selo. Go-
ispodi pak oružnicima neka bude ovim i-
zražena najljepša zahvalnost za njihovo za-
| uzimanje. — Čilipjani,

Iz Rijeke Dubrovačke.
\  (Parobrodarskim društvima). Kad stigne
| koja trgovina, bilo sa Lloydom, Ungaro-
| Croatom ili drugim društvima, malo kad da
|nedogje sasma izmazana. T» nije do časti
niti kapetanima niti društvima, Zamolili bi
smo kapetane, da upozore svoje «nostrome» i
| «magazinjere», da kad primaju trgovinu da
| gledaju gdje će je stavit, jer pošteno pla-
ćamo vozarinu pa nećemo trpjet da se sa
nošom trgovinom postupa ko da je ukra-
dena, a suviše gdjekad zbog nemarnosti
istih primi kakav neugodni njuh, kako n.
pr. od katrama i petroleuma. Istodobno mo-
limo, da se ne baca s našom robom, pa
kad pukne vreća svašta nakupe i vreću sašiju.
(Kako ekonomično postupa naša općina).
Od vajkada u našoj općini rasprodavaoci
vina ili dućandžije plaćali su taksu općini
od 4 krune godišnje. Kad se uzme u obzir
to je bilo pravedno i korisno po odlomak.
Sadašnji g. načelnik ima nekoliko godina
da je ukinuo ti porez. Pilamo: zašto? U
našu općinu godišnje ulazi više stotina hek-
tolitara vina, što dovažaju iz dalmatinskih
otoka na prodaju. Ti ljudi ne plaćaju niti
prebijene pare općini Riječkoj, a unosom
vina nanosu štete domaćim trgovcima i po-
sjednicima, koji imađu svoje vino. Nije to
dosta, već i puljizi dovažaju svakovrsnih
trgovina, obilaze od sela do sela, prodavaju
na veliko i na malo, a općini niti pare ne
plaćaju, nego još činu utakmicu domaćim
trgovcima. Jeli to pravedno? Možda će ko
pomislit da mi ovim želimo ko da strani
trgovci ne dolazu u našu Rijeku. Ne, trgo-
vina je slobodna, ali ovo predbacamo na-
čelniku, iz čega može utjerat lijepu svotu
na korist mjesta. Općina Dubrovačka i đruge

 

 

 

|sanskim i bugarskim, sa zemljama ugarske
krune sa susjednim općinama dalmatinsko-
ga i albanaškog primorja, naime sa Senjom,
Trogirom, Kotorom, Spljetom i Krfom, za-
tim s ltalijom, s bizantijskim carevima, i-
menito za vlade Komnena i Poleologa, sa
sultanima, i onim Egypta i Sirije, napokon
čak s Francuskom, Engleskom i Španjol-
skom. (Ci. Matković, Rad VII. 182-183). Ne-
kima bi za trgovačke povlastice republika
plaćala godišnji danak, a nekima bi se ob-
vezala u potrebi im u pomoć priskočiti.
Ako se gdjekad spominje «srpski danak»,
onaj pridjev srpski ne znači drugo, nego
da je onaj danak u početku pripadao srp-
skim vladarima, o ovome najbolji je dokaz
pismo Dubrovčanima bosanskoga kralja
Tvrtka od god. 1378, gdje se o tom do-
hodku kaže: «da davaju (dubrovčani) kra-

 

 

 

potpunim pravom naplaćuju od svake tra-
bakule, a zašto nemože i naša? — Glas
s Mihana.

Iz Korčule.

