REDO S DA SST

a
i
1

 

Br. 168.

«A Trieste siamo tutti Italiani.» To je u-
vreda, kojom se Talijani Trsta neprestano
nabacuju dnevno na Slovence i Hrvate, U-
pozorujemo sve naše hrvatske, srpske i slo-
venske trgovce, koji rade sa tvrtkom Ra-
stelli & Co. u Trstu, na gornje retke i ua
sramotno njezino postupanje. Zar ta novac
naših trgovaca ide u džepove naših naro-
dnih dušmanina. Zato: Hrvati, Srbi i Slo-
venci kupujte samo u naših slovenskih tr-
govaca. Mi smo uvijek pripravni, ko se na
nas obrati, da ga uputimo za kupovanje na
dobre i poštene naše slavenske tvrtke. Tr-
šćanska štampa talijanska ovo dana prepo-
ruča Talijanima bojkot hrvatskim, srpskim
i slavenskim trgovcima u Trstu i Istri! Pa
zašto da se jednoć ne osvijestimo ? Zar mi
živimo od Talijana ? Ili Talijani živu od
nas? Primimo dobačenu nam rukavicu ! Od-
bijmo od sebe svakog putnika trgovačkog,
koji nije naš čovjek pak da vidimo, ko će
tanji kraj izvući. Pomagajmo naše ljude, a
tugjinu pokažimo vrata. To zahtjeva naš
ponos i naše rodoljublje! Budimo jednoč
i mi narod koji znamo cjeniti naš narodni
osjećaj, pak onda će nas i tugji narodi
cijeniti. Ako budemo tako radili koristiti
ćemo našoj mladeži, koji će na stotine i
stotine njih naći mjesta kod tršćanski tvrtka.
U Dalmaciji za kakovu malenkost sazivlju
se skupštine, a zašto se niko ne zauzme, da
se sazove jedna trgovačka skupština u ko-
jem gradu Dalmacije, te da se nešto odlu-
čna u ovom smislu zaključi? _
Dalmatinski trgovac, nastanjen u Trstu.

 

se o e

Vijesti iz naroda.
Iz Kotora.

(Milodari za Hrvatsku Bok. Glazbu).
Darovala je za fond Hrvatske Bok. Glazbe
ugl. općinska uprava iz Mula Kr. 25. —
Dalje sakupio je za istu svrhu g. Anton N.
Matković iz Gornje Lastve Kr. 16.80; u ve-
selom društvu sakupio g. M. Lui Kr. 9;
darovali gg.: D. Delso, J. Polovineo, J. De-
ković i F. Šmidt Kr. 8; u veselom društvu
sakupili gg.: A. Mitić i K. Dončić iz Mula
Kr. 5.62; darovao g. D. Delso Kr. 10 a sa-
kupio u veselom društvu Kr. 6.10; sakupio
u veselom društvu u Škaljarima g. Anton
Zambata Kr. 8; u veselom društvu sakupio
g. Josip Jakičević Kr. 6; u veselom društvu
kod g. Iva Poljaka sakupio g. Tripo Smo-
dlaka Kr. 5.60; N. N. darovao Kr. 2.60.
Svim darovateljima najljepše zahvaljuje U-
prava Hrv. Bok. Glazbe.

Iz Krapnja (kod Šibenika).

U br. 34. «Narodnog Lista» pod rubri-
kom «Narodno Gospodarstvo», izagje čla-
nak «Bogastvo u moru», prenešen iz lista
«Slova». Tu se čita doslovce ovo: «Vagje-
njem spužava bave se stanovnici sela Kra-
pnja blizu Šibenika, vozeći se duž cijelog
Jadranskog mora. Selo zasluži sa spužvama
godišnje do 60.000 Kruna». Ne samo sada
no višekrat mnogi su neistinitih stvari pi-
sali o tom lovljenju a svuda su isticali, da
lovom spužava Krapljanci lijepo dobivaju.
Ništa manje nego 60.000 Kr. Krapanj do-
biva na godinu za spužve! To bi onda svaka
obitelj morala dobiti 400 Kruna a svaka
glava 50 Kr., jer Krapanj ima 1200 duša,
a popriječno može se računati u obitelji
8 duša. Pa da nijesmo bogataši! A gdje
nam je još polje? Postat ćemo miljunaši !
Mi smo već početkom godine čitali ovo u
«Slovu» i veoma nas je uznemirila ova ne-

dnomu od starih srpskih ljetopisa čita se
da je sv. Sava osnovao biskupiju u Zahu-
miji, bez da se Ston imenuje. U drugom

