MM i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu ša donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto U DUBROVNIKU 14. Marča 1908 NENA M GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. Godina IV. IMI godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. kirani ne primaju Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Smjela nabacivanja! Otrag nekoliko dana, mi smo u Va- šem listu objelodanili jedan članak o «bosanskom pitanju», a nije nam svrha bila da ikoga izazivljemo, jer naš čla- nak nije bio polemičke naravi i ako smo koješta predbacili obzirom na «bo- sansko pitanje» pristašama riječke re- zolucije. Ali g. V. M. našao je za shodno, da se na naš članak osvrne u «Vele- bitu» sa posebnim člankom. G. V. M. žali se, da gg. rezolucijonašima pred- bacujemo nepatrijotične ciljeve obzirom na njihovo stanovište prema Riječkome i Bosanskome pitanju. Neka nam g. V. M. oprosti, ali mi nijesmo u opće dirali u patrijotizam gg. rezolucijonaša, a kada bi sva gg. rezolucijonaši bili onakovi kao što je g. V. M., u čiji patrijotizam nikada nijesmo posumnjali, moguće, da bi se sa malo truda dale izgladiti sve opreke izmegju dvaju struja u hrvatskoj politici — naš je članak išao jedino za tim da konstatira: kako je hrvatska politika, nakon «riječke re- zolucije» potpuno napustila svoje staro stanovište prema Bosni, od kojeg sta- novišta uz nijedan uvjet nije smjela ni- kada otstupiti. G. V. M.-u svome članku trudi se da dokaže, kako hrvatska politika «ri- ječke rezolucije» nije upravo ništa od svoga izgubila, dapače mnogo šta ste- kla, a naše primjetbe gg. rezolucijona- šima obzirom na njihovo najnovije sta- novište prema Bosni i Rijeci, da nijesu drugo već smjela nabacivanja. Jeli to baš tako, kako misli g. V. M., da vidimo! V. M. u svome članku piše: «Dr. M. dobacuje nama rezolu- cijonašima, da smo ništa manje nego po Supilu darovali Rijeku Magjarima a Bosnu Srbima. Je li to baš tako ? Svak znade da je riječka rezolucija nadove- zala svoju akciju prama Ugarskoj na postojeće odnošaje, te ih je nastojala sanirati, izbjegavajuć toliko sa Magja- rima, koliko sa Srbima svako pitanje, koje bi učinilo nemogućom akciju či- tavoga(?) naroda i osujetilo namjera- vano približenje s Magjarima, u svrhu oslobogjenja od nesnosnoga vladaju- ćeg sustava (koliko je u tome u- spjela: docet Rauch i Rakodczay!) Riječka rezolucija traži ishodište od na- godbe, u kojoj naročite je pridržano regnikolarnim deputacijama urediti ko- načno državopravni položaj Rijeke i kotara sa Hrvatskom. Da je riječka re- zolucija u svojim postulatima odmah postavila riječki definitivum, to bi bila osujetila svaki korak približenja, a opet nije izdala svoje pravo, jer joj je o- stalo i unaprijed rezervirano. Ovako odgovara g. V. M. na ono što mi napisasmo o stanovištu gg. re- zolucijonaša prema «riječkome pitanju». Mi vjerujemo g. V. M. da je riječka rezolucija bila nadovezala svoju akciju prema Ugarskoj na postojeće odnošaje, ali kada g. V. M. tvrdi, da je ona htjela te iste odnošaje sanirati izbjega- vajuć svaku raspravu o državopravnim pitanjima sa Ugarskom, to je prava politička kratkovidnost. Baš ovih dana jedan list, koji stoji vrlo blizu gg. re-|i zolucijonaša, a simpatizira sa srpsko- | hrvatskom koalicijom, napisao je ovo : guće približenje s Magjarima ; «riječka rezolucija nije ništa novo, nego u koliko su za njomi slijedile pogreške. Prva pogreška je bila što su Hrvati sve davali a ništa nijesu primili; druga je bila što Hrvati nijesu došli do for- malnog ugovora (ovo neka dobro zapamti g. V. M.); treća je pogre- ška bila što su očekivali pravedno i pošteno djelovanje od Magjara kad su se ovi već dočepali vlade i vlasti. Ci- jelo djelovanje hrvatskih predstavnika od vremena riječke rezolucije do vlade Kossuth-Wekerle nije bilo nego niz po- grešaka i ponizivanja, a to stoga što su u samom početku pogrešili. Natrag se nije moglo a naprijed se nije po- puštalo. Magjari su bili izigrali Hrvate. A jer su se Hrvati previše podavali milosti Magjara, ovi su mislili da mogu činiti što hoće, tim više što su imali u rukama izjavu kakva je deklaracija u Pešti». Što na sve ovo velite, g. V. M.? Ali da, vi ste htjeli izbjegnuti sva pi- tanja, koja bi učinila nemogućom akciju čitavoga naroda i osujetilo namjerava- no približenje s Magjarima, i stoga ste rado pristali, da; magjarski ministar presjednik i dalje slobodno bira hrvat- skoga bana, vi ste se zadovoljili sa podbanom; i stoga kad je Polonyi izjavio Supilu i Trumbiću, .da.lgarska smatra «riječko pitanje» riješenim, Vi nijeste kazali preko Supila i Trumbića to će pitanje riješiti , regnikolarne de- putacije, već ste naprosto prignuli glavu pred magjarskom afermacijom; i stoga baš kad je guverner grada Rijeke na onaj način ignorirao hrvatski teritorij, Vi nijeste prosvjedovali, jer izbjegavali svako pitanje, koje bi učinilo nemo- i sa i- stoga razloga kada je magjarski mini- star Franjo Košut nazvao javno Hrvat- sko Primorje magyar-iengerport, Vi nije- ste našli za shodno da javno proti tome prosvjedujete — je li tako ili ne g. V. M.? Da, vi ste izbjegavali sva pitanja, koja su mogla poremetiti dobre odno- šaje izmegju srpsko-hrvatske koalicije i ugarske, i stoga baš hrvatska dele- gacija prije nego će pročitati svoju de- klaraciju u zajedničkome saboru, daje ju na reviziju Košutu i Wekerleu, da ju ovi isprave i da joj dadu svoj ple- cet — da sve je ovo «riječka rezolu- cija» radila stoga, jer htjela je izbjeći sva prijeporna pitanja. Zar tako g. V. M.? | baš stoga i jedino stoga hrvat- ske političare nije interesiralo, da li će «riječka rezolucija» biti formalni ugo- vor izmegju naroda i naroda ili ne. Oprostite, g. V. M., ali ako ovo nije politika kratkovidnosti, tad ne znamo što znaći u politici kratkovidnost. Vi se pozivljete da opravdate svoje sta- novište prema Rijeci na regnikolarne deputacije, ali Vama koji se odavna sa hrvatskom politikom bavite, mora biti poznato: koliko vrijede regnikolarne deputacije i hrvatski :narod koliko od njih može očekivati. Vama su poznate sve debate hrvatskoga sabora od '70|da pa unaprijed. Nu kada ste spomenuli |regnikolarne deputacije, koje bi morale konačno riješiti sva državopravna pi- tanja izmegju Hrvatske i Ugarske, pa «riječko pitanje»; zašto to svoje sta- novište magjarskim državnicima hrvat- ska koalicija nije obrazložila u zajedni- čkom saboru u Pešti, već je isčekivala sukob sa Ugarskom, pa da se pozo- ve na regnikolarne deputacije. Zar se je možda hrvatska koalicija pouzdavala u pomirbeni genij magjarskih ministara ? Ako je tako, eto opet jetinog dokaza više političke kratkovidnosti gg. rezo- lucijonaša. Vara se g. V. M. kada mi- sli, da hrvatski narod u pregovorima sa magjarskim narodom nije smio ista- knuti svoja prava; dapače mislimo, da je to baš najviše doprinijelo današnjem sukobu. Jer da su magjarski državnici odmah preko hrvatskih poslanika bili tačno obavješteni o pravima i zahtjevi- ma hrvatskog naroda, mislimo, da bi se i današnjem sukobu bilo izbjeglo — i danas sjegurno ni Polonyi ni Košut nebi otvoreno u zajedničkom saboru tvrdili: mi «Hrvatima nijesmo ništa obe- ćali nili ikakovog ugovora sa njima sklopili. Što na sve ovo velite, g. V. M.? Vi tvr- dite da «riječka rezolucija» nije predala Rijeku u dominium Magjara; vjeruje- mo, da u tome pogledu ona nije još iz- dala Magjarima pismenu odreku na svoja prava, ali ko je pomnjivo pra- tio politička razglabanja rezolucijonaških novina u ovome pitanju, više je no u- vjeren, da i ako nije slijedila faktična o- dreka, a tome je zahvalit nastalom su- ikobu,, svakakg nastupila je_k at- skih političara riječke rezolucije neka pasivnost prema magjarskoj agresivno- sti na Hrvatsko Primorje. «Novi List» figurira kao oficijelni'organ «riječke re- zolucije» i njezinog šefa Frana Supila, a g. V. M. mora biti poznato sve ono, što je taj list o ovome pitanju pisao; moguće, da se g. V. M. nije slagao sa pisanijom «Novoga Lista», ali kako se tumači da se nije našao a ma baš niko od gg. rezolucijonaša, koji bi bio pro- svjedovao proti pisanju jednoga Supila i afirmirao hrvatska prava na Rijeku. Biti će i to stoga, da se ne bi osujetilo akciju približenja s Magjarima. Je li g. V. M.? Zar se tako brane prava svoga na- roda? Ne smijemo zaboraviti, da ma- gjarski državnici nikada nijesu gojili takovih pretensija na Rijeku i Hr- vatsko Primorje, kao nakon postan- ka «riječke resolucije». A ovo ipak nešto znači: Znači magjarsku lukavost i kratkovidnost hrvatskih političara ! G. V. M. nekako zanosno izjavljuje, da «riječka rezolucija» nije bankrotirala, nego tek započela izvagjanje svojih isla- knutih težnja. Ovo će biti subjektivno mišljenje g. V. M. Ali kako se u tom slučaju tumači izjava stranke «prava» u koaliciji i g. Zagorca, koji je sve- čano izjavio, da je riječka rezolucija bankrotirala i da «hrvatska stranka pra- va», 4 j. najača stranka u koaliciji, ne oslanja se dalje u svom političkom radu na «riječkoj rezoluciji ?» Neka nam o- prosti g. V. M, ali, uz vas njegov auktoritet, mi ragje u ovome gristaje- mo uz g. Zagorca, a g. V. M. slobo- dno se tješiti jednom političkom iluzijom, «riječka rezolucija» nije bankroti- rala. Ali u tom slučaju što bi se zvalo jednim političkim bankrotom ? Sa «bosanskim pitanjem», što je bilo gla- vno u onom našem članku, g. V. M. sasvim se malo pozabavio, a dotakao se je na takav način, te izgleda da se i g. V. M. s našim mišljenjem u duši slaže i ako mu je teško to javno pri- znati. O Bosni g. V. M. piše: «bilo bi posve jalovo to iznašati, kad je još ona inostranstvo, te ne spada austro- ugarskoj Monarhiji. Bila bi besmisao osujetiti sporazum sa Srbima, iznašajuć pitanje daleko još nedozrelo». Što na ovo veli g. Biankini i ostali pravaši u Dalmaciji i Hrvatskoj, pa i cijela hrvat- ska politika sve do «riječke resolucije», koja je svakom prigodom isticala svoje pravo na okupirane pokrajine i tražila aneksiju istih i sajedinjenje sa Hrvat- skom! I nama je poznato da Bosna još ne spada Monarhiji, ali smo - tako- gjer i potpuno uvjereni, da naša Mo- narhija neće okupirane pokrajine iz svojih ruku pustiti, a o tome mislimo da je osvjedočen i g. V. M. Da, nije u našoj vlasti da anektiramo Bosnu Monarhiji, a još manje da ju sajedini- mo sa Hrvatskom, ali o tome nije ni bilo govora u našemu članku, već na- suprot u onome članku mi smo nagla- sili kako hrvatski narod ne smije ni- kada na Bosnu zaboraviti, jer Bosna krv njegove krvi i kost njegove kosti, a hrvatski političari -uz nikakov uvjet ne smiju iz svog političkog programa istisnuti bosansko pitanje. A što je u- radila «riječka rezolucija ?» Ona je ne samo na Bosnu posvema zaboravila, da li iz svojeg pregrama ona je sa- svim isključila pravo Hrvatske na oku- pirane pokrajine i time je dezovuirala cijelu hrvatsku politiku zadnjih dvade- set godina. Ali tako je trebovalo ura- diti zbog Srba, odgovara V. M. Ali mi pitamo g. V. M.: jesu li Srbi takogjer odstranili bosansko pitanje iz svoga programa zbog sloge sa Hrvatima ? Nijesu, i u tome su dosljedniji od gg. rezolucijonaša. E pa dobro, kada Srbi još i danas, nakon , riječke rezolucije“ javno i privatno istiću svoje pravo na Bosnu, ne shvaćamo zašto bi Hrvati iz svoga političkog programa morali izbaciti bosansko pitanje ? I Sibi znaju da neće riješiti bosansko pitanje, ali ipak oni se Bosne ne odriću, dapače bosansko je pitanje na prvoj stranici njihova programa. Žao nam je kazati, ali treba ispovigjeti, da su srpski poli- tičari pronicaviji i lukaviji od nekih hrvatskih političara, pa i od samoga g. V. M. G. V. M. pozivlje se na za. darsku srpsku rezoluciju — neka nam oprosti V. M., ali mi poznajemo vrlo dobro tu srpsku rezoluciju, ali baš iz zadarske srpske rezolucije bjelodano proizlazi, da se Srbi nijesu odrekli Bo- sne, niti bosansko pitanje s vida pu- stili, kao što su uradili hrvatski politi- čari ,riječke rezolucije“. Hrvatski poli- tičari otišli su tako daleko, da su za ljubav Srba uskratili bosanskim Hrva- tima ne samo svaku materijalnu po- moć, ali ćak i moralnu — za gospodu rezolucijonaše Bosna za Hrvatsku više i ne opstoji na geografskoj karti naše Monarkije! Ako ovo nije pravo izdaj- stvo, u tom slučaju neka nam g. V. M. protumači u čemu sastoji patrijoti- zam i politička pronicavost. Iznenadilo nas je pako, gdje se g. V. M. zagrijava za nekakvu bosansku autonomiju. V. M. tvrdi, da će Samouprava podignuti Bo- snu na kulturni stepen i da će je bo- lje obraniti od njemačke i magjarske natruke. Ovo je prava kratkovidnost'' g. V. M. I Hrvatska posjeduje svoju autonomiju, pa ipak je li se uspjela obraniti od Khuena, Rakodcaya i Rau- cha ? Uz svu svoju autonomiju Hrvat- ska je ipak kroz punih 20 godina pod- nosila teror magjarskog ostracizma; a ipak ne može se kazati da nije bilo narodne svijesti u Hrvatskoj. O neka- kovoj bosanskoj autonomiji bačena je prva riječ iz Pešte, koju Srbi i Hrvati riječke rezolucije rado prihvatiše. Ali: timeo Danaos et dona ferentes ! G. V. M. rek bi, da vrlo slabo pozna Bosnu i njezine političke prilike, ali izgleda ta- kogjer da on slabo prati magjarsku politiku i prodiranje magjarskog upliva na Balkanu, inače on ne bi bio napi- sao: ,Hrvatska Kruna može zahvatiti Bosnu, Ugarska ju neposredno neće, u tom ne može biti dvojbe. Austrija, koja je jednako zainteresovana, pak ni ista dinastija, neće dopustiti da Ugar- ska slomi ravnovjesje u Monarhiji.“ G. V. M. mora biti poznato, da danas u Bosni Peštra grmi i oblači, a Austrija da je u tome pustila slobodne ruke Ugarskoj. Nije li sam g. V. M. u ,Na- rodnome Listu“ otrag malo dana ra- spravljajuć o Bosni napisao: ,Sve mora biti žrtvovano interesu Ugarske. Ista Austrija mora se pokoriti pretrgnuću željeznice Jajce- Banjaluka, samo đa bude saobraćaja sa Ugarsko, tiipošto sa Austrijom i sa Dalmacijom. Kad sve to Austrija dopušta i trpi, kako ona može i pomisliti da sačuva Dal- maciju za svoj velevlastni položaj ? Ona ide u susret pogibelji, da izgubi ne samo sav Jadran, nego i Dalmaciju, koju je iznašala kao uslov za zaposje- dnuće Bosne i Hercegovine.“ Dakle? Ali g. V. M. nekako enfatično za- ključuje; ,jedan ogranak željeznice ka- dar je uzbuditi Evropu — neka pro- misli, što bi bilo da bi u dogledno vrijeme Ugarska htjela absorbirati Bo- snu!“ Ovakova šta mogao je napisati čovjek, koji ne poznaje ni lokalnu ni svjetsku politiku, ali nikada g. V. M. koji je poznat kao ozbiljan čovjek i patrijota. Jest, g. V. M., Evropa, ili tačnije neke evropske novine, bile su se alarmirale proti austrijskom projektu željeznice od Novog Pozara do Mi- trovice, ali ta željeznica prelazi granice okupiranih zemalja i zasjeca u interese drugih velevlasti, razumljivo je dakle kada neke države prosvjeduju; da li će pako Beč ili Pešta absorbirati oku- pirane pokrajine, to je sjegurno E- vropi indiferentno, jer Beč i Pešta pod istom dinastijom — a Evropa je već odavna zapečatila bosansko pitanje. Nije li sadašnji ministar za Bosnu i Herce- govinu u delegaciji izričito naglasio ; da je spoj okupiranih pokrajina sa &Mo- narhijom nerazriješiv. Je li Evropa u- stala da proti tome prosvjeduje? A Vi glavom, gospodine V. M., citirajuć gornje riječi ministra Buriana u ,Na- rodnome Listu“ kazali ste; ,po lome zaposjednute zemlje imadu a0 smatrati kao trajni dio naše Monarhije“. I sa ovim za ovaj put završujemo. Split, 3. Ožujka 1908. M9 Dr. M. siše sra. i am £ Fo E I Jr Fi ts <