Br. 7,

on ne može, ako neće biti na šteti, da pre-|tio da prikaže kao nemarne ove općinare

lje | koji da tako bezobrazno gledaju svoj žitak.
si: Ae. Ma oR NJA PAR. . tt ukloniti životne pogibelji». Kad se

je dogodio koji slučaj, da je koja osoba u
Trpnju od mazge nastradala? Nek zna do-
isao | Pisnik, da od pune mazge nema nikakve
(Zvonici Sv. Tripuna). Lijepa namisao novine jer ih marljivo paze osobe da
kojemu je na štetu ne učine, a mazga kad je puna, nema
nika stolne crkve a 1 i oj čujemo | straha da će udariti. Ono što općina nije za-
čelu presvi. biskup Ao gle branila, t. j. praznim mazgama sa obale se

gzeE

selo gradi svoju kuću.
bilo da gradi sv Pačanih
Iz Kotora.

novo ustrojenog odbora za dovršenje zvo-

 

nailazi na dobar odaziv, koliko u Kotoru
toliko i u okolici. Na objedu Bok. Morna-
rice sakupilo se megju članovima ist
dalje sakuplja tajnik odbora mjesečn
dišnje doprinose. U ovoj stvari i \
imala dati pomoći, što se nadamo €
(«Revnost» općine). Kao što je :
vora u «Pravoj C. Hr.», općina je na
dan držala neke ulice u tmini, a m
opazili da je imala na dan Pok'
izdati obavijesti gragjanstvu da se
tapići po prozorima, imala je i dru;
nosti što nećemo ovdje da nabraja
djet ćemo njenu «revnost» do ge
proslavu hiljadugodišnjice Bok. Mc
Vidjet ćemo hoće li ona štogod dc
za gradnju zvonika, što bi mogla k
povisivala subvenciju svojoj gospods!
zbi! Mogla bi gospoda vlastitim
uzdržavati glazbu, kao mi svoju. Du
bila i «srpskog prote» don Antun:
malo više zauzimlje za zvonike |
Mornaricu, kao što se zauzima zi
štampariju!
(«Balkan»). Onaj napredni de
Kotora što se zabavljao po «(
«Pokretu» i «Balkanu», opet je nai
sta u istom «Balkanu» da bi dac
proti pravašima. Ne radi njega već
blike spomenut ćemo, da su na Tr
naši glazbari bili obućeni u odijelc
rice jer svoje odijelo nije bilo got
ponoša je imaofplavu vrpcu sa slikc
kao što je vazda imala Mornarici
glazbari bili obučeni u njeno odij«
štapu je bio hrv. znak što taj 4
opazio. Mi bi ponovno preporučili «!
da se drži na onoj visini na koju
zadaća (da se malo više bori pro
stvu i pangermanstvu) a da ne dir
ili kako nas on znade zvati «čiste»,
kad kaže da je on «nezavisni» hrv
Iz Mula kod k
(Uprava «Zvonimira»). Naše
vatsko Pjevačko Društvo «Zvon
glavnoj skupštini biralo je ovu u
g. 1908: Presjednik g. Ivan Simo
presjednik g. Pavo Pasković, bla
Ivan Petrović, tajnik g. Damjan
“knjižničar g. Mato Petrović, druš
rjaktar g. a Rigjanović i u re
odbor gg.: P. Simović, P. Jank
Janković.
iz
(Proslava 50-godišnjice Gospi
zanja u Lurdu). U utorak na
mjeseca djaci bogoslovnog sje
Zadru prirediše akademiju prig
desetgodišnjice prikazanja Djevice
njeno začete. Akademija je pos\
Svijeta je bilo i preveć. Ovdje n
taknuti «Proslov» mladog teologa
koji je svojim lijepim načinom p
i iskrenošću, koja mu se čitala
koju su inu pokreti odavali, za
nike prikazujuć veličinu onog d:
nje je prilično ispalo, ali ponaj
Maria» od A. Mariconi uz pratnji
koji je zvonio g. M. Ballarin, h
g. Niko Ivanović, te violin g. \
Moramo u velike pohvaliti vbgju
gosp. Silvestrića, koji nije šted
da se vidi, šta tamburice mogu
samo kada se hoće. Jošte moram
virtuoznost teologa kotoranina V
u izvagjanju «Pustinjakova zvor
morao dva puta opetovat, kao
kompoziciju za tamburice «Kor
svršetku koje bi zapjevana «Lj
Svak je sa zadovoljstvom ostavi
kićene prostorije, gdje se je istak:
izragjena špilja, slična onoj u «
gosp. Kuvaća. Program je ak
sasma biran. — Prisutnik.

