Br. 152.

kim oružjem u narodne osebujne svrhe,
znači vjeri ne priznati ono uzvišeno i ne-
odvisno mjesto, koje joj pristoji.

Od ovoga mi i naša stranka zaziremo.
Mi puštamo vjeru da _počiva u ljudskoj sa-
vijesti, gdje joj je pravo mjesto. Poštujući
svakoga u svome vjerovanju, mi hoćemo
da se držimo i da očuvamo našu vjeru; pa
kO što smo svegjer spravni na braniku na-
ših narodnih prava, tako ćemo svegjer sta-
ti na obrani vjerskih čustava našega naroda,
niti ćemo ikad zagovarati kakvu zajednicu
u cijenu tih čustava ; uvjereni, da ćemo tako
zaslužiti poštovanje svih poštenih i dobro-
mislećih. — Ovo je naše stanovište.

Pravi Hrvatski Soko.

Godina je dana na domaku, kada
neka braća — pristaše stranke prava
— moradoše ostaviti dvoranu mjesnog
— hrvatskog (!) «Sokola», da tako
izbjegnu tvornom napadaju ostale «bra-
će», a samo s razloga, što nastojahu,
da se u «Sokolu» ne uvuče strančar-
stvo. Naša je klika, koja je od hrv.
«Sokola» napravila svoju podružnicu,
na vas mah tražila od Saveza u Ža-
grebu svjedodžbu priznanja za svoje
djelo i na žalost ga je dobila, tako da
su ovim činom bila našim istomišlje-
nicima još jače vrata mjesne «sokola-
ne» zatvorena. Sila, koja je kod so-
kolske uprave igrala jaču ulogu od raz-
bora, pobijedila je, ali samo za krat-
ko vrijeme, jer je pobudila = namisao
u otjeranoj braći, da osnuju posebni
«Sokol», kad im već pristupa ne bi-
jaše u postojećemu, i tako postavila
razdor u onom društvu, gdje mogosmo,
a i morasmo, živjeti zajednički u onoj
sokolskoj ljubavi, o kojoj su toliko ba-
jali. Našim pristašama, ma koliko se
gospoda klikaši, trudili nije moguće bi-
lo išta dobaciti, a najmanje da bi na-
stojali u «Sokol» uvući strančarstvo.
Onoga, čega su se naši pristaše žaca-
li, latiše se slavosrpska braća, te na-
stojahu pod sokolskim plaštem / širiti

lu Saveza zadobili. Laž je da su naši
pristaše ikad protiv uprave radili, dok

ista nije zašla u strančarenje, a tomu da mi odgovorimo dostojanstveno na.

je dokazom, da su se naši pristaše po-

sve reservirano držali u ono doba kad ravno u njihovom interesu — i ma koj rezoluciji ;

je realista Kolbe najače agitirao protiv
uprave, namjerom da na nju usposta-
vi radine ljude, a žrtva je njegove a-
gitacije bio g. A. Standinger. Istina je
da su naši pristaše najviše za «Sokol»
radili, da su svi jedino bili izvršujući
\ članovi, da su većinu prednjačkog zbo-
\ra sačinjavali naši pristaše; istina je
pak, da su slavosrpska braća bila pr-
va, koja su u «Sokol» htjeli prora-
ičunano uvući strančarstvo, nebi li
\naše pristaše priljubili slavosrpštini. Zar
će toliko bezobrazni biti, a da zanije-
kaju, da je g. M. Mičić prigodom so-
kolskog izleta u Orašac nazdravio «bra-
\ći srbima»?! Zar ovo nije strančarstvo
i izazivanje naših istomišljenika, za ko-
je je g. Mičić znao da ih u redovima
ima! Našim pristašama zabranjeno je
\pod najstrožijim prijetnjama imenovati
Starčevića i Kvaternika — koji su
bili Hrvati — a slavosrbu dopu-
šteno je o jugoslaviji bajati. Zar da o-
vo nije izazivanje, vrijegjanje! Zar bi
klika htjela od naših pristaša napravi-
ti agitatore za svoje ideje?! Slavosrp-
ska klika slabo je računala, ako je ci-
jenila da će svojim doktorskim paten-
tami u našim pristašama svoje uvjere-
nje utući. Naši istomišljenici ostaviše
dvoranu slavosrpskog
cima nosili su samo jednu želju : us-
'tanovu Pravog Hrvatskog Sokola, o
kome smo tvrdo uvjereni, da će vi-
soko znati cijeniti sokolsku misao, ali
\ne zaogrnutu slavosrpskim plaštem već
\samo hrvatskim. Ovo će društvo,
'koje mora da okupi sve one, koji mi-
isle samo hrvatski, do par dana slaviti
svoje slavlje, a mi veselimo se nad
tolikom zdravom razvijenom svijesti

