Br. 147. Hrvatski sabor. Naša štampa danas ničim drugim nije tako zanimana, kao hrv. saborom, koji je već u četvrtak počeo svoje, za sigurno, kratko ovogodišnje zasjedanje. Reskript otvora hrv. sabora, čini se pak, da je osobito uskomešao rezolu- cijonaške redove. Našoj je javnosti poznato, da hrvatski delegati vode poslati u hrv. sabor, a da tako u sva-|čice», n kom slučaju budu sa starčevićancima u većini proti staro-magjaronima. Ne učine li zadnje, moramo zaključiti, da rezolucijonašima nije ni do Radodczaja ni do pragmatike već do svog položaja te mislimo, da se više neće naći onih koje će moći pisanje rezolucijonaških novina zavesti i uspjeti prikazati im stvar protivnu neg što je u istinu. danas u Peštanskom parlamentu op- strukciju proti nagodbi, kojom nastoje prisiliti Magjare na ukinuće poznate željezničke pragmatike, kojom se u Hrvatsku uvodi magjarski jezik, a koju su Magjari proveli u proljeću ove iste godine, unatoč ondašnjoj opstrukciji hrvatskih delegata, i prisilili ih dapače, da ostave Peštanski parlamenat i po- vrate se u Zagreb. Ne ćemo ovim da proročimo, da će ista sudbina snaći i danas naše delegate, hoćemo samo još Dr. Frank kod Dea: ekerle «Hrvatsko Pravo« od 10. o. mj. donijelo je iz saborskog kluba Starčevićeve stranke prava communique o razgovoru g. D.ra Franka s ministrom-predsjednikom Weker- lom. U tome se priopćenju veli, da se do razgovora, koji je trajao pet sati, došlo na kraljev zahtjev. U razgovoru, da je Dr. Frank odlučno izjavio: da Starčevićeva hr- vatska stranka prava ostaje strogo na sta- novištu svoga programa i načela, te da se ona ne upušta u nikakve pregovore ni s PRAVA CRVENA HRVATSKA imovine govori, da su od isgona sve stvari bile zajedničke (ovo inače nije istina) a Dorbić da stvari što su isprva privatne bile sađa su 'općine; da se danas sve centrali- zuje kao u velikim industrijalnim fabrikama (kao da se tim ukida privatna imovina). Dazzi : ako je privatna imovina po narav- nomu pravu, zašto svak neima, (kao da se radi ovdje o faktu a ne o pravu, i kao da se može iznaći neko, koji nema bar ne- što svoga. (Dazzi: da su apoštoli sve za- jednički imali) kao da su wogje socijalne demokracije voljne odmah sutra uči u je- dan samostan, ostaviti sve što imadu i one milione, što su sebi pribavili od kada su ego je istina da mu se nije ni i- malo što pobijati, pošto čitav govor i re- plike O. Talije su bili tvrdnja, da je oso- bna imovina «inerente alla natura umana», na što mu bje preobilato odgovoreno. Nije istina da je iko uvrijedio O. Taliju, ni prije, ni kroz, ni poslije konferencije, ni od go- vornika, ni od publike. Nije istina da je tri- jezno i objektivno odbijao naše doskočice, nego je istina da ma naše dokaze i argu- mentacije nije se ni osvrnuo a ja sam ga 5-6 puta zamolio neka bude bezobziran, neka se megju nama smatra kao u crkvi, da smo mi jamci slobode govora i ako se česa boji, da smo jamci i njegova života. *) 4. Nije istina da je «gospodin konferen- cijer do dva puta bježao iz dvorane, pa bi ga zamjenio g. Dorbić», nego je istina, da išao u zahod. %) dvorane, ostavivši O. Talija padrone del campo», nego je istina, da nakon što je O. Talija opetovno obećao sutra na večer na- staviti raspravu, ja sam zatvorio konferen- dok je drugi opetovao O. Taliji, Dazzi je 9. Nije istina da smo ja i Dazzi «puni ljutine zgrabili svoje šešire i pobjegli iz vogje, podijeliti ih bijednim i nevoljnim). Dazzi: da su amerikanski kapitalisti nepra- vedno. stekli svoje kapitale (kao da ovo spada na