Br. 170. U DUBROVNIKU 23. Maja 1908 i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. God. IV. NAMA CRVENA MRTATSKA. godišnje K. 9 — Ko je predbrojen i za došasto IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata, i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 80 para po petit reiku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Skupština naše stranke. Mnogi videći kako su se organizo- vani i nečrganizovani pravaši bez ha- labuke sajedinili u Spljetu, stopili se i stvorili jaku stranku u pokrajini, mož- da će misliti da se to dogodilo na prijččac i da je u tome prevladala sentimentalnost i maprasita naša ćud, od koje se lasno pak pokajemo u brzo: ko bi tako mislio ljuto bi se varao; ima mjeseca da su se za to pregovori vodili, da su trijezmeno i mirno sve poteškoće bile uzete u ob- zir i da konačna odluka nije djelo na- prasitosti, nego hladnoga razbora. Ko- liko nas to veseli, toliko će bez dvoj- be skora budućnost dokazati, da je naša skupština pravo domoljubno dje- lo, koje će narodu donijeti dobra i koristi. Naša lagja, u kojoj su uljegli i stari i novi pravaši, nalazila se pri samoj luci, a oluja, koja je naokolo \bijesnila, prijetila je da će lagju pro- gutati prije nego se uhiti luke i od oluje obrani. Ostale stranke u pokraji- ni barem su tako slutile, a da pravo rećemo, i naše je srce bilo veoma ža- losno i u velikoj bojazni da koji pri- govor, koji predlog ili kakova raspra- va ne užurba sakupljene i ne prisili da otigju sa skupštine bez izvršiti žŽe- lju i mastojanje onijeh, koji su stupili u dogovor, kako bi se naša stranka pomladila, okrijepila i učvrstila. Bilo se je bojati još jedne stvari, a ta je da po nesreći nebi ušli u stranku ta- kovi faktori, koji bi poslije mješte slo- ge sijali razdor i nesuglasje. Nu sretno je i ta bojazan bila uklonjena: jer novi pravaši, koji su stupili u stranku — a to im je od velike slave i hvale — uvijek su ostali osvjedočeni i nepomi- čni pravaši, te dok su stali sa strane nigda nijesu šurovali sa «hrvatskom strankom» a skupa su s nama pobijali onaj kobni pokušaj, koji se zove «ri- ječka rezolucija», ili ako su kao goli čin «riječku rezoluciju» donekle prizna- vali, pobijali su je u načinu i u po- sljedicama. Ipak i ako je slutnja prili- U tom su se ponajglavniji ljudi jedne i druge stranke sreli i bratski se poraz- govorili, svi su se u prvi mah uvjerili, da ne samo dogovorni su u glavnomu nego da su spravni sve proizvestit a da stega, red i dogovor zavlada stran- kom i učini je uvaženim faktorom u našćj pokrajini. Malo vremena oni iz- mijeniše svoje misli, uvidiše da sva- koga i pojedinog na slogu navode po- štovanje i ljubav naroda, sebičnost i podle namjere od svijeh bijaše daleko na stotine milj2, i skupština je doka- zala, da onaj dan brat je brata zagrlio i zapodio velebno narodno kolo. One kreposti i narodne vrline, koje su nas dovele do toga sjajnoga rezul- tata, neka nas prate u našemu radu, neka zavladaju posve u novo imeno- vanoj upravi stranke, neka nas ogrije- vaju u budućoj organizaciji i u skup- štinama, i tad je stalno da će rezultat biti takogjer sjajan i slavan, kakav je bio od prve naše skupštine. Te su kreposti i vrline ove: prvo iskrenost i uprav pretečnijem razgovorima, kako takogjer u razgovorima po skupštini, svaki od nas govorio srcem na dlanu, svaka i naj manja stvar bila je razja- žnjena sa svakoga gledišta, jer dopo- kon bili smo prijatelji i braća, koji smo se ljubili i štovali. Druga je kre- post bila samoprijegor, kojom je svaki od nas gledao otstraniti sve ono, što bi nas moglo razdvojiti, a bez da bi koristilo ikomu, jer mi kakogod ćuv- stvovali prama našoj braći u Banovini, nijesmo pozvani niti smo u stanju da uplivišemo na njihov način postupanja, a još smo manje pozvani da budemo kao stranka njihove sudije, za to u- vjereni da izravno nemožemo ništa, a da im neizravno možemo mnogo ko- ristiti ako budemo žilavo