* imenuje se Zahulmija i Ston; dočim se tvrdi

u trećemu, da je u Stonu stolovao biskup
Zahulmije i Zete. Lequien u svome radu:
«Oriens Christianus» brojeći svetosavske bi-
skupije piše: episćopos duodecim instituit
qui in monasterio morarentur. \susovac Mar-
tinov, Rus, u ljetopisu od njega pregleda-
nu pročita, da je sv. Sava ustrojio bisku-
piju in Chelmia in Stopa a ne in Stona in
templo B. M. V.

I sam Golubinski dvoji o istini narečenih
označivanja, opominjući da je još u staro
doba Ston bio stolica katoličkih biskupa.
Drže neki da grčko-istočni biskup imadijaše
svoju stolicu kod Nevesinja u crkvi B. D.
Marije, koja crkva ondje se negda vidjela i
do XVI.ga vijeka, pak otole prenesena u Tre-
binje u manastir Tvrdoš, a potle g. 1751-63. u
Mostar gdje je i sada. Pomenute srpske
tvrdnje o grčko-istočnoj biskupiji u Stonu
imale kakve god vrijednosti ili ne, jasno je
da proti njima protuslovi cijela dubrovačka
crkovna i gragjanska povijest. Nijedan du-
brovački kronista ne imenuje kakvagod stonj-

skog grčko-istočnog episkopa, u doba kad,

kako smo pisali, od IX. vijeka Stonjska bi- |

skupija može se dičit sa susljedicom svojih
katoličkih biskupa. Ne znaju se imena, prva
tri biskupa ali se poznaju njihovi odnošaji
sa rimskim Papam, i njihova pokornost ka-

 

istinitost, te smo je htjeli odmah pobiti, ali
radi nekojih razloga odustasmo. No sad,
kad to iznaša «N. L.» nemožemo šutiti, jer
bi onda cijenjeni čitatelji mogli reći: «Ah,
sretnog li mjesta Krapnja!» A vis. vlada
mogla bi opaziti: «Pase još tuže, da sami
nemogu sagraditi crkvu, školu i čatrnju, kad
na samim spužvama na godinu dobivaju
60.000 Kr.!» Ovo su razlozi, da čisto i bi-
stro rečemo: Ne, mi ovoliko ne dobivaino,
pa niti treći dio ovoga. Ma kako? Čujte!
Stavimo, da najviše ide na lov spužava 80-90
brodova. Lovljenje počimlje mjeseca ožujka,
a traje do svršetka rujna. Dakle više od pol
godine dva su čovjeka zaposlena u jednom
brodu. Pa ti ljudi kroz to pol godine ne
dobiju popriječno niti 160 Kruna. To je su-
mum. A ko će im platiti dug, kojim u Ši-
beniku uzmu kruha i ostale potrebite stvari ?
Koliki pako, osobiti tako zvani «vozači»
tek dobij 80 Kr. kroz to vrijeme? A koliki
opet ne mogu namiriti niti potroške, i tako
loveći na sunčanoj žegi, u strahu po život
kroz punih 6 mjeseca, kašnje kad dogju
kući moraju od drugih uzajmiti novac, da
namire troškove u Šibeniku? Pa kako da
se mi pomognemo spužvama, kad se s tim
našim trudom  okoriste veliki trgovci, koji
svršetkom lovljenja naripe u Krapanj (do-
ista to je bolje za Krapljance, nego da ih

sami vode u Trst), pa tu ih za nisku cijenu |

kupuju kod nas, te ih oni lijepo rafiniraju

i šalju u daleki svijet? Kad bi Vlada po-;

mogla i učinila, da se rafiniraju kod nas,
pa da ih mi, kao naš trud, šaljemo u svi-
jet, tada bi smo dobro stali, inače.....

S Mljeta.

