Br. 147.

Hrvatski sabor.

Naša štampa danas ničim drugim
nije tako zanimana, kao hrv. saborom,
koji je već u četvrtak počeo svoje, za
sigurno, kratko ovogodišnje zasjedanje.
Reskript otvora hrv. sabora, čini se
pak, da je osobito uskomešao rezolu-
cijonaške redove. Našoj je javnosti
poznato, da hrvatski delegati vode

poslati u hrv. sabor, a da tako u sva-|čice», n

kom slučaju budu sa starčevićancima
u većini proti staro-magjaronima. Ne
učine li zadnje, moramo zaključiti, da
rezolucijonašima nije ni do Radodczaja
ni do pragmatike već do svog položaja
te mislimo, da se više neće naći onih
koje će moći pisanje rezolucijonaških
novina zavesti i uspjeti prikazati im
stvar protivnu neg što je u istinu.

 

danas u Peštanskom parlamentu op-
strukciju proti nagodbi, kojom nastoje
prisiliti Magjare na ukinuće poznate
željezničke pragmatike, kojom se u
Hrvatsku uvodi magjarski jezik, a koju
su Magjari proveli u proljeću ove iste
godine, unatoč ondašnjoj opstrukciji
hrvatskih delegata, i prisilili ih dapače,
da ostave Peštanski parlamenat i po-
vrate se u Zagreb. Ne ćemo ovim da
proročimo, da će ista sudbina snaći i
danas naše delegate, hoćemo samo još

Dr. Frank kod Dea: ekerle

«Hrvatsko Pravo« od 10. o. mj. donijelo
je iz saborskog kluba Starčevićeve stranke
prava communique o razgovoru g. D.ra
Franka s ministrom-predsjednikom Weker-
lom. U tome se priopćenju veli, da se do
razgovora, koji je trajao pet sati, došlo na
kraljev zahtjev. U razgovoru, da je Dr.
Frank odlučno izjavio: da Starčevićeva hr-
vatska stranka prava ostaje strogo na sta-
novištu svoga programa i načela, te da se
ona ne upušta u nikakve pregovore ni s

PRAVA CRVENA HRVATSKA

imovine govori, da su od isgona sve stvari
bile zajedničke (ovo inače nije istina) a
Dorbić da stvari što su isprva privatne bile
sađa su 'općine; da se danas sve centrali-
zuje kao u velikim industrijalnim fabrikama
(kao da se tim ukida privatna imovina).
Dazzi : ako je privatna imovina po narav-
nomu pravu, zašto svak neima, (kao da se
radi ovdje o faktu a ne o pravu, i kao
da se može iznaći neko, koji nema bar ne-
što svoga. (Dazzi: da su apoštoli sve za-
jednički imali) kao da su wogje socijalne
demokracije voljne odmah sutra uči u je-
dan samostan, ostaviti sve što imadu i one
milione, što su sebi pribavili od kada su

ego je istina da mu se nije ni i-
malo što pobijati, pošto čitav govor i re-
plike O. Talije su bili tvrdnja, da je oso-
bna imovina «inerente alla natura umana»,
na što mu bje preobilato odgovoreno. Nije
istina da je iko uvrijedio O. Taliju, ni prije,
ni kroz, ni poslije konferencije, ni od go-
vornika, ni od publike. Nije istina da je tri-
jezno i objektivno odbijao naše doskočice,
nego je istina da ma naše dokaze i argu-
mentacije nije se ni osvrnuo a ja sam ga
5-6 puta zamolio neka bude bezobziran,
neka se megju nama smatra kao u crkvi,
da smo mi jamci slobode govora i ako se
česa boji, da smo jamci i njegova života. *)

