o g ' vo“ R2 PRAVA CRVENA HRVATSKA i morao poći u segeđinski zatvor. Mladi | S Pelješkog Rata. Hurban je urednik poznatih slovačkih novina (Luke i putevi). Ko pozna dobro naš Rat, ispita osposobljenja, jer ono «provizorno» | »Narodnije Novini«. Državni odvjetnik nije mora mirne duše ustvrditi da je velika nu- poslije ispita esposobljenja suvišno bi bilo htio da primi drugoga da odgovara, već za žda urediti saobraćaj, a to u ona mjesta u zakonu i spominjati, da se ubraja u mi- prevod mora da odgovara urednik, a ovo gdje se križaju najviše prometni narodni in- rovinu, kad na mirovinu i onako ima prava je bio prevod pisma Bjernsonovoga iz no- teresi, a zato treba nepristranih i zauzetnih onaj, koji je položio ispit osposobljenja i vina, za koje nijesu mikoga pozvali na odgo- | ljudi. Općina Trpanj svakome je poznato da je definitivno namješten, pa se i broji vor. To je ono, kad je i »Branik« donio da je njezina luka Trpanj, što se neda po- mirovina od dana ispita osposobljenja; stoga | prost prevod jedne bilješke iz »Pesier Lojda« | reći, dakle \akovu zagonetku lako je riješiti je $. 40. pokraj. zakona manjkav prema pa njegov urednik g. Perić morao poći u|isto i Općine Janjine : Drače i Trstenik, to $. 56. državn. zakona, pa bi ga valjalo o- Segedin. Da znate, kakvu je teoriju postavio je saobraćajni položaj pučavstva, koje se vako popuniti, da glasi: «Proračunivo vri- | državni odvjetnik pri parnici Hurbanovoj ? mora vezati po što po to. Nu mnogo je in- jeme službe je ono, što progje iza ispita Istina — reče — to je prevod iz magjarskih teresantnije da se pozabavimo o središnjoj zrelosti kod koje javne učionice, i to, kad novina, ali magjarske novine odlučno su | Općini Kune, koja svoju prirodnu luku u se položi ispit osposobljenja, te dobije de- pobijale pismo Bjermsonovo. Šta velite na|jednu riječ nema, jer luka Crkvice nije luka finitivno namještenje». Po tome je posve to? Dakle Slovaci i drugi nemagjarski na- po prirodi nego na silu, i to samo za male pravo, da i petogodišnje doplate (quinque- | rodi treba da pobijaju ono, što se u nji- lagje uz slabo pristanište, dakle o tomu nija) budu počinjati s prvim danom nastupa kovu korist u inozemstvu piše! Tu komen- hema ni govora — a izlaz općinara Kune provizorne službe, kako je to i prije pokra- tara ne treba. je u glavnom Trpanj i Trstenik. Ponukalo jinsko-školsko vijeće doznačivalo stalnim I poznatoga slovačkoga rodoljuba Hlinku "as je da SVO prietna, čujući da s. do brzo podučiteljima, pa je posve pravo, da se i ponovo osudiše, radi «bunjenja». Hlinka bil saslušani seoski zborovi te općinsko Vi- vr. 169. Yma ubrojiti i «provizorno vrijeme» u mei rovinu; to bi se imalo razumjeti ono prije. ova manjkavost u zakonu čim prije uredi, :sada ima da izdrži četiri godine zatvora! jeće u Kuni radi općinskih puteva. Hoće li preinačivši prvu tačku $. 4. pokr. zakona On je slaboga fizičkoga sastava, a tako isto 94/12. 