Br. 151. - U DUBROVNIKU ll. Januara 1908. i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto PRAVA GRVENA M GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. Godina IV. DM i priopćena plaća se 30 para Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji godišnje K. 9 — Ko 1 o UB PO RO a | | IZLAZI SVAKE SUBOTE. —_ PIJEM RO e PARA. | se više puta liskaiu po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- sm i kirani imaju se. — Plativo | utužlji Dubrovniku. Odgovorni ureduik FRANO SCHICK. o sA i rani ne primaju se ativo | utužljivo u Dubrovniku Nika: mir, q mira ne. Dei. Zlom smo slutnjom za milu našu domovinu završili staru godinu, a još gorom slutnjom ulazimo u novu. Tu- žna Hrvatsko! Zar ti je sugjeno vazda robovati, u ljutoj trzavici svoje dane provoditi?.. Da su tvoji jadi po na- metniku, ni po jada; čekali bi smo spokojno i ustrpljivo dan odmazde, dan slobode: ali, tužna majko, tvoji su jadi najviše s' nerazbora vlastitih sinovđ. Samo gledni: sinovi se tvoji rascijepili ko lakomci za tugjim plijenom, glože se, proganjaju; sva su srestva dobra i čestita, samo da jedni drugim podme- tnu nogu, strovale suparnika svoga. Istina je, po povjesti rijet bi da je to glavna mana svih slavjana, kako su na sebi okusili Česka, Poljačka i naša Hr- vatska; ali ako je učiteljica života po- vjest, ta bi nas imala naučiti da se sa- beremo, da se osvijestimo, da dalje ne srčemo ako nećemo da se u kratko doba napiše udesno: finis Croatiae, kako se je davno to dogodilo junač- koj Poljskoj, koja je tlačena od tri go- spodara, prosta ropkinja onih koje je "mnogo puta predobila, od tugje sile oslobodila, mnoga im dobra učinila. | Kad .bi se u grad« Die zodigla graja: Hannibal ante portas, Rimljani bi, ju- načko pleme, svaku razmiricu zabora- vili, udušili; kako jedan bi čovjek na oružje trgnuli, — ta je sloga podigla Rim da je postao gorostas, samovla- dar, mal da ne svega poznatoga svi- jeta. | nami je Hannibal ante portas, jer su ovoga mjeseca izbori, koji će odlučiti za dugo o sudbini Hrvatske; a tamo gdje užasni plamen prijeti dom pozobati, nesložna braća razilaze se, kako bi što prije dom izgorio do te- melja. A ipak stvar bi najlakša, naj je- dnostavnija bila, da se zavagjene stranke nagju na okupu. Naši istomišljenici Starčevićanci, kako stranka koja je pot- puno složna, potpuno svijesna što hoće i na što ide, imala bi biti, oko koje pristajale bi «druge stranke, nadasve stranka prava, koja čim se priznaje pra- vaškom, ne priznaje nagodbu, i tim je- , PODLISTAK Pabirci po Strojilovoj povijesti Dubrovnika. (Pabirču dva Stara Dubrovčanina.) Kada bi htjeli potanko pobiti sve glupo- sti, koje je Nikanor u ovome poglavlju iz- valio, ovi bi se pabirci odveć produljili, stoga ograničiti ćemo se na glavne stavke, jer nemožemo mukom preći preko onako- vih osvada. Dubrovačku vlastelu niški je episkop na takav način opisao, gotovo bi kazao, da se tu ne radi o mudrim upravi- teljima stare dubrovačke republike, već o kakovoj napuljskoj mafiji. Nijesmo tako glu pi, da ćemo kazati, da je cijela stara du- brovačka aristokracija uvijek bila uzorna ponašanja i pojedinim njezinim članovima da se ne bi moglo koješta prigovoriti. Ta i izmegju dvanaest apostola našao se je je- dan Juda, ali nije pravedno