provagjati i- dejale slavnoga našega vogje, i izvo- diti njegov program godine 1894, kog nam je on ostavio kao konačnu svoju oporuku i zavještaj; mi smo se obve- zali na red i na rad, a kad naša stran- ka ojačana i slavodobitna bude pozva- na da reče svoju prama prilikama u čno mračna bila glede skupštine, ne- PODLISTAK. Pabirci: po Strojilovoj (9 povijesti Dubrovnika, (Pabirču dva Stara Dubrovčanina). Na žalost, samostan Sv. Nikole postane rasplodištem raskola. Dok Patarenstvo, sekta od najgorih što su se igda pojavile proti kršćanskoj vjeri, pomoćju Zahumskih vel- moža još prije raskola dade teški udarac katoličkoj vjeri u cijeloj Zahulmiji pa i na pelješkom poluotoku, stonjski Biskup van de Cruče (1300.) progonjen nemilo i poro- bljen od krivovjernika, usiljen je premjestit svoju stolicu na Korčulu, uz stanovite u- vjete, koji se čitaju u ugovoru od njega sklopjenu sa Marinom Gjorgjićem Korču- lanskim knezom i sa druga dva poslanika, u dubrovačkom dominikanskome samostanu, Banovini, rijet će ju muževno i nepri- gonjene duhovne podanike. (V. Ecclesiae Ragusinae Historia pag. 329.) Od početka |trinaestog vijeka, sve do g. 1546. brojilo se osamnaest Stonjsko-Korčulanskih biskupa. Za veliku sreću katolicizma, a tim i ci- vilnog i kulturnog napretka ovih strana ju- žne Dalmacije, trinaesti vijek sa susljednim bilježi doba neprekidnog širenja dubrovačke države. Ova pod svoju oral je bila uzela Bosanku, Brgat i Osojnik. Stjepan Kotro- imanović g. 1333. u znak svoje harnosti i prijateljstva proda Dubrovniku Ston sa svim poluotokom za godišnjih 500 perpera (Luc- cari: Annali di Ragusa pag. 92.) Malo go- dina potlje Ostoja bosanski kralj ustupi Du- brovačkoj republici zemlje Primorja izmegju Orašca i stonjske Imotice, tako da najbolje zemlje zahumske kneževine već su spadale pod vlast dubrovačke republike, Ovoj je onda bila prva misao poboljšati moralno i materijalno stanje svog novog posjeda. Grad Ston obzidaše novim tvrgjam dapače se vje- ruje da su Dubrovčani sagradili mali Ston svezajuć ga zidinami i kulam sa starim Sto- nom, i to na obranu cijelog poluotoka, od hajduka, koji su neprestano silazili iz Her- cegovine i mučili njihov novi posjed (V. Ecclesiac Historiae pag. 337-338). Česti je dostojno njihovo nastojanje da svojim novim podanicima povrate negdašnji religijozni mir, ukinuvši raskol i iskorije- strano, kako joj se i dolikuje. Iz iskre- nosti i samoprijegora sama je iznikla treća vrlina i krepost, a ta je ljubav tužnoj ovoj zemlji, koja nosi slavno ime Hrvatske; ljubav vrlome ovome narodu, koji je svakojakih pretrpio, ali nigda nije poniknuo nikom pred ne- prijateljima svojijem; ljubav prama svi- jem onijem, koji su u dugom nizu godina dokazali da ljube svoju Hrvat- sku, koji su faktično njoj poklonili svoje umne sile, svoj tobolac, svoju snagu, koji su u svijem narodnijem borbama bili u prvijem redovima, te su djelom dokazali ne samo da su dorasli, da budu u skupu odličnih bo- raca za prava domovine, nego da je još mnogi od njih dostojan onijeh ča- sti u stranci, po kojim moći će uspje- šnije i sretaije sebi osvijetlati lice a domovinu ovjenčati lovor-vijencem u- jedinjenja, blagostanja, slobode. Prvi kamen eto je sretno postavljen; do svijeh je pravaša da se na tome te- melju podigne željena i sretna zgra- da. ,OBZORU“. Dopisnik toga lista pomamio se, jer smo mi u jednom lanku objektiino prosidili djelovanje ministra-presjednika Becka, i ako s naše strane pokudili smo, jer u jeziku i u mnogijem drugijem našijem pravicama ili nam se ništa ne daje ili sićušne mrvice, i to nakon dugoga prosjakanja, a to najviše upisasmo u grijeh opet ministru Becku. Dopisnik dakle ako je htio biti pravedan imao je i to naglasiti, što nije učinio, jer tendencijozno piše. Priznavaju svi da je ministar Beck sretno isplutao iz dva stra- hovita vrtloga: općeg glasovanja i nagodbe, dočim su otišla netragom mnoga ministar- stva od toga vrtloga