1905. ovako: «Svi učitelji i učiteljice, i mladi Hurban. Hlinku je branio sam sta- koji su, iza ispita osposobljenja, zadovo- ri dr. Mudronj, koji je u svojoj 74.0j godi- ljavajući svojim radom, služili za pet go- ni iz Sv. Martina došao u Budimpeštu ra- dina zasebice u općim javnim pučkim ško- di Hlinkine obrane, ali nije ništa pomoglo. lama, imati će pravo na doplatu, koja po- činje s prvim danom provizorne službe» U saborskoj sjednici 11. novembra 1905. pri posebnoj raspravi zakon. osnove, bio je velezaslužni zastupnik Prodan iznio predlog, '* da se «mjesni doplatak» od Kr. 50 doznači svima učiteljima i učiteljicama i u onim mjestima sa manje od 1.000 stanovnika, kako je bilo i u osnovi od g. 1903., koja. se je, na žalost, u mnogočem stegnula; ali| žalibože taj njegov pravedni prediog propao, je radi toga, što se je reklo, da je nepra-| vedan; a kako se je moglo prihvatiti pre-' dlog, da ženi nadučitelja pripada «mjesni | doplatak», ako kao nadučiteljica službuje u| istome mjestu, kad joj muž već ima stan u | Vijesti iz naroda. S Mljeta. Zadnji nas dopis u našoj cijenjenoj «Pra- voj» nuka, da nešto popravimo barem po našem mnijenju. Dopisnik htio bi baciti kri- vnju na sve nas, što nijesmo znali steći lju- bav koje osobe amo nastanjene, jer da smo sumnjivim okom pratili svaki rad takovih i se nać g. načeluik u ovom pitanju nepri- siran, to će budućnost dokazati. Mislimo da bi želja cjelokupnog pućanstva bila, da se imenuju općinskim putevima od granice Trpnja do granice Trstenika ie od Potomlja do Crkvica sa svezom Potomlje do odlomka Prizdrine4i Pijavičina, i isto udovoljiti sta- novnicima Podobuča i Osobljave te 1iz žitvu naroda priličnim zajmom i pomoću Vlade, radnju izvesti. Ako bi se u protivnom samo vezalo sa Kunom, tad bi imalo Potomlje svoja dva kilometra puta, Pijavičino osamsto metara, Oskorušno peisto, Prizdrine osamsto a sama Kuna okolo šest kilometara a slu- čajuo do Crkvica i šesnaest; dakle hoće li, | oni što su poznati da riješe ovaj posao zaati | \ima svoje propagatore, pa kako da i oni pe \budu sa znakovima ? | još govore neki smi- ješni ljudi, da ovdje nema veliko-srpske pro- pagande.» Magjarska obavijest. Pred ad se je vrijeme obratilo ravnateljstvo budim- peštanske klinike na kotarsku oblast u Vi- rovitici sa upitom, na koji je oblast, po za- konu odgovorila hrvatski. Ravnateljstvo kli- nike povratilo je spis koitarskoj oblasti uz motivaciju «jer niti odgovor uslijedio u sve- opće poznatom evropejskom jeziku niti u službenom jeziku krune Sv. Stjepana»!!! Pokr. bonice. Iz Kotora (uže se, da je nazad tri godine sabor ovlastio, da se što prije gradi bonica u Kotoru, pak od svega ništa. Ništa kao i u Spljetu, a 9 je godina da je i sabor odlučio da ju gradi. U Trstu osnovano je novo špedicijsko komisijonalno društvo «Balkan». Ovo je društvo naše, slavensko, podupire ga «Ja- dranska Banka». Osnovuia mu je glavnica od 100:000 kruna. Bosanski duhan poskupljuje. Kako iz Mostara javljaju, imao bi bosansko- hercegovački duhan u skoro vrijeme znatno poskočiti. Hrvatsko pripomoćčno društvo u Beču izabralo je na glavnoj skupštini 4. travnja 1908. za nastajuće tri gonine ovaj odbor: Predsjednik: Slavko Urpani, c. i k. dvorski tajnik u kabinetskoj kancelariji Njeg. Velič.; Potpresjednik: Ivan Gutunić, trgovac vinom; Tajnik Dr. lgujat Katalinić, sudski pristav na vrhovnom sudištu; Blagajnik: Dr. Frano Gospodnetić, minist. koncepista u minist. fin.; Odbornici: Dr. Tomo Malić, God. IV. koristan