Br. 155.

U DUBROVNIKU 8. Februara 1908.

PRAMA CRVENA MR

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

Godina IV.

M

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

  

 

godišnje K. 9 — Ko

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-

Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE.
—————— kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji
Odgovorni urednik FRANO SCHICK. |

 

 

 

 

 

 

NNRERSPANDORNNNSMENSMNNMI
Dr. Roko Mišetić.

Kad se prekida -dragocijeni život
ljudi, u koje narod polaga svoje nade,
jer u njima razabire svoj dobar genij,
koji bdije nad narodnim udesom, čo-
vjeku je da zdvaja, da proklinje...
Ne, očajane i neznabožne duše, ka
vide gdje nepravda pobijegjuje nad
pravdom, zloća nad krepošću, ustaju ti
prokletnici, proti vječnoj Providnosti.
Da li oni koji naziru, da poviše stvari
opstoji jedno vrhovno biće, u čijim je
providnim rukama ljudska sudbina, oni
koji su osvjedočeni da na zemlji nije
konac čovjećem životu, uzdižu se mi-
šlju do Boga, vjerom do budućeg ži-
vota. Svijet moći će pokloniti Roku
Mišetiću dičnu uspomenu, domaća po-
vjest stranicu, rodoljubi mogli su mu
prirediti sjajan sprovod, njegov grob
oblila je čista i iskrena suza zlopatna
i naroda mučenika; ali samo milostivi
Tvorac, koji najpravednije sudi ljud-
ska djela, moći će pokloniti pristojnu
nagradu njegovim djelima.

Kad narod u očajnoj borbi za svoju
duševnu i političku emancipaciju, stva-
ra sebi veličanstvenu epopeju, pravi
junaci takove epopeje valja da su Mi-
šetićeva kova. A kad sa narodnog po-

prišta nestaje takovih junaka, genij na-

rodni okolo njih spliće svoje legende.

Dok njegova plemenita duša poliće
nebu, da tamo primi dostojnu nagradu
i vječni pokoj, dok njegovi mrtvi o-
stanci počivaju zakopani u vlasteoskom
groblju Sv. Mihajla u hladu čempresa
— uspomena Roka Mišetića ostati će
vijekom ucijepljena u našoj pameti ko
najsvetiji amanet, jer, se ta uspomena
istovjetuje sa načelima, koja živo griju
naša srca, sa načelima, koja nam pri-
baviše najslagjeg zadovoljstva, u sve-
tim borbama za naša narodna prava.

Dr. Roko Mišetić rodio se je u Spli-
ski na otoku Braču 27. Maja g. 1845.
Gimnazijalne nauke sa dobrim uspje-
hom dovršio je u Spljetu g. 1864.;
ode nakon toga u Beč da se posveti
medicini, i g. 1870. bi promaknut u
Beču na čast doktora sveukupne me-
dicine. Želeći se što bolje u svojoj struci
usavršiti, ne povrati se odmah u do-
movinu, već ostane u Beču da prakti-
tira u raznim bečkim bolnicama, što
mu je dosta pripomoglo da steće onu
rijetku spoznaju u svojoj struci. Nakon
loga povrativši se u domovinu, nala-
;imo ga kao općinskog liječnika u Po-

PODLISTA K.

Ova dva epigrama bila su izložena na javnim tablama i
esili su pokojnikov lijes, dočim ovaj drugi sastavak nije' mo-
šao biti doštampan radi svetkovine Svijećnice i sv. Vlaha, te ga

