Br. 154. di fino a prova in contrario — ne mogu je sudit, da je opet tako luda, kako izgle- da. Koji je uzrok pak, što je urednika «C. H.» na to nahereno zaključivanje nasukalo? I sam ga nehote izdaje. Izmakao mu se iz pera. (Strast zaslijepi čeljade, a naj lakše pak zličinu.) Nalazi se, biva, u jednoj krat- koj rečenici, što na oko izgleda nevina, ali koja u istinu otkriva, da piscu fervens dif- ficili bile tumet jecur: «. . . a u dokonici (razumijeva se: ja) piše poslanice, koje će se naći kakav Caboga, da ih potpiše». Po- znaje se Zo stile forbito uglednog pisca ne- dovršene «Povjesti hrvatske književnosti u Dalmaciji i u Dubrovniku», o kome su se djelu una voce dicentes vrlo laskavo bile izustile kritike u «Dubrovniku» i u «Vijen- cu». Pismo grofa Kaboge! There 's the rub! rekao bi Hamlet. To je pismo učinilo ma- li remitur. | tad se urednik «C. H.» stao pitati, ne: «Što je tu pisano ?», već: «Ko je to pisao?» ne obaziruć se na Senekov: «non quis, sed quid dicatur, attende». Ima svakojake čeljadi pod kapom nebe- skom, koja stvari svakojako shvata. Za je- dne bi n. pr. u onoj prigodi glavno bilo ovo : «Jesu li ili nijesu li istina fakti u pi- smu izneseni? Ima li ili ne, ko za te fakte jamči?»; a za druge opet sve to nije ni od kakve vrijednosti, no je glavno ovo: «Ko se je usudio to pisino sastavitt?» Tu baš izbija na površinu raznolikost pojedinijeh haraktera. Što ili ko? Ovaj hoće ko. Zašto ? Da iskali zloću... da se osveti... i ako ne može ruci, a ono hartiji. Pa sumnjaj tamo, sumnjaj amo, i na koga mu sumnja zapne, na toga sikće žuć. Zar je urednik «C. H.» tako pohlepan doznati, ko je ono pismo sastavio? Pa ja ću mu to reći: $a- stavio ga je Dr. Milorad Medini! Jest: Dr. Milorad Medini. Jer, da nije urednik «C. H.» u uvodnom članku od 28/XIl. pr. god. onake potvore i uvrede 'izbacio na grofa Kabogu, očito je svakome, da ne bi ovaj zajsto bio izašao na javnost njekijem tajnama, koje je od petnaestak godina amo pa sve do jučer u sebi tištio, a koje je — vidi se — tek u skrajnjoj nevolji iznio, kad ga je urednik «C. H.» svojijem nesmotfe- nijem člankom na obranu prisilio. Takovo nespretno i neslano vladanje urednika «C. H.» da je prihvatila sa sažaljenjem i sama stranka, koju on ima daću da brani, a ne da kompromituje, to sam uvjeren. A po gotovo uvjeren sam, da joj ne će bit ugo- dio ni drugi njegov članak u «C. H.» od 15/1. o. g, što je izašao na odgovor pi- smu grofa Kaboge, članak, u kome se bii- sta nestašica naj elementarnije taktike i po- litičkoga nosa; kao god što sam uvjeren, da i uvodni članak u «C. H.» od 25/1. o. g. naperen protiv mene i drnga dva pri- vatna lica, nije zajsto bio primljen s ushi- tom, kako eno ti nedostojan lista, koji i malo do ozbiljnosti drži. Taj bi fjasko ure- dnik «C. H.» htio sada na meni osušiti. Ali, po polako! Ja nijesam sklonijem da budem ničiji Agnus Dei. Regbi, da urednik «C. H.» ne shvata, da njegov današnji položaj nije onaj isti,kano i kad je bio pred školskijem klupama. No vrijeme će ga uglaviti, da je jedno iskalji- vati zloću na učenike, a drugo na publiku; jer ako su prvijem začepljena usta, ali pu- blici nijesu, pa kad je napadnuta, brani se. Urednik «Crv. Hrv.» naučio se zadirkivat čeljad, sipat uvrede desno i lijevo, .progo- ge i znanosti. Poezija nije originalna, ali