. Br. 156. . . Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. U. DUBROVNIKU 15. Februara 1908. PRAMA CRVENA tie Godina IV. IMA i četvrt godine surazmjemno; 'za inozemstvo - godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. sansko pitanje. | Bo ! p tanje '\i ističu kako ta misao nije štetna ma- O Bosni bilo je govora u vašem gjarskoj državnoj ideji. Magjarski dr- listu u više navrata, ali ipak prisiljeni žavnici dapače savjetuju Srbima, da smo, da se na ovo pitanje opet po- pri sklapanju »riječke rezolucije« i kao vratimo. Otrag nekoliko dana Dr. Po-,uvjet zajedničkog rada u hrvatskoj ko- točnjak, negdašnji član srpsko-hrvatske aliciji, traže od Hrvata slobodne ruke koalicije i hrvatski delegat, otvoreno u Bosni i Hercegovini, jednom rijei: je izjavio, da je srpsko-hrvatska koali- da se Hrvati odreku svojih prava na cija iz svoga programa iztisnula bo- Bosnu u korist Srba. Kratkovidni Hr- sansko pitanje i okupirane pokrajine vatski političari padaju na lijepak ma- darovala Srbima i Srbiji; i uz ovaj u- gjarskoj lukavosti i Bosnu darivaju Sr- vjet jedino, da se je srpska samostalna bima. Košut veseo, jer mu donekle stranka u Hrvatskoj pridružila koaliciji. politički plan uspio, raduje se sa Su- Ispovjedamo, da nas izjava Dr. Poto- pilom, jer mu ovaj pomogao zavarati čnjaka nije iznenadila; ona je jedan javno hrvatsko mnenje; a Srbi za za- dokaz više onome što smo mi uvijek hvalu Supilu darivaju jedan svoj man- tvrdili, da u hrvatskoj koaliciji ima ta- dat. Zašto zauzimanje Magjara za bo- kovih političara, koji bi rado za svoju|sanske Srbe i srpsku misao u okupi- IZLAZI SVAKE SUBOTE. ambiciju žrtvovali vitalne interese hr- vatskog naroda. Izjava Di. Potočnjaka morala je napokon otvoriti oči nekim našim lakovjernicima, koji vjerovaše Supilu i družini kao kakovim Mesija- ma. Bankrotirana »riječka rezolucija« Rijeku po Supilu dariva Magjarima, a Bosnu Srbima. Da je tako svjedoče Polony u peštanskom saboru i Dr. \ranim pokrajinama ? To je najlakše riješiti. Magjari znaju dobro, da glavni neprijatelj magjarske državne misli u Bosni jest hrvatski narod, koji u ime hrvatskog državnog prava traži Bosnu za sebe; treba dakle hrvatsku misao u Bosni uništiti, treba bosanske Hr- vate osamiti podupiruć Srbe i hrvat- ski će narod u Bosni malaksati. | Potočnjak u svojoj deklaraciji. Baš u|Magjari, pomoću »riječke rezolucije« i ovome očituje se kratkovidnost nekih Supila, donekle su uspjeli. Hrvatsko hrvatskih političara. Magjari su preko rezolucijonaško novinstvo niti se usu- »riječke rezolucije« išli za tim, da pri- gjuje ustati na obranu bosanskih Hr- svoje našu hrvatsku obalu i da iz u- vata, dapače u njihovim redcima ni- kupiranih zemalja odstrane svaki hr- zaju se pogrde i sarkazmi proti hrvat- vatski upliv i unište pravo hrvatskoga skome narodu i hrvatskoj misli u Bo- naroda na te zemlje. Za Rijeku nije sni. Oni ne traže više sjedinjenje o- im trebovalo dugo raspravljati, ta već kupiranih pokrajina materi zemlji, oni i danas oni su faktični gospodari ri- danas traže nekakovu autonomiju, ječkoga primorja, a nakon zloglasne a to je baš ono što danas traže ma- »riječke rezolucije« u Franu Supilu gjarski državnici Wekerle i Košut. Ma- stekoše najboljeg odvjetnika ugarskih gjari podupiru Srbe u okupiranim zem- prava na jadranskom moru; za okupi- ljama, jer znaju vrlo dobro, da srpski rane pokrajine, nije baš bilo tako lako. program, koji traži pripojenje okupi- Bosnu svojataju i Srbi i Hrvati, i je- ranih zemalja Srbiji, jest prosta uto- dni i drugi traže ju u ime svoga pra- pija koje Magjari se ne boje. Znaju oni V. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHiK. skom, znaju oni da bi se ovo, ipak 'lako dalo polučiti, a tada magjarskom bi uplivu na Balkasu odzvonilo. Oda- tle magjarske simpatije prema Srbima u Bosni. Otrag nekoliko godina Be- njamin Kallay ix Pešti je kazao: zapa- dni evropski narodi, koji su osobiti zastupnici zapadno evropske naobrazbe, kakovi su Englezi, Talijani, Francuzi i Nijemci nemogu u ničem uspješno djelovati na balkanskom poluotoku radi velike 'one razlike, koja se pokazuje megju naobrazbom evropejskom i bar- barstvom. Krasni ti krajevi ostali bi u svojoj groznoj ukočenosti i bijedi, da na sreću, providnost nije na razmegju med istokom i zapadom stavila veliki narod magjarski. Taj znameniti narod je jedino sposoban da razlupi tvrdi taj orah istočnoga pitanja, o kojem bi se u ludo lomili zubi ostale izobražene Evrope i Slavena. Jer on porijeklom i krvi orijentalne, dovinuo se je za ovih tisuću godina, što obitava u Ev- ropi, do takove kulture, da mu se divi naobraženi zapad; pri tom ostalo ipak u njemu toliko krasne orijentalne poe- zije, koliko je baš potrebno, da bude u prvom redu zvan, i jedinim posred- nikom medju obima tima smjerovima čovječanske uljudbe. Je li u obće ka- kova izmirenja megju obima tima smje- rovima, to je za ovu_ ulogu jedino pozvan taj narod, koji oba ta smjera u sebi spaja. Taj je narod pod sun- cem evropskim jedino — narod ,ma- gjarski. Zatim i ide naša akcija u Bo- sni i na Balkanu». U ovim se riječi- ma zrcali cilj magjarskih političara, t. j. pod krinkom kulture emancipirati hr- vatski narod u Bosni od hrvatske dr- žavne misli, uništiti pravo Hrvatske na okupirane zemlje i od njih pomo- ću Srba, stvoriti nekakav magjarski — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. \srpsku misao u okupiranim zemljama utopiju sjedinjenje Bosne sa Hrvat? bacaju parolu megju Srbe o nekako- voj autonomiji Bosne i Hercegovi- ne sa posebnim saborom. Kakova bi ita autonomija bila? — ne znamo. Sje- gurni smo ipak, da dok bi autono- mdja Bosne uništila pravo Hrvatske na tu zemlju, da ne bi ni Srbima ko- risti donijela, i oni će biti prvi, koji će jednog dana razočarani žaliti neo- preznu svoju politiku. Srbi su nasjeli diplomatskoj lukavosti magjarskih po- litičara, baš onako kao i Hrvati «riječ- ke rezolucije» u bosanskom pitanju. Neka se Srbi ni malo ne vesele da- našnjoj magjarskoj naklonosti prema njima u okupiranim zemljama, već ne- ka se sjete, da kad zbog neoprezne politike srpskih i nekih hrvatskih po- litičara Bosna bude izgubljena za Hr- vatsku, da će Magjari upotrebiti ona ista sredstva proti Srbima. koja danas rabe proti hrvatskoj misli u Bosni. Kal lay je kazao, da Bosna valja da bude most magjarske kulture i magjarske misli na Balkan, a Srbi sa svojom po- litikom u okupiranim pokrajinama mo- \ralno potpomažu magjarskim ciljevima. |Moguće da oni danas to ne opažaju, \ali je zbilja tako. Jedini nasip proti magjarskim pretensijama na Bosnu-Her- cegovinu bilo bi sjedinjenje ovih ze- malja sa Hrvatskom i Dalmacijom; a Srbi prihvativši program sjedinjenja Dalmacije sa Hrvatskom, morali bi do- sljedno prihvatiti i onaj drugi sjedinje- nja Bosne sa Hrvatskom i Dalmaci- jom, ta Srbima mora biti poznato, da je Bosna naravno zapleće Dalmaciji. Deak je jednom kazao: spojiti Bosnu sa Dalmacijom, značilo bi združiti že- gju sa gladom. Deak nije ove riječi tlost ono blago, koje se možda krije u njezinim neizmjernim liticam, koje ponosno strše nebu pod oblake — no jedino uz uvjet posredovanja magjar- skog. Bosna može razvijati svoju trgo- vinu i svoju željezničku mrežu — no jedino uz posredovanje Magjarske. To je središte, gdje valja da sve stiče, pri- ječeći tako naravni razvitak tih zema- lja. Pešta, Pešta, to je sveta Ćaba, ka- mo svaki pravovjernik, treba da se tri put na dan okreće i da klanja razvra- ćenim rukama, čekajuć, da mu odtle, sunce svake sreće sine! Kada Dalma- cija pita, da joj se prokrće i razvedu puti do Bosne, pita uzalud, jer se to protivi mudroj uvigjavnosti magjarskih ministara; želimo li da bosanska trgo- vina nagje svoga oduška k našemu moru, ni to ne ćemo postignuti, jer magjarska ne dozvoljava da ,Bosna do- gje u dodir sa Dalmacijom. Srbi bi \imali na sve ovo dobro promisliti i \proučiti i kad bi htjeli mudru politiku voditi morali bi doći do zaključka: da je Bosni jedini spas u sadruženju sa Hrvatskom. A što rade bečki državnici? Oni (su Magjarima pustili slobodne ruke u Bosni, da hrvatsku misao pro- gone po volji. Austrija da je bila pro- nicavija, ona ne bi Pešti bila pustila slobodne ruke, ona bi bila riješila bo- sansko pitanje u hrvatskom smislu — a na ovaj način bojati se je, da je Bosna i za Hrvatsku i za Austriju iz- gubljena; prije ili poslije ona će po- stati magjarskom provincijom. Hoće li i Srbi biti tome krivi? Neka razmišljaju ! Split, 6/2 1908. izrekao sa ekonomskog gledišta, one' (treba da se shvate u političkom smi- \slu. Andrassy i Deak znali su, da spo-. jenje Bosne sa Hrvatskom i Dalmaci- Dr. M. | most na Balkan. Politika Kallay-a, Bu- jom, značilo bi propast magjarske su- Izbori. va; a Magjari kao lukavi i fini politi- vrlo dobro, da Srbija oružjem Bosnu čari, znaju vrlo dobro da ni Hrvati ni Monarhiji oteti neće, niti je sposobna; Srbi neće rado Bosnu darovati Magja- a da su prošla ona vremena kada je rima. Kako dakle da Magjari postignu Rusija iz vatre vadila kestenje za dru- \gla. Bosna ujedinjena sa Hrvatskom svrhu na koju su odavna težili? Preko goga: a Rusija je danas u takovom svojih prvaka i novina oni ustaju na.položaju, da ne može o tome niti sa- obranu srpskog naroda u Bosni, oni njati. Ali, dok je Magjarima utopija dapače na štetu hrvatske misli brane | srpski program, ne smatraju oni za PODLISTAK. Pabirci po Strojilovoj povijesti Dubrovnika. (Pabirču dva Stara Dubrovčanina.) Istina je, da su se stari Dubrovčani po- veli za klasičnom formom humanizma i preporoda, ali stoga predbacivati dubrovča- nima neki tugji unos kulture, kao što radi episkop Nikanor, više je no smješno i o- daje čovjeka bez širih vidika. Što, zar Ni- kanor cijeni, da je kultura svojina pojedi- nih naroda, a ne ragje zajednički elaborat raznovrsnih megjunarodnih elemenata, pri kojem tekom vremena, sudjelovaše mnogi i različiti faktori, svaki prinoseć svoj kamen toj zgradi? Civilizacija, kultura, to je uopće ljudsko pokladanje, koje prelazi u dobar zajam iz , naroda u narod, pri čemu je svaki narod pozvan da po svojim silama sudjeluje, kao što svaki narod ima pravo, da se opet kul- turno razvija na temelju. svoga vlastitog zna- čaja. A što Ružičić naklapa o tugjem ku! turnom uplivu na stari Dubrovnik, mi bi mu mogli navesti sijaset primjera, da mu dokažemo, kako tekom cijele ljudske po- (10) | vijesti, stanoviti kulturni elementi prelazili \su iz jednog naroda u drugi, a osobito na, | umjetničkom polju jedni su oponašalijdruge. | Zar elementi stare grčke kulture nijesu bili | unešeni iz Egipta, Babilonije, Asirije i Male Azije? Zar stara latinska kultura nije oću- tila svoj upliv od grčkoga genija? Zar sre- dovječna talijanska poezija nije se razvijala pod uplivom provencalske i francuske, kao što je u svoje doba talijanski petrarhizam uplivao na poeziju francusku ? Pa nam nije potreba tražiti sličnih primjera u davnini, ta i danas neopstoje li zar razne škole, ra- zne struje u svim granama umjetnosti, koje u svim narodima, nalaze jednaka oponaša- nja? Ako su pak stari Dubrovčani u držav- nim spisima rabili latinski jezik, rabili su ga do nazad jednog vijeka malne i svi drugi narodi obrazovane Evrope, kao što nazad kojeg vijeka, sva gotovo znanstvena dicla, ma bilo kojeg naroda, sastavljala su se na latinskom jeziku. Da, istina je, da su du- dubrovčani pisali latinski i latinski državne poslove opravljali, ali ipak.vazda su se dr- žali Slavenima, po onome starodavnome stihu, koji su stariji yazda pripjevali mla- dosti dubrovačkoj: Promite ..,.. rari Promite vos vires ingenii, lliricam pulchro versu celebrate Ragusam. m to - 3 x Re sa ši tv M ki SRE AAA A S rijana i svih magjarskih državnika ci- ljala je i cilja za tim; a «riječka rezo- lucija» u tome im je mnogo pripomo- lišila bi se magjarskog tutorstva, a Hr- vatska bi se snažno ojačala, to kvari planove magjarskijeh državnika i oni \premacije na Balkanu, i s toga baš Ovih dana u Hrvatskoj je u najvišem injihova politika išla je za tim kako bi jeku izborna agitacija, koja jer je vla- zapriječila svaki veći dodir Hrvatske i da protivna mora da oprezno i posve Dalmacije sa Bosnom, a njihovu poli- zakonito postupa. Nametnik ban hoće, tiku slijede vijerno i danas svi ma- da uz Srbe radikale i stare magjarone gjarski državnici. Dalmacija danas mo- pripravi sebi meki dušek na stolici že obraditi svoj krš, iznijeti na svije- banskoj, da se održi u vlasti i prive- Kad se spomenemo, piše kanonik Stojanović, /ziku dade prvenstvo, ali njegove ljepote nek imanje nije poznata historija staroga Du- da je Marin Gundulić, prvi utemeljitelj je-'sinu onda, kad se pruži svečanija prigoda brovnika. Dubrovački kler nije mrzio svoju zuvitske crkve i zavoda školskoga, tri go- da se što govori ili piše. Džono Restić hvali domovinu, svoj grad; a kako da ga pre- dine poučavao u slovinskom jeziku nadvoj- kanonika Ferića, jer je prvi Evropi piiop- zire, kad sui oni bili sinovi ili vlasteoskih, ili vodu toskanskoga Ferdinanda lll. i ostale ćio na latinskome jezi«u mnogo poslovica gragjanskih porodica stare republike? Du- zbog njihova saveza s Dubrovnikom, i da narodnijeh, da pokaže svijetu koliko je jaka brovačko svjetovno svećenstvo u svako vri- su se jezuviti, i ako pridošlice iz ltalije, tako bili pogodili s mjesnijem prilikaina, da su «dubrovački» predavali klasičke na- uke, te da je O. Dellabella izdao čak i prvu \ gramatiku slovinsku i razgovore duhovne u čistome jeziku dubrovačkomu (drugu gra- matiku objelodani kašnje Appendini, tako gjer ltalijanac), i da se je u školi samo na- ški govorilo, što potvrgjuje i sam Galjuf ri- ječima : In schola illyrice loquebamur — nije nam ni malo čudno zašto se prostu puku, a osobito ženama, zabranjivalo u staro doba učenje italijanskog jezika (politika, 'da na- rod ne dogje u uzak dodir sa susjednijem Mlečićima). Ali po neprekidnom odnošaju s ltalijom jezik sc italijanski ipak uvuče u gragjanstvo, da pogje za rukom svakom pi- tomom Dubrovčaniiu. da ga zna i govori, jer je taj jezik prvi proizvod klasićizma grčko-latinskoga. Italija je bila dakle dojilja, učiteljica Dubrovnika i Dalmacije, nigda mati. Faustin Galjuf na jednome mjestu piše: Absist a nobis patviae linguae contemptus ! — pa nastavlja: Nek se domorodnom je- U Ao kei e. ME AO MA le e 3 narodna mudrost : | Quae tulerit nostrae sapientia mascula gentis. | Ovo su najbolji primjeri, da stari _Du- ibrovčani i ako su poštovali latinski jezik i \njega rabili u državnijem poslovima, da se \ne samo nijesu stidili, kako bi htio Nika- \nor, svoga materinskog jezika, već su mu \priznavali ono dostojno mjesto, koje mu i po pravu ide. Ta dostatno je prolistati onu cijelu katervu dubrovačkih starih: pisaca od Menčetića, Držića, pa unaprijed i da svakome u tome budelljasno, samo ne episkopu Ni- kanoru. Matija Ban pjeva: \ Megju zidim rodnoga grada mojega, Prva se je slavjanska Pjesma spisala. Zemlja, koju plešem ja, Slavna zemlja jest: Prvijeh je pjesnika Slavjanskijeh prah ! Kada niški episkop sa nekim prezirom go- vori o katoličkom svećenstvu stare dubro- vačke republike, pokazuje, da mu ni naj- jeme, mogaše se hvaliti muževima, koji ži- votom, značajem i znanjem slovljahu da- leko preko praga svoje domovine. Dosta je da spomenemo Petra Benesu, Petra Bosda- ria, diplomata, Pava Gučetića, Ivana Guče- tića, Brnju Gjorgjića, povjesničara stolne crkve, koji je upravljao arhidiecezom po- slije potresa, Nikolu Radulovića podignuta \g. 1499. na kardinala. Nad svima se diže | Stjepan Gradić, učenjak svjetskoga glasa, \otmeni državnik i poklisar republike kod rimskoga dvora, njezin savjetnik u vrijeme | potresne katastrofe. Ove tradicije znanja i | umjenja nastavi dubrovačko svećenstvo XVIII. \vijeka s Benediktom Stay, s Brnjom Zama- njom, s Rajmundom Kunićem, s Gjurom Ferićem i s drugijem sve do našijeh dana, kako piše Vojnović. Evo kakovo je to papsko svećenstvo du- brovačko, o kome onako prezirno piše ni- ški episkop Nikanor! (Slijedi.) M | 3