predmet, i kao da O. Talija brani lupeštinu i nepravednosti, a on brani pri- vatnu imovinu. (Dazzi: da je crkva stala uz kapitaliste e sfruttava i poveri) kao da ovo spada na predmet o komu je govorio O. Talija_i kao da je ovo istina, dok je istina da se ima zafaliti crkvi osnivanje gotovo svih dobrotvornih institucija). Na God. [TI. se može mijenjati, ona je stvar subjektivna, Prama ovomu principu «/až> n.p., koja se od svakoga drži nepoštenim i sramotnim |djelom, mogla bi za koga postati i biti naj- poštenija i najsvetija stvar. Ne znamo hoće li Dorbić, da ovaj princip stavi u praksu. On govori «istina je, da nakon što je O. Talija opetovno obećao sutra na večer na- staviti raspravu, sam zatvorio konfe- renciju». Svi pošteni ljudi, koji su"tu bili, govore da je ovo «laž». Iz usta O. Talije nije se čulo nikakovo obećanje, nikakov kompromis, već se je čulo da pita riječ, kada ga je Pazinović do dva puta upozo- rio, da ne prekida, obećao je tada O. Ta- lija da neće prekidati, ali da mu se dade riječ. Dorbić govori: da je zatvorio sje- dnicu, Kako? Svi koji su tu prisutni bili, kazat će da je Dorbić uzeo šešir (a to je prije njega već učinio Dazzi) pa naglasu- jući: «se c' & proprieta dovrebbe essere in paradiso», izagje iz dvorane. Pa se ovako dakle zatvaraju konferencije? — Bit će to neka nova moda! Dorbić kaže: da je smje- šeći se izašao. Bit će možda, ali imade jednom ponoviti, kako je s Magjarima svaki prijateljski pakt bio besvjesan, i ustvrditi, da je ovakova borba ne- stalna. Ipak ima ih, koji se ili bolje, koje je pisanje sezolucijonaških novina zanijelo za ovom borbom. Latinska poslovica veli «Finit coronat opus», a konačna svrha ove borbe bila bi, dd se nagodba i nadalje uzdrži i pravično vrši, te da se suglasno tome i prag- matika ukine. Provedenje nagodbe koja je i jedina uzrokom današnje ove bor- be delegata, bio bi konačni njezin cilj. Magjari ne bi nam, za sigurno, mo- kime, dok se kraljevini Hrvatskoj ne prizna njezina: nezavisnost i ravnopravnost. Obzirom na današnju situaciju izjavio je Dr. Wekerle D.ru Franku, da će se u Hr- vatskoj vladati "ustavno; u(slučaju uskrate indemniteta, da ne će sabor biti odgogjen nego raspušten, a da će se izbori provesti bez nasilja. Otvor sabora. Prije otvora hrvatskog sabora hiljade su naroda manifestirale za opće pravo glasa. Sabor se je otvorio u 11/9 sati. Kad se je Rakodczay pojavio, nastala je zaglušna bu- o : i TEN ka bez razlike stranaka proti njemu i Ma- gli silom turati magjarski jezik, da na- | gjarima. Po govoru predsjednika Međako- godbe nema, pa ko nam jamči, da |vića, u kome je kazao, da je sabor bio sa- neće Magjari, i ako sad budu prisiljeni | zvan u srpnju radi izborne reforme i želje- popustiti, a što je inače isključeno, | zničarske pragmatike, iznio je Mažuranić u- svoje namisli i kašnje u boljoj zgodi sred burnog odobravanja prešni predlog da provesti, kad im ipak nagodbu niko sabor zaključi, da se bana Rakodczaya sta- ne dira, kad im ona i nadalje u "U- | nik je na to kazao, da će se o kami ostaje a po kojoj su i danas to raspravljati u toj sjednici. ist?», pače u doba pomirenja, proveli? | Poslije toga bili su izneseni još ovi pre- Nije li dakle opravdana naša. tvrdnja, | dlozi: Elegovićev o proglašenju pragmati- da je ova borba nestalna > — Magjari ke ništetnom; Bošnjakov o promjeni po- su po nagodbi sazvali i hrvatski sa- slovnika; VI. Franka o općem pravu glasa; 4 VE J. Franka o biranju odbora, koji će pretre- bor, koji bi imao Rakodzcaja ili uzdr- | gaj reskript o