slavenskome jeziku udara biljeg zapada, baca ga u kolo prosvijetljenoga svijeta, u- družuje, kao u Gunduliću, prostrane misli slovenskoga sviieta sa zajedničkom civiliza- cijom Evrope. Kuša svoje sile u svijem vrs- tama. Odlikuje se u satiri, naravni biljeg država, koje u tijesnom krugu uče pozna- vati čovječju dušu, u kojima vlada, kao u Dubrovniku, stroga stiješnjena, vlastoljubiva aristokracija. Proza i pjesma latinska na vr- huncu su slave. Ništa se savršenijeg nije vigjelo nakon Juvenala i Horacija. Čovjeku je teško vjerovati, da se u onome malome gradu, predatu svagdanijem bojevima, mo- goše stvoriti onaka čudesa. Ništa kao ta neobična pojava u povijesti svijeta ne svje- doči za stvoriteljnu moć slobode. Kroz puna je dva vijeka Dubrovnik sijelo najsmjelijeh i najdubljijeh spekulacija na polju matema- tike, fizike, liječništva i astronomije. To bi- jaše logika vladanja uporabljena na carstvo znanosti. Oni isti ljudi, koji otkrivahu za- kone političkoga ravnotežja, imadu od na- ravi biti vješti djelovanju zakona spoljašnje- ga svijeta. Psiholog i matematik je Dubrov- nik. U lijepijem umjetnostima zagrli naj- čistije predaje vječnoga grada, ne davši sa- svijem time Evropi ni jednoga slikara, ni jednoga graditelja. Dubrovnik se nećaše pri- = povijedati svijetu tajne svojijeh borba i tje- skoba svoga života. Pričaše ih radije u sjenu svetišta. Onome, koji bi jedina njegova nada, jedini posmjeh na pragu varvarstva i smrti. (Slijedi). % F\ 0. " #0 pama e. v nit ljude moralno i materijalno, osvećivat se za neposluh preko Petra i Pavla, kad ne može pravce, pa na samu sumnju iznosit putem javne,štampe čoeka na palog, a pri svemu tome zahtijevati od njega muk i u- strpljenje. Loš je adet naučio Marko! To je s toga, što je Dubrovnik trgovački grad, a trgovac ne služi se perom za novinarske polemike, već u prvom redu za račune i pisma. Na takove ljude lako je po novina- ma uspješno i nekažnjeno napadati. Ali kad se njekome, koji na peru nije trom, napra- vuboga pripisuju infamije, sili ga se, da— ne radi potvoritelja, već radi javnosti — te infamije od sebe odbije i da ih pribije, gdje im je mjesto: na napadača. Zahvaljujuć Vam, gospodine uredniče, na prijaznosti, koju sam, evo, i preko mje- re upotrijebio, bilježim se s dužnijem počitanjem U Dubrovniku, dne 26 januara 1908. Antun Krespi. Ugl. Uredništvu | »Prave Crvene Hrvatske“ MJESTO. Gospodine uredniće! Molim, da bi ste u Vašem cijenjenom li- stu ustupili nekoliko prostora ovim mojim redcima. U broju 8. «Crvene Hrvatske» od 25. Siječnja izašao je jedan članak u kome se je pisac dotakao i moje osobe objegju- juć me sa kojekakvih «infamija», koje bi ja tobože dao bio tiskati u stupčima Vašega li- sta. Netom sam pročitao one redke u «Crv. Hrvatskoj,» upravio sum odmah g. Dr. Me- dini, odgovornom uredniku «Crvene Hrvat- ske», privatno pismo, moleći ga, da bi se pisac onoga članka udostojao nanizati. mi dotične moje «infamije», za koje "je trebo- valo da «plaćaju drugi». Mislim, da sam bio u potpunome pravu tražiti razjašnjenje pri onakovoj osvadi sa trane člankopisca «Crvene Hrvatske». Ali a moje privatno pismo ne dobih nikakva odgovora, ne preosta mi dakle drugo, već uredništvu «Crvene Hrvatske» poslati ispra- vak. Ne mogu nikako shvatiti, što je pisca «Crvene