Br. 144. znati žalosnu, ali živu istinu, da mi Dal. matinci ne poznamo još Dalmacije ni u op- ćenitosti, a kamo li u potankosti. Da naša pučka čipka kao što uopće naše pučke rad- nje nijesu malenkost dokazuju ove činjeni- ce. U Saskoj odavna već postoji oveća tvor- nica, gdje se izragjuje od nas već zabo- ravljena glasovita dubrovačka čipka (Point de Raguse), u zadnjoj izložbi u Milanu bile su izložene, dalmatinske čipke iz An- cone !). Sjeverne sjedinjene amerikanske dr- žave lanjske godine su uvezle čipaka i ve- za iz Francuske, Njemačke, Engleške, Švi- carske, a nešto iz ltalije u vrijednosti od preko sto milijuna kruna; najveći kontige- nat dava Francuska. Čipke se izragjuju ručno i mašinom raznih sustava; i ženskinje i muškarci bave se ovim obrtom. U Francuskoj je središte ove in- dustrije grad Calais, gdje se je samo pro- šle godine osnovalo oko dvjesta novih tvor- nica. Radnici veoma vješti ovom obrtu, za- služuju sedmično oko sto kruna. Da čipke i slično nijesu »trice« (po sudu mnogih naših), dokazuje i činjenica — jedna tačka skorašnjeg trgovinskog ugovora izmegju Francuske i Canade izričito se bavi ovim francuskim specijalitetom. U Italiji Vlada i inteligencija, a u prvom redu gospogje i gospojice, svojski/ nastoje ,oko proširenja ovih Zobrta u zemlji: osnivanjem škola i| slično; osnivanjem konsorcija za izvoz. A, u nas?! A što da kažem o našem biseru, o konavoskom vezu, o njegovoj umjetnič- koj ljepoti i industrijalnoj vrijednosti? U- sredotočen u Konavlima čeka Arbanase, da mu zadnje ostanke razgrabe! Imali smo svilogojstvo prilično rašireno u pokrajini, koje je moglo zemlji po strukovnjačkom mnijenju %), ne prevelikim gojenjem, kori- | stiti oko sedamdeset ...ilijuna kruna već g. 1836. Kakvu korist imamo danas od ove grane gospodarske, kraj upravo zavidnih povoljnih prilika za svilarsku industriju ve- M mm ma maii I A DANE da 2-1 7 a _ m a ra ne dogjemo dan prije u Cavtat. Zato bi bilo PRAVA “CRVENA HRVATSKA O nekim hrvatskim crkvenim | delije! Nijesu ni naši ćaci! Uza nje je za- dobro, da budu naše pozivnice za 9! ili knjigama. Kako je poznato, po našim | kon i pravo, te oni traže od tih novih de- bolje 10 ura, da tako uzmognemo bez stra- se selima pročita u svetačne dane preko spota pismene zabrane. Ali takove se za- ha stići željeznicom, što suđu nema nika- mise puku poslanica i evangjelje na hrvat- brane niko ne usugjuje izdati. Uwvjerili su kvih neprilika, jer može na 9 sati poze jeziku. To je stari običaj, koji je po- nas da dvorski savjetnik Vidulich, premda riješavati stranke iz bližnjih sela. Ova je stao pravom. Od narodne povlastice, da se | talijanaš, šija i vozi i ne zna ni sam kako naša molba sasvim opravdana, pa sc nada- riječ božja govori u jeziku razumljivu na- bi zabranio hrvatskim činovnicima ono što mo, da će joj se rado udovoljit i tako biti rodu, u staroslovjenskomu, ostadoše nam im zaken dozvoljava. Ljući su oni talija- na ruku narodu. — Konavljani. \ovi posljednji tragovi, koje latinizatori u- naški činovničići, koji čekaju avansmane, Iz Plata (Župa dubrovačka). | vedoše potjeravši omraženu im glagoljicu. kao neki Orfei, koji hoće da postane (i po- Ovitdbaići