Baš smo s velikom nasladom i radošću
čitali u «Pravoj» od 18. Aprila kritiku pu- |
topisne crtice «Šetnja po Mljetu» od vele- |
učenog profesura Krista Krile. Naša bi vruća |
želja bila, da veleučeni g. Krile štampa svoje
djelce u posebnu knjižicu. Zaista bi nas'|
Mljećane zadužio vječnom harnošću, a svi-|
jetu bi pružio prigode, da se upozna s lje- |
potama našeg otoka, pa tim doprinio, da |
se i na nj malko osvrne pažnja i briga.|
Zapušten je u svemu i po svemu, pa bi to |
djelce došlo baš zgodno, da bude kao svje- |
tlost, što će okriti majnuždnije potrebe na-|
šega otoka. Istina je, što «Prava» ističe, da/
se naš otok malo pozna, a to sa mnogo
presuda. Tomu smo mi Mljećani najviše |
krivi radi svoje sebičnosti. Dosle nijesmo |
imali domaćeg čovjeka, koji bi nas svijetu
upoznao i prikazao u pravom svjetlu, dok
smo nehajno i nezahvalno odbacivali sva- |
kog našeg prijatelja, koji ne bi bio Mljeća-
nin. Bili se našla koja amo nastanjena o-
soba, te nam želila dobro koli za naš otok
toli za nas same, mi bismo mu se poka-
zali nezahvalnim, paček protivnim, kad bi
nam se samo pružila i mala prigoda, ma
bila ona i bezrazložna. Pouzdavali smo se
uvijek u same sebe. Mislili smo, da ko nije
Mljećanin, da nas ne može pomoći, da nam
nije iskreni prijatelj, te da nam ne želi do-
bra. Pa i kad bismo bili obdareni kojim do-
brom, to smo gledali sumnjivim okom, te
promišljali, da nije i to učinjeno za kakvu
nam prevaru. Dok naprotiv samo smo se
pouzdavali u svoje ljude. Nu to bi bilo do-
bro i pohvalno, da su nam t' naši ljudi u-
čeni i kadri, da upravljaju s nama. Ma i
da jesu, zašto, čemu da odbacujemo ljubav
i požrtvovanost prijatelja?! Kad nam jedan
od ovih pokaziva svoju ljubav ne samo u
riječima, već i u djelima zašto onda, da ga
ne zaljubimo i da ga ne poslušamo u stva-

toličkim  mitropolitam latinskog obreda i
prisutnost jednoga od njih izkornim sabo-
rima one dobe. Istinito je da kad je Zahul-
mija pala pod tiranstvo patarensko pa i ci-
jeli poluotok pelješki, da je i stolica stonj-
ska češće ostajala bez svoga pastijera. Ipak
u takim okolnostima samo jednom silom
se uvuče raskolni biskup; dapače zna se
kako g. 1206. Petrislav, Pardika prozvan,
srditi Patarenac, zamoli dubrovačkoga Nad-
biskupa Leonarda, da nakon smrti stonj-
skog biskupa Donata, od njega prognana,
bude imenovati za novog stonjskog biskupa
jednog od dubrovačkijeh kanonika. Dogo-
vori izjaloviše se jer udarahu simonijom.
Trinaestoga vijeka, kako kažu dubrovački
spomenici, cijeli pelješki poluotok, a na nje-
mu Ston madasve, pretrpi teških nezgoda,
zbog nutrnjih borba zahumskih vladara, tako
da g. 1252. grad Ston u nekom spomeniku
spominje se kao razoren. Oko g. 1260. bi
opet sagragjen od. Jelene supruge Stjepana
Nemanića. Jelena rodom francuskinja bila
je pobožna katolikinja. Ona čini sazidati
mnogo crkava i samostana, megju kojim u
Stonu samostan negda prozvan B. D. Ma-
rije a potla sv. Nikole, za kalugjere sv, Va-
silija. Sv. Sava, zna se da je bio regjen za
Nadbiskupa g. 1221.i da preminu g. 1237.
To je i novi dokaz da nije mogao u stonj-
skom samostanu ustrojit svoju biskupiju,
jer je taj samostan sazidan nakon njegove

 

smrti. (Slijedi).