Hrvatske» potaklo, da se na onaj ne vele pristojan način očešlja o moju o- sobu i izgleda nekako nedosljedno, da dok Don Rodrigo mene objegjuje sa in- famija, baš on u infamije upada. Kako n. r, da prozovem njegovu stavku «Tadini pune stupce «Prave» infamijama, za koje treba da plaćaju drugi», ako ne jednom ge- likom infamijom? Možda I enfant terrible ima sasvim drugčiji pojam o logici, ali jedno je nepobitno, da se logika temelji na zdravome razumu. Je li pisac onoga članka bio u normalnom stanju kad je ono na- pisao? Neznam. Svakako mislim, da ga ni- je predvodio zdrav razum, jer nešto kazati a ne dokazati kod zdravo mislećih ljudi na- zivlje se klevetom. Pisca «Crvene Hrvatske» ja nijesam izazvao, on je izazvao mene, na način, koji nedolići jednoj uglagjenoj osobi; ali, kako de gustibus non est dispu- tandum, moguće, da Don Rodrigo misli, da su njegove osvade na moju osobu samo konfeti, dok će ih nasuprot mens sana sma- trati klevetama i infamijama. Moguće, da me je pisac onoga članka — ubrajajuć i mene megju saradnike «Prave Crvene Hr- vatske» — htio nekako zastrašiti, ali se je prevario; ne sjećam se, da mi je iko ko- jekakvim prijetnjama svoje mišljenje name- tnuo, oslanjajuć se na onu mudroga Seneke : Vir, quod honeste se facturum putaveril, faciet, etiamsi periculosum erit, faciet etiamsi damnosum erit ; ab honesto nulla re deter- rebitur, ad turpia nulla spe invitabitur ; dok sam egoistima ostavljao onu Hotraci- jevu: Cives! quaerenda pecunia primum est ; virtus post numos ! Izgleda da se pi- scu «Crvene Hrvatske» -svigjaju političke polemike, i to je opet do ukusa, meni se svakako ne dopadaju, jer ja u politici pro- fanus, kako da se na političkom mezevu ogledam sa ljudima u politici iskusnim, opreznim i dosljednim ; sa našim Welling- tonima, Bizmarcima, Guizotima i Cavouri- ma!... Ja, i pisac onoga članka na politi- čkom poprištu !... ja inermis, bez oružja, bez kvalifika, bez političkih sposobnosti ... a on?.. on, # enfant terrible, pod zaštitom odgovornog urednika «Crvene Hrvatske» g. Dr. Milorada Medini! Pa da nije Casti i- mao pravo, kada je napisao : Di senno un di politica fit sčuola Or scuola & solo & e inganno, Lo util proprio sol cerca e # altrui danno. A auktor članka «Crvene Hrvatske» naj- bolja je potvrda Casti-eve sentencije. Audite cives: «Tadini pune stupce «Prave Crvene Hrvatske» infamijama» .. ko je taj medijo- valni gizdelin, koji se usugjuje takove kon- fete u karnevalu bacati?.. to je nekakav enfant terrible «Crvene Hrvatske». Plau- dite cives! Genijalni Carducci, da je mo- gao predvigjeti političke kreacije saradnika e PRAVA CRVENA HRVATSKA «Crvene Hrvatske», predzadnji stih ode «Sotoni» glasio bi: Salute, o «Crvena» O ribellione O forza vindice Della ragione ! «Tadini pune stupce «Prave» infamijama». . ko to veli?:.. Anonimni genij u «Crvenoj Hrvatskoj», koji je zamjenio konmfete sa in- famijama i infamije sa konfetima». «Tadini pune stupce «Prave» infamija- ma»... piše Don Rodrigo dvadesetog vi- jeka, kojemu je logika sporedna: stvar, a de- finicija infamije subjektivna; ipak, horribile dictu... genijalni pisac «Crvene» pozivlje se na sud svijeta, ali je Bakon napisao : Non ex vwulgi opinione, sed ex sano judicio ... prosugjuje razuman čovjek. Da se je Don Rodrigo «Crvene» sjetio one De