Br. 166.

U DUBROVNIKU 25. Aprila 1908

God. IV.

 

PRAMA CRVENA M

 

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

polugodište.

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

NMM

 

 

 

godišnje K. 9 — Ko

 

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJi 10 PARA.

Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE.
«Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

 

 

 

 

Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale

i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji

se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran-
kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

BEČ — PEŠTA.

Otrag jednu godinu dana Pešta je
bila za neke hrvatske političare «jedina
nada i uzdanica» ; iz Pešte moralo je
hrvatskome narodu «sinuti sunce zla-
tne slobode». Košut i Wekerle bijahu
za gospodu rezolucijonaše dva «najli-
beralnija političara» u Evropi, dapače
Frano Supilo kleo se pred hrvatskim
narodom poštenjem svojim, Košuta i
Wekerla, da je hrvatskome narodu slo-
boda već pred vratima bijeloga Zagre-
ba. Kada se sjetimo svih onih neda-
lekih uspomena i usporedimo ih sa
današnjom političkom situacijom u Hr-
vatskoj, iskreno ispovijedamo, oblije
nas sram, jer hrvatski narod na onaj
način bio izigran. Hrvatski narod nije
kriv, jer ga nasamariše baš oni, u ko-
je je on polagao najbolje svoje nade
i koji mu se sami nametnuše za poli-
tičke vogje; ali ipak mislimo da ovo
najnovije razočaranje hrvatskog  naro-
da neće ostati ipak bez nekog moral-
nog ako ne materijalnog uspjeha. Hr-
vatski narod imao je premnogo isku-
stva, ali i ovo najnovije razočaranje sa
strane Pešte treba da jednom za uvi-
jek uvjeri hrvatske političare, da od
Pešte nemaju se čemu nadati. To smo
mi uvijek, temeljeći se na trajnome
iskustvu, tvrdili, ali zato od naših po-
litičkih protivnika bili smo  počašćeni
svakojakim epitetima, kao: «kamarilci»,
«bečlije», «gjeneralaši» itd. Otrag samo
Jodinu dana, jer ne htjedosmo prignu-
ti čelo pred Košutom i Supilom, re-
zolucijonaška štampa prozva nas «beč-
kim plaćenicima», «Luegerovcima», ko-

situacija se izmijeni. Oni isti hrvatski
političari, koji otrag godinu dana ne
imadoše riječi da se nahvale o «libe-
ralizmu» Pešte i magjarskih ministara,
oni prvi danas grme i udaraju proti
Pešti, a svoj politički barometar iz Pe-
šte preniješe u Beč. Dr. Frank bio je
izdajnik jer u Beču posjetio svoga ko-
legu D.ra Luegera, a Frano Supilo je
«najviši hrvatski patrijota» i ako je pu-
tovao u Beč da se sporazumi sa ne-
kim bečkim zastupnicima glede akcije
proti Ugarskoj. Otrag godinu dana ni-
jedan hrvatski političar nije smio ni za
glavu u Beč, a da ne bude ožigosan
«izdajnikom»; a danas ti isti neka-
dašnji protivnici Beča hodoča-
ste u Beč i dogovaraju se sa čla-
novima raznih njemačkih stra-
naka u bečkom parlamentu. Dok
Supilo znoji se kako bi za svoje ci-|
ljeve Beč predobio, dotle se Zagorac |
javno sastaje i dogovara sa  perja-
nicama stare magjaronske stranke u
Hrvatskoj. Nama je opet milo da je do
ovoga došlo, jer na ovaj način sami
naši politički protivnici dali su  svo-
jim radom najljepšu svjedočbu poli-
tičke zdrelosti vogjama Starčevićeve

Košut, jiveleizdaja“
i demonstracije.

Na dnevnom su redu: putovanje dvor-
skog savjetnika i magjarskog ministra tr
govine Frana Košuta, srpsko pitanje i sa-
rajevske demonstracije. U kratko pozabavit
ćemo se i obavijestiti časne čitaoce.