zanešena. Priznavaju i drugi da i ako Nijemac iskazao je barem želju, da zadovolji narodnijem aspiracijama, e bi ova pola na temelju pravice dostigla mir i želju na rad za opće dobro; ako smo pak završili, da će ostati slavan u povjesti monarhije, kazali smo i uzrok, koji bi mu tu slavu stekao, a taj je uzrok skroz pa- trijotičan, jer zahtijeva da naš narodni jezik bude u svijem granama javnoga života pra- vi domaćin u kući našoj. Kad se piše na taj način i uzmu pojedine izreke, tad je nivši gadnu protuvjersku i protisocijalnu pa- tarensku sektu. I to ne silom ni krvoproli- ćem neg blagostim evangjelskog propovije- danja. U tome poslu prvu ruku dadoše re- publici bosanski franjevci, koji se naseliše na poluotok još prije neg ovaj pane pod vlast republike (V. Monumenta Historiae Prov. Rag. O. M. c. p. Sebastiano Dolci pag. 18. 19. 20.). Poštovani O. Sardinjski Andrija, Ingleski Ivan sa O. Ivanom iz Va- raždina, g. 1330. na povratku iz Bosne, gdje pomoću bana Stjepana Kotromanovića i ka- nonika dubrovačkog Volcija Bobalia svla- dahu patarensko krivovjerje, nastaniše se na poluotoku. Sa oružjem, kojim se služe katolički apostoli, to jest uzornim svetim živjenjem i propovijedanjem Evangjelja u malo doba cijeli oni narod povrate vjeri nje- govih praotaca. Taj neki Srbin u pomenu- tome br. «Srp. Glasa» piše, da su ti fratri uz Slqju vjeru u narod unosili i ime hrvat- sko. Po njemu bi dakle ime hrvatsko u o- vim stranama bilo svakako veoma staro. A mi odgovaramo da je ta tvrdnja prava budalaština. U ono doba nije se znalo za narodno pitanje, pa za borbu Srba i Hrvata. Najzaslužniji pak apostoli u obraćenju Sto- njana na katoličku vjeru franjevci Ivan i An- drija ne bijahu rodom ni Srbi ni Hrvati, neg prvi bijaše Inglez, a drugi Talijanac iz Sardinije. Njima je jedino bilo na duši is- prosto svakoga osumnjičiti, svakoga osu- diti, ali ipak ko čita jedno i drugo ne mo- že a da ne reče da je to dielo nepošteno, takovo, da ga svako čestito čeljade mora osuditi. Mogli bi smo «Obzorovu» dopi- sniku nanizati mnogo toga što su o mini- stru Becku kazali pohvalni veliki patres pa- triae, i isti dopisnikov gospodar zastupnik Biankini, ali volimo prešutjeti jer gadnijem insinuacijama najbolji je odgovor prezir. Ko je napisao članak ne pozna ministra Becka, nigda mu se poklonio nije a uhva da za života i neće. Laž je što kaže dopi- snik «Obzorov», da su lani u skupštini du- brovački pravaši prouzročili razdor u stran- ci, jer su «proturali protiv volje uprave nekakav pozdrav Dru. Franku», dočim je sva skupština naprosto poslala pozdrav svo- joj stranci, koja je bila jedinstvena, na ru- ke Franka, jer je onda bio presjednik. Du- brovački pravaši nijesu gjemeralaši, kako im zlobno dopisnik podmeće, a ako slu- čajno kogod, koji ne pripada stranci, ima tijesni v&z prijateljstva sa kakvijem gjene- ralom, to su njegovi gospodski posli, kako bi amo naši rekli; stranka svakako u to ga ne ulazi. I po drugi put dopisnik «iz Splje- ta» u broju 136 «Obzora» navaljuje na nas ; krivo mu je jer smo se držali ozbiljno i svečano, kako i sam priznaje. Što mu može bit krivo, kad smo se u svijem skupština- ma tako podnašali, kad smo vazda zago- varali ljubav i slogu ? Ali rijet bi, da se je isti dopisnik pokajao, jer nam je sam ta- kovu svjedočbu dao, jer kao pravi štipavac — in cauda venenum — donaša ovu stav- ku: «Prepotentna dubrovačka frakcija za- ustavit će evoluciju stranke; obruči će po- pucati, a stranka se rascjepkati». U čemu smo prepotentni, ne znamo, to samo zna- mo i možemo temeljit, da mi dubrovački pravaši želimo slogu koliko i svi ostali naši sumišljenici u pokrajini; da smo prema toj želji u skupštini radili za mir i za slogu i da ćemo i unaprijeda za to uložiti sve naše sile, svu našu snagu. Prosto dakle dopisni- cima drljati što ih volja, neće mas ni za dlaku pokrenuti sa one staze, koja vodi k pobjedi Starčevićeve stranke u našoj po- krajini, a