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

rima, kad razabiremo pri tom, da nas iskreno
i pošteno svjetuje? Zar se čovjeka ne po-
zna u djelima? Jeli pak onda čudo, da je-
dan takav čovjek, koji nam je želio biti
pravi, iskreni prijatelj, te nam učiniti kakvo
dobro, a mi mu na to odvraćali nepouzda-
njem i crnom nezahvalnošću, je li, pitamo,
čudo, da nas dotičnik kasnije ignorira i iz-
bjegava naše prijateljstvo gdjegod nas su-
sretne? Jeli onda čudo, da sve one lijepe
misli namjerene, da svojim umnim silama
pomogne paček podiči naš otok, da ih za-
tomi za vazda? Eto u tomu leži najviše
krivnje, da smo ostali nepoznati i zagone-
tni i samom Dubrovniku. Bit ćemo iskreni,
pak ćemo priznati, da bismo se tako vla-
dali i sa g. Krilom, koji nas je tako lijepo
prodičio pred svijetom, da samo on megju
nami žive. Za nas bi bio nepouzdan, i ako
hoćete dogon, kako smo krotili mnoge naše
prijatelje, a to sve, jer nijesu Mljećani. Ža-
losno, ali istinito. Dok iznesosmo jednu od
naših najvećih mana kličemo iz harnog srca
veleučenom profesoru Krili: Bog ti napla-
tio trud i živio nam na dugo, te nas još
koji put prodičio pred svijetom! — MNeko-
liko Mljećana.

 

 

Zagrebačko pismo. *)

6. V.

| Universitet se jučer iselio, a cijeli se Za-
| greb š njim na stanici oprostio. Bez buke
\i vike, bez dugih i punih fraza govora u-
\ložio se dostojanstven protest proti dana-
|šnjoj tiraniji. Starčevićansko djaštvo poka-
|zalo se na svojoj visini; pokazalo je, da se
ono zna izdići nad strančarstvom, da je baš
\ono napredno i kulturno, da ljubi slobodu,
a silu mrzi. Ono je pošlo u štrajk, nč radi
osobe Gjura Surmina ili Manojlovića, jer
Bogu hvala, svak vrlo dobro zna, da zna-
nost i nauka š njima neće baš mnogo iz-
gubiti; ali je to uradilo radi svojih slobo-
darskih ideja te je najjasnije posvjedočilo,
da je starčevićanskoj akademskoj mladeži
odurmo svako nasilje, ma od koga ono do-
lazilo i proti komu bilo. A sad pak, kad
se otvori umiversitet, neka profesori preda-
vaju zidima i klupama.

Ovo dakle umirovljenje Šurminovo, su-
spenzija Manojlovićeva, štrajk djački, izgon
iz Zagreba na dvije godine jednog starče-
vićanskog djaka iz Dalmacije zaokupilo je
i dojmilo se javnosti toliko, da nema vre-
mena paziti, što Starčević-Pavelićeva «Hr-
vatska Sloboda» piše. Meni je nekako ne-
vjerojatno, na što su sve spali ljudi, koji
su do jučer propovijedali moralne propovi-
jedi, koji su mi tako lijepo govorili proti
osobnostima, a učemu sam se š njima pol-
puno slagao. Uzmi danas i otvori «Hrvat-
sku Slobodu», pa čitaj, te ne nagješ li u
njoj devet desetina proti Franku i frankov-
cima, neka me se ne smatra poštenim čo-
vjekom. Sada Peršić nazivlje sam sebe Star-
čevićancem, premda je više puta nazvao An-
tuna Starčevića čudakom i lugjakom, prem-
da se približio obzorašima, premda mu ni-
je mnogo stalo do Heiceg-Bosne. A što on
piše, potpisuju i Starčevići i Pavelići. Pa
kad sad usporedim ove ljude sa starim Fran-
kom, pokazuje mi se on u svoj svojoj če-
stitosti i plemenštini. «Toliko ste vi nad
nama, da Vas mi zapravo ni ne razumije.
mo» — rekao mu je bio na pomirbenoj
večeri sam Pavelić, a to je istina.

Sutra 7 ovoga mjeseca vijeće je Starče-
vićeve stranke. Starčevići ga ne očekuju baš
veselo. Uvjereni budite, da će ono zaklju-
čiti ono, što bude od časti i koristi hrvat-
skom narodu.

*) List prima dragovoljno i donaša a ostaje
u reservi,

 

Domaće vijesti.

