Br. 152. kim oružjem u narodne osebujne svrhe, znači vjeri ne priznati ono uzvišeno i ne- odvisno mjesto, koje joj pristoji. Od ovoga mi i naša stranka zaziremo. Mi puštamo vjeru da _počiva u ljudskoj sa- vijesti, gdje joj je pravo mjesto. Poštujući svakoga u svome vjerovanju, mi hoćemo da se držimo i da očuvamo našu vjeru; pa kO što smo svegjer spravni na braniku na- ših narodnih prava, tako ćemo svegjer sta- ti na obrani vjerskih čustava našega naroda, niti ćemo ikad zagovarati kakvu zajednicu u cijenu tih čustava ; uvjereni, da ćemo tako zaslužiti poštovanje svih poštenih i dobro- mislećih. — Ovo je naše stanovište. Pravi Hrvatski Soko. Godina je dana na domaku, kada neka braća — pristaše stranke prava — moradoše ostaviti dvoranu mjesnog — hrvatskog (!) «Sokola», da tako izbjegnu tvornom napadaju ostale «bra- će», a samo s razloga, što nastojahu, da se u «Sokolu» ne uvuče strančar- stvo. Naša je klika, koja je od hrv. «Sokola» napravila svoju podružnicu, na vas mah tražila od Saveza u Ža- grebu svjedodžbu priznanja za svoje djelo i na žalost ga je dobila, tako da su ovim činom bila našim istomišlje- nicima još jače vrata mjesne «sokola- ne» zatvorena. Sila, koja je kod so- kolske uprave igrala jaču ulogu od raz- bora, pobijedila je, ali samo za krat- ko vrijeme, jer je pobudila = namisao u otjeranoj braći, da osnuju posebni «Sokol», kad im već pristupa ne bi- jaše u postojećemu, i tako postavila razdor u onom društvu, gdje mogosmo, a i morasmo, živjeti zajednički u onoj sokolskoj ljubavi, o kojoj su toliko ba- jali. Našim pristašama, ma koliko se gospoda klikaši, trudili nije moguće bi- lo išta dobaciti, a najmanje da bi na- stojali u «Sokol» uvući strančarstvo. Onoga, čega su se naši pristaše žaca- li, latiše se slavosrpska braća, te na- stojahu pod sokolskim plaštem / širiti lu Saveza zadobili. Laž je da su naši pristaše ikad protiv uprave radili, dok ista nije zašla u strančarenje, a tomu da mi odgovorimo dostojanstveno na. je dokazom, da su se naši pristaše po- sve reservirano držali u ono doba kad ravno u njihovom interesu — i ma koj rezoluciji ; je realista Kolbe najače agitirao protiv uprave, namjerom da na nju usposta- vi radine ljude, a žrtva je njegove a- gitacije bio g. A. Standinger. Istina je da su naši pristaše najviše za «Sokol» radili, da su svi jedino bili izvršujući \ članovi, da su većinu prednjačkog zbo- \ra sačinjavali naši pristaše; istina je pak, da su slavosrpska braća bila pr- va, koja su u «Sokol» htjeli prora- ičunano uvući strančarstvo, nebi li \naše pristaše priljubili slavosrpštini. Zar će toliko bezobrazni biti, a da zanije- kaju, da je g. M. Mičić prigodom so- kolskog izleta u Orašac nazdravio «bra- \ći srbima»?! Zar ovo nije strančarstvo i izazivanje naših istomišljenika, za ko- je je g. Mičić znao da ih u redovima ima! Našim pristašama zabranjeno je \pod najstrožijim prijetnjama imenovati Starčevića i Kvaternika — koji su bili Hrvati — a slavosrbu dopu- šteno je o jugoslaviji bajati. Zar da o- vo nije izazivanje, vrijegjanje! Zar bi klika htjela od naših pristaša napravi- ti agitatore za svoje ideje?! Slavosrp- ska klika slabo je računala, ako je ci- jenila da će svojim doktorskim paten- tami u našim pristašama svoje uvjere- nje utući. Naši istomišljenici ostaviše dvoranu slavosrpskog cima nosili su samo jednu želju : us- 'tanovu Pravog Hrvatskog Sokola, o kome smo tvrdo uvjereni, da će vi- soko znati cijeniti sokolsku misao, ali \ne