imenovanju Rakodczaya «ba- žati u banskoj vlasti ili srušiti ga. Pi- nom», i po tome legalnome postupku osu- tanje je sada, što bi rezolucijonaši u-|dit ga. radili, da u hrvatskom saboru ne sjedi | Kad je na to Rakodczay hotio govoriti, onih dvadeset omraženih frankovaca; nastala je strašna buka sa strane starčevi- kako bi oni istodobno glasovali nepo- “anaca i koalicije. Tada je Rakodczay o- g staviv reskript, kojim je imenovan kralje- vjerenje Rakodzcaju u hrvatskom 34") vim povjerenikom, izašao iz sabora. Nakon boru, a zapriječili provedenje austro-u- malo opet se je povratio"u gala paradi i garske nagodbe u peštanskom parla- pročitao drugi reskript, kojim sabor biva mentu. Nami se barem čini, da bi bi- raspušten. li prisiljeni ili opstrukciju zapustiti, — Uz veliko oduševljenje zastupnici su i da Rakodezaj ne prodre, ili Rakod- Salerije zapjevali «Lijepu našu». czaja propustiti, da zapriječe nagod- bu; drugog izlazka za sigurno ni rezolucijonaši neće naći. Očito je da- kle, da bi rezolucijonaši bili već ii 145, u rubrici «Domaći pregled», tiskan rali izgubiti nadu u ikakvu pobjedu ili je članak ,,O. U. Talija i socijalisti barem «blamažu» nad Magjarima, da u Spljetu“, Pošto se u tom članku is- danas ne bi bilo dvadeset starčevićan- krivljuje istina, kod konferencije i tvrdi ne- predlogu Domaći pregled. vi pod optužbu radi pragmatike. Predsjed-|. |U listu «P. C. H.» dneva 30/XI. 1907.,| ciju i smjehajući sam izašao. “) ovo je sve O. Talija odgovorio. Dazzi: da 6. Nije istina da sam «gledao da pobu- je crkva napisala grčki i latinski djela sv. nim masu protiv O. Talije», nego je istina |Qtaca, da ih prosti puk ne razumije, da je da sam neprestano sokolio O. Taliju neka osudila bibliju, da je Pio X. osudio kršćan- napokon reče što ima reći a pohvalio sve-|sku demokraciju, da sc O. Talija valja da ćenike, koji su jedini od naših protivnika, pokloni Papi, ako vjeruje u njegovu 1iepo- koji su imali srca u našu sredinu doći ra- grešivost; da je Papa osudio Murri. (Sve spravljati. Pozvah prisutne ne prekidati go- |ove zadnje ludosti izrekao je Dazzi, na vore ni sa odobravanjem, ni sa neodobra- koje nije mu O. Talija odgovorio, jer mu vanjem. ?) nije bila data riječ premda je dva puta Spljet, 3/ XII. 1907. pito. (Dorbić: da ako imade privatne imo- vine bilo bi je i uraju). Dorbić pošo u raj da vidi kako je tamo, pa našao da tamo rivatne imovine nema, bilo mu možda žao ostaviti svoju privatnu imovinu, pa je zato i a : ju 1 i 1. Dećembra prednjaci djaci, obećali su socijalistima, da e pa meme Re E U E ya potoa ok grada uje milije iti u pakao, jer se možda nadao da sastavljat ispravke u ime $ 19. o štampi | '4mo privatna imovina ostaje netaknuta). te da će ih predat upravi «Socijalista» i Prema ovomu vidi se da se je obilato go- M Dieter prijatan, LP SREMSKA O pismo na i». | 4 Ovim oma pokazali su i sami soci. |čiće i drugo ništa, na koje je O. Talija od- jaliste da su učinili fiasco; pobojali se da | &9vorio, raspršao, premda nije na sve, jer to nebi na javu izašlo, pa htjeli tim nekako | SU konferencijeri ostavili dvoranu prije nego isu O. Taliji dali riječ da im odgovori. zastrašiti O. Taliju. i nječ da ) | #) Ovaj ispravak kao da je učinio jedan | Porbić govori: «Ni prije ni poslje konfe- \koji tu nije bio. Po svjedočanstvu onih, | "erćije nije niko uvrijedio o. Taliju». Bit |koji su tu bili i prama bilješkama, koje su |će tako, ali iz zapisnika proističe, da je baš Jerko Dorbić. ') Ovaj ispravak može se zvati preventi- van. | evo zašto. O. Talija