4. Nije istina da je «gospodin konferen-
cijer do dva puta bježao iz dvorane, pa bi
ga zamjenio g. Dorbić», nego je istina, da

išao u zahod. %)

dvorane, ostavivši O. Talija padrone del
campo», nego je istina, da nakon što je O.
Talija opetovno obećao sutra na večer na-
staviti raspravu, ja sam zatvorio konferen-

dok je drugi opetovao O. Taliji, Dazzi je

9. Nije istina da smo ja i Dazzi «puni
ljutine zgrabili svoje šešire i pobjegli iz

vogje, podijeliti ih bijednim i nevoljnim).
Dazzi: da su amerikanski kapitalisti nepra-
vedno. stekli svoje kapitale (kao da ovo
spada na predmet, i kao da O. Talija brani
lupeštinu i nepravednosti, a on brani pri-
vatnu imovinu. (Dazzi: da je crkva stala
uz kapitaliste e sfruttava i poveri) kao da
ovo spada na predmet o komu je govorio
O. Talija_i kao da je ovo istina, dok je
istina da se ima zafaliti crkvi osnivanje
gotovo svih dobrotvornih institucija). Na

 

God. [TI.

se može mijenjati, ona je stvar subjektivna,

Prama ovomu principu «/až> n.p., koja se
od svakoga drži nepoštenim i sramotnim
|djelom, mogla bi za koga postati i biti naj-
poštenija i najsvetija stvar. Ne znamo hoće
li Dorbić, da ovaj princip stavi u praksu.
On govori «istina je, da nakon što je O.
Talija opetovno obećao sutra na večer na-
staviti raspravu, sam zatvorio konfe-
renciju». Svi pošteni ljudi, koji su"tu bili,
govore da je ovo «laž». Iz usta O. Talije
nije se čulo nikakovo obećanje, nikakov
kompromis, već se je čulo da pita riječ,
kada ga je Pazinović do dva puta upozo-
rio, da ne prekida, obećao je tada O. Ta-
lija da neće prekidati, ali da mu se dade
riječ. Dorbić govori: da je zatvorio sje-
dnicu, Kako? Svi koji su tu prisutni bili,
kazat će da je Dorbić uzeo šešir (a to je
prije njega već učinio Dazzi) pa naglasu-
jući: «se c' & proprieta dovrebbe essere in
paradiso», izagje iz dvorane. Pa se ovako
dakle zatvaraju konferencije? — Bit će to
neka nova moda! Dorbić kaže: da je smje-
šeći se izašao. Bit će možda, ali imade

 

jednom ponoviti, kako je s Magjarima
svaki prijateljski pakt bio  besvjesan,
i ustvrditi, da je ovakova borba ne-
stalna. Ipak ima ih, koji se ili bolje,
koje je pisanje sezolucijonaških novina
zanijelo za ovom borbom. Latinska
poslovica veli «Finit coronat opus»,
a konačna svrha ove borbe bila bi, dd
se nagodba i nadalje uzdrži i pravično
vrši, te da se suglasno tome i prag-
matika ukine. Provedenje nagodbe koja
je i jedina uzrokom današnje ove bor-
be delegata, bio bi konačni njezin cilj.

Magjari ne bi nam, za sigurno, mo-

kime, dok se kraljevini Hrvatskoj ne prizna
njezina: nezavisnost i ravnopravnost.

Obzirom na današnju situaciju izjavio je
Dr. Wekerle D.ru Franku, da će se u Hr-
vatskoj vladati "ustavno;  u(slučaju uskrate
indemniteta, da ne će sabor biti odgogjen
nego raspušten, a da će se izbori provesti
bez nasilja.

 

 

 

Otvor sabora.

