Br. 155. U DUBROVNIKU 8. Februara 1908. PRAMA CRVENA MR Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. Godina IV. M Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. —————— kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji Odgovorni urednik FRANO SCHICK. | NNRERSPANDORNNNSMENSMNNMI Dr. Roko Mišetić. Kad se prekida -dragocijeni život ljudi, u koje narod polaga svoje nade, jer u njima razabire svoj dobar genij, koji bdije nad narodnim udesom, čo- vjeku je da zdvaja, da proklinje... Ne, očajane i neznabožne duše, ka vide gdje nepravda pobijegjuje nad pravdom, zloća nad krepošću, ustaju ti prokletnici, proti vječnoj Providnosti. Da li oni koji naziru, da poviše stvari opstoji jedno vrhovno biće, u čijim je providnim rukama ljudska sudbina, oni koji su osvjedočeni da na zemlji nije konac čovjećem životu, uzdižu se mi- šlju do Boga, vjerom do budućeg ži- vota. Svijet moći će pokloniti Roku Mišetiću dičnu uspomenu, domaća po- vjest stranicu, rodoljubi mogli su mu prirediti sjajan sprovod, njegov grob oblila je čista i iskrena suza zlopatna i naroda mučenika; ali samo milostivi Tvorac, koji najpravednije sudi ljud- ska djela, moći će pokloniti pristojnu nagradu njegovim djelima. Kad narod u očajnoj borbi za svoju duševnu i političku emancipaciju, stva- ra sebi veličanstvenu epopeju, pravi junaci takove epopeje valja da su Mi- šetićeva kova. A kad sa narodnog po- prišta nestaje takovih junaka, genij na- rodni okolo njih spliće svoje legende. Dok njegova plemenita duša poliće nebu, da tamo primi dostojnu nagradu i vječni pokoj, dok njegovi mrtvi o- stanci počivaju zakopani u vlasteoskom groblju Sv. Mihajla u hladu čempresa — uspomena Roka Mišetića ostati će vijekom ucijepljena u našoj pameti ko najsvetiji amanet, jer, se ta uspomena istovjetuje sa načelima, koja živo griju naša srca, sa načelima, koja nam pri- baviše najslagjeg zadovoljstva, u sve- tim borbama za naša narodna prava. Dr. Roko Mišetić rodio se je u Spli- ski na otoku Braču 27. Maja g. 1845. Gimnazijalne nauke sa dobrim uspje- hom dovršio je u Spljetu g. 1864.; ode nakon toga u Beč da se posveti medicini, i g. 1870. bi promaknut u Beču na čast doktora sveukupne me- dicine. Želeći se što bolje u svojoj struci usavršiti, ne povrati se odmah u do- movinu, već ostane u Beču da prakti- tira u raznim bečkim bolnicama, što mu je dosta pripomoglo da steće onu rijetku spoznaju u svojoj struci. Nakon loga povrativši se u domovinu, nala- ;imo ga kao općinskog liječnika u Po- PODLISTA K. Ova dva epigrama bila su izložena na javnim tablama i esili su pokojnikov lijes, dočim ovaj drugi sastavak nije' mo- šao biti doštampan radi svetkovine Svijećnice i sv. Vlaha, te ga lanas donašamo. NAD LIJESOM Dr. ROKA vit. MIŠETIĆA SRDAČNOG, MILOSRDNOG, PLEMENITOG POŠTENJAKA ČELIČNOG HARAKTERA, ŽARKOG RODOLJUBA stiri na Braču, gdje se je istakao sa svoje revnosti i vještine osobito pri- godom jedne epidemične bolesti, koja bijaše zarazila cijelo mjesto, što mu za- služi javnu pohvalnu svjedočbu sa kom- petentne strane. Onaj narod i danas rado se sjeća negdašnjeg svoga liječ- nika, Dr. Mišetića; sjeća se njegovog blagotvornog rada i dobrog i pleme- nitog njegovog srca. Decembra mje- seca g. 1873. Zemaljski Odbor, pozna- vajući vještinu i vrline Dr. Mišetića, i- imenuje ga primarnim liječnikom pokra- jjinske bolnice u Dubrovniku, u kojoj je službi revno i savijesno ustrajao sve do godine 1880., zamijenjujuć za neko vrijeme i dubrovačkog općin- skog liječnika, a dubrovačka