dijelta sa o Wa obo usi vo-|49-9 POIASA DASE A 0 FR. SRV pie PR SENNA.» de SE SD jedni i velezaslužni učitelj, g. Frano Rado. |$97! bio dobar, narodan. Čovjek, koji i hrvatski. Da je u talijanskoj Abisiniji pod nić, i to na novo odregjeno mu mjesto u| salo pozna živi govor, mora zatvorili uši lijepom talijanskom zastavom, koja je nje- Pridvorje. Kako je megju nama bio obiju. | Čoiće, kad mu se iersalipnsinm— ra 1 mu toliko mila, ne bi ga za cijelo do tako bljen vidi se po tomu, što na njegovom | Poslanica. Da su te knjige sa jezične stra- visokog čina promaknuli, kad ne bi bar odlasku 3.0. mj: sakugilo se je staro j\ne- loše, moglo bi se opravdati uzimljuć nešto znao abisinski. Ali nek znadu gospo- mlado, da pozdrave svog obljubljenog uči- |logod u otete poe" odijoce i vrijeme štam- da talijanski vlastodršci na financi, da: pri- telja i prijatelja, koji nam je bio srcu pri- posje. Ortografija p starinski, kojoj mo- tisnuto jače, sve to više skače, i da je za rastao, jer je megju nama kroz sedam go- |'8 prije u sebi proučit pismena i riječi, hrvatskim činovnicima cijela Dalmacija. dina boravka bio svakim savjetom i upu. P4 tek tad možeš pročitat puku. A ipak sej Nadamo se pak da primjer požrtvovni tom, radi čega će nam njegova uspomena | iko ne mače do sada, da se tomu pomo- | mladih činovnika u Zadru neće ostati bez uvijek megju nama biti. Koliko je djecu| 2. 48 nam s€ dadu nove knjige lijepa je- nasljedovanja u pokrajini. zika. Crkva je zaista najmanje ovlaštena, da Kapitul Franjevaca. U ponedie- ljubio i djeca svog dobrog učitelja, vidi se po tomu, što su se sva djeca plačućim o- čima od njega odijelila. Radujemo se braći Pridvorjanima na vrijednoj stečevini, a ne- zaboravnog učitelja pozdravljamo sa iskre- nim : Živio! — Plaćani. Iz Sv. Nedjelje (na Hvaru). Pošto se je pronio glas cijelom okolicom \nam jezik kvari; dapače ona bi morala na nj najviše paziti, jer je i to jedan grijeh, veliki grijelć prema narodu. Zato mislimo, da je skrajnje vrijeme, da se ovo zlo po- pravi, a nećemo ni malo sumnjati u patri- jotizam naših biskupa, da će se zauzeti za | \ovu narodnu potrebu. — Jedan učitelj. = | Dvojezični natpisi na «Lloy- ljak 18. o. mj. M. P. O. Urban Talija, ge- neralni Vizitator Franjevaca, pozvao je Fra- njevački Kapitul u Spljetu. Pod njegovim predsjedništvom bila je birana uprava re- dodržave Pres. Otkupitelja. Bili su birani: za Provincijala O. Frano Dr. Lulić, ravna- telj sinjske gimnazije; za Kustosa O. Mate Kardun, egzprovincijal i Lektor teologije u God. III. se pisanija svakomu zamjerila, toli više če-' 'stitom i vrijednom Dou Frani. Poštenja te- \melj je ne bjediti, kad se ne može doka- zati. Kad zaslužni Don Frano dokaže i dio onoga čim nas kori, prosto mu prigovara- nje; ne dokaže li nekg prizna da se je u plamu istrčao. Gradska kronika. Zadušnice. U stćnoj su crkvi dne 19. ov. mj. bile zadušnice za pokojnu kualjicu Jelisavu. Svečani izlaz «Gundulićeve, glazbe. U nedjelju dne 17. tek. mj. stu- pila je na javnost prvi put glazba hrvatskog pjevačkog društva «Gundulić». Taj je dan bio za dubrovačke pravaše dan osobitog veselja. Već rano jutrom čitao si na svači- jem