Iz Starčevićeve Stranke Pra-
va. Jučer po podne primismo iz Zagreba
od našeg dopisnika ovaj brzojav:

»Vijeće isključilo odmetnike iz stran-
ke; izabralo Franka jednoglasno presje-
dnikom. Odmetnici poraženi, osamljeni,
Svi klubovi za maticu stranke“,

Svi iz Zagreba! Tako su odlučili i
ustavovili vrijedni naši sveučilištarci, kad
su vidjeli kojom se bezobzirnosti i nasiljem
tlače svete povlastice, tog matičnjaka, oda-
kle izlazi sva naša mlada inteligencija, da
usreći svoju obitelj i svoju domovinu; tog
matičnjaka, koji je kako svetinja gledan i
branjen kod svih kulturnih naroda. Duša
nam raste, kad vidimo .naše vrle sveučili-
štarce, gdje ustaju iz svijeh stranaka, keko
jedan čovjek, i osugjuju silu esponenta ma-
gjarske obijesti. Tako i valja: sebi osvjetla-
še lice, nami pružaju tvrdi dokaz da će na-
rod po njima izvojštiti svoje pravice, a tu-
žnoj domovini dadoše primjer domovinskog
prijegora i žrtvovanja. Živjeli naši akade-
mičari! Do naroda je pak da ih izdrži u
domoljubnom pregnuću.

»Prava Pučka Slohoda““, Tako
se zove pučki list, koji je počeo izlaziti u
Šibeniku. Prvi je broj dosta dobro uregjen.
Izlazi svake snbote; zapada K 2 na cijelu
godinu. Pokrenuše ga ljudi zauzetni za puč-
ko dobro, pa će zato «Prava Pučka Slobo-
da» braniti, štititi i odvraćati mali puk od
svih onih, koji ga samo u svoje nečiste
svrhe hoće da izrabe, da u njemu razdor
i smutnju siju na radost dušmana našega
naroda. Osim toga taj će list svjetovati mali
puk na svako dobro djelo i nastojanje, po-
bugjivat će i jačati u njemu ljubav za do-
movinu našu Hrvatsku, pa će po tome biti
pravi pučki pravaški list, koji će bez su-
mnje omiliti svakome pučaninu.

Politički pregled.

(Austrija). Rusini su vrlo nezadovoljni
s novim namjesnikom galičkim. Oni ga po-
znaju još od vremena, dok je bio podpre-
sjednikom zem. školskog vijeća, te umiju
cijeniti njegovo znanje, ali baš za to i nje-
govu opasnost za svoje ciljeve. Uslijed toga
izjavio je rusinski klub solidarno, da pro-
svjeduje i proti osobi i proti načinu ime-
Inovanja novog namjesnika D.ra Bobrzyn-
\skoga. Vlada je pregovarala samo sa Po-
ljacima i nije smatrala nuždnim, da čuje
takogjer mnijenje Rusina. Rusinski klub mora
upravo radi toga D.ra Bobrzinskoga sma-
trali samo eksekutivnim organom poljskog
kluba. Giede atentata na grofa Poiockoga
klub je izjavio jednoglasno, da se taj očajni
čin Sziczynskov mora smatrati posljedicom
nesnosnog stanja, u koje su Rusini dospjeli
u Galiciji. Poljaci, osobito konservativci,
vrlo su zadovoljni s novim namjesnikom.
Dr. Bobrzynski muž je odlučan i autorita-
tivan, te neće dopustiti, da se narodne o-
preke još više zaoštre, nego će nastojati,
da ih izgladi.

 

(Posebni vojni kabinel nadvojvode pri-
jestolonasljednika). Nadvojvoda će Franjo
Ferdinand doskora dobiti svoi posebni voj-
ni kabinet, kojemu će biti pridjeljeni vrsni
generalštopski časnici.

 

| (Dunavsko-Jadranska željeznica). «Gior-
|nale d'Italia» javlja, da predstoji sporazum
\izmegju talijanske vlade i raznih novčanih
\skupina za gradnju dunavsko-jadranske že-
(ljeznice. Sveukupni potrebni kapital iznosi
1120 milijuna lira, a od tog bi preuzela ua
\sebe Srbija 30, Franceska 45, a Italija 45.