Tocqueville-a; La politique demande plus de bon sens et de droiture que de science . .. ne bi sjegurno bio napisao: «sve je one konfete o nekakvom pismu Chlu- metzkoga donio. iratar Tadin iz Spljeta». La dence estiune prevoyance raissona- ble, P imprudence,- iout le contraire.. re- kao je Vauvenargues ... ovo je vrlo pa- metno rečeno, ali koja fajda, kad #. enfant terrible «Crvene» ne shvaća. Nije istina da je fratar Tadin donio konfete o nekakvom pismu Chlumetzkoga iz Spljeta u Dubrov- nik, jer nije bild nužno da fratar Tadin to donaša; Dubrovnik *i Spljet o tome je govorio prije Tadinovog povratka No- vembra 1906. iz Spljeta, na koje putovanje nekako misterijozno aludira genijalni sara- dnik «Crvene». «In politica come in religi- one i neofiti hanno qualche volta un fer- vore indiscreto», ostavio je napisano talijau- ski filozof Gioberti; a da je baš tako do- kazuje i gornja stavka Don Rodriga «Cr- vene», koja govori o pismu Chlumetz- koga. Pisac one notice valja da je kakav politički neofit, kada, onako neoprezno udara u: neke žiče, koje bi lako mogle i puknuti. Nije istina da je fratar Tadin one konfete donio iz Spljeta, jer: ja se nikada nijesam bavio sa, faktima za koje nijesam znao da li odgovaraju ili ne istini. O onome pismu čuo sam govoriti i u Dubrovniku i u Spljetu, i u konfidencijalnom razgovoru sa jednim gospodinom na parobrođu «Petka», pao je govor i na glas štose je o onome pi- smu širio Dubrovnikom, a dotični gospo- din nije uradio korektno, kada je iz onog konfidencijalnog razgovora litio izvaditi neki kapital proti meni; služeći se istim sred- stvima, baš iz enog razgovora .i ja bi mogao izvaditi lijepi kapital« proti «Crve- noj Hivatskoj»..-to me - bi bilo kavalir- ski, ali izazvan i to bi uradio. Kako je dotični gospodin iz onoga razgovora mo- gao zaključiti, da je fratar Tadin preko «Pra- ve» koješta insinuirao o onome pismu... ne shvaćam, biti će i to po posebnoj logici. Kant je mapisao djelo: Kritik der reinen Vernuft, ali da je živio u Dubrovniku i vi- dio kaku neka čeljad zlorabe logiku, bio bi napisao i drugo djelo sa naslovom : Kritik der unreinen Vernuft, Najenergičnije odbijam insinuaciju pisca «Crvene Hrvatske», koji bi htio moj privatni razgovor svezati uz pi- sanje «Prave Crvene Hrvatske» o istome predmetu. Moguće da su za genijalnog pi- sca «Crvene» i ovo konfeti, ali mens sana smatraće ih infamijama. «G, Tadin ni ne usugjuje se nijekati, da on nije suradnik «Prave» — ovako Don Rodrigo u «Crve- noj Hrvatskoj»! Nije li ovo divno! Ova stavka, koja je ispala iz pera genijalnog pi- sca «Crvene» dostojna je sakrestana u Viktor- Hugovom romanu «Notre Dame de Paris» ! Nu, ko ste Vi, ko Vas je uovlastio, da drugi pred Vama moraju polagati račune o svome radu bilo na političkom, bilo na drugome polju ? Kad predbacite preko ramena inkvi- zitorsku anteriju srednjega vijeka, ili togu državnog odvjetnika, ili kapu sudca istraži- telja... imati ćete pravo tražiti od fratra Tadina: da zaniječe ili potvrdi, da je on saradnik «Prave Crvene Hrvatske»; inače, Tadin Vam neće niti zdnijekati niti potvr- diti, kao što je i ovom prigodom uradio. Mudri Seneka je kazao: Non quis, sed quid ; ali saradnik «Crvene» ispravio je mu- droga Seneku i na vratima uredništva «Cr- vene Hrvatske» napisao je: mom quid, sed quis. Talijanski