općina, da se donekle oduži uslugama Dr. Roka Mišetića, izdade mu posebnim dekre- tom najlaskaviju priznanicu. Godine 1875. po nalogu Dalmatinske vlade i uz znanje Zemaljskog Odbora morao se je postaviti u službu Knjaza Crne \ustanka, gdje je ostao sedam mjeseca \u društvu sa dva druga austrijska li- | ječnika. Koliko se je Dr. Mišetić ovom \prigodom istakao na humanitarnom | polju, svjedoče priznanice austrijskog ministra izvanjskih posala, kao i knja- hrvatskom narodu u Dalmaciji nepri- Dr. Mišetić proplače kao maleno di- iza Nikole. Baš ovom prigodom bi i- |menovan počasnim članom belgijskog «Crvenog Križa» i odlikovan križem \za zasluge. Pri okupaciji Bosne i Her- \cegovine, kao predsjednik dubrovač- 'kog komiteta za pomoć ranjenika, ista- |kao se je Mišetić samoprijegornim svo- govačke bjegunce tifom okužene; sva ova humanitarna djela Mišetić je bes- platno obavljao i ako je bio optere- ćen radom na dubrovačkoj bolnici, gdje službu bijaše opet preuzeo. | Od g. 1880. do 1886. Dr. Roka Mi-| šetića nalazimo kao dvorskog liječnika njegove Visosti knjaza Nikole na Ce- tinju. Liječnička vještina, plemenito srce, | otvoreni i neokaljani značaj Dr. Miše- tića u brzo osvoji srce knjaza-pjesnika. i crnogorskog naroda, i dok ga je mu-, dri vladar rado imao za jednog od naj- rod gledao je u njemu čovjeka iskrena, dobra i plemenita — on ga je pošto- vao i ljubio. Crnogorski vladar, da mu i ratnom medaljom. Carigrad ga po- BIVŠEM HRVATSKO PJE KOJI JE SVOJU STRUKU SHVATAO KAO ZVANJE I MNOGU SUZU SIROMAŠKU OTRO HRVATSKA R VIJERNOME ČLANU, NEZABORAVNOME DOBROČINCU HARNA, TUŽNA, SMIJERNA "KLANJA SE. O. s. - | | | | ZADRUGA“ O Gore i to prigodom hercegovačkog | potlačena i rastrgana; hoću da se moj dašnje svoje prijatelje do svoje smrti jim radom, liječeći ranjenike u vojnič-| koj dubrovačkoj bolnici, kao i herce-\ća na zadarskoj bolnici kao primarnog boljih svojih prijatelja, crnogorski na- se kao boljim, njegov veseli posmijeh hulji; stidi se! i javnim putem posvjedoči svoje po- njegovi poslovi nijesu mu dozvoljava- dino, budi ti svet patrijotizam Roka vjerenje i naklonost odlikova ga Dani- li da se sasvim političkom polju posve- | Mišetića. lovim redom IV. a kasnije Ill. stepena ti — i dalje je vojevao i pred svakim časti komandom «Osmanie»; Bugarska vim redovima isticao.: Neki kazaše zlo- ju savjest. SVOME ČLANU I NEKADAŠNJEM PRESJEDNIKU NA DALMATINSKOM SABORU VJEŠTOM I MILOSRDNOM U SVOJOJ STRUCI SRDAČNOM U DRUŠTVU, LJUBEŽLJIVOM U DOMU, VATRENOM U OTADŽBINI D.ru ROKU vit. MIŠETIĆU . PREMINULOM NA 1. VELJAČE 1908. RAJSKOJ MU DUŠI KLIČUĆI LAKA TI DOMAĆA GRUDA ! HARNO NA GROB POSTAVLJA. rao. iga imenuje oficirom «Aleksandrova re- bno: bio je strastven, bio je fanatik!j Uspomena Roka Mišetića ostati će \da»; Italija vitezom «krune talijanske». Ne, Dr. Roko Mišetić nije bio stra- sjajna u našoj pameti. Njegovo ime Sve ovo dokazuje nam u kolikoj su stven, on je bio dobar i plemenit — znači: rodoljublje, iskrenost, moralnost. se cijeni držale zasluge i, vrline Dr. moguće da je bio s toga strastven, jer On je dično ispunio svoju dužnost : \Roka Mišetića. Morao se je napokon, ne dozvoljavao da neki ljudi po volji ispunimo i mi našu, časteć žalovanjem da ne izgubi austrijsko državljanstvo, sa njime barataju; i s toga je baš i- njegovu uspomenu, spominjuć se nje- odijeliti od Crne Gore; on suznim o- mao i nekoliko neprijatelja, kao što ih ovog imena. \čima ostavlja gnijezdo junaka, da se ima svaki pošten i neodvisan čovjek. D.ru Roku Mišetiću: Slava! vrati u svoju domovinu, megju stare Dr. Roko Mišetić nije bio fanatičar;, \svoje prijatelje, koje bijaše u Dubrov- on vatreni Hrvat, za Hrvatsku sve bi. niku ostavio. Crna Gora žali za Dr. Mi- bio žrtvovao, a ipak prijatelj pok. An- U utornik dne 4. ov. mj. u 9 sati u ju- šetićem, a Dubrovnik se veseli, jer o- tuna Fabrisa, Zore i dubrovačkih Sr- tro slijedio je veličanstven sprovod iz kuće pet u svoje krilo prima rodoljuba, zna- ba. Ne, Dr. Mišetić nije bio fanatičar, Pokoinika put groblja sv. Mihajla u Lapa- \čajnika, vještaka i veseljaka Dr. Roka ako se fanatizmom ne nazivlje žarka Sve šlo je otmenijeg u našem gradu | , : : | : Sie \pohrlilo je da iskaže zadnju počast kara- Mišetića. Milostivi naš kralj daruje mu i neograničena ljubav prema svojoj do- kgeru i rodoljubu Dr. Mišetiću. Silesija vi- viteštvo reda «Franje Josipa», a hrvat- movini. Kad na žalost u hrvatskoj jenaca iz mjesta i iz vana, najbolji je dokaz ska stranka pozdravlja žarkog borca stranci u Dalmaciji stala zavlagjivati kakovo je poštovanje pokojnik uživao. hrvatskih prava. Hrvatski narod u Dal- intriga, i kad se položaji namijenjeni Sprovodu prisustvovaše sva mjesna pra- maciji, poznavajući umne i duševne vr-| pojedincima od narodnog povjerenja, “aška društva: ,Zadruga“ i ,Gundulić“ sa line Dr. Mišetića, godine 1886. jedno- stali zlorabiti u vlastite interese; usta- 3", Slazbom. Prisustvovahu i prestav- . , vo \nici svih mjesnih vlasti. glasno ga bira za zastupnika Hvara, je Mišetić plamom na očima, koji mu Nad otvorenim grobom izredalo se neko- Visa i Brača na Dalmatinskom Saboru. iz srca provire, te zagrmi: «doli nedo- liko ganutljivih govora, koje ovdje u cje- Tu on otresa neustrašivo: Ja sam sin stojni», «sa narodnim se poštenjem ne lini donašamo. bezpravna naroda, naroda bez svijesti, trguje», — i on ne obziruć se na neg- noću da 'se n i je Besjede izrečene pri pokopu narod zakloni pod okrilje onih načela osta vijeran Starčevićevom programu. žali Dara Roka vit. Mišeti (i onih ustanova, koje vi narodni tla- Patrijotizam D.ra Mišetića bio je velik. oeprezaganog. ea. Coha:30%; AVNNNKka. čitelji bucmasto proglasujete. Vaša pra- Sjećamo se jedne večeri na «Brsalja. Prvi progovori, u ime kolega, čestiti sta- va su varka, vaša sloboda pritvara je, ma» kad stigoše vijesti Heđervary-eva Tiha g. Dr. Marcel Wendzilowicz: \vaša ravnopravnost nesmisao je, dok terora u Hrvatskoj i o palim žrtvama. Tužni Zbors Vehne mladika na posjećenoj grani, ve- hne grana kad si joj kršni panj povalio. Dra. Roka Mišetića nema više! Zametnuo se usmrtni crv i podgrize jaki panj, kuku Tebi mili Roko, a ne Tebi, nego nama bez tebe! Tebi slava, jer si slavu sebi stekao, teško nama kad takove gubimo ! Smrt tvoja, mili Roko, nije samo gubitak Amanet ti mili rode, po znance, po prijatelje, gubitak je osobito Kog sam mukom duše svoje, po nas — Tvoje kolege. Izgubismo vrstna Za života odnjivao, | druga my izgubismo druga, čije iskustvo u Spomeni se Vidovoga, \velike cijenismo, čijoj se rijetkoj spoznaji Spomeni se ropstva tvoga!