slavosrpske ideje, cijeneći da im Di naših pristaša.

pristaše

bavi, tu rijihovu igru uvidjeti, i njima!

tako slobodne ruke pripuštiti. Osvje-
dočenje pak naših pristaša bilo je to-
liko jako, pa uvrijegjeni u svome na-
čelu, tražijahu zadovoljštinu barem u
tome, da oni mogu čisto hrvatske
misli ispovijedati. Ali ovaj naravni
zahtjev naigje na najači otpor cijele ta-
dašnje slavosrpske uprave, i naši pri-
staše, izvrgnuti raznim neosnovanim
ukorima uprave i nepristojnom  vrije-
gjanju ostale braće bijahu svakim  da-
nom jedan po jedan iz «Hrv. Sokola»
za kratko vrijeme istrijebljeni. Klika je
svoje postupanje opravdavala samo la-
žju, po kojoj su za sigurno i pohva-

PODLISTAK.

Proslov
(izrečen prigodom zabave 5. Sječnja o.g. u
Hrvatskoj Radničkoj Zadruzi* od
g. Josipa Onyszkiewicza.)

Gospodo! Cast mi je javit vam, da je
Visoko Namjesništvo potvrdilo opstanak
društva «Hrvacka Radnička Zadruga» i
odobrilo ustav, koji promicateljni odbor
bijaše u tu svrhu molbenicu priložio.

Velika je po me radost, gdje mogu da-
nas dobrodošlicom pozdraviti vas, članove
mladog društva, složno i bracki ovgje o:
kupljene.

Velika je po me radost što je jednom
svanuo i ovaj odavna žugjeni dan, gdje se
napokon ostvarila moja
vruća nada svijuh nas te možemo na j
dnom mjestu spojeni u skupnu cjelinu je-
dan drugome ruku pružit, bracki se upo-
znat i složno radit. — Ovgje nemamo se
bojat nesloge, jer smo svi jednog te istog
mnijenja, nema se bojati razdora jer se o-
dlučismo otole, gdje je razdor vladao, da
u skladu živimo; nemamo se bojati nesre-
će, jer ako je lasno slomit prut po prut
pojedinice a ma je trudno inokupni sve-

žanj.

Na suprot smijela nam nada u srcu pup-
či. Naše društvo bo hoće pružat hrvacko-
me radniku sva ona duševna sredstva, ho-
će ga uzdići iz nemara i neznalosti u ko-
je je preko svoje volje spao. Je li opće-
nita uglagjenost ? Naučiće se megjusob-
nom ponašanju.

\
miso, vaše želje i,
e-\nas bodri i hrabri neka se svegj

neće, zadojeni sot_.iškom yu | Hrvatski Vam i> okolski: začvšiti

 

Nevoljne naše prilike.