Prije otvora hrvatskog sabora hiljade su
naroda manifestirale za opće pravo glasa.
Sabor se je otvorio u 11/9 sati. Kad se je
Rakodczay pojavio, nastala je zaglušna bu-
o : i TEN ka bez razlike stranaka proti njemu i Ma-
gli silom turati magjarski jezik, da na- | gjarima. Po govoru predsjednika Međako-
godbe nema, pa ko nam jamči, da |vića, u kome je kazao, da je sabor bio sa-
neće Magjari, i ako sad budu prisiljeni | zvan u srpnju radi izborne reforme i želje-
popustiti, a što je inače isključeno, | zničarske pragmatike, iznio je Mažuranić u-
svoje namisli i kašnje u boljoj zgodi sred burnog odobravanja prešni predlog da
provesti, kad im ipak nagodbu niko sabor zaključi, da se bana Rakodczaya sta-
ne dira, kad im ona i nadalje u "U- | nik je na to kazao, da će se o
kami ostaje a po kojoj su i danas to raspravljati u toj sjednici.
ist?», pače u doba pomirenja, proveli? | Poslije toga bili su izneseni još ovi pre-
Nije li dakle opravdana naša. tvrdnja, | dlozi: Elegovićev o proglašenju pragmati-
da je ova borba nestalna > — Magjari ke ništetnom; Bošnjakov o promjeni po-
su po nagodbi sazvali i hrvatski sa- slovnika; VI. Franka o općem pravu glasa;

4 VE J. Franka o biranju odbora, koji će pretre-
bor, koji bi imao Rakodzcaja ili uzdr- | gaj reskript o imenovanju Rakodczaya «ba-
žati u banskoj vlasti ili srušiti ga. Pi- nom», i po tome legalnome postupku osu-
tanje je sada, što bi rezolucijonaši u-|dit ga.
radili, da u hrvatskom saboru ne sjedi | Kad je na to Rakodczay hotio govoriti,
onih dvadeset omraženih frankovaca; nastala je strašna buka sa strane starčevi-
kako bi oni istodobno glasovali nepo- “anaca i koalicije. Tada je Rakodczay o-

g staviv reskript, kojim je imenovan kralje-
vjerenje Rakodzcaju u hrvatskom 34") vim povjerenikom, izašao iz sabora. Nakon
boru, a zapriječili provedenje austro-u- malo opet se je povratio"u gala paradi i
garske nagodbe u peštanskom  parla- pročitao drugi reskript, kojim sabor biva
mentu. Nami se barem čini, da bi bi- raspušten.

li prisiljeni ili opstrukciju  zapustiti, — Uz veliko oduševljenje zastupnici su i
da Rakodezaj ne prodre, ili Rakod- Salerije zapjevali «Lijepu našu».

czaja propustiti, da zapriječe nagod-
bu; drugog izlazka za sigurno ni
rezolucijonaši neće naći. Očito je da-
kle, da bi rezolucijonaši bili već ii 145, u rubrici «Domaći pregled», tiskan
rali izgubiti nadu u ikakvu pobjedu ili je članak ,,O. U. Talija i socijalisti
barem «blamažu» nad Magjarima, da u Spljetu“, Pošto se u tom članku is-
danas ne bi bilo dvadeset starčevićan- krivljuje istina, kod konferencije i tvrdi ne-

 

predlogu

 

 

Domaći pregled.

vi pod optužbu radi pragmatike. Predsjed-|.

|U listu «P. C. H.» dneva 30/XI. 1907.,|

ciju i smjehajući sam izašao. “) ovo je sve O. Talija odgovorio. Dazzi: da

6. Nije istina da sam «gledao da pobu- je crkva napisala grčki i latinski djela sv.
nim masu protiv O. Talije», nego je istina |Qtaca, da ih prosti puk ne razumije, da je
da sam neprestano sokolio O. Taliju neka osudila bibliju, da je Pio X. osudio kršćan-
napokon reče što ima reći a pohvalio sve-|sku demokraciju, da sc O. Talija valja da
ćenike, koji su jedini od naših protivnika, pokloni Papi, ako vjeruje u njegovu 1iepo-
koji su imali srca u našu sredinu doći ra- grešivost; da je Papa osudio Murri. (Sve
spravljati. Pozvah prisutne ne prekidati go- |ove zadnje ludosti izrekao je Dazzi, na
vore ni sa odobravanjem, ni sa neodobra- koje nije mu O. Talija odgovorio, jer mu
vanjem. ?) nije bila data riječ premda je dva puta