licu veselje i znatiželjnost, kad će do- ći žugjena ura, da glazba izagje. Tačno u 7 sati evo glazbe. Okolo 30 glazbara upu- tiše se iz društvene škole pa na «Gundu- lićevu» poljanu. Tu pred Gundulićevim spo- menikom otsviraše hrvatsku himnu, koju velika množina sakupljenog naroda saslu- ša gole glave. Zatim glazba zasvira korač- nicu, te se/ uputi preko Poljane, da obagje gradom svirajući. Usput pozdravi presvj. Biskup?, Poglavarstvo i Općinu. Kad sti- gne ispod «Hrvatske Radničke Zadruge», da je g ea zomi ape: ruagoodnaa, du». O «Lloydovoj» upravi ovih dana po- | Šibeniku ; za Definiture oo. Karlo Dr. Ete- istini za volju moram se potužiti na onoga, geg, se je riječ u car. vijeću, te se radi oko |rović, Lektor filozofije u Šibeniku, Venće- koji 1 ove) glas sasuo, jer je _puka Izmi-. (oga, da se prama iznešenim tužbama stvar | slav Bilušić, Lektor na sinjskoj gimnaziji, VA. M NADOM a još ia 009 do | gredi. Sada donosi «Balkam», koji jeu Lloy-| Miho Kotoraš, guardijan u Sinju, Stanko 700 hektolitara dobrog vina; gradacija uopće | qove stvari vrlo dobro upućen, da je iz Be-| Marušić, guardijan u Imotskoj. Ovih se da- iznaša 13 supajeta, : neke bačve do M. iga stigla naredba, da se talijanski natpisi | na očekuje imenovanje guardijana u dva- rematunea: oko 150 bijeloga, izvrsnoga qa parobrodima imaju izmijeniti sa hrvat- naest samostana, i župnika na 68 župa, po- ro \skim i talijanskim natpisima. \dijeljenih u četiri biskupije: zadarskoj, ši- Iz Lećevice. Starčevićanska pobjeda. Dne benskoj, spljetskoj i hvarskoj. Bilo sretno! Nakon pune dvije godine prerevne službe! (2, i 13. o. mj. obavljeni su u Bjelovaru Mowčana kriza je danas obuhvatila na ovoj općini, ovih dana ostavio nas je'| popunitbeni izbori za gradsko poglavarstvo. | najšireg maha, tako da je najjače tvrtke i g. Dinko Baselli, koji kao podtajnik poka-|Qd 11 zastupnika izabrano 'e 7 starčevića- banke dovela u veoma teški položaj, a raz- zao se je vrijednim općinskim činovnikom naca, dok su naprednjački zelenaši propali, ne državne banke prisilila na ogiomni po- za, čipaka i tkanica, te obzirom o obilje, svakom pogledu. Bijaše plemenite duše , najinteresaninije je pad bivšeg odjelnog | vodene sealje? Nikakvu. Naš tipičan nehaj, i srca značajna, radišan kao mrav, radi čega | predstojnika Rojca. Utješljiva doista pojava tRNA t omslovašanje binčno indu- | je postigao mjesto stalnog tajnika uz pravo | kako svuda starčevićanstvo lijepo napredu- strije su uzrokom, da već sada je na umo- qa mirovinu na Janjini. Zbog svojih vrlina |je i istiskiva «naprednjaštvo». ru jedan njezin stari ogranak, naime indu- gio je (od svakoga ljubljen i poštovan, tako Spomenik kraljici Jelisavi. Od. strija svilenih dubrovačkih marama u Du-|da mu je općina u znak harnosti poklonil brovniku i u Gomilici. A bila je prilika da. ro PREDIN vanrednu pripomoć kao darak. Dok svak se upravo ovim obrtom razvije u Kaštelima ,, općini u velike žali njegov gubitak, žele i Konavlima industrija gospodskih ženskih rubaca i slično uz primjenu naših narodnih vezova poput japanske industrije. Ovom prigodom pripominjem, da dubrovački Ko-. navli imađu izvrsnu patriotkinju i