Br. 166. U DUBROVNIKU 25. Aprila 1908 God. IV. PRAMA CRVENA M i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. NMM godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJi 10 PARA. Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. «Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata, pisma, dopisi i oglasi šalju se Administraciji lista. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefran- kirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. BEČ — PEŠTA. Otrag jednu godinu dana Pešta je bila za neke hrvatske političare «jedina nada i uzdanica» ; iz Pešte moralo je hrvatskome narodu «sinuti sunce zla- tne slobode». Košut i Wekerle bijahu za gospodu rezolucijonaše dva «najli- beralnija političara» u Evropi, dapače Frano Supilo kleo se pred hrvatskim narodom poštenjem svojim, Košuta i Wekerla, da je hrvatskome narodu slo- boda već pred vratima bijeloga Zagre- ba. Kada se sjetimo svih onih neda- lekih uspomena i usporedimo ih sa današnjom političkom situacijom u Hr- vatskoj, iskreno ispovijedamo, oblije nas sram, jer hrvatski narod na onaj način bio izigran. Hrvatski narod nije kriv, jer ga nasamariše baš oni, u ko- je je on polagao najbolje svoje nade i koji mu se sami nametnuše za poli- tičke vogje; ali ipak mislimo da ovo najnovije razočaranje hrvatskog naro- da neće ostati ipak bez nekog moral- nog ako ne materijalnog uspjeha. Hr- vatski narod imao je premnogo isku- stva, ali i ovo najnovije razočaranje sa strane Pešte treba da jednom za uvi- jek uvjeri hrvatske političare, da od Pešte nemaju se čemu nadati. To smo mi uvijek, temeljeći se na trajnome iskustvu, tvrdili, ali zato od naših po- litičkih protivnika bili smo počašćeni svakojakim epitetima, kao: «kamarilci», «bečlije», «gjeneralaši» itd. Otrag samo Jodinu dana, jer ne htjedosmo prignu- ti čelo pred Košutom i Supilom, re- zolucijonaška štampa prozva nas «beč- kim plaćenicima», «Luegerovcima», ko- situacija se izmijeni. Oni isti hrvatski političari, koji otrag godinu dana ne imadoše riječi da se nahvale o «libe- ralizmu» Pešte i magjarskih ministara, oni prvi danas grme i udaraju proti Pešti, a svoj politički barometar iz Pe- šte preniješe u Beč. Dr. Frank bio je izdajnik jer u Beču posjetio svoga ko- legu D.ra Luegera, a Frano Supilo je «najviši hrvatski patrijota» i ako je pu- tovao u Beč da se sporazumi sa ne- kim bečkim zastupnicima glede akcije proti Ugarskoj. Otrag godinu dana ni- jedan hrvatski političar nije smio ni za glavu u Beč, a da ne bude ožigosan «izdajnikom»; a danas ti isti neka- dašnji protivnici Beča hodoča- ste u Beč i dogovaraju se sa čla- novima raznih njemačkih stra- naka u bečkom parlamentu. Dok Supilo znoji se kako bi za svoje ci-| ljeve Beč predobio, dotle se Zagorac | javno sastaje i dogovara sa perja- nicama stare magjaronske stranke u Hrvatskoj. Nama je opet milo da je do ovoga došlo, jer na ovaj način sami naši politički protivnici dali su svo- jim radom najljepšu svjedočbu poli- tičke zdrelosti vogjama Starčevićeve Košut, jiveleizdaja“ i demonstracije. Na dnevnom su redu: putovanje dvor- skog savjetnika i magjarskog ministra tr govine Frana Košuta, srpsko pitanje i sa- rajevske demonstracije. U kratko pozabavit ćemo se i obavijestiti časne čitaoce. Frano Košut, onaj glasoviti «prijatelj» Hrvata, koji je usisao majčinim mlijekom «neodvisnost i slobodu» došao nas je po- hoditi. Da je bilo prekolani, dok je Košut slovio kao «obranitelj», «tvorac» i «zaštitnik» tužne naše domovine, bez dvojbe urnebe- sni poklici bili bi odjeknuli preko Jadrana do «mile» naše susjede Italije, koja nas isto miluje