zaogrnutu slavosrpskim plaštem već \samo hrvatskim. Ovo će društvo, 'koje mora da okupi sve one, koji mi- isle samo hrvatski, do par dana slaviti svoje slavlje, a mi veselimo se nad tolikom zdravom razvijenom svijesti slavosrpske ideje, cijeneći da im Di naših pristaša. pristaše bavi, tu rijihovu igru uvidjeti, i njima! tako slobodne ruke pripuštiti. Osvje- dočenje pak naših pristaša bilo je to- liko jako, pa uvrijegjeni u svome na- čelu, tražijahu zadovoljštinu barem u tome, da oni mogu čisto hrvatske misli ispovijedati. Ali ovaj naravni zahtjev naigje na najači otpor cijele ta- dašnje slavosrpske uprave, i naši pri- staše, izvrgnuti raznim neosnovanim ukorima uprave i nepristojnom vrije- gjanju ostale braće bijahu svakim da- nom jedan po jedan iz «Hrv. Sokola» za kratko vrijeme istrijebljeni. Klika je svoje postupanje opravdavala samo la- žju, po kojoj su za sigurno i pohva- PODLISTAK. Proslov (izrečen prigodom zabave 5. Sječnja o.g. u Hrvatskoj Radničkoj Zadruzi* od g. Josipa Onyszkiewicza.) Gospodo! Cast mi je javit vam, da je Visoko Namjesništvo potvrdilo opstanak društva «Hrvacka Radnička Zadruga» i odobrilo ustav, koji promicateljni odbor bijaše u tu svrhu molbenicu priložio. Velika je po me radost, gdje mogu da- nas dobrodošlicom pozdraviti vas, članove mladog društva, složno i bracki ovgje o: kupljene. Velika je po me radost što je jednom svanuo i ovaj odavna žugjeni dan, gdje se napokon ostvarila moja vruća nada svijuh nas te možemo na j dnom mjestu spojeni u skupnu cjelinu je- dan drugome ruku pružit, bracki se upo- znat i složno radit. — Ovgje nemamo se bojat nesloge, jer smo svi jednog te istog mnijenja, nema se bojati razdora jer se o- dlučismo otole, gdje je razdor vladao, da u skladu živimo; nemamo se bojati nesre- će, jer ako je lasno slomit prut po prut pojedinice a ma je trudno inokupni sve- žanj. Na suprot smijela nam nada u srcu pup- či. Naše društvo bo hoće pružat hrvacko- me radniku sva ona duševna sredstva, ho- će ga uzdići iz nemara i neznalosti u ko- je je preko svoje volje spao. Je li opće- nita uglagjenost ? Naučiće se megjusob- nom ponašanju. \ miso, vaše želje i, e-\nas bodri i hrabri neka se svegj neće, zadojeni sot_.iškom yu | Hrvatski Vam i> okolski: začvšiti Nevoljne naše prilike. Novinarska nas dužnost veže, da pratimo našem poli vigjamo, da se u nas pojaviše dvije struje, koje su pogani čir na zdravom narodnom tijelu, i koje nam svakako davaju veoma lošu svjedočbu u po- litičkom pregnuću. Dočim mi stojimo la politiku komodno-gospodsku (kako nepomično na odluci, koju je naša stranka zauzela, da se neće puštiti ni u ruke Nijemcu ni Magjaru, nego da prosvjeta: Naučiće se iz iza vina i knjiga koje će društvo primat. moralni uzgoj? I ovaj će malo po malo doći a megjutim ćemo ga uputit javnijem predavanjem, a najpaće učeći kako valja da se domovina i narodnost ljubi. To će se pak sve začinit prikladnijem i zgodni- jem zabavama i prijateljskijem uzajamnijem razgovorom. Sve stoji u početku. Iz sićuš- ne klice iznikne i naraste hladovito stablo, a ma se hoće do toga malo truda i mu- ke. I mi ćemo imati s početka svakojakih suprotivosti, neugodnosti i poteškoćd. Ne- \go se držmo i pretrpimo za sad zla, da se | poslije nauživamo | to većega dobra. Nek nas hrabri i sokoli na tom putu miso, da radimo za dobrobit i boljitak naše domo- vine, jer smo mi jedan dio i to ne najne- znatniji cijelokupne domovine. Na muci se ma i nesreći, da|deja, koja se ori iz