učitelji- cu za primjenjivanje narodnog veza na go- spodske predmete u osobi učiteljice Miš u! Mrcinama. Žalibože g.gjica Miš nemože vi- še da razvija svoju patriotičnu djelatnost | na korist seljakinja i budućnosti ovog obr- slabog poštanskog prometa sa ta radi nezgodnog položaja sela Mrcina | spram osjalih konavoskih sela i njihovog željeznicom. dok se zabašuri i stvar padne. Mi imamo mu svako dobro u novoj postojbini Janjini radujuć joj se na onako sretnom obiru. -— fps. Iz Južne Dalmacije. Kod nas, ko ima svetaca taj pliva u sla- sti i lasti, pa i kriv; dok pravedan trpi. To ti je danas kod svakoga stališa. Gledajmo težaka; ako je imalo kriv, sve se srocalo proti njemu, i red mu je za bravu; dok go- spodičić sa finom izobrazbom, naperuša se tugjeg dobra, red je da bude spašen po što po to. Tu se njemu zateže, oteže, vrti, mota, bor za podignuće spomenika pokojnoj kra- |ljici Jelisavi u Trstu raspisao je natječaj za \macrt spomenika, koji će stajati 80.000 K. | Naše žalovanje. «Slavenska Misao» javlja, da je u Budimpešti Supilo tako o- bolio, da se jedva drži na nogama. Liječi ga Dr. Mažuracić. Bijedni Supilo! Uprav | «borbe», morati će možda prekrštenih ruku | motriti herojska djela i titanske napore svo«| jih drugova, da očuvaju čistu i neokaljanu | čast imena hrvatskog i netaknuta prava do-| movine. A on, Atlas, koji na svojim legii- | ma podržava čitavu politiku riječke rezolu: , cije, novog kursa, hrvatsko-srpsko-magjar- , Čipka, vez i ćilimovi dalmatinski izragjeni takovih primjera zabilježenih na stotine. |ckog bratstva, neće moći sudjelovati u «lju- | i prama ukusu internacijonalnog općins uz intenzivniju produkciju svilogojstva, do-| tično svilarstva, kao njihovu osnovu, uza. Iz Kotora. (Hrvatsko pjevačko društvo «Bokelj»). sve to veću svjetsku reklamu o Dalmaciji, | Gdayna je bila želja mnogih rodoljuba, da uza domovinske sveze sa našim narodom ,; se ustanovilo jedno pjevačko društvo u | <žna magjarski»! A mi nadodajemo: i ju- | i i ići tva, Kad se malo odmorimo, eto nas vra kreševu« ! ! | A njegovi «junački» drugovi? Već pred- \stavljaju njihovu duševnu potištenost i oča- | \janje. Ta fali im desna ruka! Jedini koji višak svog kamatnjaka. Eogleške su banke u razmaku od samih osam dana povisile kamatu od 2'/9% na 7%; Austro-ugarska banka je pak zadnjih dana povisila ponov- no kamatu na 6 i 7%. Posve naravno da su ovo teško novčano stanje do sada naj- bolje oćutile banke i tvrtke, a i njihovi či- novnici, kojima dijelom bijahu plaće sniže- ne, a dijelom iz službe otpušteni. Daljnje pak ovakovo stanje oćutitće i naši trgovci, a i seljak, koji neće moći ni kod domaćih, a to manje kod stranih zavoda naći potreb- na novca. a da za nj ne bude plaćao 7 i da i nas, koji dobro poznamo stanje našeg bilo trgovca bilo seljaka, ovo pitanje zanima. Nadamo se ipak, da ovo neće potrajati dugo vremena. Borba hrv. delegata u Pešti. Rezolucijoniaške novine stale su opet, da uzvisuju držanje hrv. delegata u Pešti, pa se side na nas, koji tobož nećemo da zna- mo za tu njihovu borbu. Nama se pak sve čini, da_smo tu borbu hrv. defegata bolje \upoznali od niih samih. Ako se ne varamo, hrv. su delegati mnogo