ae

 

Br. 159.

M CR

U DUBROVNIKU 7. Marta 1908$

IMAM

 

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po
i četvrt godine  surazmjemo; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko
ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

   

PES E LESNINA ANN

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

 

 

 

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.
TISKARE.

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

Pretplata, pisma, dopisi | oglasi šalju se Administraeiji lista. — Za zahvale

i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20. para po retku a koji

se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-
kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku,

Godina IV.

 

 

 

 

Poslije izbora.

I.
Zagreb, 2/ilI.

Našli su se na okupu, u jednom
kolu, i deklaracijonaški pravaši i Srbi
samostalci, naprednjaci i furtimaši, gru-
pa izvan stranaka i Radićevci, Rauch
i Srbi radikali, a svi proti nama, proti
Hrvatstvu, proti Starčevićanstvu! Pa
neka ih; mi se ne prepadosmo. Juna-
čki se održasmo i ojačasmo. To će
najbolje pokazati fakta i brojke. Iz o-
vih izbora crpamo utjehe, da će ideja
Antuna Starčevića kroz kratko vrijeme
sjajno pobijediti. Sami nam neprijatelji
to posvjedočuju. Strah od nas skupio
ih u jedan tabor, tabor ropski. S jedne
strane oni, sve kukavice," skupa, s dru-
ge mi sami. Sramotno za njih, za nas
časno. A kako se pak borismo? Mi
kao pošteni ljudi, čista čela, otvorene
riječi, sa ljubavi prama našoj zemlji;
oni lopovski sa lažju i klevetom, s pam-
fletima i pijačama! Nek budu zado-
voljni, ako mogu, ali i nek znadu, da
se onim sredstvima postiže kratka ko-
rist, a trajna šteta. Ako ih to nije is-
kustvo do sad naučilo, naučit će ih
do brzo. Jedno pred narodom govorit,
drugo mislit, a treće radit ne može
dugo pomagat. Nemoralnost su širili
stari madžaroni i propali su; propast
će zato i mladi madžaroni. Ali ni za
Khuenove ere — treba spomenut —
nije se nigda laž, kleveta i paskvil
tako bezstidno upotrebio kao sada.
Pače i službene «Narodne Novine» na-
šle su se u koalicijonaškoj službi, da
nas pred narodom hrvatskim diskredi-
tuju i omraze, | simptomatično je, da
se to dogodilo, pošto je neke dane
prije javio Rauchov organ «Ustavnost»,
da se je srpsko-hrvatska koalicija nu-
dila sadanjem banu nametniku. Čino-

PODLISTA K.

Pabirci po Strojilovoj

povijesti Dubrovnika.
(Pabirču dva Stara Dubrovčanina).
Na strani 98 Ružičić o vjeri starih du-
brovčana piše :

«Prvi naseljenici ostrva Raguse: Grci,
Srbi i Latini behu pravoslavni. Tada Hri-
stova crkva još beše u jedinstvu».

A dalje na str. 100. donosi :

«Zbog zavade Hristovih prestavnika —
carigradskih patrijara i rimskih: papa o
prvenstvo, i zbog nekih novoština, koje
rimpape uvagjaše u crkvu, nastade još jača
borba izmegju crkvenih sveštenoslužilaca i
u primorju. Dubrovčani odani trgovačko-
zanatlijskim i domaćim poslovima, nisu se
mešali u borbu crkveno-religioznu. Osta-
vili su to svojim popovima da na tome
poslu poberu lovorike, i ne misleći da
će ta ička borba dotaći se i su-
štine religije i podeliti crkvu na istočnu i
zapadnu, a još manje da će se sve to ticati
i njihovog najdragocijenijeg blaga: narod-
nosti i jezika. Oni nisu mogli ni zamisliti,

(13)

da je cilj te borbe u orju latiniziranje |
primorj je

enskog plemena i širenje latinskog

jezika i papske nauke. Mirni gragjani du-
brovački nisu pojmili da se srboslavenske
knjige protive novom učenju papinom, i
prema svemu tomu oni su bili ravnodušni
naspram te borbe... Iudubrovačkoj re-
publici rimokatolicizam se javlja kao reli-
gija aristokrata, i ovi su svim silama i
, 8 papskim popovima, prinu-