Novinarska nas dužnost veže, da
pratimo
našem poli

vigjamo, da se u nas pojaviše dvije
struje, koje su pogani čir na zdravom
narodnom tijelu, i koje nam svakako
davaju veoma lošu svjedočbu u po-

litičkom pregnuću. Dočim mi stojimo la politiku komodno-gospodsku (kako

nepomično na odluci, koju je naša
stranka zauzela, da se neće puštiti ni
u ruke Nijemcu ni Magjaru, nego da

prosvjeta:  Naučiće se iz iza
vina i knjiga koje će društvo primat.
moralni uzgoj? I ovaj će malo po malo
doći a megjutim ćemo ga uputit javnijem
predavanjem, a najpaće učeći kako valja
da se domovina i narodnost ljubi. To će
se pak sve začinit prikladnijem i zgodni-
jem zabavama i prijateljskijem uzajamnijem
razgovorom. Sve stoji u početku. Iz sićuš-
ne klice iznikne i naraste hladovito stablo,
a ma se hoće do toga malo truda i mu-
ke. I mi ćemo imati s početka svakojakih
suprotivosti, neugodnosti i poteškoćd. Ne-

\go se držmo i pretrpimo za sad zla, da se
| poslije nauživamo

|

to većega dobra. Nek
nas hrabri i sokoli na tom putu miso, da
radimo za dobrobit i boljitak naše domo-
vine, jer smo mi jedan dio i to ne najne-

znatniji cijelokupne domovine. Na muci se ma
i nesreći, da|deja, koja se
ori iz na- | obljubljena, tako je rasprostranjena, da ne-

poznaju junaci. Pa i u sreći

šijeh grla sokoleći i sveti poklik:
ZIVILA HRVACKA!

Ovo su riječi izrečene od g. Jakoba
vančića na prvoj redovitoj skupštini «Hrv.
Radničke Zadruge« dne 9/
do toga došlo?

U radu je spas a radišu Bog pomaže. I
ako je Dubrovnik od starine «kruna hrvat-
skih gradova», ipak bijaše doba, kad je hr-
vatska ideja u njemu bila zamrla. Da, pri-
vremeno obamrla, da jačom snagom opet
ožive. | evo danas — Bogu hvala — u Du-
brovniku najviše Hrvata. A jedan od glav-
nih faktora, koji su dubrovačko hrvatstvo
uskrisili, to Vam je naš radnik, Evo i na-

 

šu milu «Zadrugu», kulu dubrovačkog hr-

 

 

1 1894. Kako je neustrašivi branik

PRAVA CRVENA HRVATSKA

| rodne svetinje, što vidimo? Dok je

\ poštenje, politička zrelost zahtijevala

\ono što nam iz Beča obećavaju — na-
\ono što Magjari laskavijem riječima
\obećavaju, dotle su se amo u Dalma-
\ciji neke općine istrčale na poklone, a
iz Herceg-Bosne veoma važni Musli-
\manski elemanat šalje svoja čestitanja
\poznatome magjarskom mešetaru Ba-
ithiany-u. Da osugjujemo takovo istr-
\čavanje ne treba da kažemo; i ako mi
ine budemo na vrijeme zauzeli se, da
gdje se radi o narodnome ponosu i-
mamo biti svi kO jedan čovjek, lako
nam se može dogodit da dočekamo i
još gora razočaranja.

Pregjimo sad na austro-ugarsku na-
godbu. Sa stanovišta hrvatskog držav-
nog prava onaje pravno za nas neo-
bvezana, ona je nasilno držanje veri-
ga na hrvatskom narodu. Sa materi-
jalnog pogleda — priznajemo -— ne-
što je bolja za nas od pregjašnjih na-

godaba. Ako bi nam se, to odmah.

dodavamo, sagradila željeznica, neće
to biti zaslugom samo ministra pred-

sjednika nego i ministra ratnog; neće.

je sagraditi zbog Hrvatske,
nego za sigurnost monarhije,

radi vojske. Sporedna je stvar da-.

kle bila austrijskim i madžarskim dr-
žavnicima korist naroda hrvatskoga. Je
li se zato iko od nas za tu nagodbu

\nju zanio, bio je presvijetli gospodin
\ predsjednik sabora i zemaljskog odbo-
'ra, uplivni član «hrvatske stranke»,
\Ivčević, koji je brzojavno pohvalio.