žešću opoziciju vo- i i ji | i t I ili u peštanskom parlamentu oljeću, u Americi, obzirom na tog najjačeg potro ovom gradu. Ta se je želja već ispunila, i\nak «zlatnih satova»! dili x sa ansko! %. ' : s proljeću šača predmeta za luksus (sjeverne ameri- nrovija društva biše od vlade odob | licij Puli. Prče- pa čim je urodila? Zar je Hrvatskoj bilo pravila društva biše od vlade odobrena pod| Državna poliolja u € ul“ | priznato barem ouo pravo, koje joj je i na- : : sa: t : s | h Š sat : kanske države) mogli bi biti tri nepre ušna naslovom : Hrvatsko pjevačko društvo «Bo- | kom. nove godine ustanoviti će se u Puli | oodbom zajamčeno; zar joj je ma u čemu vrela narodu za privredu. S druge strane ,,; ki < ije i p g \ kelj». Za sakupljanje članova mnogo se za- državna policija, a sastojati će se iz počet: | polje bilo ? Hrvatskoj je naprotiv uza svu čipka, vez, pletivo i tkivo narodno su 000 \ ti : | g. Tripo Delso, koji je lijepi broj sa- redni zo ME komi 48 kupio, što muških što ženskih do 40 čla- : ' "\mova i članica. Već su neke pute u crkvi i i i još da- |_. ; . a soci ro ro kit popa So ri = zo ie dragi , S oi u teljaša stone crkve sv. Tripuna, koji se svije grli s patitnvagnjiiie g qa e marljivo zauzimlje da pjevače poučava. Ve- Pjevati gr ući odi \o.na smo se radovali ustanovljenju spome- PODA e ruku go oo i 1. ća, "utog društva, i želili mu svaku sreću, ali E: ya : . o: E viši rać4 ovu našu radost ne izrazismo javno, pro- grabe ovo blago iz Dalmacije: i briga nas matrajući na okolnosti i neslogu ovdješnjih ka od 100 ljudi. — Javljaju, da će se i u | \ Zadru isto dogoditi. | | Slovenski zastupnici o hrvat. skom pitanju; U carevinskom vijeću | u sjednici od pretprošlog ponedjeljka, go-| \vorili su većinom sami slovenski zastupni- \ci, koji se dotakoše i hrv. pitanja. Zastup- \nik Šuklje je rekao, da je fiasko riječke! resolucije jasno dokazao, da je nemoguć \trajni sporazum sa magjarskim imperijaliz- | opoziciju hrv. delegata, magjarski jezik na željeznicam proveden, a «narodna» se vlada morala pod višom presijom zahvaliti. Ovo bijahu plodovi borbe hrv. delegata! Pa kad nam samo iskustvo dokazuje, da i najžešća opozicija četrđesetorice Hrvata u Pešti ne može nam koristiti, kad su sami delegati na njihovom svečanom povratku u Zagreb javno pred Jelačićevim spomenikom priznali, da se s Magjarskim vlastodržcima neda ni- za narodnu košulju, dok je koža čila. Vri- jeme je skrajnje, da se trgnemo iz nehaja i da sačuvamo poznijim našim pokoljenji- ma svoj obraz i svoju dušu: narodno umi- , stare uzorke veza, čipaka, pletiva i ikiva, te i ostale predmete narodnog umi- jeća. Nastojmo, da sve ovo blago spremi- mo na vrijeme u svoju kuću u etnografske muzeje, koji bi :e imali osnovati u Spljetu (za srednju i sjevernu Dalmaciju) i u Du- brovniku (za Dalmaciju južno od Pelješca). P. Burić. Vijesti iz naroda. Iz gornjih Konavala. sudu u Cavtatu). Sad je o- bičaj, da se sve srranke bez razlike udalje- nosti pozivlju na 9 sati na raspravu. Na taj sat one moraju biti na sudu, jer inače mogu Hrvata, da iskreno kažemo, posumljasmo: i hoće li spomenuto društvo z apre - vati i| om. I u neslavenskim krugovima