ko i Košut; magjarske zastave lepr- šale bi od Srgja do Lokruma; on bi bio doživio slavlje velikijeh rimskijeh careva; ali, iza kako nam je obrnuo kabanicu, o- bružio nas ko smeće, poslao kao ekspo- nenta magjarske sile nasilnog bana Raucha — naravno je, da se je mogao nadati sve- mu prije nego poklonu ili pozdravu. Du- brovčani — treba rijeti pravo — skladni kako su uvijek, nijesu pozdravili Košuta kako je zasluživao; nijesu ni riječi progo- vorili, nu ipak dostojanstvenim mfikom do- kazali su mu, da ga preziru. Kako je krio- | mice došao tako je kriomice i otišao. Srpsko pitanje sastoji se u tomu, da j goropadni Rauch izjavio, e su Srbi koali- cijonaši «veleizdajnici» i «antidinastični». stranke prava. Dok politički rad rezo-. bankroti od riječke rezolucije pa do danas, treba da svakoga misaona Hr- vata uvjere, da je hrvatskome narodu jedini spas u Starčevićevoj stranci pra- va i u njezinome programu, dotle i- skreno žalimo današnja bezakonja, ko- ja su u Hrvatskoj na dnevnome redu, kao za dobe najcrnijeg apsolutizma. U Hrvatskoj stoji na banskoj stolici čovjek, koji će svojim radom ostaviti jima je cilj da pomrsimo dobre odno- šaje izmegju dvaju naroda; Hrvata i Magjara. Dr. Frank jednom prigodom za svoje poslove putuje u Beč, a re-. zolucijonaška štampa dogovorna sa ma- | gjarskim novinstvom, tendencijozno podmeće Starčevićancima da preko svo- ga vogje «ugovaraju sa Bečom». Dok je kod rezolucijonaških političara Pe- šta bila smatrana kao neka Meka za hrvatski narod, dotle su u Beču oni uvigjali najvećeg i najkrvnijeg neprija- telja hrvatske slobode. Ali od jednom PODLISTA K. Pabirci po Strojilovoj povijesti Dubrovnika, (Pabirču dva Stara Dubrovčanina). Po starodavnoj crkovnoj ustanovi izbor dubrovačkoga biskupa bi obavljen do X. vijeka po svećenstvu i narodu, kasnije do konca XV. vijeka po kaptolu; napokon bi imalo po malo, uslijed čestoga otezanja ka- ptola pri izvršivanju svoga prava, devolvi- ran Papi. Izbor bi padao brez zakonske stege na domaće i na tugjince, ponajviše na Talijance, do g. 1342., kad umre, izra- vno po trećemu Avignonensom Papi Bene- diktu VII. imenovani nadbiskup Ilija Saraka, uzorni pastir, otmeni državnik i književnik, njegovoj diplomatičnoj vještini pogje za ru- kom privesti kraju zaštitni savez izmegju Dubrovnika, kad ova g. 1338. otpremi Mle- čića, i kralja ugarsko-hrvatskoga. Došavši on na kraj života, pozove k sebi kneza i uglednije senatore, te im se otvori, kako je on mogo, samo da je htio, zapremiti dr- žavnu vlast; ali neka se dobro čuvaju te ne bi koji od njegovijeh nasljednika to uči- nio, Upamtišežoci savjet i nehtjedoše na 49 godina pristati, da bi domaći čovjek zasio (16) najcrniju uspomenu u hrvatskoj povje- snici — hrvatski je ban čovjek, koga je javna štampa ožigosala najgorim ži- gom sramote. A ipak taj čovjek nala- zi potpore kod odlučujućih faktora. Dokle će sve ovo trajati?! Dotle, dok se hrvatski narod ne uvjeri, da mu sunce neće sinuti ni iz Beča ni iz Pe- šte, već samo iz Hrvatske, koja prije ili poslije morati će se okupiti oko neokaljane zastave Starčevićeve nau- ke. nadbiskupsku stolicu, dok izbor po kaptolu Mata Gjorgjića ne dade povod Senatu g. 1409., da predloži Velikome Vijeću za- konsku osnovu, one iste godine prihvaćenu, po kojoj nijedan Dubrovčanin ili žitelj du- brovački ne smije se primiti nadbiskupske stolice, te biše stroge pedepse udarene proti domaćima svima, koji bi se prihvatili časti, ili nastojali o tome. Zakon bi neumoljivo izvršen s privolom rimske stolice uz 362 godine, unatoč štetnijem posljedicam, koje donose upravljanju dieceze. Dubrovačkoj vladi stajaše na srcu imati valjanog nadpastira, stara u godinama, po mogućnosti redovnika, nipošto podanika mletačkoga niti Dubrovčanina, kojega isklju- čivahu domaći zakoni. Nego ako je ona s isključenjem domaćijeh sinova stala na put premoći vlasteoskijeh obitelji i ovako utukla oligarkiju, s druge strane imenova- njem inostranaca navukla je na crkvu i na državu štetnijeh nigda ne izliječenijeh po- sljedica. Jedan dio madpastirA našega ra- zdoblja, koji su često obnašali visokijeh ča- sti u rimskom dvoru i u papinoj državi, za svoga vladikovanja bijahu koji put i kroz sve vrijeme odsutni. Tako bi s Ivanom Sac- chi, s Julijem Malffei, s Rajnaldom Grazi- ani, s Pansilijem Strassoldo, s Ivanom Au- gustom de Medici i s Petrom de Torres. Stvar je, kako se po sebi razumije, posve | | izmišljena, jer, da je — kako kaže Rauch | lucijonaša i svagdanji njihovi politički — ne bi sami zastupnici sačinjavali takovu | stranku, nego bi istoj pripadala društva i veliki dio onijeh, te se Srbima nazivlju. Ako pak Rauch ne može do postupa, radi imuniteta, protiva zastupnicima, bio bi sva- kako raspustio društva i pripadnike stranke predao u ruke suda. On to učinio nije, te je po tome očito da je takova objeda o- durna izmišljotina, kako bi uzdrmala polo- žaj koalicije. Mi barem sudimo tako, jer želimo. da se preko Velebita sloga: uzdrži, dapače da se i jače utvrdi pristupom Star- čevićanaca, jer pripravljaju se veoma crni dani iskušanoj našoj domovini. Srpski su zastupnici ustali otvorenim pismom, gdje očito kažu banu Rauchu, da je svijesno klevetao, lagao i denuncirao. Ban je poslao svoje svjedoke Medakoviću, poglavici srp- skoga kluba, pozvavši ga na dvoboj. Ovaj je primio poziv, nu cijenimo da takova po- tvora neće na tome dospjeti; svakako, vlada se je u tome veoma obručila, rijet bi, po naputku Wekerlea, kad je podigla tako stra- Muslimani priredili burne ovacije. Kako smo osudili Rauchovu objedu u Zagrebu, tako ponašanje Srba u Sarajevu. Zar ti ljudi ne znadu, koliko je zla našoj zemlji taj ma- gjarski državnik nanio ? Zar ne pojme kako bi on htio od Bosne i Hercegovine učiniti carinu magjarsku i isisat im sav mozak do kosti ? Zar ne prate bijesno tlačenje njihove braće i krvavi njihov otpor u samoj Ma- gjarskoj? Zar bi voljeli nametnika gospo- dara ragje nego brata Hrvata? Ipak, rijet bi, da vole takovu nevolju, a da Hrvati ne budu uživali blagodati slobode u svojoj zemlji! Ta demonstracija baca grdnu sjenu na Srbe u okupiranim zemljama; strašna je stvar takovo nesuglasje, dok sve zemlje s o- ve i s one strane Velebita glasno i bučno osugjuju magjarsku silu, proklinju magjar- sko nasilje. Takav dogogjaj lasno da pomuti dobre odnošaje izmegju Srba i rezolucijonaša, jer da Srbi u Banovini postupaju na jedan na- čin, u Herceg Bosni na drugi a u Dalma- ciji na treći, ne može a da ne posije ne- povjerenje, iz kojega bi lako mogao niknuti razdor. Mi Starčevićanci svakako nećemo biti ni- čemu krivi, jer možemo uvijek kazati onu narodnu: «ni luka ijo ni š njime vonjao». | Narode, ne seli u Ameriku! New-York, 8/IV. 1908. Cijenjeni gosp. uredniče ! Jer mi je predobro poznato, da je Vaš cije- njeni list veoma raširen megju našim naro- dom, kao što znam i to, da je namijenjen dobru i koristi hrvatske domovine, to sam \odlučio, da kroz milu i cijenjenu «Pravu Crvenu Hrvatsku» upravim svojim zemlja- cima u domovini ovo nekoliko redaka, koje želim da se prime onom ljubavlju, kojom ih ja upravljam. Narode hrvatski, ne seli u Ameriku! — to je moj bratski, iskreni savjet svakom bratu zemljaku, kojega bi sada spopala že- lja za «zlatnom». Amerikom. Ne seli, brate, u Ameriku, ako želiš sebi dobra, jer ćeš se inače, ali uzalud, ljuto kajati. Ne seli u A- metriku, u kojoj sada bezbroj tvoje braće, radnika Hrvata, kuka bez ruha i kruha i tužno uzdiše za domovinom svojom. Za- pamti dobro: U američkim Sjedinjenim Dr- žavama je sada po radnika crno, sasvim crno, teško, da bi se crnije i pomisliti mo- prvim svojim potrebama |! Nestalo rada u tvornicama, u rudokopima, na željeznicama, u jednu riječ — posvuda. A možete li vi tamo ma izdaleka pomisliti, što to znači biti bez zarade u jednoj Ame- rici ? Ako ne možete pomisliti, a to vjerujte onome, koji je tu «zlatnu» Ameriku već dosta iskusio, pa vam iz vlastitog iskustva kaže, da je to teško, veoma teško, kao što je to uopće u tugjini bez novca, bez svoga, bez znanaca i prijatelja. Ne seli, hrvatski brate, u Ameriku, u ko- joj sada ne možeš dobiti ni kruha, kojeg ti, hvala Bogu, u hrvatskoj domovini ne fali. Naše hrvatske novine u Americi, a o- sobito «Radničke Novine» u Yohnstownu, Pa., donose nam u svakom broju crne sli- ke iz radničkih redova, pa bi dobro bilo, kada bi naše tamošnje novine preštampa- vale te vijesti, te na to upozorivale naše ljude, koji bi mislili seliti u Ameriku. U to ime osobito preporučam tom cije- njenom uredništvu «Radničke Novine», koje se osobito bave radničkim pitanjima. Ne seli, hrvatski radniče u Ameriku ! — to je poklik svakog iskrenog rodoljuba u Ame- rici, koji se ne dade zavesti od lažnih re- klama poznatih bankijera, koji u svojim re- klamnim glasilima na hrvatskom jeziku u- vijek naglasuju, da se je «gospodarski po - ložaj u Americi poboljšao», a to sve, da neukog našeg radnika zavedu i u svoje mreže zapletu. Ne — brate radniče, ne za- puštaj lijepe domovine svoje u ovako teškim vremenima i ne idi u Ameriku, jer ćeš ina- če svoj lakoumni korak teško i preteško platiti. Ovo vrlo važno pitanje, stavljam na srce osobito našemu hrvatskomu svećenstvu i učiteljstvu, da ono uputi naše seljaštvo i sve sile uloži, da ih, za sada bar, od A- inerike odvrati. — A kada će se taj položaj poboljšati? — kao da čujem mnoge tamošnje «Amerikan- ce», Ej, brate moj, lako tebi zapitati, al nije meni odgovarati. Evo, što ti ja mogu na to odgovoriti: Puca premaljeće, pa će za- početi radnje na t. zv. «farmama» ili na polju. To će za sigurno dobro doći jedno- me dijelu bezposlenih radnika, ali samo jednome, i to vrlo neznatnome dijelu. O- sim toga mora se znati još ovo: U mjesecu Srpnju sastat će se repuplikanska stranka u gradu Chicagu na veliku skupštinu, na sjednika Sjedinjenih Država. U Studenome pak obavit će se izbori. O ovim dvjema glo. Položaj u obrtničkome svijetu sveje- | činjenicama ovisi bolje ili gore riješenje šnu tužbu a nikakav korak nije učinila da|dnako je slab, na stotine tisuća bezposlenih rađničkoga pitanja. Ako republikanska stran« radnika šeće po američkim gradovima, na|ka postavi jaka kandidata, a demokratska Zlosretni Košut bio je i u Sarajevu, i|stotine tisuća radi ih tekar po dva ili tri slaba, to se onda možemo nadati, da će se novine nam kažu da su mu Srbi i nekoji| dana na sedmicu, i to uz znatno obaljenu|radnje malo po malo početi otvarati, i to kazni «buntovnike». Otsutnost pastira štetovala je višekrat du- brovačkoj crkvi. Istina, arhibiskupi su visoko nosili zastavu vijernosti i odanosti vrhovnom poglavici crkve, te držeći čvrsto vezanu re: publiku s rimskom stolicom i po njoj sa zapadom u najopasnije doba za kršćanski svijet, puno doprinesoše njezinom spasu. Istina je takogjer, da se pojavljuju za XVI. i XVII. vijeka nadbiskupi rijetkijeh pastir- skijeh vrlina, Filip Trivulzio, reformator Lju- devit Beccatelli i neustrašivi i požrtvovni u čas trešnje Petar de Torres, spretni i revni Ivan Lucchesiui. Ali ako ih je vezao sa Du- brovnikom i sa diecezom općeniti interes crkve, inostransko porijeklo priječilo bi, da se priljube zemlji, kojoj uopće ne pozna- vahu jezika. Zle posljedice inostragskijeh nadbiskupa dozriješe poslje velike trešnje, kad nadbiskupska nadarbina, osiromašena, nemogaše više privlačiti Dubrovniku valja- nijeh talijanskijeh nadpastira. Republici s dru- ge strane ne bijaše se više bojati, pošto je reformacija bila oslabila i u zemljama, gdje nije bila prodrla duhovna vlast, da bi se domaći prvostolnik dovinuo premoćnog u- pliva u državi, te g. 1680, bi ukinut stari zakon, koji priječaše Dubrovčaninu pristup, a to osobito uslijed napornog svjetovanja poslanika rimskoga Stjepana Gradića i nade, da bi toli otmeni i zaslužni muž prihvatio rimskoga dvora, kojemu se bio priljubio. Stoprv poslije njegove smrti Rajmond Jelić (Gallani) g. 1721. imenovan po Inoceatu XIII., prvi poslje gotovo četiri stoljeća zapremi domaću prvostolnicu. U Dubrovniku, kako u sijelu metropolije, koja je spadala vazda u zapadnu patrijar- šiju, crkovni jezik u obredu bi uopće vazda latinski. U ostaloj diecezi bijaše isto, samo što bi se pri svečanoj misi čitala poslanica i evangjelje prije u latinskom pak u hrvat- skom jeziku po prijevodu Isusovca Kašića. U Stonjskoj biskupiji vrijedili su isti obi- čaji. U Tribunjskoj biskupiji upotrebljivao se u latinskom obredu slaroslovenski jezik (sve do preko polovice XVII. vijeka. Poraba pučkog jezika kod čitanja evangjelja u naj- svečanijem crkvenom obredu nagje zagova- ratelja kod dubrovačkijeh i dalmatinskijeh pastira na tridentinskom saboru, te bi muče po ovome potvrgjena, dočim uopće po sa- boru bi zabranjeno kod Mise upotrebljivati narodni jezik, kojijem su se tada protestanti razbacivali, da mogu bolje prodrijeti u na- rod sa svojijem novotarijama. U prvostol- noj crkvi po starodavnome običaju (koji o- bičaj danas više nema smisla) za vrijeme aventa i korizme propovijedao je koji na ponugjenu mu čast. Ali je on odbi, voleći| glasu svećenik iz Italije, pozvan i plaćen biti koristan domovini kao poslanik kod |po državi. Nije bez razloga bilo, da se vlada svake godine za to starala, povjerivši taj posao poslaniku republike u Rimu, a pre- poručivši ga često i kardinalu zaštitniku. Ovijem sredstvom htjelo se naučavati i ga- nuti na religijozne istine i dužnosti visoki i srednji stališ, koji poznavahu talijanski jezik, te svjetovno svećenstvo poticati na revnost, nauk i strogost vladanja. Narod, ostavši kao i sada nijem i giuh talijanskom jeziku, vrvio je da sluša u svome jeziku ri- ječ božiju k fratrim bijelim i crnim, svoji- jem duhovnijem ocima od pamtivijeka, a u franjevačkoj crkvi čitalo bi se hrvatski evan- gjelje u blagdane, što se i sada čini. Kod crkovne uprave isto kako kod drža- vne latinski jezik bijaše služb: vi, a uz njega takogjer i talijanski, koji posljednji bijaše takogjer vlastiti jezik svijeh arhibiskupa od polovice XIV. vijeka. Ćerva (Prolegomena, cap. XXX., strana 190-305) pripovijeda, da u predjelima negda podloženijem dubravačkoj Metropoliji, prem- da se slijedi rimski obred, božja se služba obavljala u slavenskom jeziku, Ćerva ne spominje jednom riječi tradicije, i do sada nepotvrgjene, da se u drevnoj crkvi Sv. Ni- kole na Prijekom u Dubrovniku, sagragjenoj XI, a raširenoj XVI. vijeka, služba božja cijenu. A to im nije: dosta, da doskoče i kojoj se imade proglasiti kandidata za pre-