za našu književnost, ili za ono, za- što je pozvana. Dosta je pročitati pripovi- jest pod naslovom «Maison Tellier», da i ne spominjem one druge — jednake njoj i ako ima i bisera, pak ćeš se crveniti od modernizma. Žaliti je, da baš u današnje dane kad naša književnost puno trpi i nazaduje radi političke kiige itd. . . . i ako se zar poja- vi koja mrvica napretka na prosvjetnom po- lju, mora biti i ona okužena! Narodu 'na- šem nije ni u krvi, ni u potrebi znati kako bludnice vode svoj posao, a još manje pri- ljepčivu tjelesnu razvratnost, koja omamlju- je i opija do strasti tražeći maslade u o- skvrauću morala; narodu treba žive podia- žice za neophodno nuždne i plemenite svr- he, koje će ga privikavati trijeznu, poštenu i koristonosnu radu po nj i po domovinu. Ug.-Hrvatsko parobr. društvo javlja nam, da je počam od 10 ov. mj. br- zi parobrod od Ponedjelnika počeo da kre- će i Korčulu na dolasku i povratku iz Ri- jeke, jednako kao i oni brze pruge od U- tornika i Cetvrtka. Dalmatinski Težak“. Prinamo: Zbog raznih protivština morala je Uprava |Viwarske Udružbe u maju pr. godine obu- staviti izdavanje lista «Dalmatinski Težak», Našim smo pretplatnicima tako ostali du- žni uplaćenu pretplatu. Uvjererii, da je po- trebit jedan gospodarski list za pouku na- šeg težaka, koji hvala Bogu traži sve više stručne naobrazbe, te videći da nemamo siručnog glasila za nepristranu kritiku jav- nog rada na gospodarstvenom polju, odlu- čili smo nastaviti s izdavanjem rečenog li- sta. List će biti neovisan kao do sada. Ne bili im nezahvalni, a to sve, što nijesu Mlje- se yzdržati na svom mjestu, ne znamo, to ćani. Po našem mnijenju mi bismo ragje će se kašnje vigjeti. Nu jaoh ti ga onomu rekli, da ako se je u istinu tako podnio goga buđu potomci kleti! Sveza sa Kunom | ovaj otok, da ipak krivnja ne pada na sveg ga nikakovog gledišta ne koristi Rćan- nas, nego na neke, koji bi hotjeli biti naši skom narodu ni njegovim probitcima. Na- profesor; Ivo Klemenčić, financij, koncepi- sta; Valentin Vouk, cand. philos.; [Ivo Grbić, cand. ingen. Revizori: Dr. Vladislav Vranjican, odvjetnički kandidat; Eugen Paut, će primali pripoinoći od nikoga. Uzdržava- ti će se samo pretplatoim. Za to će bit' ne- pristranim braniccem težačkih i gospodar- skih interesa. Da posao bude jednostavniji linžimir i Dr. Josip Nagy, archiv., asistent | naravi ili uživa stanarinu (da nije to bilo | Yedritelji. Ovi bi graknuli na svakoga ma“ rod hoće da bude sveza puleva u smijeru po stričevima i po babovima?) i | Pustilo se je ragje, da mnogobrojni siro- mašniji učitelji i učiteljice, koji imaju sreću, da učiteljuju pri školama, gdje nijesu sijela Općinskih Upraviteljstva ili koja broje ma- nje od 1.000 stanovnika, kubure bez prava na ikakav «mjesni doplatak», kao što je to kod pučkih škola: Doli na Hvaru, Groblje, Vrbanj, Svirče, Vrisnik, Pitve, Gdinj, Bo- gomolje, Sućuraj i. t. d. Mi nijesmo proti tome, da ženi nadučitelja bude doznačen «mjesni doplatak» nego zahtijevamo, da svi ostali učitelji i učiteljice budu izjednačeni u uživanju i «mjesnog doplatka», jer je ovo jedina tačka, u kojoj pučko učiteljstvo nije izjednačeno u berivi- ma! Sasvim je malen «mjesni doplatak» od Kr. 50, te je posve opravdan i za ove učitelje «mjesni doplatak» od Kr. 120 go- dišnjih. Ni u najzabitnijem selu nemože se više danas naći stan ni za 10 Kr. mjesečno, budući su vlasnici kuća opterećeni u plaća- nju «prevelike obrtne dohodarine,» s toga bi trebalo što prije u $. 