Spljet, 3/ XII. 1907. pito. (Dorbić: da ako imade privatne imo-
vine bilo bi je i uraju). Dorbić pošo u raj
da vidi kako je tamo, pa našao da tamo
rivatne imovine nema, bilo mu možda žao
ostaviti svoju privatnu imovinu, pa je zato

i a : ju 1 i 1. Dećembra
prednjaci djaci, obećali su socijalistima, da e pa meme Re E U
E ya potoa ok grada uje milije iti u pakao, jer se možda nadao da
sastavljat ispravke u ime $ 19. o štampi | '4mo privatna imovina ostaje netaknuta).
te da će ih predat upravi «Socijalista» i Prema ovomu vidi se da se je obilato go-
M Dieter prijatan, LP SREMSKA O
pismo na i». | 4
Ovim oma pokazali su i sami soci. |čiće i drugo ništa, na koje je O. Talija od-
jaliste da su učinili fiasco; pobojali se da | &9vorio, raspršao, premda nije na sve, jer

to nebi na javu izašlo, pa htjeli tim nekako | SU konferencijeri ostavili dvoranu prije nego
isu O. Taliji dali riječ da im odgovori.

zastrašiti O. Taliju. i nječ da )
| #) Ovaj ispravak kao da je učinio jedan | Porbić govori: «Ni prije ni poslje konfe-
\koji tu nije bio. Po svjedočanstvu onih, | "erćije nije niko uvrijedio o. Taliju». Bit
|koji su tu bili i prama bilješkama, koje su |će tako, ali iz zapisnika proističe, da je baš

Jerko Dorbić.

') Ovaj ispravak može se zvati preventi-
van. | evo zašto. O. Talija primio je bezi-
meno pismo, u komu mu se govori: «Na-

 

 

 

 

|se tu vodile, proizlazi ovo: 1. Da je Dazzi | glavom Fobić. apoebetnao. svoje. otnnjk:i

|govorio od 10% do 10% i nešto dulje. | <COlleghi! il clericalismo & il nostro piit
|2. Da nije govorio «o osobnoj imovini», | %6canito, sincero (sic) nemico, esso non solo
| već da je najprvo analizovao ideje komu- in chiesa ci perseguita, ma ecco viene tra
|nistične Konfucija, Aristotela, naročito nje- di noi su! nostro luogo a confutarci». Po-
\ gov dokaz za legalnost ropstva, Platonovo | Što su socijalisti dali svakome slobodu da
\djelo o repuplici. Tada sašo na kršćanstvo, | 49&ie i da govori, dosljedno i O. Taliji,
| koje se je opiralo ropstvu; citirao sv. Jera |P4 ga ovakovim pozdravom pričekati, prije
\i Agostina tumačeći njihove riječi, kao da |"€89 je stao da govori, prije nego su znali,
\oni stoje protiv privatne imovine. Dalje ra- što će govoriti; ako ovo nije uvreda bit će
\zlagao ideje Mora, Campanelle, Bruna, Ro-| Možda un bel complimento.

\useau, sv. Simona Turijera, Owena, Pru-|  Dorbić govori: «Nije seniti osvrnuo na
| dona, Marksa. 3. Pošto ovakovo razlaganje |"aše argumentacije, a ja sam ga 5-6 pula
| nije bilo za kontraditorij, jer su se nava-|čamolio neka bude bezobziran .. . da smo
\gjale tugje misli, lu O. Talija nije mogao |mu mi jamci slobode .. .» Na zadnje doka-
povjest zanijekati, kao što nije mogao za-|e odgovarao je O. Talija samo prekida-
|nijekati, da su Dazzi i Dorbić bili to jutro |jući, jer mu kašnje nije se dozvolilo govo-

|s njim u dvorani; O. Talija da se upusti|riti. Obećavala se je riječ, ali mu se nije
dala kašnje. Dazzi i Dorbić su govorili je-

dan nakon drugoga a to nije smjelo. biti,
to ne znači slobodu riječi. Sloboda je riječi,
kada jedan svrši, da drugi odgovara. — ls-
tina je, da je Dorbić govorio O. Taliji:

\Dazzi-jem u kontrađitorij, htio je čuti iz
usta Dazzi, što on misli o privatnoj imo-

\vini. I pošto se je izjavio Dazzi, da se pri-

|vatea imovina imade ukinuti, tada ga je
\opet pitao: može li se utopijama riješiti so-

sinijeh, koji odaje ljutinu. Ostaviti dvoranu,
ne pozdraviti ni oponenta ni publiku već
je ostaviti kao ablativo assoluto, to se ne
radi a da ljutina ne uzavri i prekipi.

' Nije se čulo u ustima Dorbića pohval-
nih riječi prama svećenstvu, osim ako ni-
jesu one, što smo gore naveli: «il clerica-
lismo & il nostro accanito sincero nemico . ..
non solo in chiesa dove noi non šli possia-
mo rispondere, ma wiene ečco tra di noi in
questo luogo a confutarci». — Ovim se ri-
ječima ne hvale svećenici, već prezirno od-
bijaju; ovim se riječima ne kaže da je O.
Talija imao srca u našu sredinu doći ras-
pravljati i zato da ga valja pohvaliti, već
se kaže, da je O. Talija imao smionstva

 

 

 

 

 

 

stupiti na socijalistično mjesto, kao da mu
je malo crkva, gdje progoni socijaliste, koji
mu tu ne mogu odgovarati. Ovakove tirade
za Dorbića nijesu tirade da bune masu,
nego su najfinji komplimenti. Hvala soci-
jalistima, na ovakovim komplimentima !

 

Mnogo novaca se godimice potroši na razna bez-
koristna sredstva, da narušeno zdravlje povratimo, nu
ipak u većini slučajeva uzalud. Ali otkada je g. Al-
bert Miiller u Budimpešti V/36 kotar, Vadasz ulica
broj 34, svoj dvostruko elektro-magnetički križ R. B.
broj 86.967 bolujućim ljudima na raspolaganje stavio,
jest uspjeh istoga kod reume, gihta, ischiasa, astme,
želudačnih i srčanih grčeva, živčanih boli itd. neiz-
bježiv, što svjedoče nebrojena zahvalna pisma i pri-
znanice, koje mu danomice stižu, od kojih slijedeća
objelodanjujemo :

I. «Vrlo štovani g. Miiller! Ja sam trpio mno-
«go godina na reumi, nu otkada sam Vaš stroj upo-
zirebljavao, izgubio sam sasvim tu bol. Primite ....
«itd. Sa veleštovanjem Marija Schenk, Ujverban 19.
«Studenoga».

II. «Štovani g Miiller!_ Primljeni dvostruko e-
«lektro-magnetički križ djeluje izvrstno, molim Vas
«s toga još jedan stroj mi priposlati. Sa štovanjem
«Ivan Holub, župnik. Zalaszegvar dne 17. Rujna.

 

Gradska kronika.

pHrvatska Radnička Zadru.
ga“* evo je opet oživjela, preporodila se,
uskrsnula je baš kao fenić-ptica iz svoga
pepela, da bude odsada kao i dosada neo-
boriva tvrgjava hrvatske misli u ovom sta-

 