Austrije opstojati za dugo vremena ? Ta naša radost 5% lek rina i: VE malo potraja a sumnja se obistinifa opazeći. e i Herceg-B M čb samo tet vih dana nekoji članovi društva izigraše ne, i i lijepo njihovog učitelja, g. P. Fretti-a, koji SN os M re videći neiskrenost nekojih članova, zahvali, J k : aka je |dru. Nuždno je, da se i vrata za riješenje se na službi učitelja te istupi iz društva 81. godbenog pitanja traže i to u Zagrebu nekoliko članova, i tako društvo propada, vejika je š Pe kv sik; ii mješte napretka nazadak. Kako čujemo, o- stiti monarhiji. — Zastupnik Grufenauer ve- | od nekoliko godina Hrvatsko pjevačko dru- štvo «Zvonimir», pa u slozi i požrtvovno- sti članova lijepo napreduje na diku Mu- \|ljana, koji svi složno i ponosno viju hrvatski barjak, da mogu služiti uzorom. Ove retke napisasmo iz ljubavi spram društva, pa se nadamo da će uvjereni Hrvati kotorski po- radit, što će bit na čast i, napredak hrvat- skog pjevačkog društva «Bokelj». — Ro- doljub. što veoma žalimo. Eno na Mulu opstoji | izručila Rijeka. — Zastupnik Ploj rekao je, \da je nuždna revizija dualizma, a to se sa- mo može provesti na temelju riješenja 4r- vatskog pitanja. Hrvatski jezik na direkciji fi- nanolja. Pišu nam iz Zadra: Ovdješnji talijanaši smatraju ove financijske urede kao neku podružnicu talijanskog vanjskog mi- nistarstva. Naše činovnike Hrvate, koji su u manjini, htjeli bi gnjaviti kao robove. Na- ši se ipak nedadu, već otrag vremena po- Domaći pregled. češe hrvatski uredovati. Talijanaši su mu- čali dok je Hočevar bio na dopustu; go- vorkalo se naime da se niti neće vratiti. Sad, kad se je vratio, podigoše glavu, te Nardelli posve je dobro, i do počeli opet progoniti činovnike, koji'su po- išta za Hrvatsku dobra isposlovati; kad im sva usta bijahu puna usklicima: dolje na- \ godbom, odakle tolike smjelosti, pa od nas, koji i danas ono isto tvrdimo o čemu su nas do jučer sami rezolucijonaši uvjeravali, \tražiti nekakve svjedočbe priznanja? Zar nas cijene tako kratko-pametnim? Naš «pa- metni put», za kog se «Crv. Hrv.» toliko za- nima, je onaj, za kojeg se je i ona zagri- javala do nazad kratkog vremena: dolje na- godbom ! Kad znamo pak da hrv. delegati u magjarskom parlamentu sve rade samo, da uzdtže nagodbu, mislimo da smo posve dosljedni, što i u ovom istupu delegata ni- šta dobra za nas ne vigjamo. Ovo je za nas jedna bezuspješna kušnja, koja će sa- mo naš položaj još gore oteščati. tinskoj Svezi». Jer se tu objektivno raspra- rvatski uredovati. Polako Don Frani ivaniševiću. Dali smo pomoćnikom u list skladni i stvarni članak o «Dalma- Ba - Sladović bio je ustoličen Račišća. vlja, nijesmo ni snijevali da će se DON| Canon Frano, i to kako naljutiti. On zna da ga : štujemo i častimo, zato nije imao slijediti buncanje nekih listova i oj a Jelaska za g.glicu Anku kojim naš list diše, struji, kojom naš list plovi; a mađasve ne kazati da o poštenju poća brašna, ponovo je poskupio kruh po [najviše govore koji ga nemaju, Takova bi 2 novč. po kilogramu. ; pozdravi društvo, na što ovo odgovori si- panjem cvijeća i pozdravljajući društvenim barjakoim. Zatim glazbari ugjoše u «Zadru- gu», gdje im Uprava