7. pokraj. zakona 25/19 1905. na svrsi 4.6 tačke promijenuti ovako : «a za ostala mjesta, bila cijela općina ili ne, svima učiteljima i učiteljicaima, kandi- datima i kandidatkinjama pripada «mjesni doplatak» od godišnjih Kr. 120». Petu tačku istoga $. trebalo bi onda ispustiti. Čim učitelji pogju u mirovinu, gube sta- šega prijatelja, netom bi vidjeli, da im može | ovaj pomrsiti njihove račune. Tada bi po-| čeli na vas mah klevetati, mrziti, te bi se većina od nas pustila zavesti od tih naših dobrijana. Napomenut ćemo samo jedan do- kaz. Ko nezna za onu gadnu pisaniju u «Crvenoj» proti Don Vicku Lisičaru, župni- ku Maranovića? Koliko li se nije lagalo i klevetalo, a to sve jer je preporučao prigo- dom zadnjih izbora, da se glasuje za čo- vjeka, koji nije bio po čudi osobito našoj: dvojici, trojici, kojima je sijelo Babinopolje | i Blato! A zašto takovo njihovo ponašanje? Jer bi htjeli, da i dalje ostanu uzde u nji- hovim rukama, a nas voditi kamo oni hoće. S druge pak strane trguju s brašnom, u- ljem, buhačem, pak im je lašnje trgovati s nama, koji smo pod njihovu vlast ili u- pliv. Bilo bi dobro, da se koji nagje, te bi pokazao na svjetlo, kako ti naši dobročinci znadu davati na dug vreču («sakun») muke ili novca, pak iznijeti s kojom dobiti znaju sisati svoje Mljećane! Jasno bi onda bilo, da oni i ako su Mljećani, da nijesu drugo nego naši krvnici što nas kolju bez noža. Takvi su ti naši tobožnji vedritelji «Crvene Hrvatske», piskarali i farizejci, koji infamno viču i kriču. Nu sad im je uzalud. Njihove klevete padaju na sama njihova i onako već besramna lica. $S kojim iarizejskim sred- stvima znaju se služiti dobro je i ovo sli- jedeće istaknuti. U «Crvenoj Hrvatskoj» br. 37. narinu; s toga je od nephodne potrebe, da im se otštete, doplatci u ime stanarine i bio je jedan dopis s našeg otoka. U njemu se kleveće smušeniim ali i vraškim načinom proti jednom od naših svećenika. Ko po- Domaće vijesti. koji ga vodi u prirodne luke, a to su T:-|79 minist, financ. panj i Trstenik, inače imenuje li se općin- | Dorbićevo evangjelje. Pišu nam skim pulem samo sveza sa Kunom, tim bi iz Zadra: Nazad dana boravio je u Zadru se nanijela velika nepravda cijelom narodu. | g. Dorbić, taj spljetski «velikan», jer tako Ali nadamo se, da će svrnut pažnju i izvau (se mora uzeti po mrvicama njegovih misli, centralizacije i tim prisvojiti narod uz svoju a osobito po naglasu, da je on «uvjerio» plemenitu misao. O gg. Prisjednicima i Vi-|sve spljetske liječnike, odvjetnik: itd. mu- jećnicima ne- govorimo, jer smo uvjereni da dre glave o «spasonosnoj» svojoj nauci. su u svemu poslušni. Ovoliko za sada a o Dakako, tu nauku nije ispovijedao, no je konačnom uspjehu ćemo javiti. — Vitez. \ipak zadnju izreku svoga evangjelja rekao: «Kršćanska vjera jest nešto najpogubnije za |dalmatinske Hrvate, i ona će biti onaj za- \dnji udarac koji će ih u grob strmoglaviti». 