na- | obljubljena, tako je rasprostranjena, da ne- poznaju junaci. Pa i u sreći šijeh grla sokoleći i sveti poklik: ZIVILA HRVACKA! Ovo su riječi izrečene od g. Jakoba vančića na prvoj redovitoj skupštini «Hrv. Radničke Zadruge« dne 9/ do toga došlo? U radu je spas a radišu Bog pomaže. I ako je Dubrovnik od starine «kruna hrvat- skih gradova», ipak bijaše doba, kad je hr- vatska ideja u njemu bila zamrla. Da, pri- vremeno obamrla, da jačom snagom opet ožive. | evo danas — Bogu hvala — u Du- brovniku najviše Hrvata. A jedan od glav- nih faktora, koji su dubrovačko hrvatstvo uskrisili, to Vam je naš radnik, Evo i na- šu milu «Zadrugu», kulu dubrovačkog hr- 1 1894. Kako je neustrašivi branik PRAVA CRVENA HRVATSKA | rodne svetinje, što vidimo? Dok je \ poštenje, politička zrelost zahtijevala \ono što nam iz Beča obećavaju — na- \ono što Magjari laskavijem riječima \obećavaju, dotle su se amo u Dalma- \ciji neke općine istrčale na poklone, a iz Herceg-Bosne veoma važni Musli- \manski elemanat šalje svoja čestitanja \poznatome magjarskom mešetaru Ba- ithiany-u. Da osugjujemo takovo istr- \čavanje ne treba da kažemo; i ako mi ine budemo na vrijeme zauzeli se, da gdje se radi o narodnome ponosu i- mamo biti svi kO jedan čovjek, lako nam se može dogodit da dočekamo i još gora razočaranja. Pregjimo sad na austro-ugarsku na- godbu. Sa stanovišta hrvatskog držav- nog prava onaje pravno za nas neo- bvezana, ona je nasilno držanje veri- ga na hrvatskom narodu. Sa materi- jalnog pogleda — priznajemo -— ne- što je bolja za nas od pregjašnjih na- godaba. Ako bi nam se, to odmah. dodavamo, sagradila željeznica, neće to biti zaslugom samo ministra pred- sjednika nego i ministra ratnog; neće. je sagraditi zbog Hrvatske, nego za sigurnost monarhije, radi vojske. Sporedna je stvar da-. kle bila austrijskim i madžarskim dr- žavnicima korist naroda hrvatskoga. Je li se zato iko od nas za tu nagodbu \nju zanio, bio je presvijetli gospodin \ predsjednik sabora i zemaljskog odbo- 'ra, uplivni član «hrvatske stranke», \Ivčević, koji je brzojavno pohvalio. 'Kako se pak bilo prama njemu obzir-|kupio je u vese \no sa strane rezolucijonaške, kako su “ im riječi zaostajale u grlu! puštaju u svojoj sredini Austrijanca pr- vog reda, davaju mu važnu i odlučnu riječ. Možda im služe . njegove umne sposol U. koje. su; «priznat, ćemo, \velike. Prijetila je opstrukcija. Primjer (člama «hrvatske stranke» Ivče- \vića usvojile su i neke iopćine; 'drugim riječima dale povjerenje bečkoj I svaku znamenitiju pojavu u vladi, a nepouzdanicu narodnim po- tičkom životu, i da o istoj /slanicima. Ko je opet svemu tomu kriv? \svoj sud damo. Tako za našijeh dana Odgovaramo bez ikakva ustezanja. \Kriva je svemu tomu stara politič- ka škola puzanja, koja je znala o- dobriti krvava izborna nasilja pod o- ružničkom asistencijom, koja je vodi- je i danas vodi), živući u prijateljstvu debelom samo s načelnicima i kamat- nicima, a. za puk joj i njegovo pro- (će pouzdanjem u se vojevati za na- svijetljenje bila deveta briga. U to ne- branijeh no- vatstva, osnovao je radnik. Sastalo se njih menuti, Je li nekoliko siromašnih radnika, te potaknuti stcockoj \idejom rada, idejom dobre volje, zamisliše osnovati jedno društvo. | uspije im. Ali \ glavna ideja vodilica pred očima bijaše im, da ovo društvo mora imati narodnosno obi- lježje, biva čisto hrvatsko. | takova «Za- \ druga» bijaše, takova je danas, i takova će \i ostati. Svaki čovjek