(Ispad «Tribune» proti Austriji). Rimska
«Tribina» napađa ma najćštriji i najbezo-
bzirniji .način austrijsku vojnu upravu i vanj-
sko ministarstvo, što je zabranilo austrij-
\skim časnicima sudjelovanje kod jašilačkog
natjecanja u Rimu. «Tribuna» tvrdi, da je
ta zabrana uzslijedila obzirom na Vatikan.

| (Položaj u Macedoniji i Albaniji). Situa-
\cija u Macedoniji se oteščaje. Albanija, na
\koju cilja Italia, ponovno se uznemiruje.
| Albanezi su odlučili, da ne dopuste ostati
\u službi kršćanima, osim ako pregju na Islam,
uslijed čega su se u prizrenskom okrugu
\povratili u grad radnici, koji su radili po
poljima u okolnoj ravnici. Pokušaj izmire-
nja stranaka nije uspio. U Prizren je otišao
general Ibrahim jpaša, da preuzme zapovjed-
ništvo četa. U solunskoj provinciji Grci se
spremaju na boj. Rek bi, da su na vidiku
važni dogogiaji.

keta rat rapa JS SA AJE SSA ala JES O

Hrvatskom Radničkom Društvu
«Napredak» čestitamo 10 godišnjicu
sa željom, da se izvrši u svakom smjeru
i narodnom i socialnom i društvenom
dno što znači ime, koje društvo nosi.
Žalimo osobito, da nečemo moći pri-
sustvovati jer radi kratkoće vremena
nijesmo se mogli pripremiti, Naš oda-
slanik razjasnit će braći hrvatskim ra-
dnicima potanje stvar. Sretno i u sto
dobrih časa!

 

Gradska kronika.

Lične vijesti. Sinoć je prispio sa
automobiličkim klubom g. Mirko pl. Pisačić
Hižanovecki, Njemu u počast sinoć je «Gun-
dulićeva» glazba otsvirala birani program
red Hotel Imperialom. Deputacije naše
stranke i svih pravaških društava pozdravile
su plemenitog gosta. Danas će blagoizvoliti
posjetiti sva mjesna pravaška društva, sutra
polazi. Milomu plemenitom gostu kličemo:
Dobro nam došao !

Gundulićeva“ akademija. Koo
što smo predvigjali, ova je akademija sa
svakog gledišta matkrilila sve dosadanje.
I ako već sparno u kazalište se sjatio veliki
broj pozvanika, da uzveličaju taj naš godi
da se do sita pozabave i nagrade «Gundu-
lića», a oni, te nemogoše bilo s čega doći
|danomice šalju svoj obol za fond ove naše

mz

 

 

obljubljene i potrebite ustanove. Samo ono
večer bez blokova palo je 1005 Kruna; od
blokova se utržilo 800 Kruna a do sada je
još stiglo 575 Kruna, svega skupa 2380;
lijepa svota, kad se promisli da su to dali
samo žulji našeg radnika, a i lijep dokaz
koliko je «Gundulić» obljubljen. | zabavna
strana je bila izabrana i obilna, tako, da
su se morala ispustiti 2 komada sviranja,
jer se ne bi bilo svršilo ni do dva sata.
Kao vijesnica početka zabave «Gundulićeva»
glazba obagje svirajući gradom i Pilama uz
bengalsko svijetlo. Zabavu je otvorila krasna
živa slika «Gundulićeva apotcoza», uregjena
od gg. A. Matičević i R. Asić, koja je, u-
sprkos tehničkim neprilikama na našoj po-
zornici, krasno uspjela, te se morala dva
puta ponoviti. Na uzvišenom mjestu sjedi
neumrli pjesnik i spava a do njega vila
badi ga, te mu pokazuje napredak njegova
društva koje uprtim očima gleda velikog
pjesnika. Podno prijestolja sjede 6 mladih
muza, svaka sa svojim znakom u rukama.
Barjaktar spušta na poklon društveni barjak
a glazba svira hrvatsku himnu. Zatim se
redalo pjevanje, deklamacije, sviranje orhe-
stre, glazbe, tamburica, sve precizno i sa-
vršeno, da je bila milota, čemu je najljepši
dokaz bumo pljeskanje. Sve su se tačke
morale ponoviti, osobito «Starčević» kora-
čnica, «San ljubavi», orhestar «Rendeuzvous
tamburice». Kako rekoh morala su se ispu-
stiti 2 komada: «Mlin u crnoj šumi», gla-
zba i «Proljeće» orhestar, jer je publika že-
ljela, da što prije vidi naše vrijedne diletante
u teškoj, ali lijepoj komediji «Dva gluha».
I podignu se zastor ana pozornicu stupaju
naši obljubijeni i poznati sa svoje vrsnoće
diletanti: g. M. Rašica, g. A. Turina, g. N.
Caput, g. M. Beasić, g. F. F. Kovačević. Smi-
jehu ni kraja ni konca a burni pljesak bio
je nagrada njihovoj vrsnoći i trudu. Veseli
nas, da je opet u našim ljudima oživjela
Hrvatska diletanska pozorišna družina i da
nije uspjelo nekojim, da je zakopaju za u-
vijeke radi svojih niskih svrha. Za presta-
vom slijedilo je vučenje krasnih darova, pa
večera a zatim ples, koji je trajao do 5 sati
u jutro. Preko plesa svirao je društveni or-
hestar. Zora davno zabijelila pa i sunce
promolilo a nama se još nedalo iz kazali-
šta, a i kako bi, kad ti oko puno svake
miline a srce prepuno radosti. Da je zabava
ovako neočekivano uspjela zasluga je vri-
jedne Uprave, na čelu joj g. P. Orepića kao
i radinog odbora. Ovdje nam je dužnost
pohvaliti vrijednog učitelja g. V. Rahu, koji
je znao tako usavršiti pjevanje i sviranje
kao i vrle. gospogjice |. Baranović, sestre
Kovačević, K. Mikasović, M. Orepić, J. Ma-
tić, A. Vukičević, A. Mitrović, te gospodi
Vučetić, pl. Serragli, Čingrija, prve jer su do-
brohotno sudjelovale u tamburaškom zboru
i živoj slici, a drugi u orhestru, a sve skupa,
što nijesu žalili truda ni muke, da svojom
preciznom izvedbom podignu još više glas
našem «Gunduliću», pa im istodobno naj-
ljepše zahvaljujemo sa strane Uprave. Na
osobiti način u ime društvene Uprave hvala
gg. vlasnicima loža, te su ustupili društvu
svoje lože, uglednom g. Milišiću, koji je
svoje izloge za izložbu krasnih darova naj-
pripravnije «Gunduliću» ustupio, gospogii-
cama, a osobito g.gjici L. Milišić, koje su
se pobrinule za rasprodaju lutrijskih blo-
kova. Hvala takogjer g. deklamatoru, koji
nas je zanio svojom krasnom deklamacijom
«Kameni svatovi» a osobito čuvstvenom Ba-
dalićevom pjesmom «Majci», vrijednom i