'Kako se pak bilo prama njemu obzir-|kupio je u vese

\no sa strane rezolucijonaške, kako su “

im riječi zaostajale u grlu!

puštaju u svojoj sredini Austrijanca pr-

vog reda, davaju mu važnu i odlučnu
riječ. Možda im služe . njegove umne
sposol U. koje. su; «priznat, ćemo,
\velike. Prijetila je opstrukcija. Primjer
(člama «hrvatske stranke» Ivče-
\vića usvojile su i neke iopćine;
'drugim riječima dale povjerenje bečkoj

I

svaku znamenitiju pojavu u vladi, a nepouzdanicu narodnim po-
tičkom životu, i da o istoj /slanicima. Ko je opet svemu tomu kriv?
\svoj sud damo. Tako za našijeh dana

Odgovaramo bez ikakva ustezanja.

\Kriva je svemu tomu stara politič-

ka škola puzanja, koja je znala o-
dobriti krvava izborna nasilja pod o-
ružničkom asistencijom, koja je vodi-

je i danas vodi), živući u prijateljstvu
debelom samo s načelnicima i kamat-
nicima, a. za puk joj i njegovo pro-

(će pouzdanjem u se vojevati za na- svijetljenje bila deveta briga. U to ne-

branijeh no- vatstva, osnovao je radnik. Sastalo se njih  menuti,
Je li nekoliko siromašnih radnika, te potaknuti stcockoj

\idejom rada, idejom dobre volje, zamisliše
osnovati jedno društvo. | uspije im. Ali
\ glavna ideja vodilica pred očima bijaše im,
da ovo društvo mora imati narodnosno obi-
lježje, biva čisto hrvatsko. | takova «Za-
\ druga» bijaše, takova je danas, i takova će
\i ostati. Svaki čovjek tijekom svoga života
\ima lijepih, milih, al i tvrdih, gorkih mo-
\menata jer «čašu meda još niko ne popi
“što :je čašom žući ne zagrči». Tako se do-
\gagja u životu pojedinaca, tako isto biva i
u životu društava i ustanova, kraljevina i
carevina. | naša «Zadruga» kroz svojih de-
setak godina ima veselih a i tvrdih uspo-
mena, najtvrgja ona, kad je neu
žar do temelja uništio. Da, požar je uništio
terijalno «Zadrugu», ali nije moralno. I-

ma sile koja bi je uništila. «Si totus illa-
batur orbis, inpavidam me ferient ruinae»

može «Zadruga» da slobodno usklikne. 1|nik vlada
I-\ako cijeli svijet propane, ja ću ostati neu- |Tempora mutantur. Vremena se mijenjaju.

strašiva. Istina, «Zadruga» će vazda biti
hrvatske ideje u Dubrov-
\niku, neosvojiva tvrgjava dubrovačkog hr-
\vatstva. Evo Vam,
kaza: «Zadruga» za punu godinu i po da-
na nije imala nego četiri gola zida, ali za-
to nije «Zadruge» nestalo, dapače je dano-

mice napredovala, tako da danas ima više

članova, nego što ih je ikad imala, i svaki
dan to više ih pridolazi, a evo sami vidi-
te, da,
je u grad
malene. Kad

u ovom društvu goji tako je dje,

Gospodo, najboljega do- znato,

premda najveće i najljepše prostori- | ponos
u imamo, ipak su evo za nas još|će nam
smo na kući, red mi je spo-|nam to predbaci,