patrijota D' Azeglio turao je Italijom manifeste bez potpisa, u kojima je razvijao talijanskome narodu veličanstvenu ideju ujedinjene Italije, ali protivnicima D' A- zeglia oni se nijesu svigjali s jedinoga ra- zloga, jer ih pisao D' Azeglio, Ustade tada mudri Rica i zagrmi svojim glasom : ltaiiani ! non cercate quis, ma studiate quid. «Neka se sjeti Tadin sastanaka s urednikom «Prave» u kući kanonika Crnice» .. Ovako inkvizitor «Crvene Hrvatske» ! Da je Mak- sim Gorki ovu stavku pročitao, ne bi svoj glas bio podigao samo proti svojoj domo- vini, jer razaslala špijune po Evropi, da sli- jede stope slobodnih ruskih gragjana, on bi svoj glas bio podigao takogjer i proti tri zaj nekim našim ljudima, koji ne zaostaju kao > detektivi za špijunima ruske vlade ! Istina je, da Tadin pohagja kuću g. kanonika Cr- nice i pohagjati će ju i dalje, dok na vra- tima kanonika Crnice ne nagje tablu po- stavljenu od kakove vlasti sa natpisom : zabranjen ulaz, Nije istina, da je fratar Ta- din imao ikada ikakovih sastanaka sa u- rednikoim «Prave» kod g. kanonika Crnice; istina je naprotiv, da sam se kod g. kano- nika Crnice višekrat sastao sa mnogim u- glednim članovima srpske, hrvatske i auto- nomaške stranke; moguće, da su svi ovi, kod g. kanonika Crnice sa urednikom «Pra- ve» urote snovali proti «otcima domovine !> Quam parva sapientia regitur «Crvena Hrvatska» ! Završujem sa Giobertijem: «#0 comosciu- to dei politici, la cui dura superbia verso gl' inferiori sarebbe stata degna di un ba- rone del medio evo. Costoro mi danno i- magine dei cittadini degli Stati Uniti, che a liberta si addestrano, presso a poco, co- me gli antichi Spartani, martoriando e trafficando gli uomini di un altro colore». + Genijalnom piscu «Crvene» na ravnanje i*za ovaj put: punctum. Dubrovnik, 31/1. 1908. s O. Kalist Tadin. * ..e > e Vijesti iz naroda. Iz&Mrcina (u Konavlima). (Gradnja škole). Bogu hvala, gradit će nam se nova dvorazredna škola, što je o- davna bilo potrebno. Gdje će se ona gra- dit, o tomu na žalost nijesmo svi složni. Doduše bilo se odabralo nekakvo mjesto, ali ne na opće zadovoljstvo, jer se radilo tajno. Sad su tu nastupile zaprijeke sa stra- ne vlasnikove. Mi mislimo, da ne bi bilo pravo, da se sagradi nigdje drugo škola, nego li na Mrcinania, gdje je i do sada bila, i gdje je na ruku i djeci i učiteljima gdje je crkva i sve potrebno. Zato se na-; damo, da nam nadležna školska vlast neće učiniti krivo i pustiti, da se škola gradi gdje drugo na osami, udaljeno od sela, jer bi to bilo od štete i školi i mjestu, djeci i učiteljima. Iz Kotora. («Boka»). Dne 23 Januara izišao je novi srpski list, koji se zove «Boka», a štam pava se u Bokeškoj (recte srpskoj) Štam- pariji u Kotoru. Izdavač je Dr. F. Lazare- vić, općinski liječnik u Grblju, a odgovorni urednik Dr. R. Sardelić, odvjetnik, koji je bio jednom urednik i «Dubrovnika», poslije smrti A. Fabrisa, ali za kratko vrijeme. Od vrha do svrhe, uz sitnu iznimku, tiskan je ćirilicom. Izlazi svakog četvrtka. C:lj mu je gospodarstveni, da Boku «preporodi (!) u- druženim radom» sa natruhom srpskom po- liticom, kojoj je svrha, da u Kotoru joj bude Areopag. Sadržaj prvog broja veoma je mršav. U vrijeme «sloge» nadali smo se, da će osobito u gospodarstvenim pita- njima biti namijenjen svim