primio je bezi- meno pismo, u komu mu se govori: «Na- |se tu vodile, proizlazi ovo: 1. Da je Dazzi | glavom Fobić. apoebetnao. svoje. otnnjk:i |govorio od 10% do 10% i nešto dulje. | <COlleghi! il clericalismo & il nostro piit |2. Da nije govorio «o osobnoj imovini», | %6canito, sincero (sic) nemico, esso non solo | već da je najprvo analizovao ideje komu- in chiesa ci perseguita, ma ecco viene tra |nistične Konfucija, Aristotela, naročito nje- di noi su! nostro luogo a confutarci». Po- \ gov dokaz za legalnost ropstva, Platonovo | Što su socijalisti dali svakome slobodu da \djelo o repuplici. Tada sašo na kršćanstvo, | 49&ie i da govori, dosljedno i O. Taliji, | koje se je opiralo ropstvu; citirao sv. Jera |P4 ga ovakovim pozdravom pričekati, prije \i Agostina tumačeći njihove riječi, kao da |"€89 je stao da govori, prije nego su znali, \oni stoje protiv privatne imovine. Dalje ra- što će govoriti; ako ovo nije uvreda bit će \zlagao ideje Mora, Campanelle, Bruna, Ro-| Možda un bel complimento. \useau, sv. Simona Turijera, Owena, Pru-| Dorbić govori: «Nije seniti osvrnuo na | dona, Marksa. 3. Pošto ovakovo razlaganje |"aše argumentacije, a ja sam ga 5-6 pula | nije bilo za kontraditorij, jer su se nava-|čamolio neka bude bezobziran .. . da smo \gjale tugje misli, lu O. Talija nije mogao |mu mi jamci slobode .. .» Na zadnje doka- povjest zanijekati, kao što nije mogao za-|e odgovarao je O. Talija samo prekida- |nijekati, da su Dazzi i Dorbić bili to jutro |jući, jer mu kašnje nije se dozvolilo govo- |s njim u dvorani; O. Talija da se upusti|riti. Obećavala se je riječ, ali mu se nije dala kašnje. Dazzi i Dorbić su govorili je- dan nakon drugoga a to nije smjelo. biti, to ne znači slobodu riječi. Sloboda je riječi, kada jedan svrši, da drugi odgovara. — ls- tina je, da je Dorbić govorio O. Taliji: \Dazzi-jem u kontrađitorij, htio je čuti iz usta Dazzi, što on misli o privatnoj imo- \vini. I pošto se je izjavio Dazzi, da se pri- |vatea imovina imade ukinuti, tada ga je \opet pitao: može li se utopijama riješiti so- sinijeh, koji odaje ljutinu. Ostaviti dvoranu, ne pozdraviti ni oponenta ni publiku već je ostaviti kao ablativo assoluto, to se ne radi a da ljutina ne uzavri i prekipi. ' Nije se čulo u ustima Dorbića pohval- nih riječi prama svećenstvu, osim ako ni- jesu one, što smo gore naveli: «il clerica- lismo & il nostro accanito sincero nemico . .. non solo in chiesa dove noi non šli possia- mo rispondere, ma wiene ečco tra di noi in questo luogo a confutarci». — Ovim se ri- ječima ne hvale svećenici, već prezirno od- bijaju; ovim se riječima ne kaže da je O. Talija imao srca u našu sredinu doći ras- pravljati i zato da ga valja pohvaliti, već se kaže, da je O. Talija imao smionstva stupiti na socijalistično mjesto, kao da mu je malo crkva, gdje progoni socijaliste, koji mu tu ne mogu odgovarati. Ovakove tirade za Dorbića nijesu tirade da bune masu, nego su najfinji komplimenti. Hvala soci- jalistima, na ovakovim komplimentima ! Mnogo novaca se godimice potroši na razna bez- koristna sredstva, da narušeno zdravlje povratimo, nu ipak u većini slučajeva uzalud. Ali otkada je g. Al- bert Miiller u Budimpešti V/36 kotar, Vadasz ulica broj 34, svoj dvostruko elektro-magnetički križ R. B. broj 86.967 bolujućim ljudima na raspolaganje stavio, jest uspjeh istoga kod reume, gihta, ischiasa, astme, želudačnih i srčanih grčeva, živčanih boli itd. neiz- bježiv, što svjedoče nebrojena zahvalna pisma i pri- znanice, koje mu danomice stižu, od kojih slijedeća objelodanjujemo : I. «Vrlo štovani g. Miiller! Ja sam trpio mno- «go godina na reumi, nu otkada sam Vaš stroj upo- zirebljavao, izgubio sam sasvim tu bol. Primite .... «itd. Sa veleštovanjem Marija Schenk, Ujverban 19. «Studenoga». II. «Štovani g Miiller!