|ašalo ovoj stranci prvih sila, koje su
\pristaše štovali i slušali; zato nastupi
dezorganizacija. Duh pak onaj ropstva
ostade isti. Taj se pokazao i u riječ-
to će biti najbolji do-
kumenat potomcima, kako je bilo vaz-
da sinova hrvatskog naroda, koji se
nijesu znali uzdići u više idejalne sfe-
'\re; tu pokazaše svoju pripravnost, da
\austrijsko robovanje izmijene u ma-
\džarsko, kao da vrag gjavolu nije stari
'svat! Jedan pak dio ove stranke nije
\mogao shvatit ovaj preokret, sa sada-
\njim ljudima lošijih sposobnosti nijesu
\imali osobita dodira, jer im nijesu ovi
\ničim imponovali, te ostade  vijeran
\svojoj austrijanštini, svomu vladinov-
stvu, samo. što sad više vjeruje komu
\bilo, nego li svome zastupniku. Žalo-
\sna je ovo istina, ali ne koristi je ta-
jit. Plodovi su ovo svakako one stran-
ke, koja je u nas u Dubrovniku ži-
vjela u najboljoj ljubav i i najvećem pri-
\ jateljstvu s c. k. poglavarima. To je kost
'njihove kosti, to je krv njihove krvi.
Do čega se može doći nenarodnom
\ politikom ovi su slučaji najbolje svje-
'dočanstvo. Grijesi se osvećuju.

da.

Iz Kotora.
(Milodari za Hrv. Glazbu). U cijenjenoj
vatskoj» više je puta bi-

 

 

Vijesti iz naro

|
| «Pravoj Crvenoj Hr
io govora o «Hrvats
(kojoj su baš ovih dana odobrena pravila
\od Namjestništva, a koja najljepše napre-

«Sokola», a u sr- smio zanijeti? A ipak prvi, što se za|duje. D žnost nam je spomenuti, da se je

\u samom Kotor i bližnjoj okolici u malo
| dana_sakupilo milodara za nabavu glazbila
\i odijela kruna 667:50. Suviše sakupio je
\g. Antun Ilić, prigodom vjenčanja g.giice
| Marice Dabović sa g. Jakobom Tosi u Ko-
Gosp. Rudolf Svaiček sa-
lom društvu i prigodom
Romanke Vičević sa gosp.
20. Gosp. Maks

stanjici K_ 17:86.

jenčanja g.gjice
Ferdinaudom Vivod K 13:

Puste li|[ui sakupio je prigodom vjeučinja g.gjice
dosljednosti! Dok viču na Austriju, Angjice Petrović sa g. Ivom. Petrović

KU
i u veselom društvu K 11:40. Gosp. Stefan
\Kanažir sakupio je u veselom društvu K
19:84. Gosp. Frano Šmit sakupio ie u svo:
\joj gostioni K 860. G sp. Jakob Polovineo
| sakupio je u veselom društvu K 4.40. Gosp.
(Dragutin Deiso sakupio je u veselom dru
'štvu kod g. Iva Poljaka K 6. -— Samo na-
i prijed za ovu veoma nuždnu ustanovu u
miloj Boki, uz geslo: Bog i Hrvati! Svim
\ darovateljima najučtivije zahvaljuje — Pro-
micateljni Odbor.
Sa poluotoka Pelješca.

(Na odgovor). (Objelodanjujemo i ovaj
\ dopis radi nepristranošti, po onoj: da se
\čuju obi zvona, želeći da ovo bude završ-
\na, jer nesuglasje općinara radi ovakove
\stvari može se i preko Općine izgladili, a
| Općina će, cijenimo, urediti da ne bude ni-
kome krivo, i doći u susret onoj želji, ko-
ja bude odgovarala općoj koristi, jer nam
ni prostor Lista ne dopušta da se dalje o
sličnim stvarima bavimo. Op. Ur.). Na do-
pis iz Općine Kune, uvršten u «P. C. H.»
br. 149 pr. g. potpisani neutralci, koji po-
znaju vrlo dobro cijelu aferu, odgovaraju

kući glasovite obitelji Sorgo. Ov-
dje su se negda vlastela sakupljali na do-
govore i vijećanje, i kad bi ova četiri zida
mogla pričati, zaista bi nam mnogu strani-
cu dubrovačke povjesti razjasnili. Zadnji po-
tomak ovog koljena b jaše gospar Luko
Sorgo. Jedanput upitan, gdje stanuje, od-
\ govori: Conspićčienda teneat veterum ime
\tecta parentum. Ovakove riječi mogao je i
zreći samo ozbiljni i ponositi dubrovački
\vlastelin. Ovaj se latinski stih ne da pre-
\vesti, a po prilici znači ovo: Stanujem u
| kući mojih starih pradjedova, u kući, za
"koju netreba da pitaš