ni pošteno, kojekakve neurednosti pojedinog vlastelina prenijeti na cijelu kastu. A da dubrovačka vlastela nijesu bila onakova, kako ih srpski episkop predstavlja, svjedoči cijela dubro- vačka historija. Pitamo, bili se dubrovačka sloboda bila uzdržala za toliko vijekova, uz pokvarenu svoju aristokraciju ? Na sje- (8) dnako misli kako i starčevićanci, i stran- ka koja pristaje oko «Hrvatstva». Dru- gim strankama, osim magjaronske, pri- znajemo, težak je i mučan pristup, na- dasve Srbima, ali ako swfiamjere svi- jeh poštene, nesebične, lasno bi mogli naći način da barem uz razložite re- serve pristupe dogovoru, jer svi Hrvati koji dobro žele domaji svojoj, posve su uvjereni da ih jedino može spasiti od najezde vlade i magjarona: sloga, poštena sloga; koja zna i mnogo žr- tvovati a da sve ne izgubi. Pritisak će biti velik, a i bez ogromnog bar pri- vidnog pritiska, izborni red je takav da uvijek deblji kraj ostati će vladi, ako se stranke budu paralizovati, čim izagju na kreševo, svaka sa svojim su- mišljenicima u tvrdoj nakani ili prodri- jeti, ili oslabiti suparnika, e se ne reče da je njegovo izbornište. Agitacija će raspaliti duhove, a vlada će zavagjene jednog u jedan kut, drugog u drugi, a nje će predloženik oteti izborništvo, koje bi za stavno pripadalo opoziciji, da ista se znade snaći i dogovorno pokrenuti mase, kako bi tvrdu kulu, gdje su se ugnijezdili pristaše magjara, što kad bi polučili borba bi narodna za pola bila oblakšana. Čestiti otačbe- nici tamo, neka bace svaki obzir, neka uduše svako ćuvstvc, neka zaborave odvažna domovine, nek ih dobrom vo- ljom napuni, da pruže jedni drugim bracku ruku i u ovom najtežem času vali; Onu, kojoj su po tisuću puta u zanosu napijali; Onu, za koju su ka- čamo i našim rodoljubima. Uklonite, kako ljudi zasjedite da u dogovoru uklonite sve ono što nas draži i cijepa, na nikakovo naše dobro, a samo na korist onih, koji iz prikrajka čekaju da se zavagjeni svaljamo e da nas bolje pritisne. Idu izbori, nove svagje, novi svojih mana, to su mane kojim nije izbje- gla nijedna aristokratska uprava srednjega vijeka, a mletačka republika najbolji nam je u tome svjedok; ipak, dubrovačka su se vlastela isticala svojom neogratiičenom lju- bavi prema svojoj republici i za slobodu svoje države bili su prepravni sve žrtvovati, pa i svoju egzistenciju. Marojica Kaboga ne misli na osvetu proti senatu u času kad domovina bijaše u pogibli i Nikola Bunić ne boji se turskih okova za slobodu i spas svoje otačbine. A ovakovih samoprijegora i dokaza ovakovog rodoljubstva mi na sto- tine nalazimo kod dubrovačke vlastele u staroj historiji još starije republike Sv. Vlaha. Tobožnji sjajan konfort, blesak i luksus nije opstojao kod dubrovačke aristokracije, on opstoji jedino u nebulaznoj mašti srp- skog episkopa. Dostatno je u tom pogledu pročitati spise Ivana Ravenskoga i Filipa de Diversis i da se svak osvjedoči o ne- ispravnosti tvrdnje episkopa Nikanora. Luk- sus u odijelu i u domaćem namještaju znao se je, koji ima da bude u vlasteoskoj a koji u pučkoj kući, Ni jedan mi drugi red nije smio to prekoračiti. U Senatu. jednom ostrigoše nožicama plašt i togu Tuberonu, glasovitome Crijeviću, stoga, jer je to bilo po stranom kroju. Tuberon razjaren radi toga,. zakalugjeri