_ Primljeni dvostruko e- «lektro-magnetički križ djeluje izvrstno, molim Vas «s toga još jedan stroj mi priposlati. Sa štovanjem «Ivan Holub, župnik. Zalaszegvar dne 17. Rujna. Gradska kronika. pHrvatska Radnička Zadru. ga“* evo je opet oživjela, preporodila se, uskrsnula je baš kao fenić-ptica iz svoga pepela, da bude odsada kao i dosada neo- boriva tvrgjava hrvatske misli u ovom sta- skih zastupnika. Istina, da su se sve frakcije starih magjarona izjavile soli-| darnim sa koalicijom, ali ima ih i koji su pripravni spasiti Rakodczaja; pa ko nam jamči, da se i ostali neće ovima priključiti, te ga zajednički poduprijeti. Gospoda rezolucijonaši znali su i ovog puta naći izliku, kojom hoće da o-| pravdaju i uzvise ostanak svojih de-' legata u Pešti, a da omalovaže položaj Starčevićanaca u hrvatskom saboru. Oni vele, regbi ironično: «eto starčevićan- cima prigode, da svoju politiku načela pokažu na djelu». Ne znamo što re- zolucijonaši ovim hoće u istinu kaza- ti? Ili se boje, da će starčevićanci odjednom postati nagodbenjacima te glasovati za proračun; ili su pak sje- gurni, da starčevićanci neće uspjeti uz svu opoziciju, buduć u saboru sje- di veći broj magjarona, koji će za si- gurno, primiti proračun, a tad zava- rati javnost, kako politika načela ne vrijedi na djelu. Mi, koji poznamo do- bro rezolucijonaše, ne ustručavamo se reći, da su smijerali na ovo zadnje, a tim više kad znamo zaključak delega- cije, da će ostati u Pešti da opstruiraju. Rezolucijonaši će, ako iskreno misle, istinitih stvari, kao predsjednik konferencije smatram svojom dužnošću, a kao interesi- rana osoba, zahtjevam po pravu, kojega mi daje $ 19. tiskovnog zakona, da se u br. 146. ili 147. uvrsti slijedeći Ispravak : ') 1. Nije istina, da «O. Talija ipak ga je izazvao nekako na polje, pitao ga što on misli o privatnoj imovini», nego je istina da je predavač G. Dazzi sat i pol govorio o osobnoj imovini, citirajući . misli pi cijalno pitanje? Dazzi mu je odgovorio da ne, odatle O. Talija zaključio da socijalna demokracija neće nikada ga riješiti jer se hoće da služi utopijama izmegju drugih i tom naime ukinućem privatne imovine, Zato istina je, što smo pisali «O. Talija nekako izazvao Dazzi-a na polje, ') Zbilja tako. Dakle O. Talija samo pi- tao Dazzi-a: misli li socijalizam riješiti uto- pijama socijalno pitanje? Pa dalje ništa. Pa pitamo mi, da što su radili Dazzi i Dor- bić od 10% do 12% u dvorani, kada O. crkve i predhodnika suvremenog socijaliz- ma. O. Talija je samo primjetio da govor- nik ne mora onako shvaćati misao Sv. Au- gustina. *) 2. Nije istina, da «prihvati O. Talija, te ja- kim dokazima pokaže da je to prava uto- pija, da se socijalna demokracija hoće da služi utopijama, da riješi socijalno pitanje, da ne dade društvo reformirati utopijama nego uništiti», nego je istina da je O. Ta- lija upitao Dazzi-a : «Intende il socialismo sciogliere il problema sociale con |' utopia ?» a Dazzi mu je odgovorio: «Bisogna inten- dersi prima. Cosa intende lei per utopia ? Con I' utopia classica, no certo». Dalje nije istina da je ikakovi dokaz, ni jaki ni slabi pija, a o uništenju družbe nije ni riječi rekao. 