Frano Košut, onaj glasoviti «prijatelj»
Hrvata, koji je usisao majčinim mlijekom
«neodvisnost i slobodu» došao nas je po-
hoditi. Da je bilo prekolani, dok je Košut
slovio kao «obranitelj», «tvorac» i «zaštitnik»
tužne naše domovine, bez dvojbe urnebe-
sni poklici bili bi odjeknuli preko Jadrana
do «mile» naše susjede Italije, koja nas isto
miluje ko i Košut; magjarske zastave lepr-
šale bi od Srgja do Lokruma; on bi bio
doživio slavlje velikijeh rimskijeh careva;
ali, iza kako nam je obrnuo kabanicu, o-
bružio nas ko smeće, poslao kao ekspo-
nenta magjarske sile nasilnog bana Raucha
— naravno je, da se je mogao nadati sve-
mu prije nego poklonu ili pozdravu. Du-
brovčani — treba rijeti pravo — skladni
kako su uvijek, nijesu pozdravili Košuta
kako je zasluživao; nijesu ni riječi progo-
vorili, nu ipak dostojanstvenim mfikom do-

kazali su mu, da ga preziru. Kako je krio- |

mice došao tako je kriomice i otišao.
Srpsko pitanje sastoji se u tomu, da j

goropadni Rauch izjavio, e su Srbi koali-

cijonaši «veleizdajnici» i  «antidinastični».

 

stranke prava. Dok politički rad rezo-.

bankroti od riječke rezolucije pa do
danas, treba da svakoga misaona Hr-
vata uvjere, da je hrvatskome narodu
jedini spas u Starčevićevoj stranci pra-
va i u njezinome programu, dotle i-
skreno žalimo današnja bezakonja, ko-
ja su u Hrvatskoj na dnevnome redu,
kao za dobe najcrnijeg apsolutizma.
U Hrvatskoj stoji na banskoj stolici
čovjek, koji će svojim radom ostaviti

 

jima je cilj da pomrsimo dobre odno-
šaje izmegju dvaju naroda; Hrvata i
Magjara. Dr. Frank jednom prigodom
za svoje poslove putuje u Beč, a re-.
zolucijonaška štampa dogovorna sa ma- |
gjarskim  novinstvom,  tendencijozno
podmeće Starčevićancima da preko svo-
ga vogje «ugovaraju sa Bečom». Dok
je kod rezolucijonaških političara Pe-
šta bila smatrana kao neka Meka za
hrvatski narod, dotle su u Beču oni
uvigjali najvećeg i najkrvnijeg neprija-
telja hrvatske slobode. Ali od jednom

PODLISTA K.

Pabirci po Strojilovoj

povijesti Dubrovnika,
(Pabirču dva Stara Dubrovčanina).

Po starodavnoj crkovnoj ustanovi izbor
dubrovačkoga biskupa bi obavljen do X.
vijeka po svećenstvu i narodu, kasnije do
konca XV. vijeka po kaptolu; napokon bi
imalo po malo, uslijed čestoga otezanja ka-
ptola pri izvršivanju svoga prava, devolvi-
ran Papi. Izbor bi padao brez zakonske
stege na domaće i na tugjince, ponajviše
na Talijance, do g. 1342., kad umre, izra-
vno po trećemu Avignonensom Papi Bene-
diktu VII. imenovani nadbiskup Ilija Saraka,
uzorni pastir, otmeni državnik i književnik,
njegovoj diplomatičnoj vještini pogje za ru-
kom privesti kraju zaštitni savez izmegju
Dubrovnika, kad ova g. 1338. otpremi Mle-
čića, i kralja ugarsko-hrvatskoga. Došavši
on na kraj života, pozove k sebi kneza i
uglednije senatore, te im se otvori, kako je
on mogo, samo da je htio, zapremiti dr-
žavnu vlast; ali neka se dobro čuvaju te
ne bi koji od njegovijeh nasljednika to uči-
nio, Upamtišežoci savjet i nehtjedoše na 49
godina pristati, da bi domaći čovjek zasio