tijekom svoga života \ima lijepih, milih, al i tvrdih, gorkih mo- \menata jer «čašu meda još niko ne popi “što :je čašom žući ne zagrči». Tako se do- \gagja u životu pojedinaca, tako isto biva i u životu društava i ustanova, kraljevina i carevina. | naša «Zadruga» kroz svojih de- setak godina ima veselih a i tvrdih uspo- mena, najtvrgja ona, kad je neu žar do temelja uništio. Da, požar je uništio terijalno «Zadrugu», ali nije moralno. I- ma sile koja bi je uništila. «Si totus illa- batur orbis, inpavidam me ferient ruinae» može «Zadruga» da slobodno usklikne. 1|nik vlada I-\ako cijeli svijet propane, ja ću ostati neu- |Tempora mutantur. Vremena se mijenjaju. strašiva. Istina, «Zadruga» će vazda biti hrvatske ideje u Dubrov- \niku, neosvojiva tvrgjava dubrovačkog hr- \vatstva. Evo Vam, kaza: «Zadruga» za punu godinu i po da- na nije imala nego četiri gola zida, ali za- to nije «Zadruge» nestalo, dapače je dano- mice napredovala, tako da danas ima više članova, nego što ih je ikad imala, i svaki dan to više ih pridolazi, a evo sami vidi- te, da, je u grad malene. Kad u ovom društvu goji tako je dje, Gospodo, najboljega do- znato, premda najveće i najljepše prostori- | ponos u imamo, ipak su evo za nas još|će nam smo na kući, red mi je spo-|nam to predbaci, |ašalo ovoj stranci prvih sila, koje su \pristaše štovali i slušali; zato nastupi dezorganizacija. Duh pak onaj ropstva ostade isti. Taj se pokazao i u riječ- to će biti najbolji do- kumenat potomcima, kako je bilo vaz- da sinova hrvatskog naroda, koji se nijesu znali uzdići u više idejalne sfe- '\re; tu pokazaše svoju pripravnost, da \austrijsko robovanje izmijene u ma- \džarsko, kao da vrag gjavolu nije stari 'svat! Jedan pak dio ove stranke nije \mogao shvatit ovaj preokret, sa sada- \njim ljudima lošijih sposobnosti nijesu \imali osobita dodira, jer im nijesu ovi \ničim imponovali, te ostade vijeran \svojoj austrijanštini, svomu vladinov- stvu, samo. što sad više vjeruje komu \bilo, nego li svome zastupniku. Žalo- \sna je ovo istina, ali ne koristi je ta- jit. Plodovi su ovo svakako one stran- ke, koja je u nas u Dubrovniku ži- vjela u najboljoj ljubav i i najvećem pri- \ jateljstvu s c. k. poglavarima. To je kost 'njihove kosti, to je krv njihove krvi. Do čega se može doći nenarodnom \ politikom ovi su slučaji najbolje svje- 'dočanstvo. Grijesi se osvećuju. da. Iz Kotora. (Milodari za Hrv. Glazbu). U cijenjenoj vatskoj» više je puta bi- Vijesti iz naro | | «Pravoj Crvenoj Hr io govora o «Hrvats (kojoj su baš ovih dana odobrena pravila \od Namjestništva, a koja najljepše napre- «Sokola», a u sr- smio zanijeti? A ipak prvi, što se za|duje. D žnost nam je spomenuti, da se je \u samom Kotor i bližnjoj okolici u malo | dana_sakupilo milodara za nabavu glazbila \i odijela kruna 667:50. Suviše sakupio je \g. Antun Ilić, prigodom vjenčanja g.giice | Marice Dabović sa g. Jakobom Tosi u Ko- Gosp. Rudolf Svaiček sa- lom društvu i prigodom Romanke Vičević sa gosp. 20. Gosp. Maks stanjici K_ 17:86. jenčanja g.gjice Ferdinaudom Vivod K 13: Puste li|[ui sakupio je prigodom vjeučinja g.gjice dosljednosti! Dok viču na Austriju, Angjice Petrović sa g. Ivom. Petrović KU i u veselom društvu K 11:40. Gosp. Stefan \Kanažir sakupio je u veselom društvu K 19:84. Gosp. Frano Šmit sakupio ie u svo: \joj gostioni K 860. G sp. Jakob Polovineo | sakupio je u veselom društvu K 4.40. Gosp. (Dragutin Deiso sakupio je u veselom dru 'štvu kod g. Iva Poljaka