 

 

 

 

 

vništvo cijelo glasovalo je proti nama;
a u zemlji sa sredovječnim izbornim
sistematom, koji nije htjela promijeniti
«narodna» vlada iz khuenovskih raz-
loga to mnogo znači. Glasovalo je
tako, jer se nadalo, da će koalicija o-
pet doći u većinu, pa se htjelo poni-
zno preporučiti. Zato su i javljale mla-
do-madžaronske novine, kako se We-
kerle u zadnje vrijeme ljubazno razgo-
varao s hrvatskim delegatima, kako će
on š'njima, dogju li u većinu, opet
pregovarat. Sve su to bili manevri, da
se činovnici premataju. Sam Rauch je
u svom nastupnom govoru izjavio, da
će se oštro boriti proti tedencijama,
koje bi hodile izvan zakonskog okvira.
To je očito i jedino bilo napereno
proti nama, Starčevićancima, jer mi
nećemo, da priznamo zakonitost na-
godbe, dok sve druge stranke stoje na
nagodbi. Činovnici su mu se eto po-
korili. Na žalost treba pripomenut, da
su se i mnogi svećenici ne pazeći ni
malo na časnu haljinu okaljali šireći
izmišljotine (da ne rečem što gore)
proti nama, kojim jedva da je bilo mje-
sta u stupcima samog «Novog Lista»
ili «Pokreta». 70% radilo ih je proti
borcima za potpunu slobodu i jedin-
stvo Hrvatske. Ipak nas sve to nećei
ne može smesti. Malodušnici nijesmo.
Iz ove borbe izidosmo ojačani, a vje-
rujuć u genij hrvatskog naroda s po-
uzdanjem gledamo u budućnost.

Nek malo progovore fakta i brojke!
Do sad smo imali 20 mandata raču-
najuć amo i Jerka Pavelića, čovjeka
poznata, što je u svoje vrijeme izazvao
čitavu parlamentarnu sferu s onom
glasovitom debatom o ličkim kozama.
Sad ih imamo 24, a došli smo bili u
7 kotara u uže izbore. Pa da to nije
kroz dvije nepune godine veliki na-

gjivali srpski pravoslavni narod, da pregju
u rimokatoličku veru. Pravoslavnima su
odsecali nosove, uši, tukli, vešali i mučili,
i najzad su neke spaljivali što nisu hteli
da prime rimokatolicizam. (Prava grehota
da se Strojilo onda nije nalazio takogjer
u Dubrovniku, jer bi še njegov nos da-
nas sjegurno čuvao u dubrovačkome mu-
zeju).

S prelaženjem Srba u katolicizam, i
svi su manastiri i crkve pravoslavne malo
pomalo prešle u ruke rimokatoličkih po-
pova».

Na strani 104. srpski pamfletista, da is-
kaže: bedastoću poremećene svoje svijesti,
nastavlja :

«Ovde moramo primetiti, da su rimo-
katolički popovi i kalugjeri takvi, da ih
se čovek ne može otresti kad mu. u kuću
zasednu. Zato ko inije rad da s njima
ima posla, pre svega, nek se dobro čuva
da mu ne pregju kućni prag, a pregju
li jednom — onda zbogom pravoslavlje,
a s ovim — zbogom i srpska narodno-
sti. Oni umeju da utiću na srca — na-
ročito ženska, kao sušica na žigericu, i
kao što se ova, kad se zarazi ne može
da izleći od sušice, tako se ni ženska
srca ne mogu da odbrane od njihovih
uticaja» ... Str. 106. «Arhijepiskop Toma
i lije Sarako bili su opaki za srpsku
pravoslavnu crkvu. Oni su proterali sve
pravoslavne popove i zauzeli crkve i ma-
nastire pravoslavne. lstina nisu dali papi
da zavodi u dubrovačkoj republici inkvi-
ziciju, ali su oni sami sa dubrovačkim
plemićima činili što je činila i svaka dru-
ga inkvizicija. Mučili su na razne načine