90-todišnjica Ivana vit. Trn-! Na ovo ludovanje suvišno je odgovarati; skoga. Dne 30. pr. mj. proslavio je če. dosta je samo čestitati Spljetu na toj ste- dno u bijelom Zagrebu, dični starina, knji. | Čevini 0 a g Dorbiću preporičili da kriti- ževnik Ivan vit. Traski, rijetki god. 90-go- zujuć gojetame posveti se njihovom obra- dišnji rogjendan. Tom je prilikom predao | Cenju ako za to ima odgoja i sposobnosti, upraviui odbor književnoga društva sv. ije [R0 SV NN ara Sofe ronima prekrasno izragjenu «Spomenicu» P : INGEDSNI JAROONNN SRIMA, jer tim dokazuje da je i on ono dijete — sa prikladnim napisom, sonetom profesora (10, iu Mo re a O < e ; a F. Rožić-a, te potpisima od članova uprav. : : , MJE # | već iz dobre namjere. odbora. | Ni brige te, sivi tiću — Kara. Živio nam još dugo godina zaslužni Trn- | 'gjorgjeviću — u Zagrebu! Jedan očevidac javlja «Ustavnosti»: Poslije vos- ski! Dao mu Bog dočekati stotu godinu! CMA ARE ija, otsluženog u ovdješnjoj pravo- objelodanio odbor za podignuće spomenika | 3110I orijelre jad dan pravoslavnog U- Don Mihovilu Pavlinoviću. Pošto je pok. Don: : i M EE skupina ljudi i Mihovio bio godine 1887. sahranjen privre- p! koi pođiga ii sx Mi smo s tobom voditi će upravu i administraciju lista do- sadanji stručni urednik g. Šimun Lovrić u Trogiru. Njemu se valja obratiti za sve što spada na list. Ko je već uplatio pretplatu, primali će redovito list svakog mjeseca, a oni koji nijesu još platili, moljeni su da to učine čim prije. — U Splitu, 30. Aprila 1908. — Uprava «Vinarske Udružbe» za Dalmaciju. Politički pregled. (Kraljev jubilej). Ovih su daga Njeg. Ve- ličanstvu dijelom brzojavno, dijelom pismeno čestitali vladarski jubilej: talijanski kralj Vi- ktor Emenuel, španjolski kralj Alfonso, por- tugalski kralj Manuel i kraljica Amelija, kra- ljica Charlotta wiirttemberška, vojvoda Er- nest od Sachsen-Altenburga, Adelajda voj- votkinja Sachsen-Alienburška, princ Fridrik Leopold pruski i supruga mu Louisa, princ Fridrik Henrik pruski, vojvoda Gjuro od Sachsen-Meiningena, vojvoda Karl Eduard od Sachsen-Koburg-Gothe, princ Ruprecht bavarski, Filip vojvoda Orleanski, knez Vilim Hohenzolleru, Karl Giinther. knez Schwarz- burg. — «Nordd. allgem. Zeitung» piše po- vodoin nedavnoga boravka cara Vilima i njemačkih saveznih knezova u Beču: «Go- vorima, što ih izmjeniše Njihova Veličanstva, car-kralj Franjo Josip i njemački car Vilim, u divnom se je skladu pridružio brzojavni pozdrav talijanskoga kralja Viktora Emanu- metrio u privatnom grobu i to nedoličnom za smrtne ostanke pokojnika, odbor je sma- | Petre Karagjorgjeviću, trao svojom dužnošću, da mu najprije sa-, Kada kucne onaj čas, gradi pristojnu grobnicu i podigne čedni/ Zovi samo eto nas!» ela. Kralj Viktor Emanuel posvjedočio je, \da u duhu boravi na mjestu, gdje su se mjesni doplatci «ubroje u mirovinu — na- ravno prama izvršenim godinam njihove | zla amošnje prilike reći će, da to smijera službe». \na Don Vicka Lisičara, A sad čujte. Kad se Ako je od potrebe drugim činovnicima, da pročita taj dopis, reklo bi se, da je napisao im se sniže godine službe na trideset, te koji iz župe Maranovića, gdje župnikuje su nekoji to već i postigli, onda je tim vi- Don Vicko. Očito