K 6. -— Samo na- i prijed za ovu veoma nuždnu ustanovu u miloj Boki, uz geslo: Bog i Hrvati! Svim \ darovateljima najučtivije zahvaljuje — Pro- micateljni Odbor. Sa poluotoka Pelješca. (Na odgovor). (Objelodanjujemo i ovaj \ dopis radi nepristranošti, po onoj: da se \čuju obi zvona, želeći da ovo bude završ- \na, jer nesuglasje općinara radi ovakove \stvari može se i preko Općine izgladili, a | Općina će, cijenimo, urediti da ne bude ni- kome krivo, i doći u susret onoj želji, ko- ja bude odgovarala općoj koristi, jer nam ni prostor Lista ne dopušta da se dalje o sličnim stvarima bavimo. Op. Ur.). Na do- pis iz Općine Kune, uvršten u «P. C. H.» br. 149 pr. g. potpisani neutralci, koji po- znaju vrlo dobro cijelu aferu, odgovaraju kući glasovite obitelji Sorgo. Ov- dje su se negda vlastela sakupljali na do- govore i vijećanje, i kad bi ova četiri zida mogla pričati, zaista bi nam mnogu strani- cu dubrovačke povjesti razjasnili. Zadnji po- tomak ovog koljena b jaše gospar Luko Sorgo. Jedanput upitan, gdje stanuje, od- \ govori: Conspićčienda teneat veterum ime \tecta parentum. Ovakove riječi mogao je i zreći samo ozbiljni i ponositi dubrovački \vlastelin. Ovaj se latinski stih ne da pre- \vesti, a po prilici znači ovo: Stanujem u | kući mojih starih pradjedova, u kući, za "koju netreba da pitaš \od nje što vidjeti. | mi članovi naše ile moljivi po. «Zadruge» možemo s gosparom Lukom us- kliknuti: Cospicienda tenent nos tecta. U gospodskoj se kući nalazim». Evo, ako ig- ovdje obistinjenih Gundulićevih riječi ; «Ki bi gori ti je doli, a ki doli gori usta- je». — Vlastela prije svijetom gospodova- hu a ovo njihov dom bijaše, a danas rad- svijetom i ovo je njegov dom. \— Nego, ako za vrijeme vlastele ova kuća bijaše s dvora lijepa, nije zaista ni unutra sjaja i bogatstva falilo, jer svakome je po- kako bijahu pune zlala, srebra i sva- kog inog blaga božjega kuće dubrovačke gospode. Nu i danas, kad se u njoj radnik sakuplja, ako je s dvora lijepa, nije ni u. nutra siromašna, dapače je nijedno niku al' radnika, članova «Zadruge». Možda ko prigovorit luksus. i raskoš, Ko mi ćemo mu odgovorit s koj Bokeškoj Glazbi», | da se evo nalazimo u staroj vla- gdje je, jer imaš, uregjena, kao je ci drugo društvo ne samo u Dubrov- | kličem iz svega srca: i mnogo dalje. A to je opet čast i| živjela ,Hrvatska Radnička Zadruga“! God. IV. slijedeće i to jedino radi istine: Gospoda dopisnici rečenog članka, nijesu ni najma- nje pazili, da prouče jeli trebovalo, da Op- ćina Trpnja, sa redarstvenog gledišta, stavi malo reda, na jedinom do onda prometnom putu — most Deković preko mjesta, do o- bale — za sačuvati svaku nesreću tjelesnu i materijalnu. Rečeni put na mjesta je ši- rok samo 1/2 m., a na mjesta 3/2, a vi- sok sa obe strane od 3-4 m., i to u dulji- ni od 150 m., kojim danomice vrvi sveop- ći promet sa mazgama, ručnim“ kolima, žen- skim teretom, jedini prolaz ljudi kao i dje- ce koja pohagjaju školu. Znadu li gospoda dopisnici, da su se na ovom putu dogodi- le razne nesreće u pogibeljnim klancima ; bilo da se mijeh pun vina rasparao o zid, bilo o breme žene, da su ručna kola koji put bila u pogibelji, da ne pogju pod put, kad istim prolaze pune i poplašene prazne mozge? Je li poznato istoj gospodi, da su mnogi ljudi morali skakati preko puta, jer radi tjesnoće i jogunavosti mazaka, nije im bio sjeguran prolaz? Radi rečenog redar- \stvenog reda, Općina Trpnja udesila je pro- \met vina tako, da