Bokeljima bez razlike stranaka, ali se eto prevarismo. Pre- poručujemo «slogašima», da i sad nastave kampanju za «istrijebljenje pravaša», a «bra- ću» Srbe nesmetano puštimo da čine svoj posao, da odnarogjuju naš puk i da svo- jataju milu nam rodnu gruđu ! Hoćete li se sada opametiti i uvidjeti, ko nam o glavi radi? Stojte i nadalje prekrštenih ruku, pa kad više ne bude na vrijeme tada zapoma- gajte i počmite raditi ! Narodna snaga, bilo u kojem pogledu, leži u narodnom gospo- darstvu, na što ćemo se čim skorije povra- titi na to naše životno pitanje. — Bokelj. Iz Čilipa (u Konavlima). U nedjelju 19. t. mj. pohodio nas je u- čitelj poljodjelstva, g. Vinko Baranović, i dižao predavanje o raznim granama poljo- djelstva. Narod je radosno pozdravio njegov dolazak i pozorno pratio njegovo tumačenje, jer je govorio bistro i razgovjetno, da ga je svak mogao razumjeti, a s druge strane ovorio je o onome, što, našeg seljaka naj- više zanima i o čem uprav ovisi njegovo življenje i njegov napredak. Sve je hvale vrijedno, ali samo nam je spomenuti nje- govo živo zauzimanje proti žiložderi, tome ljutome biču, što prijeti našim vinogradima, te se je ovom prigodom prijavilo lijepi broj seljana, kojima će se udijeliti besplatno ne- koliko hiljada pruta amerikanske loze. Za- hvaljujemo g. učitelju na njegovome zauzi- manju, a ujedno mu preporučamo, da nas češće obdari njegovim posjetom, jer nijesmo uprav rajsretniji, da ga češće vidimo u na- šem središtu. Preporučamo pak odlučujućim čimbenicima, da je svrha učitelja poljodjel- stva, da živi u narodu, pozna njegovo €- konomično stanje ; narodu zorno pokazati i proji uputiti ga u svemu onome, kako bi bolje na- predovao i lakše živio, a ne opteretit ga u zatvorenoj nezdravoj sobi pustom i bezko- risnom pisanijom. — Nekoliko slušatelja. Iz Trsta. (Pelješke stvari). Gosp. uredniče, dozvo- lite dvije riječi u vašem cijenjenom tjedniku. God. IV. Gosp. pisac _u zadnjem broju cijenjene «Prave C. Hrv.» upozoruje .me na nešto, što mu rado priznajem, a to: je:na lokalni pa- triotizam.G. pisac, koga mislim da pogagjam, poznaoje u meni Janjinana, naime, ako mogu učiniti koristi što svom rodnom mjestii, to sai spreman uvijek, da učinim. Dragi bra- te, svak pati za svoje mjesto. U ostalom, dozvolićeš, da Janjina izvaža vina sigurno koliko općina Kuna, a ulja svakako više. Vino obiju općina je dobro i izvrsno. Sva- kako Potomje i Kuna, dvije od najveći va- roši na Pelješcu imaju pravo, da traže ovu školu jednakim pravom, kao i Janjina. Ja samo radim za dobro naše stvari, a narav- ski, da bi najvolio, da bude u mom rodnom mjestu u Janjini. Sve što sam pisao, pisao sam iz ljubavi prama Pelješcu; mogu i ja što pogrešiti, t4 ljudi smo svi! Radimo skupa za dobro naše, ako možemo što po- moći sebi, jer sam.uvjeren, da ni zadarska ni bečka vlada ne će nigda doći pred nas s većim gospodarskim osnovama. U osta- lom štipendije za našu djecu u pomorskoj struci su ipak malene; pa zar bi ti žao \bilo, da Orebići dobiju tu školu, kojom bi \se to mjesto ipak. nešto podiglo. Radimo, |nek: se podigne Pelješac, a ne svugdje o- |mesti svaki pothvat! Rađo priznajem g. | piscu, da je pisao fino i lijepo, i ako pro- tiv mene; na take dopise rado se odazi- vljem. — Trst, 28/1. 