se. A Engel piše, da se | | gurno. I ako je dubrovačko plemstvo imalo što god je bilo: ljubav čista, nesebična, je to isto dogodilo i nekome Kabogi. Se- predbacuje francuska i italijanska vina, mi nemiri su na vidiku, poštena bi nami- sao i bracki dogovor mogao udesiti sve tako, da se nagjemo složni, i da tako i s jedne i s druge strane okre- nuv svu snagu, vas ražbor, sav otač- benički žar dočekamo prvi dan narod- noga slavlja : složno odoljeti svim iz- vanjskim nafnetnicima, svim onim koji nas glade ne radi nas, nego radi sebe; koji su obijesni dok se mi umaramo, i koji gledaju da nas podjarme i iz- rabe u sebične svrhe. h Novi kurs! Prigodom otvora radničkog društva «Ku- mičić» na Lopudu, gospogja udova Kumi- društva pismo, koje na ovomu mjestu do- nosimo. Iskreno ispovijedamo, da smo ma- lo kada rodoljubnijeg i zanosnijeg pisma do ovoga čitali. Svaki redak, svaka riječ na svome je mjestu, a iz svakog retka i svake riječi proviruje neograničena ljubav prema miloj nam domovini Hrvatskoj. Ne bi ka- zao, da ga je napisala ruka krasnoga spo- la, već ozbiljno pero zrelog političara. Ve- seli nas pojava, da u Hrvatskoj ima ovako odličnih gospogja, koje u patriotizmu ne zaostaju za najboljim borcima čiste hrvat- ske misli. Ugledali se mnogi mlohavi Hrvati u ovu odličnu gospogju, te prionuli i oni uz či- sta Starčevićanska načela, bez kojih teško i zamisliti budućnost mile nam domovine. Pismo gospogje Kumičić glasi: Hrvatska moja draga braćo! Na srdačnom Vašem pozivu k o- orenju Čitaonice slavnoga društva, | | tv da spase od propasti i ljutih borba koje se prozvalo imenom moga bla- Onu, kojoj su sve svoje sile zavjeto- |gopokojnoga muža, kao i na odliko- vanju, što me imenovalo svojim prvim počasnim članom, izvolite primiti zali svečano da će do potrebe i krv dubine srca moga moju najtopliju hva- pregorka razočaranja, na svoju lijevati. To što želimo, i želimo lu. Da niste tako daleko od priestol. pogrde, na najbezdušnije klevete sa' otačbenicima preko Velebita, preporu- nice hrvatskoga kraljestva, zamosnom | strane onih samozvanih otačbenika, ko- bih dušom pohitila u Vašu sredinu na dok je na vrijeme, zloduh svagje, pre- \dan 26. ov. mj., dan otvorenja Vaše ma, piraka, prigovaranja; budite ljudi, i Čitaonice, da upoznam Vaš opjevani di pred očima najgnj olok i njegove sokolove, «kojim srca živim plamom gore, gdje se krvca sa- čio najveći \dović. nat uskrati novčanu pomoć nekome Dadiću, koji je učio ljekarstvo u ltaliji, a to stoga, što je bio zabacio vlasulju. Nikša Gradi u svojoj komediji «Spravljenici» meće u usta ocu vlastelinu da sinu govori : . +. Ko te je naučio Da je tvoje očinstvo ? Da s njime Ti po volji možeš odregjivat ? Ko ti reče, da i ti pripadaš Sebi samom? ...... ko kR RC ČIN Ništa, ništa Svoga nemaš, ti si vlasnost moja, Pa ja isti, ko druga vlastela Veličanstva Dubtovnika svi smo Pobovi. (Ćin III. prizor V.) Istina je, da je u Dubrovniku bilo silno bo- gastvo, a bogastvo da prouzrokuje obijest i raskoš; ali u Dubrovniku strogost repu- blikanskoga života ne dopusti, da se bo- gastvo upotrebi u što drugo, do samo.