[obljubljenom slikaru g. J. Vučetiću, što je

onako (fino maskirao diletante, ko što do
sada nevigjesmo u našem kazalištu, vrlim
diletantima, vrsnim pjevačima i vrijednim
glazbarima. Trajna hvala cijenjenoj obitelji
Serragli, pl. mnogopoštovanom g. Dum Matu
Pišli, ugl. Upravi «Bošković» na uzajmlje-
nim posudama cvijeća, te svim, koji su bilo
kako doprinijeli da ova zabava onako veli-
čanstveno uspije.

Popis darova. Darovi za zabavu
Hrv. Pjev. Glazb. Društva «Gundulić», dne
3. Maja 1908: 1). «Hrvatska Radnička Za-
druga», vaz sa 5 čaša. 2). «Hrv. Rad. Za-
dru», kočku. 3). «Hrv. Rad. Zadruga», ser-
vis za rozolin sa 6 čaša. 4). N. N., dvije
ručne radnje. 5). I. R., dva kvadrića. 6).
Ljubiteljica = «Gundulićeve» glazbe, ručnu
radnju. 7). N. N., jedan kušin, ručna ra-
dnja. 8). Ljubitelj «Gundulićeve» glazbe, 15
knjiga sv. Jerolima. 9.) 1. K., jednu bom-
bonieru. 10). Ljubitelj «Gundulićeve» glazbe,
album za poezije. 11). Jelka Miller, ručnu
radnju. 12). Mato Beasić, pilu trastora. 13).
Kovačević sestre, tišleifer, ručna radnja. 14).
Mulanović Niko, bocu Pelinkovac i Slivovic.
15). Pretner & Tošović, album za dopisni-
ce. 16), Nike Guska, bocu «Carte Banche»
i dvije «Amer Cognac», 17). Ivo Tezak,
lulu. 18). Jele ud. Campagua, srebrni lanac.
19). Aleksandar Kiry, Ličku kapu. 20.) Da-
nica Pavlin, kušin, ručna radnja. 21). Mery
Orepić, sanduk, ručna radnja. 22.) Galjut-
'Bruer Antun, zemljani kip. 23). Glazbari