1908. — S poštova- njem: N. Z. B. . U Beču, 20. Januara 1908. Na 16., 18. i 19. tek. mj. bila su obdr- žavana najavljena troja predavanja o Dal- maciji, koje je priredilo «Društvo za pro- micaiije čipkarskog i kućnoga obrta», pod pokroviteljstvom Nj. Prei. Nađvojvotkinje Marije Jozipe. U lijepim prostorijama predsjedništva mi- uistarskoga vijeća, što ih je stavila na ras+ polaganje Nj. Preuz. gospogja barunica Beck, supruga ministra presjednika, koja je mno- gobrojne goste sa vanrednom prijaznošću susretala, bila je priregjena ukusna i vrlo dobro uspjela izložba dalmatinskih narod- nih mošnja, kućnih čipkarskih radnja, nakita i slika. Muške i ženske narodne nošnje sa krasnim vezivima i čipkama pružale su ve- oma ugodnu sliku, pri čemu su osobitu pa- žnju svraćale na sebe Konavoske nošnje i paške čipke. U slikama su nam prikazali akađem. slikari Schwarz, Lalić, Fischer, Ra- šica, Littrov, Bogdanović i Plunden razne dalmatinske predjele, motive i tipove pu» čanstva. Slikari su izložili neke svoje po- “najbolje radnje u ovoj vrsti. Bila je izložena \i posve savršena imitacija rake sv. Šimuns Zadarskoga. Prije nego što bi počelo pre- davanje, članovi bi odbora tumačili posje- tiocima pojedine izložene predmete, 4 u tom je prednjačila presjednica čipkatskoga društva Nj. Preuz. grofica Thun-Buquoy. Predavanja su namamila sve tri večeri mnoštvo gostova iz najotmenijih aristokrat- skih krugova, te bih daleko zašo, kad bi ih stao da nabrajam. Samio ću spomenuti, da su bili ministri Beck, Koritowski, Bu- rian, Bienerth, Abrahamowicz, grofovi Har- rach, Wilczek, Attems, svi sa svojim go- spogjama; zatim zastupnici Dr. Laginja, Ivanišević, Spinčić, Vuković, Dr. Bugatio, Dr. Tresić, Dr. Trinajstić, mnogi veliki fa- brikanti i viši činovnici, a i dalmatinska je kolonija bila brojno zastupana. Uopće se je opazilo, da je megju gostovima bilo mnogo krasnoga spola. — Prvo je predavanje bilo grofig€ Paul Marije Lacroma, koja je sa to- plim čuvstvom prikazala u glavnim potezima kroz Dalmaciju naravne ljepote pojedinih predjela i mjestija, te sve to popratila sa skioptičnim slikama. Predavateljičin put u toliko nije bio potpun, u koliko nijesu bili prikazani zagorski predjeli i varoši. — Dru- gu smo večer slušali g. kotarsk. povjerenika H. plem. Pausingera o «Dalmatinskoj ua- rodnoj umjetnosti«; On nam je prikazao | bogastvo i raznoličnost naših narodnih no- šnja, njihovu znamenitost i originalnost, i to sa rijetkim poznavanjem i shvaćanjem te narodne umjetnosti, : koju je Pansinger na izvoru proučavao 7 godina. Predavatelj je s pravom požalio, da ova naša nirodni umjetnost isčezava, istaknuo je, da je nu- žno ne samu sačuvati je, već i uti je, a to u prvom redu ekonomskim podi- gnućem težačkoga staleža, jer se u težačkoj ruci krije ova umjetnost, a tek podredno | neposrednim poticanjem. Pausingerovo pre- davanje, koje je bilo takogjer ilustrirano slikama, bilo je jako interesan- tno i poučno, te se vidi da je :on do dni čio ovaj: naš domaći obrt. On je osim toga tajnu i tehniku narodnoga veza i ori- ginalne motive naše umjetnosti primjenio na moderne predmete, a bečka ih je tvrtka Ediauer izradila veoma lijepo, te su ovi predmeti na izložbi msišli na opće zanima: | nje. — Treće je večer profesor Kubiček pre- davao o povjesti Dalmacije i njenim umjet: ničkim zgradama, te je veoma jasno navco