«u moralne svrhe, biva, u književnost i u vjer- ska i gragjanska preduzeća. Aristokratska forma dubrovačke republike učini, da ni plemić ni gragjanin ni seljak ne svrnu iz- van svoga položaja socijalnoga sa svojijem bogastvom, i da ga ne troši ni u naprave ni u kakve druge spoljašnosti. Nestašica kavana, javnijeh plesova i kazališta, navo- dila je dubrovčane, da se zabavljaju sa knji- \gom. Što niški episkop dubrovačkoj vlasteli čić upravila je na presjedništvo rečenog mo krvlju pere, nož i puška čuvaju na žalost, veoma mnog poštenje», kakovima Vasje ovjekovje- neopreznih Hrvata prem | geni naš pjesnik Petar Prera- raztrovno kolo. Premame ih, jer se sjećaj, i Vi ste, braćo moja hrvatska, svoje- \mu društvu nadjeli ime «Kumičić», što (je dokaz, da Vam je to ime drago i milo, da nosioca toga imena i preko groba čuvate u svojim srcima. A za- što? Bez sumnje zeto, jer Vi kao hr- vatski radnici dobro znate i osjećate, da je i on bio pravi hrvatski radnik, koji je svom snagom svoga uma, svom '\jakošću svoje poletne duše, svim ža- \rom svoga zanosnoga srca neumorno radio za slobodu, samostalnost i jedin- stvo raztrganih dielova prastaroga i slavnoga hrvatskoga kraljevstva. Dalmacija, taj alem u kruni hrvat- skoga kraljestva, osobito mu se srcu priljubila, ne samo radi njezine dične prošlosti, nego takodjer poradi njezine tužne sadašnjosti. | on je svoj književ- ni rad započeo i svršio slaveći Dal maciju : U svom prvom književnom djelu «Slučaju» izrazuje svoja čuvstva: «Od radosti sam drhtao, kada sam \stupio na tlo hrvatske Atene.... Sav | Dubrovnik miriše i blista se hrvatskom | slavom». | Došavši na solinško groblje, kaže : = «Obuzelo me veliko čeznuće, tjesko- iba mi pritisla dušu misleći na hrvatski 'marod:. Činilo mi se, kao, da je iz-' \nad mene preletio dah tuge i nevolje, \ grozno udušen vapaj, tužniji od smrti: \vapaj robstva». Sa «Kraljicom Lepom», pisanom su- \zama i krvlju, zaključio je svoj knji- 'ževni rad. Imenjak Vašega društva nikada se o mukotrpnom radu za slo- | inije uklanja iz bodu otačbine, makar je nailazio na da nije viš najstrašnije lji o političkom moralu nemaju ni poj- kojima mjesto narodne sreće leb- usniji - materijali- zam i pohlepa za užitkom. A baš ti i (takovi ljudi i danas se svuda iztiču, i o poštenih ali ame u svoje 'bezstidno i drzovito hvastaju, da je sve \ga upućujemo na Ivana Ravenskoga, koji | doslovce tvrdi, da je u Dubrovniku bilo za- | branjeno strano \ \tum est, ne forinse \stoga baš on se tuži, da se u Dubrovniku \ne može naći dobrih vi'vija. Kad je car Du- \šan pohodio Dubrovnik, donose neki pisci, \da je više puta od svojijelr bio, napastovan, \da bi napao na republiku, š kad dogje u | Dubrovnik da izvuče mač i da_zavapi: «Ovo \je srpska zemlja i mora da bude moja». («Impulsus fuerat — piše Coleti — ut Ra- gusium in suam potestatem redigeret, num- quitng ad id adduci potuit». -— «Ja častim mnogo ovaj senat radi njegovih vrlina — odgovorio bi — ja to neću nikada učiniti, jer mi Dubrovnik služi zbog svoje skladno- sti i izzobraženosti, za izobraženost moga carstva. A Ćerva donosi, da je g. 1351. zbi- lja Du sau poslao posebno poslaništvo u Dabrov.nik, s molbom da mu Dubrovčani pošalju 20 plemića na dvor, a do malo od- pravi o1.t. Opeta u Dubrovnik na nauke «pri- marios et ed litterarum studia aptiores suac gentis juvze1ies», Takogjer srpski vladar za- traži dozvolu: od dubrovačke republike, da bi mogle. srpske djevojčice