\od nje što vidjeti. | mi članovi naše ile

moljivi po. «Zadruge» možemo s gosparom Lukom us-

kliknuti: Cospicienda tenent nos tecta. U
gospodskoj se kući nalazim». Evo, ako ig-
ovdje obistinjenih Gundulićevih riječi ;
«Ki bi gori ti je doli, a ki doli gori usta-
je». — Vlastela prije svijetom gospodova-
hu a ovo njihov dom bijaše, a danas rad-
svijetom i ovo je njegov dom.

\— Nego, ako za vrijeme vlastele ova kuća
bijaše s dvora lijepa, nije zaista ni unutra
sjaja i bogatstva falilo, jer svakome je po-
kako bijahu pune zlala, srebra i sva-
kog inog blaga božjega kuće dubrovačke
gospode. Nu i danas, kad se u njoj radnik
sakuplja, ako je s dvora lijepa, nije ni u.
nutra siromašna, dapače je
nijedno
niku al'
radnika, članova «Zadruge». Možda
ko prigovorit luksus. i raskoš, Ko
mi ćemo mu odgovorit s

 

koj Bokeškoj Glazbi», |

da se evo nalazimo u staroj vla-

gdje je, jer imaš,

uregjena, kao je ci
drugo društvo ne samo u Dubrov- | kličem iz svega srca:

i mnogo dalje. A to je opet čast i| živjela ,Hrvatska Radnička Zadruga“!

God. IV.

slijedeće i to jedino radi istine: Gospoda
dopisnici rečenog članka, nijesu ni najma-
nje pazili, da prouče jeli trebovalo, da Op-
ćina Trpnja, sa redarstvenog gledišta, stavi
malo reda, na jedinom do onda prometnom
putu — most Deković preko mjesta, do o-
bale — za sačuvati svaku nesreću tjelesnu
i materijalnu. Rečeni put na mjesta je ši-
rok samo 1/2 m., a na mjesta 3/2, a vi-
sok sa obe strane od 3-4 m., i to u dulji-
ni od 150 m., kojim danomice vrvi sveop-
ći promet sa mazgama, ručnim“ kolima, žen-
skim teretom, jedini prolaz ljudi kao i dje-
ce koja pohagjaju školu. Znadu li gospoda
dopisnici, da su se na ovom putu dogodi-
le razne nesreće u pogibeljnim klancima ;
bilo da se mijeh pun vina rasparao o zid,
bilo o breme žene, da su ručna kola koji
put bila u pogibelji, da ne pogju pod put,
kad istim prolaze pune i poplašene prazne
mozge? Je li poznato istoj gospodi, da su
mnogi ljudi morali skakati preko puta, jer
radi tjesnoće i jogunavosti mazaka, nije im
bio sjeguran prolaz? Radi rečenog redar-
\stvenog reda, Općina Trpnja udesila je pro-
\met vina tako, da pune mazge igju poljskim
\putem (zvanim potočić) a prazne, da se
| vraćaju već spomenutim pute:n. — U raz-
\nim prigodama većina općinara Kune, izja-
\vili su da pripoznaju, da je trebovalo, da
\općina Trpnja postavi red, ali, da se. pro-
\tive vrhu odregjenog prolaska životinja sa
iteretom, naime, da bud2 protivno odregje-
ino i to: da pune mazge igju onim putem
(kao i otprije, a prazne, da se vraćaju polj- -
\skim putem jer da im je tako bolje. Na ve-
iliko čudo, štovani dopisnici ovu okolnost
| nijesu na javno donijeli, a brigali su se is-
\pisati ono, čime bi znali zasuti čitaocima