(16)

najcrniju uspomenu u hrvatskoj povje-
snici — hrvatski je ban čovjek, koga
je javna štampa ožigosala najgorim ži-
gom sramote. A ipak taj čovjek nala-
zi potpore kod odlučujućih faktora.
Dokle će sve ovo trajati?! Dotle, dok
se hrvatski narod ne uvjeri, da mu
sunce neće sinuti ni iz Beča ni iz Pe-
šte, već samo iz Hrvatske, koja prije
ili poslije morati će se okupiti oko
neokaljane zastave Starčevićeve nau-
ke.

nadbiskupsku stolicu, dok izbor po kaptolu
Mata Gjorgjića ne dade povod Senatu
g. 1409., da predloži Velikome Vijeću za-
konsku osnovu, one iste godine prihvaćenu,
po kojoj nijedan Dubrovčanin ili žitelj du-
brovački ne smije se primiti nadbiskupske
stolice, te biše stroge pedepse udarene proti
domaćima svima, koji bi se prihvatili časti,
ili nastojali o tome. Zakon bi neumoljivo
izvršen s privolom rimske stolice uz 362
godine, unatoč štetnijem posljedicam, koje
donose upravljanju dieceze.

Dubrovačkoj vladi stajaše na srcu imati
valjanog nadpastira, stara u godinama, po
mogućnosti redovnika, nipošto podanika
mletačkoga niti Dubrovčanina, kojega isklju-
čivahu domaći zakoni. Nego ako je ona
s isključenjem  domaćijeh sinova stala na
put premoći vlasteoskijeh obitelji i ovako
utukla oligarkiju, s druge strane imenova-
njem inostranaca navukla je na crkvu i na
državu štetnijeh nigda ne izliječenijeh po-
sljedica. Jedan dio madpastirA našega ra-
zdoblja, koji su često obnašali visokijeh ča-
sti u rimskom dvoru i u papinoj državi, za
svoga vladikovanja bijahu koji put i kroz
sve vrijeme odsutni. Tako bi s Ivanom Sac-
chi, s Julijem Malffei, s Rajnaldom Grazi-
ani, s Pansilijem Strassoldo, s Ivanom Au-

 

 

 

 

 

gustom de Medici i s Petrom de Torres.

Stvar je, kako se po sebi razumije, posve |
| izmišljena, jer, da je — kako kaže Rauch |
lucijonaša i svagdanji njihovi politički — ne bi sami zastupnici sačinjavali takovu |

stranku, nego bi istoj pripadala društva i
veliki dio onijeh, te se Srbima nazivlju.
Ako pak Rauch ne može do postupa, radi
imuniteta, protiva zastupnicima, bio bi sva-
kako raspustio društva i pripadnike stranke
predao u ruke suda. On to učinio nije, te
je po tome očito da je takova objeda o-
durna izmišljotina, kako bi uzdrmala polo-
žaj koalicije. Mi barem sudimo tako, jer
želimo. da se preko Velebita sloga: uzdrži,
dapače da se i jače utvrdi pristupom Star-
čevićanaca, jer pripravljaju se veoma crni
dani iskušanoj našoj domovini. Srpski su
zastupnici ustali otvorenim pismom, gdje
očito kažu banu Rauchu, da je svijesno
klevetao, lagao i denuncirao. Ban je poslao
svoje svjedoke Medakoviću, poglavici srp-
skoga kluba, pozvavši ga na dvoboj. Ovaj
je primio poziv, nu cijenimo da takova po-
tvora neće na tome dospjeti; svakako, vlada
se je u tome veoma obručila, rijet bi, po
naputku Wekerlea, kad je podigla tako stra-