 

skih zastupnika. Istina, da su se sve
frakcije starih magjarona izjavile soli-|
darnim sa koalicijom, ali ima ih i koji
su pripravni spasiti Rakodczaja; pa ko
nam jamči, da se i ostali neće ovima
priključiti, te ga zajednički poduprijeti.
Gospoda rezolucijonaši znali su i ovog
puta naći izliku, kojom hoće da o-|
pravdaju i uzvise ostanak svojih de-'
legata u Pešti, a da omalovaže položaj
Starčevićanaca u hrvatskom saboru. Oni
vele, regbi ironično: «eto starčevićan-
cima prigode, da svoju politiku načela
pokažu na djelu». Ne znamo što re-
zolucijonaši ovim hoće u istinu kaza-
ti? Ili se boje, da će starčevićanci
odjednom postati nagodbenjacima te
glasovati za proračun; ili su pak sje-
gurni, da starčevićanci neće uspjeti
uz svu opoziciju, buduć u saboru sje-
di veći broj magjarona, koji će za si-
gurno, primiti proračun, a tad zava-
rati javnost, kako politika načela ne
vrijedi na djelu. Mi, koji poznamo do-
bro rezolucijonaše, ne ustručavamo se
reći, da su smijerali na ovo zadnje, a
tim više kad znamo zaključak delega-
cije, da će ostati u Pešti da opstruiraju.
Rezolucijonaši će, ako iskreno misle,

istinitih stvari, kao predsjednik konferencije
smatram svojom dužnošću, a kao interesi-
rana osoba, zahtjevam po pravu, kojega mi
daje $ 19. tiskovnog zakona, da se u br.
146. ili 147. uvrsti slijedeći

Ispravak : ')

1. Nije istina, da «O. Talija ipak ga je
izazvao nekako na polje, pitao ga što on
misli o privatnoj imovini», nego je istina
da je predavač G. Dazzi sat i pol govorio
o osobnoj imovini, citirajući . misli pi

cijalno pitanje? Dazzi mu je odgovorio da
ne, odatle O. Talija zaključio da socijalna
demokracija neće nikada ga riješiti jer se
hoće da služi utopijama izmegju drugih i
tom naime ukinućem privatne imovine, Zato
istina je, što smo pisali «O. Talija nekako
izazvao Dazzi-a na polje,

') Zbilja tako. Dakle O. Talija samo pi-
tao Dazzi-a: misli li socijalizam riješiti uto-
pijama socijalno pitanje? Pa dalje ništa.
Pa pitamo mi, da što su radili Dazzi i Dor-
bić od 10% do 12% u dvorani, kada O.

 

crkve i predhodnika suvremenog socijaliz-
ma. O. Talija je samo primjetio da govor-
nik ne mora onako shvaćati misao Sv. Au-
gustina. *)

2. Nije istina, da «prihvati O. Talija, te ja-
kim dokazima pokaže da je to prava uto-
pija, da se socijalna demokracija hoće da
služi utopijama, da riješi socijalno pitanje,
da ne dade društvo reformirati utopijama
nego uništiti», nego je istina da je O. Ta-
lija upitao Dazzi-a : «Intende il socialismo
sciogliere il problema sociale con |' utopia ?»
a Dazzi mu je odgovorio: «Bisogna inten-
dersi prima. Cosa intende lei per utopia ?
Con I' utopia classica, no certo». Dalje nije
istina da je ikakovi dokaz, ni jaki ni slabi

pija, a o uništenju družbe nije ni riječi
rekao.

3. Nije istina da «Kušali su da mu od-
govore, ali dakako na svoju, te nije falilo
uvreda. O. Talija mimo je stao, na uvrede |
se ne osvrćao, do iri puta preuzimao riječ, |

 

 