 

 

 

predak stranački ? U Klanjcu, Navi-
marofu, Virovitici, Pregradi, Perušiću,
Gospiću, Sv. Ivanu Zelini, Sv. Ivanu
Žabnu, Samoboru protivnici se ne usu-
diše ni postaviti protukandidata. Gdje
ih postaviše, propadoše sa poraznim i
sramotnim manjinama od koje sto-
tine glasova kao n. pr. u Križu, Se-
nju, Zagrebu lil. kotar, Otočcu, Vilić-
selu, Dugomselu, Pisarovini, Križevci-
ma, Zlataru, Biškupcu. Izgubismo tri
šepava kotara, koja dobismo zadnji
put pri užim izborima; ali zato sjajno
osvojisno 7 novih. Slavonski Brod,
čiji se mandat smatrao svojinom kuće
Brlić, progovorio je jasno i glasno star-
čevićanski, te je srušio protivnika naš
Horvat sa 150 glasova većine. O ova-
koj pobjedi neprijatelji nam nijesu ni
snijevali pa su već u jutro krivotvorili
vijesti na redakcijam «Obzora» i «Po-
kreta», da je Brlić u Brodu sjajno pro-
šao, uvjereni da drukčije ne može ni
biti!

Pogledajmo sad malo, do kakvih
smo rezultata došli u drugim kotarima.
U Brlogu je protivnik pobijedio za
samih 5 glasova, u Kostajnici za 4.
Razlike od desetak glasova bile su u
Novoj Gradiški, Donjoj Stubici, Ivan-
cu, Pakracu. U Požezi, toj do sad
smatranoj nepredobivoj kuli Vinkovi-
ćevoj, dobio je on 270 glasova, a naš
starčevićanski kandidat 250. Takav ne-
znatni razmjer bio je i u Vinkovcima
izmegju našeg Luke Starčevića i nji-
hovog Ferda Šišića. Nijesu li uprav
sjajne manjine postignute u Zagrebu
[. i I. kotaru, Draganiću, Novskoj,
Bošnjacima. Treba samo malo poraditi
i uprijeti, pa prvom zgodom past će
zrele jabuke u naše šake. Propovije-
dajuć kao do sad istinu i ljubav lako
ćemo to postići.

A kako oni pobijediše u tolikim ko-
tarima ? Rekoh prije: sramotno. U No-

i pravoslavne, i najzad su u celoj repu-
blici ugušili pravoslavlje i utvrdili rimo-
katolicizam. Dubrovčanima su pape za-
branili trgovati s pravoslavnima, te su i
trgovci bili ogorčeni protivu pravoslavnih.
Godine 1307. papa izda javno bulu o za-
brani toj i pripreti im anatemom. Zbog
ovog su i trgovci prezirali vlastelu i po-
pove da šire katolicizam. Na to oni nisu
žalili ni svog novca».

Sve je ove vrlo važne dokumente ni-
ški episkop našao u biblioteci i arhivu u
Taboru. Na strani 114. Strojilo priča:

«U dubrovačkoj republici bilo je neko-
liko episkopija, kao: raguska u Dubrov-
niku (ova je upravo lijepa: zapamtite ra-
guska u Dubrovniku), epidaurska u Cav-
tatu (ova je i još ljepša), stonska na po-
luotoku  Pleševačkom, korčulanska na
ostrvu Korčuli, lesinska na ostrvu Hvaru,
i bračinska!!! na ostrvu Braču i čak ne-
kada je bila i na malom ostrvu Bobari
(ova je pako najljepša).