pune mazge igju poljskim \putem (zvanim potočić) a prazne, da se | vraćaju već spomenutim pute:n. — U raz- \nim prigodama većina općinara Kune, izja- \vili su da pripoznaju, da je trebovalo, da \općina Trpnja postavi red, ali, da se. pro- \tive vrhu odregjenog prolaska životinja sa iteretom, naime, da bud2 protivno odregje- ino i to: da pune mazge igju onim putem (kao i otprije, a prazne, da se vraćaju polj- - \skim putem jer da im je tako bolje. Na ve- iliko čudo, štovani dopisnici ovu okolnost | nijesu na javno donijeli, a brigali su se is- \pisati ono, čime bi znali zasuti čitaocima \ pepela u oči. Natpis na tabli: «zabranjen \je prolaz kroz selo» znači, kako vrlo do- | bro znaju gg. dopisnici, put kraj. Belinove \i Jerićeve kuće, a ne drugčije kako u do- \pisu kažu. Rečeni članak mislimo, da neo- \dobrava većina općinara Kune. Ljudi božji, \kad se neke stvari iznose na javno, treba \ iznijeti i zlo i dobro, a ne samo zlo, a ta- \jit dobro pa bilo ono i najgoreg dušmani- \na. Gospodo! odgovorite nam na ovo: Ima (li pogibelji na putu (most Deković preko \sela do obale) kada bi se služilo istim pu- tem, za cijeli promet uvoza i izvoza, ljucki prolaz, put djece za školu i put ručnih ko- la? Je li Trpanjska općina sa naredbom, da se pune mazge vode poljskim putem, to u- radila iz prkosa ili iz redarstvene svrhe? Je li rečeni članak ispao od glasova cijele \ili većine Kunovske općine, ili samo iz ko- jeg dijela? Jesu li vaši općinari izrazili po- trebu, da se odredna Trpanjske općine pro- | mijeni u toliko, da Mazge pune igju glat- kim putem, a prazne poljskim? Ima li ka- kve pogibelji za pune mazge, kad progju \ poljskim putem? Je li Vam poznato, da su \vaši općinari gonili vino sa poljskim putem, \bez ikakve štete? Je li vi hoćete red i mir, \ili ste baš osjekli onu «hoćeino prolazit, \gdje smo prolazili». U ostalom prosto je vami i na po cijene prodavati vino za krcanje Trstenik-Crkvice, \ali Vam nije prosto kazati neistinu publi- ci, da je vami, radi rečenog redarstvenog reda uzpostavljena od općine Trpnja, zapri- ječen svaki prevoz u ovu luku, za _ izbje- gouti napastovanje i štelu. — Neutralci. \ riječima već spomenutog gospodina Jakoba lvančića, koji je u nastavku prije navede- (nog govora na prvoj sjednici društva ka- zao: «Pokujstvo je bilo svegi jedan od ne malo pretežnijeh uvjeta za napredak dru- \štva. Svak lasno će shvatit, da članovi za- laze ragje i češće u takova društva, koja \su opskrbljena čistijem, zgodnijem i udob- \nijem pokujstvom, nego li u ona, koja ni- \ jesu«. | Zmo do zrna pogača, kamen do kamena \polača, kaže naš narod. Evo i mi od ma- \log zra imamo danas veliku pogaču, od i malog kamena veliku palaču. U deset je godina, usprkos svijeh mevo- lja i prolivština, «Zadruga» napredovala sil- no, kročila je junačkim korakom naprijed, Bože daj, da u nastajnih deset godina i još bolje kroči i još jače se osokoli, što ufam da hoće, poznajući ljubav i požrtvovnost naših radnika, njezinih članova, Da to bu- de, treba ljubavi, mira i sloge, pak će do- ći dan, da će i našem patničkom rodu sva- nuti žugjena sloboda, o kojoj naš Kazali pjeva: Sunce žarko pramaljetno sjaje Svim narodim — još jednomu da je! Hoće, i tome će jednome sinuti, a naša će «Zadruga» biti ona, koja je, prama svo- jim silama, doprinijela koliko je više mo- gla, da Hrvati dočekaju slobodnu, nezavi- snu i ujedinjenu Hrvatsku. To je geslo, to cilj, to je program «Zadruge». U to ime Živjela t