Jučer, dne 3. ov. mj. u prostorijam Pje-
vačkog Društva «Sv. Cecilija» bila je od
Uprave «Kanavelića» sazvata skupština, na
kojoj je č. rodoljub Don B. Depolo držao
predavanje o marodnosti. Skupštini je pri-
sustvovao lijep broj Hrvata i Hrvatica. Go-
vornik je u svome jezgrovitome govoru kao
pravi rodoljub vješto razložio što je naro-
dnost i koju moć sačinjava jedinstvena sloga
jedne narodnosti, te je ustao proti zanema-
renju našeg milog hrvatskog jezika, kako
imade mekih Hrvata, koji ne samo da na

|šetnjama i u svojim kućama ali i u istim

hrvatskim društvima služe se tugjim jezikom.
Bilo bi veoma korisno da se slična preda-
vanja često obdržavaju, što stavljamo ma
srce upravama društava kao i našim rodo-
ljubima. — Korčulanski Hrvat.
Iz Prožure (na Mljetu).

Prošle nedjelje doživilo je naše mjesto
jedno neopisivo slavlje. Pomoću naših su-
mješćana nastanjenih u Americi, a uz na-
stojanje našeg obljubljenog župnika Mp.
Don Vicka Lisičara, bi popravljena mjesna
glavna crkva «sv. Trojstvo». U toj obno-
vljenoj, krasnoj crkvi u nedjelju se je rekla
prvi put sv. misa. Već od jutra nagmulo se
dosta svijeta iz okolice, da prisustvuje tom
slavlju. Posveta slika i kipova i sv. misa bi
obavljena u prisutnosti mnoštva pobožnog
svijeta. U večer pako osvane cijelo selo u
krasnoj rasvjeti uz pucnjavu iz mužara i
puštanje vatrometa. Suze radosnice uz ne-
opisivo klicanje pokazivalo je koliko je za-
dovoljstvo i veselje u našim srcima a k tomu
bio je i najbolji dokaz naše harnosti i lju-
bavi prama dobročincima, nastanjenim u
Americi, a poglavito prama našemu zauzet-
nomu i opće obljubljenom dušobrižniku. —
Prožuranin.

Iz Lećevice.

Nakon 11-godišnjeg boravka, odijelio se
je od nas zaslužni M. P. O. fra Dano Mar-
ković, župnik Ćvrljeva. Zamijenio ga je M.
P. O. fra Jozo Špika, koga pretekoše dobri
glasovi iz Sinjske krajine. Mlad i zauzetan,
pobrinuo se da pomogne nevoljnim, koji
trpe od groznice, a poradio je i oko osnutka
seoske blagajne u Lećevici. Dobro nam došao!

 

Domaći pregled.

Izbor i sukob na sveučilištu
u Zagrebu. Kako svake iako i ove go-
dine običaj je na našem sveučilištu, da se
bira odbor u «potporno društvo». Svaka po-
litička stranka imenuje svoje kandidate.
Usljed toga dogje do žestoke borbe izmegju
protivnika. Na 8. o. mj. obavio se je i ove
godine izbor, te udruženi Srbi, resolucio-
naši, Bugari i domovinaši te socijaliste izni-

loro vicini; e sapendo gia per esperienza,
che la loro citta poteva con sicurezza re-
spingere ogni ostile attacco, dopo |' 800
di Cristo ardirono di cimentarsi in guerra
coi vicini Bani della Zaculmia, e Tribunta
per ottenerne quindi I' amicizia, e |' alleanza.
La guerra, che durd per qualche anno porto
la pace seguita da un trattato, che aveva
principalmente in mira la liberta del com-
mercio nelle limitrofe provincie, e che si
assicurarono, al dir di Porfirogenito, con
pagare 36 monete all' anno a quei due
Bani».

Portirogenit (Cap. 30) doslovce piše: «Cae-
terum Ragusium urbs međium  jacet inter
has duas regiones, nimirum Zachulmorum
regionem, Terbuniamque, et habent Rausaci
čives in utraque hac regione etiam vineas
suas, pendunique Zachulmarum  quidem
Principi numismata triginta sex, Terbuniae
vero Principi numismata totiđem».

Da je Dubrovnik bio podpuno neovisan
već godine 867. svjedoči nam isti Porfiro»
genit (Ibidem).

(Slijedi).