 

\ pepela u oči. Natpis na tabli: «zabranjen
\je prolaz kroz selo» znači, kako vrlo do-
| bro znaju gg. dopisnici, put kraj. Belinove
\i Jerićeve kuće, a ne drugčije kako u do-
\pisu kažu. Rečeni članak mislimo, da neo-
\dobrava većina općinara Kune. Ljudi božji,
\kad se neke stvari iznose na javno, treba
\ iznijeti i zlo i dobro, a ne samo zlo, a ta-
\jit dobro pa bilo ono i najgoreg dušmani-
\na. Gospodo! odgovorite nam na ovo: Ima
(li pogibelji na putu (most Deković preko
\sela do obale) kada bi se služilo istim pu-
tem, za cijeli promet uvoza i izvoza, ljucki
prolaz, put djece za školu i put ručnih ko-
la? Je li Trpanjska općina sa naredbom, da
se pune mazge vode poljskim putem, to u-
radila iz prkosa ili iz redarstvene svrhe?
Je li rečeni članak ispao od glasova cijele
\ili većine Kunovske općine, ili samo iz ko-
jeg dijela? Jesu li vaši općinari izrazili po-
trebu, da se odredna Trpanjske općine pro-
| mijeni u toliko, da Mazge pune igju glat-
kim putem, a prazne poljskim? Ima li ka-
kve pogibelji za pune mazge, kad progju
\ poljskim putem? Je li Vam poznato, da su
\vaši općinari gonili vino sa poljskim putem,
\bez ikakve štete? Je li vi hoćete red i mir,
\ili ste baš osjekli onu «hoćeino prolazit,
\gdje smo prolazili».

U ostalom prosto je vami i na po cijene
prodavati vino za krcanje Trstenik-Crkvice,
\ali Vam nije prosto kazati neistinu publi-
ci, da je vami, radi rečenog redarstvenog
reda uzpostavljena od općine Trpnja, zapri-
ječen svaki prevoz u ovu luku, za _ izbje-
gouti napastovanje i štelu. — Neutralci.

\ riječima već spomenutog gospodina Jakoba
lvančića, koji je u nastavku prije navede-
(nog govora na prvoj sjednici društva ka-
zao: «Pokujstvo je bilo svegi jedan od ne
malo pretežnijeh uvjeta za napredak dru-
\štva. Svak lasno će shvatit, da članovi za-
laze ragje i češće u takova društva, koja
\su opskrbljena čistijem, zgodnijem i udob-
\nijem pokujstvom, nego li u ona, koja ni-
\ jesu«.

| Zmo do zrna pogača, kamen do kamena
\polača, kaže naš narod. Evo i mi od ma-
\log zra imamo danas veliku pogaču, od
i malog kamena veliku palaču.

U deset je godina, usprkos svijeh mevo-
lja i prolivština, «Zadruga» napredovala sil-
no, kročila je junačkim korakom naprijed,
Bože daj, da u nastajnih deset godina i još
bolje kroči i još jače se osokoli, što ufam
da hoće, poznajući ljubav i požrtvovnost
naših radnika, njezinih članova, Da to bu-
de, treba ljubavi, mira i sloge, pak će do-
ći dan, da će i našem patničkom rodu sva-
nuti žugjena sloboda, o kojoj naš Kazali
pjeva:

Sunce žarko pramaljetno sjaje
Svim narodim — još jednomu da je!

Hoće, i tome će jednome sinuti, a naša
će «Zadruga» biti ona, koja je, prama svo-
jim silama, doprinijela koliko je više mo-
gla, da Hrvati dočekaju slobodnu, nezavi-
snu i ujedinjenu Hrvatsku. To je geslo, to
cilj, to je program «Zadruge». U to ime

 

Živjela t