ae Br. 159. M CR U DUBROVNIKU 7. Marta 1908$ IMAM polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto PES E LESNINA ANN GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. TISKARE. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata, pisma, dopisi | oglasi šalju se Administraeiji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20. para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku, Godina IV. Poslije izbora. I. Zagreb, 2/ilI. Našli su se na okupu, u jednom kolu, i deklaracijonaški pravaši i Srbi samostalci, naprednjaci i furtimaši, gru- pa izvan stranaka i Radićevci, Rauch i Srbi radikali, a svi proti nama, proti Hrvatstvu, proti Starčevićanstvu! Pa neka ih; mi se ne prepadosmo. Juna- čki se održasmo i ojačasmo. To će najbolje pokazati fakta i brojke. Iz o- vih izbora crpamo utjehe, da će ideja Antuna Starčevića kroz kratko vrijeme sjajno pobijediti. Sami nam neprijatelji to posvjedočuju. Strah od nas skupio ih u jedan tabor, tabor ropski. S jedne strane oni, sve kukavice," skupa, s dru- ge mi sami. Sramotno za njih, za nas časno. A kako se pak borismo? Mi kao pošteni ljudi, čista čela, otvorene riječi, sa ljubavi prama našoj zemlji; oni lopovski sa lažju i klevetom, s pam- fletima i pijačama! Nek budu zado- voljni, ako mogu, ali i nek znadu, da se onim sredstvima postiže kratka ko- rist, a trajna šteta. Ako ih to nije is- kustvo do sad naučilo, naučit će ih do brzo. Jedno pred narodom govorit, drugo mislit, a treće radit ne može dugo pomagat. Nemoralnost su širili stari madžaroni i propali su; propast će zato i mladi madžaroni. Ali ni za Khuenove ere — treba spomenut — nije se nigda laž, kleveta i paskvil tako bezstidno upotrebio kao sada. Pače i službene «Narodne Novine» na- šle su se u koalicijonaškoj službi, da nas pred narodom hrvatskim diskredi- tuju i omraze, | simptomatično je, da se to dogodilo, pošto je neke dane prije javio Rauchov organ «Ustavnost», da se je srpsko-hrvatska koalicija nu- dila sadanjem banu nametniku. Čino- PODLISTA K. Pabirci po Strojilovoj povijesti Dubrovnika. (Pabirču dva Stara Dubrovčanina). Na strani 98 Ružičić o vjeri starih du- brovčana piše : «Prvi naseljenici ostrva Raguse: Grci, Srbi i Latini behu pravoslavni. Tada Hri- stova crkva još beše u jedinstvu». A dalje na str. 100. donosi : «Zbog zavade Hristovih prestavnika — carigradskih patrijara i rimskih: papa o prvenstvo, i zbog nekih novoština, koje rimpape uvagjaše u crkvu, nastade još jača borba izmegju crkvenih sveštenoslužilaca i u primorju. Dubrovčani odani trgovačko- zanatlijskim i domaćim poslovima, nisu se mešali u borbu crkveno-religioznu. Osta- vili su to svojim popovima da na tome poslu poberu lovorike, i ne misleći da će ta ička borba dotaći se i su- štine religije i podeliti crkvu na istočnu i zapadnu, a još manje da će se sve to ticati i njihovog najdragocijenijeg blaga: narod- nosti i jezika. Oni nisu mogli ni zamisliti, (13) da je cilj te borbe u orju latiniziranje | primorj je enskog plemena i širenje latinskog jezika i papske nauke. Mirni gragjani du- brovački nisu pojmili da se srboslavenske knjige protive novom učenju papinom, i prema svemu tomu oni su bili ravnodušni naspram te borbe... Iudubrovačkoj re- publici rimokatolicizam se javlja kao reli- gija aristokrata, i ovi su svim silama i , 8 papskim popovima, prinu- vništvo cijelo glasovalo je proti nama; a u zemlji sa sredovječnim izbornim sistematom, koji nije htjela promijeniti «narodna» vlada iz khuenovskih raz- loga to mnogo znači. Glasovalo je tako, jer se nadalo, da će koalicija o- pet doći u većinu, pa se htjelo poni- zno preporučiti. Zato su i javljale mla- do-madžaronske novine, kako se We- kerle u zadnje vrijeme ljubazno razgo- varao s hrvatskim delegatima, kako će on š'njima, dogju li u većinu, opet pregovarat. Sve su to bili manevri, da se činovnici premataju. Sam Rauch je u svom nastupnom govoru izjavio, da će se oštro boriti proti tedencijama, koje bi hodile izvan zakonskog okvira. To je očito i jedino bilo napereno proti nama, Starčevićancima, jer mi nećemo, da priznamo zakonitost na- godbe, dok sve druge stranke stoje na nagodbi. Činovnici su mu se eto po- korili. Na žalost treba pripomenut, da su se i mnogi svećenici ne pazeći ni malo na časnu haljinu okaljali šireći izmišljotine (da ne rečem što gore) proti nama, kojim jedva da je bilo mje- sta u stupcima samog «Novog Lista» ili «Pokreta». 70% radilo ih je proti borcima za potpunu slobodu i jedin- stvo Hrvatske. Ipak nas sve to nećei ne može smesti. Malodušnici nijesmo. Iz ove borbe izidosmo ojačani, a vje- rujuć u genij hrvatskog naroda s po- uzdanjem gledamo u budućnost. Nek malo progovore fakta i brojke! Do sad smo imali 20 mandata raču- najuć amo i Jerka Pavelića, čovjeka poznata, što je u svoje vrijeme izazvao čitavu parlamentarnu sferu s onom glasovitom debatom o ličkim kozama. Sad ih imamo 24, a došli smo bili u 7 kotara u uže izbore. Pa da to nije kroz dvije nepune godine veliki na- gjivali srpski pravoslavni narod, da pregju u rimokatoličku veru. Pravoslavnima su odsecali nosove, uši, tukli, vešali i mučili, i najzad su neke spaljivali što nisu hteli da prime rimokatolicizam. (Prava grehota da se Strojilo onda nije nalazio takogjer u Dubrovniku, jer bi še njegov nos da- nas sjegurno čuvao u dubrovačkome mu- zeju). S prelaženjem Srba u katolicizam, i svi su manastiri i crkve pravoslavne malo pomalo prešle u ruke rimokatoličkih po- pova». Na strani 104. srpski pamfletista, da is- kaže: bedastoću poremećene svoje svijesti, nastavlja : «Ovde moramo primetiti, da su rimo- katolički popovi i kalugjeri takvi, da ih se čovek ne može otresti kad mu. u kuću zasednu. Zato ko inije rad da s njima ima posla, pre svega, nek se dobro čuva da mu ne pregju kućni prag, a pregju li jednom — onda zbogom pravoslavlje, a s ovim — zbogom i srpska narodno- sti. Oni umeju da utiću na srca — na- ročito ženska, kao sušica na žigericu, i kao što se ova, kad se zarazi ne može da izleći od sušice, tako se ni ženska srca ne mogu da odbrane od njihovih uticaja» ... Str. 106. «Arhijepiskop Toma i lije Sarako bili su opaki za srpsku pravoslavnu crkvu. Oni su proterali sve pravoslavne popove i zauzeli crkve i ma- nastire pravoslavne. lstina nisu dali papi da zavodi u dubrovačkoj republici inkvi- ziciju, ali su oni sami sa dubrovačkim plemićima činili što je činila i svaka dru- ga inkvizicija. Mučili su na razne načine predak stranački ? U Klanjcu, Navi- marofu, Virovitici, Pregradi, Perušiću, Gospiću, Sv. Ivanu Zelini, Sv. Ivanu Žabnu, Samoboru protivnici se ne usu- diše ni postaviti protukandidata. Gdje ih postaviše, propadoše sa poraznim i sramotnim manjinama od koje sto- tine glasova kao n. pr. u Križu, Se- nju, Zagrebu lil. kotar, Otočcu, Vilić- selu, Dugomselu, Pisarovini, Križevci- ma, Zlataru, Biškupcu. Izgubismo tri šepava kotara, koja dobismo zadnji put pri užim izborima; ali zato sjajno osvojisno 7 novih. Slavonski Brod, čiji se mandat smatrao svojinom kuće Brlić, progovorio je jasno i glasno star- čevićanski, te je srušio protivnika naš Horvat sa 150 glasova većine. O ova- koj pobjedi neprijatelji nam nijesu ni snijevali pa su već u jutro krivotvorili vijesti na redakcijam «Obzora» i «Po- kreta», da je Brlić u Brodu sjajno pro- šao, uvjereni da drukčije ne može ni biti! Pogledajmo sad malo, do kakvih smo rezultata došli u drugim kotarima. U Brlogu je protivnik pobijedio za samih 5 glasova, u Kostajnici za 4. Razlike od desetak glasova bile su u Novoj Gradiški, Donjoj Stubici, Ivan- cu, Pakracu. U Požezi, toj do sad smatranoj nepredobivoj kuli Vinkovi- ćevoj, dobio je on 270 glasova, a naš starčevićanski kandidat 250. Takav ne- znatni razmjer bio je i u Vinkovcima izmegju našeg Luke Starčevića i nji- hovog Ferda Šišića. Nijesu li uprav sjajne manjine postignute u Zagrebu [. i I. kotaru, Draganiću, Novskoj, Bošnjacima. Treba samo malo poraditi i uprijeti, pa prvom zgodom past će zrele jabuke u naše šake. Propovije- dajuć kao do sad istinu i ljubav lako ćemo to postići. A kako oni pobijediše u tolikim ko- tarima ? Rekoh prije: sramotno. U No- i pravoslavne, i najzad su u celoj repu- blici ugušili pravoslavlje i utvrdili rimo- katolicizam. Dubrovčanima su pape za- branili trgovati s pravoslavnima, te su i trgovci bili ogorčeni protivu pravoslavnih. Godine 1307. papa izda javno bulu o za- brani toj i pripreti im anatemom. Zbog ovog su i trgovci prezirali vlastelu i po- pove da šire katolicizam. Na to oni nisu žalili ni svog novca». Sve je ove vrlo važne dokumente ni- ški episkop našao u biblioteci i arhivu u Taboru. Na strani 114. Strojilo priča: «U dubrovačkoj republici bilo je neko- liko episkopija, kao: raguska u Dubrov- niku (ova je upravo lijepa: zapamtite ra- guska u Dubrovniku), epidaurska u Cav- tatu (ova je i još ljepša), stonska na po- luotoku Pleševačkom, korčulanska na ostrvu Korčuli, lesinska na ostrvu Hvaru, i bračinska!!! na ostrvu Braču i čak ne- kada je bila i na malom ostrvu Bobari (ova je pako najljepša). Na strani pako 117. episkopova pam- fleta čita se: «I tako u prvo doba postanka dubro- vačke crkve upravljahu njome njihovi sveštenici a zatim episkopi po jevangjel- skoj mauci i kanonima svete saborne i apoštolske crkve. U XII. veku, od doba ustanove dubrovačke mitropolije, javlja se u dubrovačkoj crkvi i uregjenju crkve i crkvene uprave po obliku i načinu ure- rimokatoličke crkve, Mitropolit je zavisio od rimskog pape, a od njega svi ostali što se nalaze u dubrovačkoj republici. Dubrovačka mitropolija tada voj Gradiški Badaja spasavaju pri užim izborima glasovi Rauchovca Aranitzko- ga, u Kostajnici mladog madžarona glasovi starog madžarona, Mašega i t. d. Evo s kim simpatizuju i Rauchovci i Khuenovci; pokazaše na djelima. U Novskoj je košutovski pravaš, Haram- bašić, izabran pod srpskim zastavam. Da se toga izbora stidi, sam je izja- vio. Nije li dakle ovo za njih sramotno ? Hrvatski je seljak pri ovim izborima pokazao, usprkos svim nepoštenim smicalicam svoje gospode, da jednom čuvši starčevićansku riječ ostaje sve do groba Starčevićancem. II. Sabor se sastaje na 12 ožujka. U nj ulazi preko četvrtine Srbadije. Da je to tako, treba zahvaliti osobito raz- vijenom hrvatskom čuvstvu hrvatskih stranaka u koaliciji. Hoće li to i hr- vatski narod moć dugo podnosit, ne znamo; mislimo, da neće, Hoće li se sabor raspustiti ? Sva je prilika, da neće; razloga barem ne bi bilo. | oni sami kažu, da im je s više strane rečeno, da toga neće biti. Što će biti s Rauchom ? Pokušaj, da osnuje još jednu madžaronsku stranku, ili kako je on sam nazvao, ustavnu stranku — potpuno je, Bogu hvala, neuspio. Nije bila potrebna kraj ma- džaronske koalicije, a narod je i ovako u velikoj smutnji. Svoj neuspjeh bio je i sam ban predvidio, pa zato je u zadnji čas odlučio ne smetati koaliciji, pače i pomoći joj, š čega mu moraju biti i zahvalni. Pa i prije im je činio usluge. Tako se spominjem, kad je na početku prošle kratke saborske perijo- de ispucao jedan govor u rezolucijo- naškom duhu i za rezolucijonašku re- klamu proti nama, Starčevićancima, na- zivajuć nas bečkim «agents provoca- administrativnom pogledu na 6 eparhija: dubrovačku, konavljansku, stonsku, kor- čulansku, lesinsku i bračsku. Ali kako je tada još u dubrovačkoj republici bio u većini pravoslavni živalj, to se nije baš strogo vršilo po uregjenju. Nekada su bile popunjene episkopije, a većinom su bile vakantne, naročito u Stonu i Kona- vlju, jer su tamo bili sve pravoslavni, pa su ovi pripadali pravoslavnom episkopu stonskom a rimokatolike gonili. Docnije se sve to izmenilo, i rimokatolici suzbiju | pravoslavne, to je od XV, veka u dubro- vačkoj republici rimokatolička vera bila vladala. Od pada srpskoga carstva, rimski | popovi se tako behu osilili, da su celom srpstvu dodijali, a najviše onima u du- brovačkoj republici. Oni su na sve strane trčali po rasutome srpskom carstvu, te sveteći se njihovoj propasti, nugjahu po- kroviteljstvo rimskog pape tvrdeći da im je jedini spas u tome: da prime rimoka- tolicizam. I kad su se bez uspeha iz srp- skih predela vraćali, tada su još više ugnjetavali i ono malo pravaslavnih što ih beše u republici. Za bedne pravosla- vne Srbe beše strah i užas u Dubrov- niku. Oni se nisu smeli pokazati ni da su živi, a toli da imaju svoje sveštenike, a crkve su im bili oteli i neke porušili (kao n. pr. Bondinu kapelu), a važnije obratili u rimokatoličke». Evo sve što je bio kadar napisati za bedake, glupane, jedan srpski episkop, koji je takogjer počastni član srpske akademije! (Stijedi.) teurs». Czernkovich je tad na jednoj činovničkoj skupštini govorio uz plje- sak mladih" madžarona" proti Tomašiću i drugovima. Može biti baš zato, da se sad ne govori o nikakvoj optužbi kao pod Rakodczayem, premda op- stoje iste prilike. Neće se valjda bojat komisarijata, o komu neki šapću, da bi mogao doći. Ima ih još, što kažu, da bi se mogao Rauch i rezolucijonaši pomiriti, ali u to ne vjerujmo, jer smiju od sramote. Sad je koalicija u većini. Svu od- govornost za udes Hrvatske treba da uzme na svoja legja. Kako će ona iz- vršiti svoju dužnost? Bože daj, da bude to na korist i čast hrvatskog na- roda, ali se bojimo. Kratka «narodna vlada» nije nam ni najmanje našim nadam odgovorila. Ne vjerujemo, da će sad biti bolje, jer nam ne mogu pružiti garancije ljudi, što se n ustav- noj borbi ovako gadno obezčaštiše. Teško je — istina — služiti hrvatsko- mu narodu i zadržati peštanske štipen- dije. Svakako sad se mogu pokazati na djelu; po njima ćemo ih suditi. Lako bi se moglo dogoditi, da hrvat- ski narod više ne dopusti nikakvih eksperimenata s madžarskim prijatelj- stvom, već se izjavi za program star- čevićanski, potpune slobode od U- garske. * * * Poslije starih madžarona dogjoše evo mladi, a tad je red na Starčevi- ćance, koji uče narod, da u Pešti ne- mamo što tražiti. Prosvijetljeni narod će se o tomu do brzo uvjerit, pa će nas pozvati, da preuzmemo u svoje ruke sudbinu hrvatske nam domovine. Mito Pokladne zabave u Sjemeništu. Još pred malo godina bijaše običaj na našim srednjim zavodima, da učenici tije- kom školske godine, a osobito u pokladno doba, prirede nekoliko zabava. Taj običaj ne bijaše samo lijep, već kao odgojno sred- stvo i od velike koristi. Učenici, zaokupljeni pripravama, ne imagjahu vremena da se bave kojekakovim drugim više ili manje škodnim zabavama. Stojeći u neposrednom doticaju sa svojim učiteljima, koji ih pri takovim zabavama i prethodnim pripravama podupirahu i zborom i tvorom, uvigjahu, da su im učitelji najbolji prijatelji, najiskre- niji savjetnici, koji će ih u svakoj prigodi mudrom riječi i razboritim savjetom pomoći. Takove zabave pružahu učenicima prilika, da se već u nježnoj mladosti priviknu na okretnost i samostalnost, što žalibože da. nas najviše manjka našoj mladeži. Zadovolj- stvo nad uspjelom zabavom bijaše za uče- nike moralna nagrada od tolike važnosti, da ih poticaše da i nadalje svoje mlade sile posvete korisnim i plemenitim zabavama. Danas takovih zabava na srednjim ško- lama više nema. Starija ih je školska vlast principijelno zabranila, dozvoljavajući samo u iznimnim slučajevina po koju zabavu u dobrotvorne svrhe. Ali, koje i kakove je vrsti ta dozvola, dokazalo se pred nekoliko godina, kad naši osmoškolci bijahu odlu- čili da prirede akademiju u korist fonda «Gundulićeve» zaklade za siromašne gi- mnazijske učenike, Na toliko poteškoća na- igjoše, da moradoše odustati od svojega nauma. tuž