lanas donašamo.
NAD LIJESOM

Dr. ROKA vit. MIŠETIĆA

SRDAČNOG, MILOSRDNOG, PLEMENITOG

POŠTENJAKA

ČELIČNOG HARAKTERA, ŽARKOG RODOLJUBA

stiri na Braču, gdje se je istakao sa
svoje revnosti i vještine osobito pri-
godom jedne epidemične bolesti, koja
bijaše zarazila cijelo mjesto, što mu za-
služi javnu pohvalnu svjedočbu sa kom-
petentne strane. Onaj narod i danas
rado se sjeća negdašnjeg svoga liječ-
nika, Dr. Mišetića; sjeća se njegovog
blagotvornog rada i dobrog i pleme-
nitog njegovog srca. Decembra mje-
seca g. 1873. Zemaljski Odbor, pozna-
vajući vještinu i vrline Dr. Mišetića, i-
imenuje ga primarnim liječnikom pokra-
jjinske bolnice u Dubrovniku, u kojoj
je službi revno i savijesno ustrajao
sve do godine 1880., zamijenjujuć za
neko vrijeme i dubrovačkog općin-
skog liječnika, a dubrovačka općina, da
se donekle oduži uslugama Dr. Roka
Mišetića, izdade mu posebnim dekre-
tom  najlaskaviju  priznanicu. Godine
1875. po nalogu Dalmatinske vlade i
uz znanje Zemaljskog Odbora morao
se je postaviti u službu Knjaza Crne

 

 

 

\ustanka, gdje je ostao sedam mjeseca
\u društvu sa dva druga austrijska li-
| ječnika. Koliko se je Dr. Mišetić ovom
\prigodom istakao na humanitarnom
| polju, svjedoče priznanice austrijskog

ministra izvanjskih posala, kao i knja- hrvatskom narodu u Dalmaciji nepri- Dr. Mišetić proplače kao maleno di-

iza Nikole. Baš ovom prigodom bi i-
|menovan počasnim članom belgijskog
«Crvenog Križa» i odlikovan križem
\za zasluge. Pri okupaciji Bosne i Her-
\cegovine, kao predsjednik dubrovač-
'kog komiteta za pomoć ranjenika, ista-
|kao se je Mišetić samoprijegornim svo-

govačke bjegunce tifom okužene; sva
ova humanitarna djela Mišetić je bes-
platno obavljao i ako je bio optere-
ćen radom na dubrovačkoj bolnici,
gdje službu bijaše opet preuzeo. |

Od g. 1880. do 1886. Dr. Roka Mi-|
šetića nalazimo kao dvorskog liječnika
njegove Visosti knjaza Nikole na Ce-
tinju. Liječnička vještina, plemenito srce, |
otvoreni i neokaljani značaj Dr. Miše-
tića u brzo osvoji srce knjaza-pjesnika.
i crnogorskog naroda, i dok ga je mu-,
dri vladar rado imao za jednog od naj-

rod gledao je u njemu čovjeka iskrena,
dobra i plemenita — on ga je pošto-

vao i ljubio. Crnogorski vladar, da mu

 

i ratnom medaljom. Carigrad ga po-

 

BIVŠEM

 

HRVATSKO PJE

KOJI JE SVOJU STRUKU SHVATAO KAO ZVANJE
I MNOGU SUZU SIROMAŠKU OTRO

HRVATSKA R

VIJERNOME ČLANU, NEZABORAVNOME DOBROČINCU
HARNA, TUŽNA, SMIJERNA
"KLANJA SE.

O. s. -

   
 

|
|
|
|
ZADRUGA“

O

Gore i to prigodom hercegovačkog | potlačena i rastrgana; hoću da se moj dašnje svoje prijatelje do svoje smrti

jim radom, liječeći ranjenike u vojnič-|
koj dubrovačkoj bolnici, kao i herce-\ća na zadarskoj bolnici kao primarnog

boljih svojih prijatelja, crnogorski na- se kao boljim, njegov veseli posmijeh hulji; stidi se!

i javnim putem posvjedoči svoje po- njegovi poslovi nijesu mu dozvoljava- dino, budi ti svet patrijotizam Roka
vjerenje i naklonost odlikova ga Dani- li da se sasvim političkom polju posve- | Mišetića.
lovim redom IV. a kasnije Ill. stepena ti — i dalje je vojevao i pred svakim

časti komandom «Osmanie»; Bugarska vim redovima isticao.: Neki kazaše zlo- ju savjest.