Na strani pako 117. episkopova pam-

fleta čita se:

«I tako u prvo doba postanka dubro-
vačke crkve upravljahu njome njihovi
sveštenici a zatim episkopi po jevangjel-
skoj mauci i kanonima svete saborne i
apoštolske crkve. U XII. veku, od doba
ustanove dubrovačke mitropolije, javlja se
u dubrovačkoj crkvi i uregjenju crkve i
crkvene uprave po obliku i načinu ure-

rimokatoličke crkve, Mitropolit je
zavisio od rimskog pape, a od njega
svi ostali što se nalaze u dubrovačkoj
republici. Dubrovačka mitropolija tada

 

 

voj Gradiški Badaja spasavaju pri užim
izborima glasovi Rauchovca Aranitzko-
ga, u Kostajnici mladog madžarona
glasovi starog madžarona, Mašega i t.
d. Evo s kim simpatizuju i Rauchovci
i Khuenovci; pokazaše na djelima. U
Novskoj je košutovski pravaš, Haram-
bašić, izabran pod srpskim zastavam.
Da se toga izbora stidi, sam je izja-
vio.

Nije li dakle ovo za njih sramotno ?
Hrvatski je seljak pri ovim izborima
pokazao, usprkos svim nepoštenim
smicalicam svoje gospode, da jednom
čuvši starčevićansku riječ ostaje sve do
groba Starčevićancem.

II.

Sabor se sastaje na 12 ožujka. U
nj ulazi preko četvrtine Srbadije. Da
je to tako, treba zahvaliti osobito raz-
vijenom hrvatskom čuvstvu hrvatskih
stranaka u koaliciji. Hoće li to i hr-
vatski narod moć dugo podnosit, ne
znamo; mislimo, da neće,

Hoće li se sabor raspustiti ? Sva je
prilika, da neće; razloga barem ne bi
bilo. | oni sami kažu, da im je s više
strane rečeno, da toga neće biti.

Što će biti s Rauchom ? Pokušaj, da
osnuje još jednu madžaronsku stranku,
ili kako je on sam nazvao, ustavnu
stranku — potpuno je, Bogu hvala,
neuspio. Nije bila potrebna kraj ma-
džaronske koalicije, a narod je i ovako
u velikoj smutnji. Svoj neuspjeh bio
je i sam ban predvidio, pa zato je u
zadnji čas odlučio ne smetati koaliciji,
pače i pomoći joj, š čega mu moraju
biti i zahvalni. Pa i prije im je činio
usluge. Tako se spominjem, kad je na
početku prošle kratke saborske perijo-
de ispucao jedan govor u rezolucijo-
naškom duhu i za rezolucijonašku re-
klamu proti nama, Starčevićancima, na-
zivajuć nas bečkim «agents provoca-

administrativnom pogledu na 6 eparhija:
dubrovačku, konavljansku, stonsku, kor-
čulansku, lesinsku i bračsku. Ali kako je
tada još u dubrovačkoj republici bio u
većini pravoslavni živalj, to se nije baš
strogo vršilo po uregjenju. Nekada su
bile popunjene episkopije, a većinom su
bile vakantne, naročito u Stonu i Kona-
vlju, jer su tamo bili sve pravoslavni, pa
su ovi pripadali pravoslavnom episkopu
stonskom a rimokatolike gonili. Docnije

se sve to izmenilo, i rimokatolici suzbiju |

pravoslavne, to je od XV, veka u dubro-
vačkoj republici rimokatolička vera bila

vladala. Od pada srpskoga carstva, rimski |

popovi se tako behu osilili, da su celom
srpstvu dodijali, a najviše onima u du-
brovačkoj republici. Oni su na sve strane
trčali po rasutome srpskom carstvu, te
sveteći se njihovoj propasti, nugjahu po-
kroviteljstvo rimskog pape tvrdeći da im
je jedini spas u tome: da prime rimoka-
tolicizam. I kad su se bez uspeha iz srp-
skih predela vraćali, tada su još više
ugnjetavali i ono malo pravaslavnih što
ih beše u republici. Za bedne pravosla-
vne Srbe beše strah i užas u Dubrov-
niku. Oni se nisu smeli pokazati ni da
su živi, a toli da imaju svoje sveštenike,
a crkve su im bili oteli i neke porušili
(kao n. pr. Bondinu kapelu), a važnije
obratili u rimokatoličke».

Evo sve što je bio kadar napisati za
bedake, glupane, jedan srpski episkop, koji
je takogjer počastni član srpske akademije!

(Stijedi.)

 

 

 

teurs». Czernkovich je tad na jednoj
činovničkoj skupštini govorio uz plje-
sak mladih" madžarona" proti Tomašiću
i drugovima. Može biti baš zato, da
se sad ne govori o nikakvoj optužbi
kao pod Rakodczayem, premda op-
stoje iste prilike. Neće se valjda bojat
komisarijata, o komu neki šapću, da
bi mogao doći. Ima ih još, što kažu,
da bi se mogao Rauch i rezolucijonaši
pomiriti, ali u to ne vjerujmo, jer

smiju od sramote.

Sad je koalicija u većini. Svu od-
govornost za udes Hrvatske treba da
uzme na svoja legja. Kako će ona iz-
vršiti svoju dužnost? Bože daj, da
bude to na korist i čast hrvatskog na-
roda, ali se bojimo. Kratka «narodna
vlada» nije nam ni najmanje našim
nadam odgovorila. Ne vjerujemo, da
će sad biti bolje, jer nam ne mogu
pružiti garancije ljudi, što se n ustav-
noj borbi ovako gadno obezčaštiše.
Teško je — istina — služiti hrvatsko-
mu narodu i zadržati peštanske štipen-
dije. Svakako sad se mogu pokazati
na djelu; po njima ćemo ih suditi.
Lako bi se moglo dogoditi, da hrvat-
ski narod više ne dopusti nikakvih
eksperimenata s madžarskim prijatelj-
stvom, već se izjavi za program star-
čevićanski, potpune slobode od U-
garske.

*
* *

Poslije starih madžarona  dogjoše
evo mladi, a tad je red na Starčevi-
ćance, koji uče narod, da u Pešti ne-
mamo što tražiti. Prosvijetljeni narod
će se o tomu do brzo uvjerit, pa će
nas pozvati, da preuzmemo u svoje
ruke sudbinu hrvatske nam domovine.

Mito

Pokladne zabave u Sjemeništu.

Još pred malo godina bijaše običaj na
našim srednjim zavodima, da učenici tije-
kom školske godine, a osobito u pokladno
doba, prirede nekoliko zabava. Taj običaj
ne bijaše samo lijep, već kao odgojno sred-
stvo i od velike koristi. Učenici, zaokupljeni
pripravama, ne imagjahu vremena da se
bave kojekakovim drugim više ili manje
škodnim zabavama. Stojeći u neposrednom
doticaju sa svojim učiteljima, koji ih pri
takovim zabavama i prethodnim pripravama
podupirahu i zborom i tvorom, uvigjahu,
da su im učitelji najbolji prijatelji, najiskre-
niji savjetnici, koji će ih u svakoj prigodi
mudrom riječi i razboritim savjetom pomoći.
Takove zabave pružahu učenicima prilika,
da se već u nježnoj mladosti priviknu na
okretnost i samostalnost, što žalibože da.
nas najviše manjka našoj mladeži. Zadovolj-
stvo nad uspjelom zabavom bijaše za uče-
nike moralna nagrada od tolike važnosti,
da ih poticaše da i nadalje svoje mlade
sile posvete korisnim i plemenitim zabavama.

Danas takovih zabava na srednjim ško-
lama više nema. Starija ih je školska vlast
principijelno zabranila, dozvoljavajući samo
u iznimnim slučajevina po koju zabavu u
dobrotvorne svrhe. Ali, koje i kakove je
vrsti ta dozvola, dokazalo se pred nekoliko
godina, kad naši osmoškolci bijahu odlu-
čili da prirede akademiju u korist fonda
«Gundulićeve» zaklade za siromašne gi-
mnazijske učenike, Na toliko poteškoća na-
igjoše, da moradoše odustati od svojega
nauma.

tuž