je, da je namjera bila za- še potrebnije i opravdanije, da se pučkim vaditi njega i Peša, koji mu je otprije bio adaš- | najveći i može se reći jedini protivnik u samo njegovoj župi, što bi ga kadgod zakinuo u iza kako su bili podmireni svi troškovi, po- \ «Crvenoj». Ali g. Peš dade pismenu izjavu. a će sva ova naša životna Don Vicku Lisičaru izjavljujuć istini na čast, kao temeljna glavnica za spomenik. Dan učiteljima sniže godine službe od s njih 38 na 30 godina, jer oni nerade perom, nego i prsima! Stalni smo, pitanja domorodno naše zastupstvo u prvom ovogodišnjem saborskom zasjedanju staviti u potpuni sklad prema $.55. državnog za- kona 1869. sadašnjim skupim «životnim namirnicama i novom godišnjem» državnom doprinosku za pučko školstvo u Dalmaci- ji, u eri saniranja zemaljskih financija, e da već jednom prestanu i jadikovke Dal- matinskih pučkih učitelja, obezbijedivši ih konačno u njihovom ekonomičnom stanju i prama učiteljstvu drugih pokrajina naše države. Skup pučkih učitelja. Bolesni rodoljubi u tamnici. »Evropska“ Magjarska !! Spljetsko »Naše Jedinstvo» donaša iz No- vog Sada ovaj dopis: Mladi, čestiti slovački rodoljub Vladimir Hurban-Vajanski, sin poznatoga slovačkog pjesnika i rodoljuba Svetozara Hurbana-Vajanskoga, osugjen je od porotnoga Peštanskog suđa na dva mje- seca zatvora i 1200 kruna globe. Branio ga je d.r Milan Ivanka. Parnica je sasvim slična da za onaj dopis nije znao dok ga nije u zlike svi župljani ljube svog Don Vicka. Oni su znali na sami glas, da će im biti premješten, poslati dva puta (pamtite kle- vetnici i smutljivci!) molbu na Biskupa pot- pisanu od svih domaćina cijele župe, da im ne primjesti Don Vicka. To bi bili i sad učinili, naime dali jednu izjavu svojim pot- pisima proti onom piskaralu «Crvene», koji se krije, da je iz župe Maranovića, a kad tamo iz Babinapolja — Blata. Nu Don Vi- cko neće za to ni da čuje, njemu je dosta naša ljubav, te neće da se osvrće ni naj- manje na one proste kleveinike, a, mimo- gred budi rečeno, nama su dosta ne samo njegove dobre riječi i savjeti, već i pleme- nita djela, što je učinio kroz ovo malo vre- mena. Eto dakle kako znaju ti naši guli- kože i smutljivci rovariti i opsjenjivati. Iz svega ovogu htjeli smo dakle odbaciti od nas onu manu, što je htio dopisnik pripi- sati možda u najboljoj namjeri svima nama kao ona, kad je urednik »Branika« osugjen «Crvenoj» pročitao. Ko je dakle iz župe Maranovića ono napisao? Niko, jer bez ra-, nadgrobni spomenik na grobištu sv. Tekle u Podgori. To je učinjeno prošle godine, u kojoj je padala 20-godišnjica njegove smrti. Slika spomenika priložena je knjiži- ci, te se dostavlja svakom doprinositelju. Istodobno prilažu se računi doprinosa i po- trošaka za spomenik. Pretičak doprinosa, ložen je kod Seoske blagajne u Podgori prenosa mrtvih ostanaka pokojnika iz stare u novu grobnicu slijediti će dne 17 o. mj. Do groba i preko groba ple- menit, Pokojni dr. Srećko Nemčić nije mojgao poći u vječnost, a da se ne sjeti imno- gih humanitarnih društava u Hrvatskoj, koji- ma je zapisao 6000 kruna. Naposeb zapisao je družbi sv. Ćirila i Metoda u Istri 3000 kruna. Slava njegovoj uspomeni! Dopunitbeni pravnički ispiti u Beču početi