 

morati barem neke od svojih delegata |

Talija nije ni jakih ni slabih dokaza naveo,
da je socijalizam utopija ? Bit će možda šu-
tjeli i vagigjali O. Taliju ili on njih ? Dok
iz pismenih bilježaka proizlazi, da je O.
Talija naveo razloge protiv ukinuća priva-
tne imovine; a) što je kod svih naroda i
svih vremena pripoznato kao pravo naravno,
to se ne dade ukinuti; b) ono što je ine-
rente alla natura umana to se neda uki-
nuti; c) čemu bi se svak usprotivio, kao
nepravdi, to se neda ukinuti. Talija je poda-
stro program socijalne demokracije i kršć.
socijala i pozvao se na publiku neka sudi.
— Pošto i ludo dijete vidi, da je utopija
ukinuće privatne imovine, stoji što smo mi
l

naveo za dokazati da je socijalizam uto- | pisali,

*) Dorbić govori : «Nije se imalo što po-
bijati». — imalo se je što pobijati, ali se
nije moglo ni pobijati ni pobiti, Dorbić go-
vori : «Našto se je obilato odgovorilo». Bit
će se obilato govorilo, ali se nije ni naj-
imanje odgovorilo. Kako se je odgovorilo?

 

 

 

objektivno, trijezno, odbijao njihove dosko-

Dazzi: da dokaže da nije utopija ukinuće

«dica tutto quello che deve dire», a to po-
što nije mogao ništa odgovoriti na dokaze
o ukinuću imovine, a nije niti mogao, htio
se je toga trsiti te preći na što drugo, i
zbilja zalazili su i Dazzi i Dorbić ali Ta-
lija im je opetovao : «finche mon mi si ri-
sponde agli argomenti, finche non si scio-
glie questa questione io non vado avanti.
za A ovako se ima raditi u kontraditorijima.
|O. Talija ih je uvijek svraćo na glavnu
kvestiju; a da ih je pustio kud su oni htjeli
bilo bi se dogodilo, što se je dogodilo u
Teatru s P. Gaetanom, gdje su istresli svu
vreću one lijepe znanosti i umjeća i ulju-
dnosti, što ih je naučio «Rimski magarac».

%) Bit će, mi ćemo vjerovati Dorbiću. Ali
pošto Dazzi nije podignuo dva prsta i pitao
kao učenik u školi hoće li poći na licit,
prisutni nijesu mogli znati, što se je dogo-
dilos Dazzi. Vigjeli su, da je izašao i da
ga ne ima, to je bio prvi put, pa opet su
vigjeli, da drugi put je izašao i to malo
prije Dorbića, a to je bio drugi. Pošto je
u sebi kazao neko nervozno kretanje, tako
se je zaključilo, da je do dva puta bježao.
Mi ćemo zato ispraviti ovako: pošto je g.
Dazzi pritužilo, izašao je nervozno iz dvo-
rane i pošao na \icit.

9) Dorbić u svojoj govoranciji protiv O.
ovo (a

|zakona već u

 

 

 

 

rinskom gradu. Nemili požar 8. kolovoza
1906 uništio je do temelja sve ono, što su
siromašne radničke ruke kroz dugi niz go-
dina sakupljale, kao mravi svoju zimnicu.
Sve je to u malo ura nezasitni oganj prož-
dro — i od lijepo uregjene «Zadruge» o-
stadoše samo 4 gola zida! Ali «nije svako
zlo za gore», kaže narodna poslovica. Da
nije onog kobnog požara bilo, «Zadruga»
ne bi danas bila onakova, kakova je. Iza
požara odmah sastavio se odbor, komu je
bila zadaća, da kiipi milodare za pokriće
štete nanešene požarom, jer za veću nesre-
ću imovina «Zadruge» nije bila osjegurana.
I odbor je sakupio priličnu svotu novaca,
na žalost samo u Dubrovniku, jer i ako se
ovaj odbor i na druge gradove (pa i u Za-
greb) obratio, ni otkle nije primio ni pre-
bijene pare ! Ono što je falilo «Zadruga»
je zaimala, ali ne u tugjina ni uz skupe
kamate, nego u sebe iste, u zaklade za bo-
lestne članove. | nakon dugog rada od sko+
ro godine i po dana, evo danas «Zadruga»
opet stupa na novi život, ali stupa tako, da
je na diku i ponos svih svojih članova. U-
regjena je tako, da slobodno na daleko