3. Nije istina da «Kušali su da mu od- govore, ali dakako na svoju, te nije falilo uvreda. O. Talija mimo je stao, na uvrede | se ne osvrćao, do iri puta preuzimao riječ, | morati barem neke od svojih delegata | Talija nije ni jakih ni slabih dokaza naveo, da je socijalizam utopija ? Bit će možda šu- tjeli i vagigjali O. Taliju ili on njih ? Dok iz pismenih bilježaka proizlazi, da je O. Talija naveo razloge protiv ukinuća priva- tne imovine; a) što je kod svih naroda i svih vremena pripoznato kao pravo naravno, to se ne dade ukinuti; b) ono što je ine- rente alla natura umana to se neda uki- nuti; c) čemu bi se svak usprotivio, kao nepravdi, to se neda ukinuti. Talija je poda- stro program socijalne demokracije i kršć. socijala i pozvao se na publiku neka sudi. — Pošto i ludo dijete vidi, da je utopija ukinuće privatne imovine, stoji što smo mi l naveo za dokazati da je socijalizam uto- | pisali, *) Dorbić govori : «Nije se imalo što po- bijati». — imalo se je što pobijati, ali se nije moglo ni pobijati ni pobiti, Dorbić go- vori : «Našto se je obilato odgovorilo». Bit će se obilato govorilo, ali se nije ni naj- imanje odgovorilo. Kako se je odgovorilo? objektivno, trijezno, odbijao njihove dosko- Dazzi: da dokaže da nije utopija ukinuće «dica tutto quello che deve dire», a to po- što nije mogao ništa odgovoriti na dokaze o ukinuću imovine, a nije niti mogao, htio se je toga trsiti te preći na što drugo, i zbilja zalazili su i Dazzi i Dorbić ali Ta- lija im je opetovao : «finche mon mi si ri- sponde agli argomenti, finche non si scio- glie questa questione io non vado avanti. za A ovako se ima raditi u kontraditorijima. |O. Talija ih je uvijek svraćo na glavnu kvestiju; a da ih je pustio kud su oni htjeli bilo bi se dogodilo, što se je dogodilo u Teatru s P. Gaetanom, gdje su istresli svu vreću one lijepe znanosti i umjeća i ulju- dnosti, što ih je naučio «Rimski magarac». %) Bit će, mi ćemo vjerovati Dorbiću. Ali pošto Dazzi nije podignuo dva prsta i pitao kao učenik u školi hoće li poći na licit, prisutni nijesu mogli znati, što se je dogo- dilos Dazzi. Vigjeli su, da je izašao i da ga ne ima, to je bio prvi put, pa opet su vigjeli, da drugi put je izašao i to malo prije Dorbića, a to je bio drugi. Pošto je u sebi kazao neko nervozno kretanje, tako se je zaključilo, da je do dva puta bježao. Mi ćemo zato ispraviti ovako: pošto je g. Dazzi pritužilo, izašao je nervozno iz dvo- rane i pošao na \icit. 9) Dorbić u svojoj govoranciji protiv O. ovo (a |zakona već u rinskom gradu. Nemili požar 8. kolovoza 1906 uništio je do temelja sve ono, što su siromašne radničke ruke kroz dugi niz go- dina sakupljale, kao mravi svoju zimnicu. Sve je to u malo ura nezasitni oganj prož- dro — i od lijepo uregjene «Zadruge» o- stadoše samo 4 gola zida! Ali «nije svako zlo za gore», kaže narodna poslovica. Da nije onog kobnog požara bilo, «Zadruga» ne bi danas bila onakova, kakova je. Iza požara odmah sastavio se odbor, komu je bila zadaća, da kiipi milodare za pokriće štete nanešene požarom, jer za veću nesre- ću imovina «Zadruge» nije bila osjegurana. I odbor je sakupio priličnu svotu novaca, na žalost samo u Dubrovniku, jer i ako se ovaj odbor i na druge gradove (pa i u Za- greb) obratio, ni otkle nije primio ni pre- bijene pare ! Ono što je falilo «Zadruga» je zaimala, ali ne u tugjina ni uz skupe kamate, nego u sebe iste, u zaklade za bo- lestne članove. | nakon dugog rada od sko+ ro godine i po dana, evo danas «Zadruga» opet stupa na novi život, ali stupa tako, da je na diku i ponos svih svojih članova. U- regjena je tako, da slobodno na daleko