bijaše spravila pristo- jan ručak. Iza kako se pokrijepiše, obagjo- še ope! građom svirajući pak na Pile, te usput pozdraviše kafanu g. Perića, na što ih ovaj počasti slatkišima i pićem. Na 9 sati bijaše sv. misa u cikvi sv. Vlaha. Ve- lika povorka uputi se iz društvenih prosto- rija naokolo grada do crkve: na čelu po- vorke glazba, zatim društveni barjak a za njim preko 200 članova te najzadnja U- prava. Iza svršene sv. mise, opet povorka obagje .istim redom grad, pak na poljanu «Jezuvita», gdje se je fotografirala glazba sa društvenini barjakom, upravom i odbo- rom za ovu svečanost. Otole se svak razi- gie.'Na 11 je sati glazba imala, da olsvira na «Stradunu» birani program. Nešto lijepi \dan kao usred ljeta, a nešto znatiželjnost da čuju novu muziku, «strađun» se bijaše napunio ko šipak. Netom glazba zasvira pr- |vu koračnicu, sjati se oko nje sila naroda. Zatim nastavi sviranjem komada po pro- gramu. Giazba je svojim sviranjem, biva nam ga je žao. Baš sađa u potpunom jeku | go o; pa je ovo zadnje i najglavniji uzrok preciznošću i ljepotom izvedbe svakoga u- prav iznenadila, tako daju je svak bez raz- like stranke jednodušno pohvalio. To nam \je veoma milo, jer je to na diku stranci, koja glazbn uzdržava a na pohvalu vrijed- inom učitelju g. Vjekoslavu Rahi i muzi- | kantima. Svi su nastojali, da što bolje iz- |vrše svoju ulogu i uspjelo im je, a nada- sve vrijednom komnetisti g. G. Demitrisu, |bombardinisti g. Tripu Tomasu, g. Jozu |- vančiću i ost. Iza svršena programa glazba \obagje gradom svirajući do «Hotel Impe- |riala», gdje čekaše puna sofra. Uz vrijednu |upravu i sve muzikante bijaše na objedu i odbor svečanosti. Preko šampanjca palo je \lijepih nazdravica sa strane uprave, odbora li muzikanata ovom po nas veselom danu. U veselju zabavljajući se, ostalo se do bli- \zu 3 sata. Na 5 sati poslije podne uz u- žežene električne lampićne glazba obagje | gradom svirajući, praćena od velikog imno- ištva naroda i opkoljena bengaličuom ra- | svjetom. Nakon toga uprava počasti glaz- bare čašom pive u društvenoj školi. | tako se svrši ova svečanost. Kako rekosmo glaz- ba je stekla od svakoga priznanje i pohva- lu, a i zaslužila je. Da je ova stvar ovako lijepo poslije tolikog truda uspjela, zaslu- ga je u prvom redu vrijedne društvene u- prave, a osobito predsjednika g. Marka Mi- trovića i zauzetnog upravitelja g. Petra |. Orepića, kao što i radišnog odbora, ie već spomenutog učitelja g. V. Raha, koji nije ni truda ni vremena žalio, da muzikante što bolje uvježba i izuči. Eto, Bogu hvala, sve je u redu uspjelo i mi se ponosimo ovom našom glazbom, koja je prva starčevićan- ska glazba, te želimo da bude cvasti i na- predovati sve to bolje i ljepše, što smo u- vjereni da hoće pod vodstvom onako vri- jedne uprave i onako valjanog učitelja. Imenovanje. Presvj. biskup Dr. J. Marčelić imenovao je Mp. Dum Frana Gla- vovića župnim pomoćnikom u građu, a mla- domisnike Mp. Dum Nikolu Uukovića žup. pomoćnikom u Blatu na Korčuli, i Mp. Dum na Kuni. Pir U četvrtak se je vjenčao g. Antun Nupić. Bilo sretno! Skupoća kruha. Uslijed velikih sku: FMNEC šiljania licta am = nhustav?*? Čara w zmaa — nA BA Ae