Muslimani priredili burne ovacije. Kako smo
osudili Rauchovu objedu u Zagrebu, tako
ponašanje Srba u Sarajevu. Zar ti ljudi ne
znadu, koliko je zla našoj zemlji taj ma-
gjarski državnik nanio ? Zar ne pojme kako
bi on htio od Bosne i Hercegovine učiniti
carinu magjarsku i isisat im sav mozak do
kosti ? Zar ne prate bijesno tlačenje njihove
braće i krvavi njihov otpor u samoj Ma-
gjarskoj? Zar bi voljeli nametnika gospo-
dara ragje nego brata Hrvata? Ipak, rijet
bi, da vole takovu nevolju, a da Hrvati ne
budu uživali blagodati slobode u svojoj
zemlji! Ta demonstracija baca grdnu sjenu
na Srbe u okupiranim zemljama; strašna je
stvar takovo nesuglasje, dok sve zemlje s o-
ve i s one strane Velebita glasno i bučno
osugjuju magjarsku silu, proklinju magjar-
sko nasilje.

Takav dogogjaj lasno da pomuti dobre
odnošaje izmegju Srba i rezolucijonaša, jer
da Srbi u Banovini postupaju na jedan na-
čin, u Herceg Bosni na drugi a u Dalma-
ciji na treći, ne može a da ne posije ne-
povjerenje, iz kojega bi lako mogao niknuti
razdor.

Mi Starčevićanci svakako nećemo biti ni-
čemu krivi, jer možemo uvijek kazati onu
narodnu: «ni luka ijo ni š njime vonjao».

 

 

|

 

Narode, ne seli u Ameriku!
New-York, 8/IV. 1908.
Cijenjeni gosp. uredniče !

Jer mi je predobro poznato, da je Vaš cije-
njeni list veoma raširen megju našim naro-
dom, kao što znam i to, da je namijenjen
dobru i koristi hrvatske domovine, to sam
\odlučio, da kroz milu i cijenjenu «Pravu
Crvenu Hrvatsku» upravim svojim zemlja-
cima u domovini ovo nekoliko redaka, koje
želim da se prime onom ljubavlju, kojom
ih ja upravljam.

Narode hrvatski, ne seli u Ameriku! —
to je moj bratski, iskreni savjet svakom
bratu zemljaku, kojega bi sada spopala že-
lja za «zlatnom». Amerikom. Ne seli, brate,
u Ameriku, ako želiš sebi dobra, jer ćeš se
inače, ali uzalud, ljuto kajati. Ne seli u A-
metriku, u kojoj sada bezbroj tvoje braće,
radnika Hrvata, kuka bez ruha i kruha i
tužno uzdiše za domovinom svojom. Za-
pamti dobro: U američkim Sjedinjenim Dr-
žavama je sada po radnika crno, sasvim
crno, teško, da bi se crnije i pomisliti mo-

 

prvim svojim potrebama |!

Nestalo rada u tvornicama, u rudokopima,
na željeznicama, u jednu riječ — posvuda.
A možete li vi tamo ma izdaleka pomisliti,
što to znači biti bez zarade u jednoj Ame-
rici ? Ako ne možete pomisliti, a to vjerujte
onome, koji je tu «zlatnu» Ameriku već
dosta iskusio, pa vam iz vlastitog iskustva
kaže, da je to teško, veoma teško, kao što
je to uopće u tugjini bez novca, bez svoga,
bez znanaca i prijatelja.

Ne seli, hrvatski brate, u Ameriku, u ko-
joj sada ne možeš dobiti ni kruha, kojeg
ti, hvala Bogu, u hrvatskoj domovini ne
fali. Naše hrvatske novine u Americi, a o-
sobito «Radničke Novine» u Yohnstownu,
Pa., donose nam u svakom broju crne sli-
ke iz radničkih redova, pa bi dobro bilo,
kada bi naše tamošnje novine preštampa-
vale te vijesti, te na to upozorivale naše
ljude, koji bi mislili seliti u Ameriku.