će, kako nam javlja »Hrvat. pripomoćno društvo u Beču,» u zimskom semestru škol, god. 1908/9 danom 10. Okto- bra t. g. a ne Septembra kako je pogriješno bilo javljeno. Likovi kralja Petra |. u Bosni. Javljaju «Osvitu» iz Zenice: «Od nedavno zaredali su u našem gradu ljudi sa nekakovim likovima u zapučku. Naš, inač priprosti Ze- ničanin, najednoć se dao na nekakove klub- ske znakove! Pitasmo, kakovi su to znakovi, likovi, te saznasmo, da su to likovi kralja Petra, koji da su u velikim množinama u \sabrali car Vilim i njemački savezni kne- Činovničko društvo. Primamo : zovi, da čestilaju uzvištnomu svečaru, Tako Prvo opće činovničko društvo Austro-Ugar- je svečani dan u Schonbrunnu bio sjajna ske monarhije u Beču obdržalo je dne 25 manifestacija nepomućenoga mirovnoga sa- pr. ij. 43. redovitu skupštinu. Društvo je veza izmegju Njemačke, Austro-Ugarske i do konca minule godine imalo 100.000 pra- lialije». vih članova. Jednoglasno se je uvažilo, da. se za K 40000 povisi jubilarna naučna pot- , porna zaklada cara i kralja Franje Josipa, na K 100000, i da se, po izraženoj želji! Ni. Veličanetva, «Jubilarnom djelu za dje- cu» udijeli K 10:000. Osigurani kapital iz- naša 189 milijuna K glavnice i 1,091'516 godišnjih prihoda. Pričuvna zaklada iznaša K 58,141:113 a izvanredna pričuva kruna 3,557'596. Uprava završuje sa jednim vi- škom od K 444:346. U blagotvorne svrhe društvenih članova izdano je, i to u obliku potpora, liječbenih troškova, nastavnih prinosa i naučnih pot- pora K 92.367'38, a od društvenog začet- ka pridjeljeno je u blagotvorne svrhe 26 milijuna“ kruna. U društvo pripadaju 66 štedovnih i pre- dujmnih zadruga društva; zadruge su sa ograničenim jamstvom u kojima su god. 1907.: 42:593 drugara učestvovali, koji su uplatili 42:8 milijuna kruna jamstvenih u- ložaka. Moderna biblioteka za krunu. Pišu nam iz Spljeta: Pod ovim naslovom (Jezični spor u Českoj). Kako javljaju iz Praga, bila je u Kraljevskim Vinogradima skupština društava čeških željezničkih či- novnika. Tu se zahtijevala potpuna ravno- pravnost češkoga jezika s njemačkim na željeznicama. Činovnicima je obećao po je- dan mladočeški, jedan češki socijalni i jedan agrarni zastupnik, da će ih u njihovoj borbi za jezičnu ravnopravnost što izdašnije po- magati. (Dogogjaji na Balkanu). «Agence Ha- vas» javlja iz Soluna: 3 eskadrone konja- ništva krenule su u Mitrovicu, da ondje vr- še sigurnosnu službu. Isto su tako onamo otputovali inžiniri, kojima je porta povjeri- la, da prouče predradnje za novopazarsku željeznicu. (Nova crnogorska prijestolnica). U su botu, dne 9. t. mj. položen je kamen za novu crnogorsku prijestolnicu u Baru. Ta: ko će imati Crnagora svoju prijestolnicu na Jadranskom inoru a Cetinje će ostati kao jedna uspomena starih borba. (Trošak Austrije za novopazafiku želje izašao je ovih dana prvi svezak pripovije- sti te naše buduće «Moderne biblioteke». Taj prvi svezak — početak njezin — na Mljećanima. Bosnu dopremljeni. Zenica dakako takogjer | žalost i ako je «moderan» nije vrijedan ni KRZ znicu). Prema ocjeni stručnjaka inžinira u njemačkom tehničkom listu «Rundschu fit technik und Wirtschaft», novopazarska želje- znica iznosit će za Austriju ovaj trošak: