REDO S DA SST a i 1 Br. 168. «A Trieste siamo tutti Italiani.» To je u- vreda, kojom se Talijani Trsta neprestano nabacuju dnevno na Slovence i Hrvate, U- pozorujemo sve naše hrvatske, srpske i slo- venske trgovce, koji rade sa tvrtkom Ra- stelli & Co. u Trstu, na gornje retke i ua sramotno njezino postupanje. Zar ta novac naših trgovaca ide u džepove naših naro- dnih dušmanina. Zato: Hrvati, Srbi i Slo- venci kupujte samo u naših slovenskih tr- govaca. Mi smo uvijek pripravni, ko se na nas obrati, da ga uputimo za kupovanje na dobre i poštene naše slavenske tvrtke. Tr- šćanska štampa talijanska ovo dana prepo- ruča Talijanima bojkot hrvatskim, srpskim i slavenskim trgovcima u Trstu i Istri! Pa zašto da se jednoć ne osvijestimo ? Zar mi živimo od Talijana ? Ili Talijani živu od nas? Primimo dobačenu nam rukavicu ! Od- bijmo od sebe svakog putnika trgovačkog, koji nije naš čovjek pak da vidimo, ko će tanji kraj izvući. Pomagajmo naše ljude, a tugjinu pokažimo vrata. To zahtjeva naš ponos i naše rodoljublje! Budimo jednoč i mi narod koji znamo cjeniti naš narodni osjećaj, pak onda će nas i tugji narodi cijeniti. Ako budemo tako radili koristiti ćemo našoj mladeži, koji će na stotine i stotine njih naći mjesta kod tršćanski tvrtka. U Dalmaciji za kakovu malenkost sazivlju se skupštine, a zašto se niko ne zauzme, da se sazove jedna trgovačka skupština u ko- jem gradu Dalmacije, te da se nešto odlu- čna u ovom smislu zaključi? _ Dalmatinski trgovac, nastanjen u Trstu. se o e Vijesti iz naroda. Iz Kotora. (Milodari za Hrvatsku Bok. Glazbu). Darovala je za fond Hrvatske Bok. Glazbe ugl. općinska uprava iz Mula Kr. 25. — Dalje sakupio je za istu svrhu g. Anton N. Matković iz Gornje Lastve Kr. 16.80; u ve- selom društvu sakupio g. M. Lui Kr. 9; darovali gg.: D. Delso, J. Polovineo, J. De- ković i F. Šmidt Kr. 8; u veselom društvu sakupili gg.: A. Mitić i K. Dončić iz Mula Kr. 5.62; darovao g. D. Delso Kr. 10 a sa- kupio u veselom društvu Kr. 6.10; sakupio u veselom društvu u Škaljarima g. Anton Zambata Kr. 8; u veselom društvu sakupio g. Josip Jakičević Kr. 6; u veselom društvu kod g. Iva Poljaka sakupio g. Tripo Smo- dlaka Kr. 5.60; N. N. darovao Kr. 2.60. Svim darovateljima najljepše zahvaljuje U- prava Hrv. Bok. Glazbe. Iz Krapnja (kod Šibenika). U br. 34. «Narodnog Lista» pod rubri- kom «Narodno Gospodarstvo», izagje čla- nak «Bogastvo u moru», prenešen iz lista «Slova». Tu se čita doslovce ovo: «Vagje- njem spužava bave se stanovnici sela Kra- pnja blizu Šibenika, vozeći se duž cijelog Jadranskog mora. Selo zasluži sa spužvama godišnje do 60.000 Kruna». Ne samo sada no višekrat mnogi su neistinitih stvari pi- sali o tom lovljenju a svuda su isticali, da lovom spužava Krapljanci lijepo dobivaju. Ništa manje nego 60.000 Kr. Krapanj do- biva na godinu za spužve! To bi onda svaka obitelj morala dobiti 400 Kruna a svaka glava 50 Kr., jer Krapanj ima 1200 duša, a popriječno može se računati u obitelji 8 duša. Pa da nijesmo bogataši! A gdje nam je još polje? Postat ćemo miljunaši ! Mi smo već početkom godine čitali ovo u «Slovu» i veoma nas je uznemirila ova ne- dnomu od starih srpskih ljetopisa čita se da je sv. Sava osnovao biskupiju u Zahu- miji, bez da se Ston imenuje. U drugom * imenuje se Zahulmija i Ston; dočim se tvrdi u trećemu, da je u Stonu stolovao biskup Zahulmije i Zete. Lequien u svome radu: «Oriens Christianus» brojeći svetosavske bi- skupije piše: episćopos duodecim instituit qui in monasterio morarentur. \susovac Mar- tinov, Rus, u ljetopisu od njega pregleda- nu pročita, da je sv. Sava ustrojio bisku- piju in Chelmia in Stopa a ne in Stona in templo B. M. V. I sam Golubinski dvoji o istini narečenih označivanja, opominjući da je još u staro doba Ston bio stolica katoličkih biskupa. Drže neki da grčko-istočni biskup imadijaše svoju stolicu kod Nevesinja u crkvi B. D. Marije, koja crkva ondje se negda vidjela i do XVI.ga vijeka, pak otole prenesena u Tre- binje u manastir Tvrdoš, a potle g. 1751-63. u Mostar gdje je i sada. Pomenute srpske tvrdnje o grčko-istočnoj biskupiji u Stonu imale kakve god vrijednosti ili ne, jasno je da proti njima protuslovi cijela dubrovačka crkovna i gragjanska povijest. Nijedan du- brovački kronista ne imenuje kakvagod stonj- skog grčko-istočnog episkopa, u doba kad, kako smo pisali, od IX. vijeka Stonjska bi- | skupija može se dičit sa susljedicom svojih katoličkih biskupa. Ne znaju se imena, prva tri biskupa ali se poznaju njihovi odnošaji sa rimskim Papam, i njihova pokornost ka- istinitost, te smo je htjeli odmah pobiti, ali radi nekojih razloga odustasmo. No sad, kad to iznaša «N. L.» nemožemo šutiti, jer bi onda cijenjeni čitatelji mogli reći: «Ah, sretnog li mjesta Krapnja!» A vis. vlada mogla bi opaziti: «Pase još tuže, da sami nemogu sagraditi crkvu, školu i čatrnju, kad na samim spužvama na godinu dobivaju 60.000 Kr.!» Ovo su razlozi, da čisto i bi- stro rečemo: Ne, mi ovoliko ne dobivaino, pa niti treći dio ovoga. Ma kako? Čujte! Stavimo, da najviše ide na lov spužava 80-90 brodova. Lovljenje počimlje mjeseca ožujka, a traje do svršetka rujna. Dakle više od pol godine dva su čovjeka zaposlena u jednom brodu. Pa ti ljudi kroz to pol godine ne dobiju popriječno niti 160 Kruna. To je su- mum. A ko će im platiti dug, kojim u Ši- beniku uzmu kruha i ostale potrebite stvari ? Koliki pako, osobiti tako zvani «vozači» tek dobij 80 Kr. kroz to vrijeme? A koliki opet ne mogu namiriti niti potroške, i tako loveći na sunčanoj žegi, u strahu po život kroz punih 6 mjeseca, kašnje kad dogju kući moraju od drugih uzajmiti novac, da namire troškove u Šibeniku? Pa kako da se mi pomognemo spužvama, kad se s tim našim trudom okoriste veliki trgovci, koji svršetkom lovljenja naripe u Krapanj (do- ista to je bolje za Krapljance, nego da ih sami vode u Trst), pa tu ih za nisku cijenu | kupuju kod nas, te ih oni lijepo rafiniraju i šalju u daleki svijet? Kad bi Vlada po-; mogla i učinila, da se rafiniraju kod nas, pa da ih mi, kao naš trud, šaljemo u svi- jet, tada bi smo dobro stali, inače..... S Mljeta. Baš smo s velikom nasladom i radošću čitali u «Pravoj» od 18. Aprila kritiku pu- | topisne crtice «Šetnja po Mljetu» od vele- | učenog profesura Krista Krile. Naša bi vruća | želja bila, da veleučeni g. Krile štampa svoje djelce u posebnu knjižicu. Zaista bi nas'| Mljećane zadužio vječnom harnošću, a svi-| jetu bi pružio prigode, da se upozna s lje- | potama našeg otoka, pa tim doprinio, da | se i na nj malko osvrne pažnja i briga.| Zapušten je u svemu i po svemu, pa bi to | djelce došlo baš zgodno, da bude kao svje- | tlost, što će okriti majnuždnije potrebe na-| šega otoka. Istina je, što «Prava» ističe, da/ se naš otok malo pozna, a to sa mnogo presuda. Tomu smo mi Mljećani najviše | krivi radi svoje sebičnosti. Dosle nijesmo | imali domaćeg čovjeka, koji bi nas svijetu upoznao i prikazao u pravom svjetlu, dok smo nehajno i nezahvalno odbacivali sva- | kog našeg prijatelja, koji ne bi bio Mljeća- nin. Bili se našla koja amo nastanjena o- soba, te nam želila dobro koli za naš otok toli za nas same, mi bismo mu se poka- zali nezahvalnim, paček protivnim, kad bi nam se samo pružila i mala prigoda, ma bila ona i bezrazložna. Pouzdavali smo se uvijek u same sebe. Mislili smo, da ko nije Mljećanin, da nas ne može pomoći, da nam nije iskreni prijatelj, te da nam ne želi do- bra. Pa i kad bismo bili obdareni kojim do- brom, to smo gledali sumnjivim okom, te promišljali, da nije i to učinjeno za kakvu nam prevaru. Dok naprotiv samo smo se pouzdavali u svoje ljude. Nu to bi bilo do- bro i pohvalno, da su nam t' naši ljudi u- čeni i kadri, da upravljaju s nama. Ma i da jesu, zašto, čemu da odbacujemo ljubav i požrtvovanost prijatelja?! Kad nam jedan od ovih pokaziva svoju ljubav ne samo u riječima, već i u djelima zašto onda, da ga ne zaljubimo i da ga ne poslušamo u stva- toličkim mitropolitam latinskog obreda i prisutnost jednoga od njih izkornim sabo- rima one dobe. Istinito je da kad je Zahul- mija pala pod tiranstvo patarensko pa i ci- jeli poluotok pelješki, da je i stolica stonj- ska češće ostajala bez svoga pastijera. Ipak u takim okolnostima samo jednom silom se uvuče raskolni biskup; dapače zna se kako g. 1206. Petrislav, Pardika prozvan, srditi Patarenac, zamoli dubrovačkoga Nad- biskupa Leonarda, da nakon smrti stonj- skog biskupa Donata, od njega prognana, bude imenovati za novog stonjskog biskupa jednog od dubrovačkijeh kanonika. Dogo- vori izjaloviše se jer udarahu simonijom. Trinaestoga vijeka, kako kažu dubrovački spomenici, cijeli pelješki poluotok, a na nje- mu Ston madasve, pretrpi teških nezgoda, zbog nutrnjih borba zahumskih vladara, tako da g. 1252. grad Ston u nekom spomeniku spominje se kao razoren. Oko g. 1260. bi opet sagragjen od. Jelene supruge Stjepana Nemanića. Jelena rodom francuskinja bila je pobožna katolikinja. Ona čini sazidati mnogo crkava i samostana, megju kojim u Stonu samostan negda prozvan B. D. Ma- rije a potla sv. Nikole, za kalugjere sv, Va- silija. Sv. Sava, zna se da je bio regjen za Nadbiskupa g. 1221.i da preminu g. 1237. To je i novi dokaz da nije mogao u stonj- skom samostanu ustrojit svoju biskupiju, jer je taj samostan sazidan nakon njegove smrti. (Slijedi). PRAVA CRVENA HRVATSKA rima, kad razabiremo pri tom, da nas iskreno i pošteno svjetuje? Zar se čovjeka ne po- zna u djelima? Jeli pak onda čudo, da je- dan takav čovjek, koji nam je želio biti pravi, iskreni prijatelj, te nam učiniti kakvo dobro, a mi mu na to odvraćali nepouzda- njem i crnom nezahvalnošću, je li, pitamo, čudo, da nas dotičnik kasnije ignorira i iz- bjegava naše prijateljstvo gdjegod nas su- sretne? Jeli onda čudo, da sve one lijepe misli namjerene, da svojim umnim silama pomogne paček podiči naš otok, da ih za- tomi za vazda? Eto u tomu leži najviše krivnje, da smo ostali nepoznati i zagone- tni i samom Dubrovniku. Bit ćemo iskreni, pak ćemo priznati, da bismo se tako vla- dali i sa g. Krilom, koji nas je tako lijepo prodičio pred svijetom, da samo on megju nami žive. Za nas bi bio nepouzdan, i ako hoćete dogon, kako smo krotili mnoge naše prijatelje, a to sve, jer nijesu Mljećani. Ža- losno, ali istinito. Dok iznesosmo jednu od naših najvećih mana kličemo iz harnog srca veleučenom profesoru Krili: Bog ti napla- tio trud i živio nam na dugo, te nas još koji put prodičio pred svijetom! — MNeko- liko Mljećana. Zagrebačko pismo. *) 6. V. | Universitet se jučer iselio, a cijeli se Za- | greb š njim na stanici oprostio. Bez buke \i vike, bez dugih i punih fraza govora u- \ložio se dostojanstven protest proti dana- |šnjoj tiraniji. Starčevićansko djaštvo poka- |zalo se na svojoj visini; pokazalo je, da se ono zna izdići nad strančarstvom, da je baš \ono napredno i kulturno, da ljubi slobodu, a silu mrzi. Ono je pošlo u štrajk, nč radi osobe Gjura Surmina ili Manojlovića, jer Bogu hvala, svak vrlo dobro zna, da zna- nost i nauka š njima neće baš mnogo iz- gubiti; ali je to uradilo radi svojih slobo- darskih ideja te je najjasnije posvjedočilo, da je starčevićanskoj akademskoj mladeži odurmo svako nasilje, ma od koga ono do- lazilo i proti komu bilo. A sad pak, kad se otvori umiversitet, neka profesori preda- vaju zidima i klupama. Ovo dakle umirovljenje Šurminovo, su- spenzija Manojlovićeva, štrajk djački, izgon iz Zagreba na dvije godine jednog starče- vićanskog djaka iz Dalmacije zaokupilo je i dojmilo se javnosti toliko, da nema vre- mena paziti, što Starčević-Pavelićeva «Hr- vatska Sloboda» piše. Meni je nekako ne- vjerojatno, na što su sve spali ljudi, koji su do jučer propovijedali moralne propovi- jedi, koji su mi tako lijepo govorili proti osobnostima, a učemu sam se š njima pol- puno slagao. Uzmi danas i otvori «Hrvat- sku Slobodu», pa čitaj, te ne nagješ li u njoj devet desetina proti Franku i frankov- cima, neka me se ne smatra poštenim čo- vjekom. Sada Peršić nazivlje sam sebe Star- čevićancem, premda je više puta nazvao An- tuna Starčevića čudakom i lugjakom, prem- da se približio obzorašima, premda mu ni- je mnogo stalo do Heiceg-Bosne. A što on piše, potpisuju i Starčevići i Pavelići. Pa kad sad usporedim ove ljude sa starim Fran- kom, pokazuje mi se on u svoj svojoj če- stitosti i plemenštini. «Toliko ste vi nad nama, da Vas mi zapravo ni ne razumije. mo» — rekao mu je bio na pomirbenoj večeri sam Pavelić, a to je istina. Sutra 7 ovoga mjeseca vijeće je Starče- vićeve stranke. Starčevići ga ne očekuju baš veselo. Uvjereni budite, da će ono zaklju- čiti ono, što bude od časti i koristi hrvat- skom narodu. *) List prima dragovoljno i donaša a ostaje u reservi, Domaće vijesti. Iz Starčevićeve Stranke Pra- va. Jučer po podne primismo iz Zagreba od našeg dopisnika ovaj brzojav: »Vijeće isključilo odmetnike iz stran- ke; izabralo Franka jednoglasno presje- dnikom. Odmetnici poraženi, osamljeni, Svi klubovi za maticu stranke“, Svi iz Zagreba! Tako su odlučili i ustavovili vrijedni naši sveučilištarci, kad su vidjeli kojom se bezobzirnosti i nasiljem tlače svete povlastice, tog matičnjaka, oda- kle izlazi sva naša mlada inteligencija, da usreći svoju obitelj i svoju domovinu; tog matičnjaka, koji je kako svetinja gledan i branjen kod svih kulturnih naroda. Duša nam raste, kad vidimo .naše vrle sveučili- štarce, gdje ustaju iz svijeh stranaka, keko jedan čovjek, i osugjuju silu esponenta ma- gjarske obijesti. Tako i valja: sebi osvjetla- še lice, nami pružaju tvrdi dokaz da će na- rod po njima izvojštiti svoje pravice, a tu- žnoj domovini dadoše primjer domovinskog prijegora i žrtvovanja. Živjeli naši akade- mičari! Do naroda je pak da ih izdrži u domoljubnom pregnuću. »Prava Pučka Slohoda““, Tako se zove pučki list, koji je počeo izlaziti u Šibeniku. Prvi je broj dosta dobro uregjen. Izlazi svake snbote; zapada K 2 na cijelu godinu. Pokrenuše ga ljudi zauzetni za puč- ko dobro, pa će zato «Prava Pučka Slobo- da» braniti, štititi i odvraćati mali puk od svih onih, koji ga samo u svoje nečiste svrhe hoće da izrabe, da u njemu razdor i smutnju siju na radost dušmana našega naroda. Osim toga taj će list svjetovati mali puk na svako dobro djelo i nastojanje, po- bugjivat će i jačati u njemu ljubav za do- movinu našu Hrvatsku, pa će po tome biti pravi pučki pravaški list, koji će bez su- mnje omiliti svakome pučaninu. Politički pregled. (Austrija). Rusini su vrlo nezadovoljni s novim namjesnikom galičkim. Oni ga po- znaju još od vremena, dok je bio podpre- sjednikom zem. školskog vijeća, te umiju cijeniti njegovo znanje, ali baš za to i nje- govu opasnost za svoje ciljeve. Uslijed toga izjavio je rusinski klub solidarno, da pro- svjeduje i proti osobi i proti načinu ime- Inovanja novog namjesnika D.ra Bobrzyn- \skoga. Vlada je pregovarala samo sa Po- ljacima i nije smatrala nuždnim, da čuje takogjer mnijenje Rusina. Rusinski klub mora upravo radi toga D.ra Bobrzinskoga sma- trali samo eksekutivnim organom poljskog kluba. Giede atentata na grofa Poiockoga klub je izjavio jednoglasno, da se taj očajni čin Sziczynskov mora smatrati posljedicom nesnosnog stanja, u koje su Rusini dospjeli u Galiciji. Poljaci, osobito konservativci, vrlo su zadovoljni s novim namjesnikom. Dr. Bobrzynski muž je odlučan i autorita- tivan, te neće dopustiti, da se narodne o- preke još više zaoštre, nego će nastojati, da ih izgladi. (Posebni vojni kabinel nadvojvode pri- jestolonasljednika). Nadvojvoda će Franjo Ferdinand doskora dobiti svoi posebni voj- ni kabinet, kojemu će biti pridjeljeni vrsni generalštopski časnici. | (Dunavsko-Jadranska željeznica). «Gior- |nale d'Italia» javlja, da predstoji sporazum \izmegju talijanske vlade i raznih novčanih \skupina za gradnju dunavsko-jadranske že- (ljeznice. Sveukupni potrebni kapital iznosi 1120 milijuna lira, a od tog bi preuzela ua \sebe Srbija 30, Franceska 45, a Italija 45. (Ispad «Tribune» proti Austriji). Rimska «Tribina» napađa ma najćštriji i najbezo- bzirniji .način austrijsku vojnu upravu i vanj- sko ministarstvo, što je zabranilo austrij- \skim časnicima sudjelovanje kod jašilačkog natjecanja u Rimu. «Tribuna» tvrdi, da je ta zabrana uzslijedila obzirom na Vatikan. | (Položaj u Macedoniji i Albaniji). Situa- \cija u Macedoniji se oteščaje. Albanija, na \koju cilja Italia, ponovno se uznemiruje. | Albanezi su odlučili, da ne dopuste ostati \u službi kršćanima, osim ako pregju na Islam, uslijed čega su se u prizrenskom okrugu \povratili u grad radnici, koji su radili po poljima u okolnoj ravnici. Pokušaj izmire- nja stranaka nije uspio. U Prizren je otišao general Ibrahim jpaša, da preuzme zapovjed- ništvo četa. U solunskoj provinciji Grci se spremaju na boj. Rek bi, da su na vidiku važni dogogiaji. keta rat rapa JS SA AJE SSA ala JES O Hrvatskom Radničkom Društvu «Napredak» čestitamo 10 godišnjicu sa željom, da se izvrši u svakom smjeru i narodnom i socialnom i društvenom dno što znači ime, koje društvo nosi. Žalimo osobito, da nečemo moći pri- sustvovati jer radi kratkoće vremena nijesmo se mogli pripremiti, Naš oda- slanik razjasnit će braći hrvatskim ra- dnicima potanje stvar. Sretno i u sto dobrih časa! Gradska kronika. Lične vijesti. Sinoć je prispio sa automobiličkim klubom g. Mirko pl. Pisačić Hižanovecki, Njemu u počast sinoć je «Gun- dulićeva» glazba otsvirala birani program red Hotel Imperialom. Deputacije naše stranke i svih pravaških društava pozdravile su plemenitog gosta. Danas će blagoizvoliti posjetiti sva mjesna pravaška društva, sutra polazi. Milomu plemenitom gostu kličemo: Dobro nam došao ! Gundulićeva“ akademija. Koo što smo predvigjali, ova je akademija sa svakog gledišta matkrilila sve dosadanje. I ako već sparno u kazalište se sjatio veliki broj pozvanika, da uzveličaju taj naš godi da se do sita pozabave i nagrade «Gundu- lića», a oni, te nemogoše bilo s čega doći |danomice šalju svoj obol za fond ove naše mz obljubljene i potrebite ustanove. Samo ono večer bez blokova palo je 1005 Kruna; od blokova se utržilo 800 Kruna a do sada je još stiglo 575 Kruna, svega skupa 2380; lijepa svota, kad se promisli da su to dali samo žulji našeg radnika, a i lijep dokaz koliko je «Gundulić» obljubljen. | zabavna strana je bila izabrana i obilna, tako, da su se morala ispustiti 2 komada sviranja, jer se ne bi bilo svršilo ni do dva sata. Kao vijesnica početka zabave «Gundulićeva» glazba obagje svirajući gradom i Pilama uz bengalsko svijetlo. Zabavu je otvorila krasna živa slika «Gundulićeva apotcoza», uregjena od gg. A. Matičević i R. Asić, koja je, u- sprkos tehničkim neprilikama na našoj po- zornici, krasno uspjela, te se morala dva puta ponoviti. Na uzvišenom mjestu sjedi neumrli pjesnik i spava a do njega vila badi ga, te mu pokazuje napredak njegova društva koje uprtim očima gleda velikog pjesnika. Podno prijestolja sjede 6 mladih muza, svaka sa svojim znakom u rukama. Barjaktar spušta na poklon društveni barjak a glazba svira hrvatsku himnu. Zatim se redalo pjevanje, deklamacije, sviranje orhe- stre, glazbe, tamburica, sve precizno i sa- vršeno, da je bila milota, čemu je najljepši dokaz bumo pljeskanje. Sve su se tačke morale ponoviti, osobito «Starčević» kora- čnica, «San ljubavi», orhestar «Rendeuzvous tamburice». Kako rekoh morala su se ispu- stiti 2 komada: «Mlin u crnoj šumi», gla- zba i «Proljeće» orhestar, jer je publika že- ljela, da što prije vidi naše vrijedne diletante u teškoj, ali lijepoj komediji «Dva gluha». I podignu se zastor ana pozornicu stupaju naši obljubijeni i poznati sa svoje vrsnoće diletanti: g. M. Rašica, g. A. Turina, g. N. Caput, g. M. Beasić, g. F. F. Kovačević. Smi- jehu ni kraja ni konca a burni pljesak bio je nagrada njihovoj vrsnoći i trudu. Veseli nas, da je opet u našim ljudima oživjela Hrvatska diletanska pozorišna družina i da nije uspjelo nekojim, da je zakopaju za u- vijeke radi svojih niskih svrha. Za presta- vom slijedilo je vučenje krasnih darova, pa večera a zatim ples, koji je trajao do 5 sati u jutro. Preko plesa svirao je društveni or- hestar. Zora davno zabijelila pa i sunce promolilo a nama se još nedalo iz kazali- šta, a i kako bi, kad ti oko puno svake miline a srce prepuno radosti. Da je zabava ovako neočekivano uspjela zasluga je vri- jedne Uprave, na čelu joj g. P. Orepića kao i radinog odbora. Ovdje nam je dužnost pohvaliti vrijednog učitelja g. V. Rahu, koji je znao tako usavršiti pjevanje i sviranje kao i vrle. gospogjice |. Baranović, sestre Kovačević, K. Mikasović, M. Orepić, J. Ma- tić, A. Vukičević, A. Mitrović, te gospodi Vučetić, pl. Serragli, Čingrija, prve jer su do- brohotno sudjelovale u tamburaškom zboru i živoj slici, a drugi u orhestru, a sve skupa, što nijesu žalili truda ni muke, da svojom preciznom izvedbom podignu još više glas našem «Gunduliću», pa im istodobno naj- ljepše zahvaljujemo sa strane Uprave. Na osobiti način u ime društvene Uprave hvala gg. vlasnicima loža, te su ustupili društvu svoje lože, uglednom g. Milišiću, koji je svoje izloge za izložbu krasnih darova naj- pripravnije «Gunduliću» ustupio, gospogii- cama, a osobito g.gjici L. Milišić, koje su se pobrinule za rasprodaju lutrijskih blo- kova. Hvala takogjer g. deklamatoru, koji nas je zanio svojom krasnom deklamacijom «Kameni svatovi» a osobito čuvstvenom Ba- dalićevom pjesmom «Majci», vrijednom i [obljubljenom slikaru g. J. Vučetiću, što je onako (fino maskirao diletante, ko što do sada nevigjesmo u našem kazalištu, vrlim diletantima, vrsnim pjevačima i vrijednim glazbarima. Trajna hvala cijenjenoj obitelji Serragli, pl. mnogopoštovanom g. Dum Matu Pišli, ugl. Upravi «Bošković» na uzajmlje- nim posudama cvijeća, te svim, koji su bilo kako doprinijeli da ova zabava onako veli- čanstveno uspije. Popis darova. Darovi za zabavu Hrv. Pjev. Glazb. Društva «Gundulić», dne 3. Maja 1908: 1). «Hrvatska Radnička Za- druga», vaz sa 5 čaša. 2). «Hrv. Rad. Za- dru», kočku. 3). «Hrv. Rad. Zadruga», ser- vis za rozolin sa 6 čaša. 4). N. N., dvije ručne radnje. 5). I. R., dva kvadrića. 6). Ljubiteljica = «Gundulićeve» glazbe, ručnu radnju. 7). N. N., jedan kušin, ručna ra- dnja. 8). Ljubitelj «Gundulićeve» glazbe, 15 knjiga sv. Jerolima. 9.) 1. K., jednu bom- bonieru. 10). Ljubitelj «Gundulićeve» glazbe, album za poezije. 11). Jelka Miller, ručnu radnju. 12). Mato Beasić, pilu trastora. 13). Kovačević sestre, tišleifer, ručna radnja. 14). Mulanović Niko, bocu Pelinkovac i Slivovic. 15). Pretner & Tošović, album za dopisni- ce. 16), Nike Guska, bocu «Carte Banche» i dvije «Amer Cognac», 17). Ivo Tezak, lulu. 18). Jele ud. Campagua, srebrni lanac. 19). Aleksandar Kiry, Ličku kapu. 20.) Da- nica Pavlin, kušin, ručna radnja. 21). Mery Orepić, sanduk, ručna radnja. 22.) Galjut- 'Bruer Antun, zemljani kip. 23). Glazbari