U to ime osobito preporučam tom cije-
njenom uredništvu «Radničke Novine», koje
se osobito bave radničkim pitanjima. Ne
seli, hrvatski radniče u Ameriku ! — to je
poklik svakog iskrenog rodoljuba u Ame-
rici, koji se ne dade zavesti od lažnih re-
klama poznatih bankijera, koji u svojim re-
klamnim glasilima na hrvatskom jeziku u-
vijek naglasuju, da se je «gospodarski po -
ložaj u Americi poboljšao», a to sve, da
neukog našeg radnika zavedu i u svoje
mreže zapletu. Ne — brate radniče, ne za-
puštaj lijepe domovine svoje u ovako teškim
vremenima i ne idi u Ameriku, jer ćeš ina-
če svoj lakoumni korak teško i preteško
platiti. Ovo vrlo važno pitanje, stavljam na
srce osobito našemu hrvatskomu svećenstvu
i učiteljstvu, da ono uputi naše seljaštvo i
sve sile uloži, da ih, za sada bar, od A-
inerike odvrati. —

A kada će se taj položaj poboljšati? —
kao da čujem mnoge tamošnje «Amerikan-
ce», Ej, brate moj, lako tebi zapitati, al nije
meni odgovarati. Evo, što ti ja mogu na
to odgovoriti: Puca premaljeće, pa će za-
početi radnje na t. zv. «farmama» ili na
polju. To će za sigurno dobro doći jedno-
me dijelu bezposlenih radnika, ali samo
jednome, i to vrlo neznatnome dijelu. O-
sim toga mora se znati još ovo: U mjesecu
Srpnju sastat će se repuplikanska stranka
u gradu Chicagu na veliku skupštinu, na

sjednika Sjedinjenih Država. U Studenome
pak obavit će se izbori. O ovim dvjema

 

glo. Položaj u obrtničkome svijetu sveje- |

činjenicama ovisi bolje ili gore riješenje

šnu tužbu a nikakav korak nije učinila da|dnako je slab, na stotine tisuća bezposlenih rađničkoga pitanja. Ako republikanska stran«
radnika šeće po američkim gradovima, na|ka postavi jaka kandidata, a demokratska

Zlosretni Košut bio je i u Sarajevu, i|stotine tisuća radi ih tekar po dva ili tri slaba, to se onda možemo nadati, da će se
novine nam kažu da su mu Srbi i nekoji| dana na sedmicu, i to uz znatno obaljenu|radnje malo po malo početi otvarati, i to

kazni «buntovnike».

Otsutnost pastira štetovala je višekrat du-
brovačkoj crkvi. Istina, arhibiskupi su visoko
nosili zastavu vijernosti i odanosti vrhovnom
poglavici crkve, te držeći čvrsto vezanu re:
publiku s rimskom stolicom i po njoj sa
zapadom u najopasnije doba za kršćanski
svijet, puno doprinesoše njezinom spasu.
Istina je takogjer, da se pojavljuju za XVI.
i XVII. vijeka nadbiskupi rijetkijeh pastir-
skijeh vrlina, Filip Trivulzio, reformator Lju-
devit Beccatelli i neustrašivi i požrtvovni u
čas trešnje Petar de Torres, spretni i revni
Ivan Lucchesiui. Ali ako ih je vezao sa Du-
brovnikom i sa diecezom općeniti interes
crkve, inostransko porijeklo priječilo bi, da
se priljube zemlji, kojoj uopće ne pozna-
vahu jezika. Zle posljedice inostragskijeh
nadbiskupa dozriješe poslje velike trešnje,
kad nadbiskupska nadarbina, osiromašena,
nemogaše više privlačiti Dubrovniku valja-
nijeh talijanskijeh nadpastira. Republici s dru-
ge strane ne bijaše se više bojati, pošto je
reformacija bila oslabila i u zemljama, gdje
nije bila prodrla duhovna vlast, da bi se
domaći prvostolnik dovinuo premoćnog u-
pliva u državi, te g. 1680, bi ukinut stari
zakon, koji priječaše Dubrovčaninu pristup,
a to osobito uslijed napornog svjetovanja
poslanika rimskoga Stjepana Gradića i nade,
da bi toli otmeni i zaslužni muž prihvatio