« | Aivismo. Đ i Bio si nam dika, ne samo dika Tvojih poznate njegova prava, Dr. Roko Mi- jete. i nekim profetičnim tonom us- šetić uz vrijedne svoje drugove, apo- klikne: stole nove vjere, neustrašivo razvija barjak hrvatskoga prava, razvija onaj politički program, koji ima biti i u bu- duće članom vjere pri našim političkim težnjama. Godine 1887. nalazimo Dr. Mišeti- «Dignut će se! Al ja neću Tog vremena zapamtiti Stignut će ih! ali vajme! Neću s braćom zapjevati, liječnika, a iste godine dolazi u Du- brovnik u svojstvu ravnatelja i prven-' \ca naše bolnice, gdje je do svoje smr-| Jaoh mili Roko, prerano li se obisti- mjestnih kolega, da li dika cijelog lječnič. \niše tvoja predvigjenja! kog staleža. — Dr. Roko Mišetić bio je na diku na-| Na 1.0. mj. puknu ko grom, prosu se Švome zvanju revno si se odazvao : fran- še bolnice, a naša bolnica bila je na našim gradom nemila vijest: D.ra Ro 2. a A čak diku Dr. Mišetića. Kao vješt liječnik ka Mišetića nema više! | tako s Ro- po i čije đeličvačto gragjenstvo, koje mnoge i mnoge je od smrti izbavio, kom Mišetićem nestaje jednog od spo- danas nariče nad preranim Tvojim grobom, a kao čovjek prožet humanitarnim i-|bornika narodne misli. Nestaje čovjeka najbolja su potvrda Tvojih umnih i duše- dejama mnogome je bijedniku u po-|neporočna značaja, koliko u privatnom vnih vrlina, Tvojeg dobrog i plemenitog moć priskočio, te mnogi i mnogi sa toliko u javnom životu: čovjeka, koji vo Bio ri ZEA točiei i aristo- Hngoslovom njegovo ime spominju. U je mogao otvorena čel svakoga uoči 1 urna nam oaoek njegovoj prisutnosti i bolestnik osjećao | pogledati, mlohavu reći: ugledaj se! a poino odjekuje danas vila jadikovka; dubok |umom, velik srdcem, kao što je velik Du- kao da je povraćao snagu obnemoglim. Nestaje čovjeka odlučna u svojim brovnik, koji se je tobom ponosio nikad u Opet 1894. nalazimo ga na dalma- | nakanama, ustrajna u svojim djelima, radu sustao nijesi, nikad pomoć uskratio tinskom saboru, ali za kratko vrijeme, | vjerna, svojim idealima; hrvatska omla- Zo. koji je u Tebi nalazio otca i pri- jatelja. Polomi crna smrt Tvoje tijelo, mili Roko, ali imena Tvoga ne polomi, nč, — Crna On nije nikada prignuo glavu, niti| zemlja istrošit će Tvoje mrtve kosti, ali Ti branio hrvatska prava, alise nije u pr- je ikad trofejim pobjede poklonio svo- |ćeš živjeti, Roko, živjeti ćeš u uspomeni dubrovačke bolnice i u srdcu harnoga na- eia lit ača =| roda. Tvoja prerana smrt ranila nas posred srdca, koje te ljubilo. Drugovi Tvoji danas | D.ru ROKU MIŠETIĆU suze liju a imaju za kim, neka za svete NARODNOM ZASTUPNIKU Tvojoj blagoj uspomeni, mili kolega! Sred O moj Roko! eto i Ti pade gorkih suza i jadikovaka na grobom Tvo- | Na teškome poprištu života, jim, zanosni usklik «Slava» ! pozdravlja di- | Gdje si mnoge preturio jade čno Tvoje ime. Ovaj je usklik iz dna naše Sred gamadi, što se sv'jetom mota... | rastužene duše; ovim usklikom Tvoji kole- ti ostao. ge, dok žale gubitak vrloga druga, spomi- nju i pripoznaju u isti čas velike Tvoje za- sluge. Haran narod ne lije Ti samo na grob su- ze kajalice, već ti nad glavom vijenac spli- će neuvehlim cvijećem — cvijećem proni- Divan cv'jet je iskrenost, dobrota, Sućut, vjernost, ljubav otadžbine, Al'_je ovdje gojit ga grehota, Jer od zloće il' od rugla gine. Sad si tamo, gdje ne može volju VAČKO DRUŠTVO ,,GUNDULIĆ“ POKOJ! Čuvstvo više u čežnjam da trza, klim iz ljubavi i priznanja. To je Apoteoza IMENU: SLAVA ! Jer je muk i mir na gluhom polju. — | duhova, apoteoza, sred koje umrl, čelom o- A TIJELU Mnogome se danas suza vrza, basjanim, svijetlošću ideala, stupaš u kolo bezsmrtnika, Zbogom i slava Ti, mili Roko ! Slava Ti i vječna uspomena ! No prijatelj ćuti jače bolju, A da suza umine ju brza. Dubrovnik, dne I, februara 1908. VAJ TUŽAN POMEN Antun Krespi. “> i | 0 x “ = i . t 4% . sa zana s: RA moai: trn vi lta i s aš M ME AO : x. g ' sati: it 6 a Y* ze O PRN \i M IA POA NO AGRM vri AN AN