Iz općine K

Dopisnik iz Trpnja u br.
Hrvatske» hoće da pobije do;
«P, C. H.», te da zavara publiki
tvrdnjom urednog PE?
T ri za upostavlj:
ek svojim trgovcima,
obzira na vrijednost trgovine i ž

=

ii
li
i

i
g
4
i
i

š
g
i
$s
gs
s8

i
i

PRAVA CRVENA HRVATSKA

 

= smmamra nonha Irnia

pred onim krugovima, koji su za Dalma-
ciju i za svekoliko njezino pučanstvo zado-
jeni najvećom simpatijom.

No time, što je muzično pitanje shvaćeno
od daleko stojećih osoba u svakom po-
gledu kao posve nevino, bilo prikazano u
stranačkom političkom svijetlu, koje bi se
na svečanost, što je na sebi nosila isključni
biljeg gospodarske propagande, bilo ružno
odrazilo, bio sam ja na posljetku i ako ža-
losna srca primoran, da odustanem tako-
gjer i od poziva tamburaškog zbora što ga
je Vaša Prečasnost na najspremniji način
bila organizovala, odredivši u isto doba sva-
kome od dotičnih dvaju tamburaških dru-
štava, u ime odštete za troškove, svotu od
četiri stotine*kruna uštegjenih time što gla-
zba nije sudjelovala.

Utvrdivši na taj način pravo stanje stvari
i spominjuć sa osobitom zahvalnošću iz-
vanredni trud uložen od Vaše Prečasnosti
i od gospodina kapelnika Čižeka u priprave
za namjeravane glazbene produkcije, rado
bi htio jošte i to naglasiti, kako sam na
žalost potpuno svjestan, da je moja inter-
vencija osnovana na posvemašnjem nepo-
znavanju mjesnih političkih prilika dovela
jednu i drugu stranu u neugodnu situaciju.

Pošto nijesam u stanju, što živo žalim,
da tu nehotičnu pogrešku ispravim, ne pre-
ostaje mi nista drugo već uvjeriti Vas, kako
se moji inače ugodni snošaji spram Vaše
krasne otadžbine, koja mi je po vlastitom
opažanju poznata, po službenom položaju
blizu a lično mila, usredotočuju jedino u
iskrenoj želji, koju će sigurno i Vaša Pre-
časnost i svi Vaši sugragjani dijeliti:

«Neka cvate i uspijeva Dalmacija!»
S izrazom najdubljeg poštovanja osta-
jem Vašoj Prečasnosti

odani
Dr. Minkus.

iz ovog se pisma razabire do kojih granica
dopire perfidija urednika «Crvene Hrvatske,» ko-
jemu je zadaća klevetati svakoga, koji neće pod
jaram njegovog anonimnog konsorcija. Koliko
sam ja rovario u Beču proti Srbima — kako
tvrdi «Crvena Hrvatska» — neka svjedoči i sli-
jedeća brzojavka, koju sam iz Dubrovnika otpre-
mio dalmatinskom Namjesniku, kad je u tome
pitanju nastao nesporazum; brzojavka glasi:

«Zaplelo se pitanje tamburica; molim pozo-
vite koga mislite i posredujte. Ako nije moguće
da dogju i tamburaši Gundulića, ja rado pokla-
njam sve polakšice drugima, samo da bilo koji
naši tamburaši, po želji visoke ličnosti, u narod-
nom odijelu pokažu u Beču miloglasje naše na-
rodne muzike. To je meni glavno, Molim Vas,
da se zauzmete.»

«Crvena Hrvatska» tendencijozno mi predba-
cuje, razumije se u svoje svrhe, denunciranje
Srba u Beču; ne, takovu ulogu ja nijesam nikada
igrao, a bilo bi i suvišno sa moje strane, jer tu
ulogu vješto je odigrao, otrag malo godina, ano-
nimni konsorcij, koji se danas kupi oko uredni-
štva «Crvene Hrvatske.» Dr. Medini je mlad, te
mu nije sve poznato, ali ja sam odmakao u go-
dištima i poznata mi je cijela politička igra nje-
govih gospodara.

izmsnanesmmamsiim

Ali pertidija pisca «Crvene Hrvatske» ne
svršava na ovome. U broju 101. od prošle go-
dine «Crvena Hrvatska» donosi: «Njegovi su pu-
tevi (t. j. moji) plačeni i preplačeni od ljudi,

Srebrne forinte izlaze iz pro-
meta. Blagajne austro-ugarske banke i|neka se naruči brzojavno na: Novak, Pa-
državne blagajne obustavit će izdavanje sre- | zin.
brenih ee Srebrene forinte, koje još ko- | Knjižara Novaka pridržaje svako pravo
laju u prometu, povući će se i zamijeniti sa|na ove «brzojave»; — svaka zloporaba bi-
krunama. Uzrok je tomu taj, da se općin-|(la bi i prevara na štetu hrvatskoj odregje-

stvo priuči na krunsku vrijednost.
Ljebljenska kreditna banka. je našla novi izvor, čime možemo lako po-

Dne 14. ov. mj. obdržavala se je u Ljub- poći iirdiltu Gia.
ljani sjednica radi bilance g. 1907., na ko-

Radi odmaklog vremena za prve zabave

noj svrsi.
Vrlo pohvalno je od rečene knjižare, da

Knjižara Novaka nam javlja, da je u iz-

 

 

 
   
    
     
  

God. IV.

sa Austro-Ugarskom sklopljen, na što se
sa ljevice ik: «Živila Austrija», a
desnici : «Živila vlada l>

(Rusija). Podpresjednik drž. Dume ba
Mayendorff_ podnio je ostavku, a to d
zuje, da su se razbile sve nade, što
spajale s oživotvorenjem careva mani
od 30. listopada. Desničarske stranke
poduju sada dumom, te se isti oktobri
podvrgavaju desnici. Demonstracija p
Miljukovu; verifikaciju Schmidta, koji j
Minsku izabran zastupnikom, a osugjen

vraćati, to je viša _pogibelj za osobe, jer joj je zaključeno predložiti glavnoj skup- gledu još neko iznenagjenje trajnog i ne-

koji u to vjeruju, a da se ne reće, da govorimo
bez podataka, spominjemo samo pitanje želje-
znice, gdje je on na račun svoga upliva zaslu-
žio toliko, koliko bi bili sretni da zasluže po-
šteni ljudi u nekoliko godina.» A u broju 12.
od ove godine o istoj stvari piše: «tvoje ne-
sebičnosti dokaz je željeznica, sjećaš li se, i
onda si donio iz Beča jednoga lijepoga bar-
bina, a poslije, kad su izišli računi na dvor,
doznali smo, da si donio još nešto.» Da se pu-
blika osvjedoči do kakovog stepena može do-
prijeti zloća i zavist na žalost jednog ex-profeso-
ra i odvjetnika anonimnog političkog konsor-
cija u Dubrovniku, koji se kupi oko «Crvene
Hrvatske», obratio sam se pismeno na članove
negdašnjeg dobrovačkog željezničkog korsorcija
da mi pismeno izjave, šta bi mi se inoglo pri-
govoriti u pitanju željeznice, i dobio sam slije-
deće odgovore, koje ovdje priopćujem:

Dubrovnik, 11. Februara 1908.
Štovanom Gospodinu
kan. Josipu vit. Crnici
Loco.

Kao član odbora, koji je upravljao
gradnjom željeznica, na Vaš štov. zahtjev
rado Vam izjavljam da ste se Vi u tome
poslu potpuno korektno podnijeli ne samo,
već da Vam moramo harni biti da nijeste
gledali ni truda, ni muke, da bi nam što
bolje pomogli.

Već onda ja sam svegi istaknivao to
Vaše zauzimanje i tu Vašu zaslugu, dapače
sam prvi predložio da Vam konsorcije, ko-
je sam ja zastupao, iskaže svoju zahvalnost
jednim darom, što bi i usvojeno, premda
Vi to nijeste tražili, niti ikad o tome spo-
menuli.

Sa veleštovanjem

Dr. Vlaho Matijević.

Dubrovnik, 13/2 1908.
Mnogopoštovani Gospodine!

Na Vaše pismo 11/2 čast mi je izja-
viti Vam, kao član željezničkog konsorcija,
da za ono kratko vrijeme što sam bio u
upravi nijeste ništa nepoštena uradili čega
bi se imali sramiti, dočim je Vaša zasluga
da smo pri likvidaciji izašli bez ovećeg
gubitka.

Osobitim poštovanjem

Dr. M. Gracić.

Dubrovnik, 18/2 1908.
Mnogopoštovani Gospodin
Don Jozo Cernizza
Dubrovnik.

Na odgovor Vašeg cijenjenog pisma
11/2 1908 mi potpisani članovi uprave biv-
šeg konsorcija za gradnju željeznice Gruž-
Zelenika, čast nam je izjaviti Vam da Va-
še zauzimanje i Vaše požrtvovanje u korist
rečenog konsorcija, ciljalo je jedino za tim
da radnja bude povjerena domaćim ljudima
bez ikakvog Vašeg ni najmanjeg interesa;
i da cijelo konsorcije, u glavnoj skupštini
iz svoje inicijative, da Vam iskaže svoju

Dubrovnik, 14. Februara 1908.
Don Jozo kanonik Grnica.

počast i zahvalnost, jednoglasno zaključi
da Vam se prikaže jedan dar.
Bilježimo se s odličnim počitanjem
odani
Dr. S. Mandolfo

A. Meneghello
L. Angel

Ova pisma najbolja su potvrda, da je pisac
«Civene Hivatske» prosti klevetnik, koji kad bi
imao i malo ozbiljnosti u sebi, morao bi se sti-
diti rad svoga klevetničkog pera — ali, neki judi
nemaju stida, niti znaju što je stid.

z==mrumstranastad

«Crvena Hrvatska» u 12. broju od ove godine
piše i ovo: «Om je n. pr. nazad mjesec dana
bio u Beču, da zagovara interese jedne osobe
proti konsorčiju, komu je on sam član. Pripo-
vijedaju, da je ta osoba njemu platila za put
600 kruna, a da joj je on poslije prikazao ra-
ćun od 1000 kruna. No to jamačno nije istina,
je li da, Dum Pepo? Ti takovih posala nečiniš.»

Netom je u «Crvenoj Hrvatskoj» izašla ova
infamija, dobio sam slijedeće pismo od g. Ra-
čića:

Ragusa, li 10 Febbrajo 1908.
Monsig.
Giuseppe Canonico Cernizza
Loco.

Reso attento da un amico che nel
giornale «Crvena Hrvatska» di qui N.ro
12 dd. 8 corr. in un articolo diretto con-
tro la Vostra persona, & contenuta uma al-
lusione a certi compensi che Voi avreste
ricevuto per andare a Vienna e tutelare
contro certo consorzio gl' interessi d' uma
persona che potrei essere io, Vi dichiaro
in via esplicita e categorica che Voi non
avete mai ne chiesto ne ricevuto da me
alcun compenso e che se in una data cir-
costanza avete detto in luogo competente
qualche buona parola a mio favore lo ave-
te fatto del tutto disinteressatamente.

AssicurandoVi della mia perfetta stima
e devozione posso a riverirVi con la mas-
sima considerazione.

Devotissimo
Giovanni Raccich.

Dakle pisac «Crvene Hrvatske» opet je la-
gao i lagao, iz njegova pera ispala je opet jedna
prosta kleveta; a iz svega ovoga moglo bi se
razabrati, da su klevete njegova svojina, o čemu
ne sumnjam. Ali kako da jeđan čovjek, koji po-
sjeduje i diplomu doktursku, pa da se kle.
vetama služi proti svojim političkim protivni-
cima! Mnogima će to biti nerazumljivo, ali mi,
koji živemo u Dubrovniku i koji poznamo neke
ljude, njihove temperamente, njihovu perfidiju i
zloću ne čudimo im se ni onda, kada oni siplju
klevete i ogvade proli mirnim i poštenim gragja-
nima.

Iz svega ovoga razabire se; da je «Crvena
Hrvatska» lagala, kad mi je tendencijozno pred-
bicila intrige u pitanju tamburica; ona je lagala
predbacujuć mi špekulaciju i nepošten rad u pi-
tanju željeznice, kako se razabire iz navedenih
pisama željezničkog konsorcija;. ona je lagala
insinuirajuć mi 600 ili 1000 kruna, koje bi ja
bio dobio zagovarajuć interese jedne osobe u
parobrodskom pitanju.

A logični zaključak iz svega ovoga bio bi:
da je Dr. Medini prosti klevetnik i to me rije-
šava svake polemike sa takovim čovjekom. Slo-
bodno mu je i dalje me napadati, klevetati, ja
mu odgovarati neću.