rimskoga dvora, kojemu se bio priljubio.
Stoprv poslije njegove smrti Rajmond Jelić
(Gallani) g. 1721. imenovan po Inoceatu XIII.,
prvi poslje gotovo četiri stoljeća zapremi
domaću prvostolnicu.

U Dubrovniku, kako u sijelu metropolije,
koja je spadala vazda u zapadnu patrijar-
šiju, crkovni jezik u obredu bi uopće vazda
latinski. U ostaloj diecezi bijaše isto, samo
što bi se pri svečanoj misi čitala poslanica
i evangjelje prije u latinskom pak u hrvat-
skom jeziku po prijevodu Isusovca Kašića.
U Stonjskoj biskupiji vrijedili su isti obi-
čaji. U Tribunjskoj biskupiji upotrebljivao
se u latinskom obredu slaroslovenski jezik
(sve do preko polovice XVII. vijeka. Poraba
pučkog jezika kod čitanja evangjelja u naj-
svečanijem crkvenom obredu nagje zagova-
ratelja kod dubrovačkijeh i dalmatinskijeh
pastira na tridentinskom saboru, te bi muče
po ovome potvrgjena, dočim uopće po sa-
boru bi zabranjeno kod Mise upotrebljivati
narodni jezik, kojijem su se tada protestanti
razbacivali, da mogu bolje prodrijeti u na-
rod sa svojijem novotarijama. U prvostol-
noj crkvi po starodavnome običaju (koji o-
bičaj danas više nema smisla) za vrijeme
aventa i korizme propovijedao je koji na

 

ponugjenu mu čast. Ali je on odbi, voleći| glasu svećenik iz Italije, pozvan i plaćen
biti koristan domovini kao poslanik kod |po državi. Nije bez razloga bilo, da se vlada

svake godine za to starala, povjerivši taj
posao poslaniku republike u Rimu, a pre-
poručivši ga često i kardinalu zaštitniku.
Ovijem sredstvom htjelo se naučavati i ga-
nuti na religijozne istine i dužnosti visoki
i srednji stališ, koji poznavahu talijanski
jezik, te svjetovno svećenstvo poticati na
revnost, nauk i strogost vladanja. Narod,
ostavši kao i sada nijem i giuh talijanskom
jeziku, vrvio je da sluša u svome jeziku ri-
ječ božiju k fratrim bijelim i crnim, svoji-
jem duhovnijem ocima od pamtivijeka, a u
franjevačkoj crkvi čitalo bi se hrvatski evan-
gjelje u blagdane, što se i sada čini.

Kod crkovne uprave isto kako kod drža-
vne latinski jezik bijaše služb: vi, a uz njega
takogjer i talijanski, koji posljednji bijaše
takogjer vlastiti jezik svijeh arhibiskupa od
polovice XIV. vijeka.

Ćerva (Prolegomena, cap. XXX., strana
190-305) pripovijeda, da u predjelima negda
podloženijem dubravačkoj Metropoliji, prem-
da se slijedi rimski obred, božja se služba
obavljala u slavenskom jeziku, Ćerva ne
spominje jednom riječi tradicije, i do sada
nepotvrgjene, da se u drevnoj crkvi Sv. Ni-
kole na Prijekom u Dubrovniku, sagragjenoj

 

XI, a raširenoj XVI. vijeka, služba božja

 

cijenu. A to im nije: dosta, da doskoče i

kojoj se imade proglasiti kandidata za pre-