SVOME ČLANU I NEKADAŠNJEM PRESJEDNIKU
NA DALMATINSKOM SABORU

VJEŠTOM I MILOSRDNOM U SVOJOJ STRUCI

SRDAČNOM U DRUŠTVU, LJUBEŽLJIVOM U DOMU,
VATRENOM U OTADŽBINI

D.ru ROKU vit. MIŠETIĆU

. PREMINULOM NA 1. VELJAČE 1908.

RAJSKOJ MU DUŠI KLIČUĆI

LAKA TI DOMAĆA GRUDA !

HARNO NA GROB POSTAVLJA.
rao.

iga imenuje oficirom «Aleksandrova re- bno: bio je strastven, bio je fanatik!j Uspomena Roka Mišetića ostati će
\da»; Italija vitezom «krune talijanske». Ne, Dr. Roko Mišetić nije bio stra- sjajna u našoj pameti. Njegovo ime
Sve ovo dokazuje nam u kolikoj su stven, on je bio dobar i plemenit — znači: rodoljublje, iskrenost, moralnost.
se cijeni držale zasluge i, vrline Dr. moguće da je bio s toga strastven, jer On je dično ispunio svoju dužnost :
\Roka Mišetića. Morao se je napokon, ne dozvoljavao da neki ljudi po volji ispunimo i mi našu, časteć žalovanjem
da ne izgubi austrijsko državljanstvo, sa njime barataju; i s toga je baš i- njegovu uspomenu, spominjuć se nje-
odijeliti od Crne Gore; on suznim o- mao i nekoliko neprijatelja, kao što ih ovog imena.
\čima ostavlja gnijezdo junaka, da se ima svaki pošten i neodvisan čovjek. D.ru Roku Mišetiću: Slava!
vrati u svoju domovinu, megju stare Dr. Roko Mišetić nije bio fanatičar;,
\svoje prijatelje, koje bijaše u Dubrov- on vatreni Hrvat, za Hrvatsku sve bi.
niku ostavio. Crna Gora žali za Dr. Mi- bio žrtvovao, a ipak prijatelj pok. An- U utornik dne 4. ov. mj. u 9 sati u ju-
šetićem, a Dubrovnik se veseli, jer o- tuna Fabrisa, Zore i dubrovačkih  Sr- tro slijedio je veličanstven sprovod iz kuće
pet u svoje krilo prima rodoljuba, zna- ba. Ne, Dr. Mišetić nije bio fanatičar, Pokoinika put groblja sv. Mihajla u Lapa-
\čajnika, vještaka i veseljaka Dr. Roka ako se fanatizmom ne nazivlje žarka Sve šlo je otmenijeg u našem gradu
| , : : | : Sie \pohrlilo je da iskaže zadnju počast kara-
Mišetića. Milostivi naš kralj daruje mu i neograničena ljubav prema svojoj do- kgeru i rodoljubu Dr. Mišetiću. Silesija vi-
viteštvo reda «Franje Josipa», a hrvat- movini. Kad na žalost u hrvatskoj jenaca iz mjesta i iz vana, najbolji je dokaz
ska stranka pozdravlja žarkog borca stranci u Dalmaciji stala zavlagjivati kakovo je poštovanje pokojnik uživao.
hrvatskih prava. Hrvatski narod u Dal- intriga, i kad se položaji namijenjeni Sprovodu  prisustvovaše sva mjesna pra-
maciji, poznavajući umne i duševne vr-| pojedincima od narodnog povjerenja, “aška društva: ,Zadruga“ i ,Gundulić“ sa
line Dr. Mišetića, godine 1886. jedno- stali zlorabiti u vlastite interese; usta- 3", Slazbom. Prisustvovahu i prestav-
. , vo \nici svih mjesnih vlasti.
glasno ga bira za zastupnika Hvara, je Mišetić plamom na očima, koji mu Nad otvorenim grobom izredalo se neko-
Visa i Brača na Dalmatinskom Saboru. iz srca provire, te zagrmi: «doli nedo- liko ganutljivih govora, koje ovdje u cje-
Tu on otresa neustrašivo: Ja sam sin stojni», «sa narodnim se poštenjem ne lini donašamo.
bezpravna naroda, naroda bez svijesti, trguje», — i on ne obziruć se na neg-

 

noću da 'se n i je Besjede izrečene pri pokopu
narod zakloni pod okrilje onih načela osta vijeran Starčevićevom programu. žali Dara Roka vit. Mišeti
(i onih ustanova, koje vi narodni tla- Patrijotizam D.ra Mišetića bio je velik. oeprezaganog. ea. Coha:30%; AVNNNKka.
čitelji bucmasto proglasujete. Vaša pra- Sjećamo se jedne večeri na «Brsalja. Prvi progovori, u ime kolega, čestiti sta-
va su varka, vaša sloboda pritvara je, ma» kad stigoše vijesti Heđervary-eva Tiha g. Dr. Marcel Wendzilowicz:

\vaša ravnopravnost nesmisao je, dok terora u Hrvatskoj i o palim žrtvama. Tužni Zbors

Vehne mladika na posjećenoj grani, ve-
hne grana kad si joj kršni panj povalio.
Dra. Roka Mišetića nema više! Zametnuo
se usmrtni crv i podgrize jaki panj, kuku
Tebi mili Roko, a ne Tebi, nego nama bez
tebe! Tebi slava, jer si slavu sebi stekao,
teško nama kad takove gubimo !

Smrt tvoja, mili Roko, nije samo gubitak
Amanet ti mili rode, po znance, po prijatelje, gubitak je osobito
Kog sam mukom duše svoje, po nas — Tvoje kolege. Izgubismo vrstna
Za života odnjivao, | druga my izgubismo druga, čije iskustvo u
Spomeni se Vidovoga, \velike cijenismo, čijoj se rijetkoj spoznaji

Spomeni se ropstva tvoga!« | Aivismo. Đ i
Bio si nam dika, ne samo dika Tvojih

poznate njegova prava, Dr. Roko Mi- jete. i nekim profetičnim tonom  us-
šetić uz vrijedne svoje drugove, apo- klikne:
stole nove vjere, neustrašivo razvija
barjak hrvatskoga prava, razvija onaj
politički program, koji ima biti i u bu-
duće članom vjere pri našim političkim
težnjama.

Godine 1887. nalazimo Dr. Mišeti-

«Dignut će se! Al ja neću
Tog vremena zapamtiti
Stignut će ih! ali vajme!
Neću s braćom zapjevati,

liječnika, a iste godine dolazi u Du-
brovnik u svojstvu ravnatelja i prven-'

\ca naše bolnice, gdje je do svoje smr-|  Jaoh mili Roko, prerano li se obisti- mjestnih kolega, da li dika cijelog lječnič.

\niše tvoja predvigjenja! kog staleža. —

Dr. Roko Mišetić bio je na diku na-| Na 1.0. mj. puknu ko grom, prosu se Švome zvanju revno si se odazvao : fran-
še bolnice, a naša bolnica bila je na našim gradom nemila vijest: D.ra Ro 2. a A čak
diku Dr. Mišetića. Kao vješt liječnik ka Mišetića nema više! | tako s Ro- po i čije đeličvačto gragjenstvo, koje
mnoge i mnoge je od smrti izbavio, kom Mišetićem nestaje jednog od spo- danas nariče nad preranim Tvojim grobom,
a kao čovjek prožet humanitarnim i-|bornika narodne misli. Nestaje čovjeka najbolja su potvrda Tvojih umnih i duše-
dejama mnogome je bijedniku u po-|neporočna značaja, koliko u privatnom vnih vrlina, Tvojeg dobrog i plemenitog
moć priskočio, te mnogi i mnogi sa toliko u javnom životu: čovjeka, koji vo Bio ri ZEA točiei i aristo-
Hngoslovom njegovo ime spominju. U je mogao otvorena čel svakoga uoči 1 urna nam oaoek
njegovoj prisutnosti i bolestnik osjećao | pogledati, mlohavu reći: ugledaj se! a poino odjekuje danas vila jadikovka; dubok
|umom, velik srdcem, kao što je velik Du-
kao da je povraćao snagu obnemoglim.  Nestaje čovjeka odlučna u svojim brovnik, koji se je tobom ponosio nikad u

Opet 1894. nalazimo ga na dalma- | nakanama, ustrajna u svojim djelima, radu sustao nijesi, nikad pomoć uskratio

tinskom saboru, ali za kratko vrijeme, | vjerna, svojim idealima; hrvatska omla- Zo. koji je u Tebi nalazio otca i pri-
jatelja.

Polomi crna smrt Tvoje tijelo, mili Roko,
ali imena Tvoga ne polomi, nč, — Crna
On nije nikada prignuo glavu, niti| zemlja istrošit će Tvoje mrtve kosti, ali Ti
branio hrvatska prava, alise nije u pr- je ikad trofejim pobjede poklonio svo- |ćeš živjeti, Roko, živjeti ćeš u uspomeni
dubrovačke bolnice i u srdcu harnoga na-
eia lit ača =| roda. Tvoja prerana smrt ranila nas posred

srdca, koje te ljubilo. Drugovi Tvoji danas

| D.ru ROKU MIŠETIĆU suze liju a imaju za kim, neka za svete

NARODNOM ZASTUPNIKU Tvojoj blagoj uspomeni, mili kolega! Sred
O moj Roko! eto i Ti pade gorkih suza i jadikovaka na grobom Tvo-

| Na teškome poprištu života, jim, zanosni usklik «Slava» ! pozdravlja di-
| Gdje si mnoge preturio jade čno Tvoje ime. Ovaj je usklik iz dna naše
Sred gamadi, što se sv'jetom mota... | rastužene duše; ovim usklikom Tvoji kole-

ti ostao.

 

ge, dok žale gubitak vrloga druga, spomi-
nju i pripoznaju u isti čas velike Tvoje za-
sluge.

Haran narod ne lije Ti samo na grob su-
ze kajalice, već ti nad glavom vijenac spli-
će neuvehlim cvijećem — cvijećem proni-

Divan cv'jet je iskrenost, dobrota,
Sućut, vjernost, ljubav otadžbine,
Al'_je ovdje gojit ga grehota,
Jer od zloće il' od rugla gine.
Sad si tamo, gdje ne može volju

VAČKO DRUŠTVO ,,GUNDULIĆ“

POKOJ! Čuvstvo više u čežnjam da trza, klim iz ljubavi i priznanja. To je Apoteoza
IMENU: SLAVA ! Jer je muk i mir na gluhom polju. — | duhova, apoteoza, sred koje umrl, čelom o-
A TIJELU Mnogome se danas suza vrza, basjanim, svijetlošću ideala, stupaš u kolo

bezsmrtnika,
Zbogom i slava Ti, mili Roko ! Slava Ti
i vječna uspomena !

No prijatelj ćuti jače bolju,
A da suza umine ju brza.
Dubrovnik, dne I, februara 1908.

VAJ TUŽAN POMEN

 

 

Antun Krespi.
“> i | 0 x “ = i . t 4% . sa
zana s: RA moai: trn vi lta i
s aš M ME AO : x. g ' sati: it 6 a Y* ze O
PRN \i M IA POA NO AGRM vri AN AN