dolaziti u du- manske dubrov'ačke manastire za naobrazbu. Evo koko je a dubrovačkoj aristokraciji mi- slio srpski car ,Dušan silni. Što na sve ovo veli sspski episkop, koji je na nepristojan «ino uvoziti (decreto cau-, cus vinum advehatur) i| \ dokazuje da srpski episkop nije ni najma- njihovo nastojanje namienjeno sreći do- movine, u istinu pako njima je domo- vina roba, koju nude Magjaru i Tali- janu, Niemcu i Srbijancu, svakomu tko ju hoće. I tim je ljudima neprestano brujila na ustima rieč: Sloboda. Sada ju više ne izgovaraju toliko, a svojim radom dokazaše, da je rieč sloboda u njiho- vim ustima samo prazan zvuk i ništa više. Da sav hrvatski narod misli kao što misle stvoritelji i slavitelji riečke rezolucije, taj narod ne bi bio vriedan slobode, ne bi bio vriedan obstanka. Stvoritelji riečke rezolucije nisu ni za vlas obuzdali Magjare u njihovom pre- sizanju, ali su učinili nešto drugo. Bez pitanja, bez znanja i privole Hrvata po- nudili su Magjarom bratstvo oružja za izvojštenje njihovih probitaka. Bratstvo u kakovo nas htjedoše uvaliti rezolu- cionaši jest bezdan, u kojoj bi nas za- davila smrt. Našu hrvatsku domovinu nastoji se danas pociepati kao nikada. Pri tom poslu dalmatinski se politički mudrija- ni natječu s banovinskima. Komad Ta- lijanu, komad Niemcu, a Magjar 4 Sr- bin sami svojataju koliko hoće. Tim političarima ništa više nije sveto. A ja Vas pitam, braćo moja, Vas sinove ne- kadanje Crvene Hrvatske, Vas sinove koljevke hrvatstva, ne buni li Vam se ponos, ne burka li Vam se krv u ži- lama, ne polieva li Vas rumenilo sti- da na samu pomisao, da Vi po novoj nauci fuzionaša, rezolucionaša, demo- krata i naprednjaka niste više Hrvati nego Srbo-Hrvati, a Vaš prastari jezik e hrvatski nego srbo-hrvat- ski? Svi narodi na svietu nazivlju se sva- ki svojim imenom, samo nama Hrva- tima naši lakoumni političari pridieva- ju i drugo ime. Hoće da se zovemo Srbo-Hrvati. Nije dosta što sramotnom izdajom samih Hrvata padosmo da u svojoj kući dvorimo tudjina kao go- spodara, sto više, da tako zvana inte- ligencija, izgubivši svaki otačbenički o- ne zna više čuvati svoje hrvat- sko ime, niti svoj hrvatski jezik, niti način u svome pamfletu, oklevetao staru du- brovačku vlastelu. Što pako episkop Nika- nor objegjuje vlastelu, jer da su uvodili la- tinski jezik na štetu materinskog jezika, to nje upućen u kulturni razvitak dubrovačke republike. Dubrovnik bješe, da se poslužimo riječi- ma profesora Matkovića, već svojim geograf- skim položajem i prirodom zemljišnom u- pućen na wore i brodarstvo, na trgovanje i one struke obrtnosti, koje su na vlastitom zemljištu nikle, te se vlastitim nastojanjem i trudom razvijale. Zemljište dubrovačko pružaše po sebi vrlo malo pomoći, jer je tlo najvećim dijelom kamenito i pusto. Pu- tujući morem daleko po svih stranah ja- dranskoga i sredozemnoga mora, upoznaše se najvrliji sinovi staroga Dubrovnika, piem- stvo i bogato gragjanstvo, u brzo s višimi potrebami kulturnoga života te nastojahu plodove tugjeg iskustva presaditi u svoje rodno mjesto; a po svom zgoduom polo- žaju posta Dubrovnik vrlo rano redovitim pristaništem i zaklonom od nevolja za cje- lokupno ne samo trgovačko nego i duho- vno općenje dvaju svijetova: grčkoga i rimskoga. (Slijedi). udil<.