budućnost — naj bolji sudija — izreći će ovo: Pravaši dubrovački, i ako izloženi mimo svih ostalih pravaša u po- krajini, nijesu se dali nigda zavestit strasti, nego su vavijek radili za dobro i za slogu. To neka bude konačni naš odgovor cijeloj tendencijoznoj pisaniji, koja hoće da u naše redove uvede nesuglasice i nepovjerenje. Io trijebiti kukolj (patarenstvo) iz pšenice i po- vratiti Stonjane vjeri njihovih praotaca ne- gda u prva doba katolika, što im i pogje za rukom. No velecijenjenim nakanami fra- njevaca oprijećivahu se vasilijanski kalu- gjeri! Nije bilo moguće da Stonjski katoli- čki biskup trpi njihov prkos. Katolički bi- skup stanovaše kod Sv. Marije od polja, ali kalugjeri sve jednako podavahu u Sv. Nikoli manje redove, vrijegjajuć tako bi- skupova prava. (V. Luccari pag. 14). Nego srećom republici pogje za rukom sklopit na mirne snjimi ugovor, po komu odlučiše kalugjeri ostavit Ston, a nastanit se u Ma- cedoniju u samostan brda Athos; dok re- publika spoznavši njihovo pravo na vlasni- štvo stonjskog samostana, ovlasti .ih neka opreme svake treće godine u Dubrovnik svoje poslanike, da im po ugovoru izbroji zadužbinu od 262 groša, 28 dinara sa je- dnom voštanom svijećom. Netom bjehu ostranjeni vasilijanski kalu- gjeri iz Stona, preda senat crkvu sv. Nikole najprvo nekome svešteniku Vidu, a potlje i crkvu i dotični samostan bosanskim franjev- cima, koji već od Papa bijahu dobili pravo duhovne vlasti neodvisno od biskupa. Godine 1349. franjevci ma mjestu stare crkve sv. Nikole, stanu gradit novu zadužbi- nu pravovjernika, tako i novi samostan na mjestu staroga. Andrija Sardenjski i Ivan Vijesti iz naroda. Iz Kune. (Na odgovor «Vitezu» s Pelješkog Rata). (U ime nepristranosti uvršćujemo, da se čuje «i drugo zvono». Op. U?.) U br. 169. cije- njene «P. C. H.» pokušao je netko prika- zati luku Crkvice kao neprirodnu. Do čega je gosp. «Vitezu» bilo pri tom vidi se iz toga, što se nije usudio javiti iz svog mje- sta, da se uzmogne na prvi mah razsuditi, da li su mu te ideje inspirirali lokalni ili opći interesi. Ja pako, ne bojeći se toga prigovora javljam se iz mjesta na koje je «Vitez» neviteški iza busije ciljao, da slije- deću njegovu tvrdnju pobijem....... (Nu) mnogo je interesantnije — kaže «Vitez» iza kratkog uvoda — «da se pozabavimo o (središnjoj) općini Kune, koja svoju priro- dnu luku u jednu riječ nema, jer luka Cr- kvice nije luka po prirodi, nego na silu, i to samo za male lagje uz slabo pristanište, dakle o tomu nema ni govora — a izlaz općinara Kune je u glavnom Trpanj i Tr- stenik....» Dopustimo za čas, da Crkvice nije p1iro- dna luka. U tom slučaju mora Kunovska općina tražiti prirodniju luku, a ta je — po Vitezu — Trpanj ili Trstenik (ll) Centra- lizirati se u Trpanj moguće bi bilo Osko- rušanima, ali Pijavljavima, Kunovljanima pa ni Potomjanima na nikakav način. Obrate li se na Trstenik dobro je jedino za Pija- vičino i za nikoga više. Dakle ta «priro- dnost» Trstenika i Trpnja vrijedi samo za Trstenik i Trpanj, ali za Kunovsku općinu ni najmanje. Ako bi se pak centralizirala u Crkvice, koja je, za Kunu, Potomje, koje se spaja kolnim putem s Kunom, Osobja- vu, Prizdrinu, Županjeselo, a donekle i za Donje Pijavičino, sasvim prikladna luka, zar se i ona druga mjesta ne bi ovima mogla priključiti, te skupa s njima porad«ti, da se prirodnom učini ? Kako to, pitat će «Vitez», učiniti luku prirodnom ? Evo kako: Mnogo se radi oko toga, da se stonjska prevlaka presiječe; više je puta to u parlamentu na dnevnom redu bilo, te su se mjerodavni krugovi najpovoljnije o tome izrazili. Tomu se pak moramo nadati čim prije, jer je i Vladi to od velike koristi. Što bi nam tada Trstenik, što li Trpanj? Prvi bi izgubio svoju vrijednost i za sebe a drugi bi ostao ono što jest. A Crkvice ? To bi postala je- dna od prvih, ako ne prva luka, na našem poluotoku. Ovoliko na pretpostavku, kad bi Crkvice bila luka na silu, kako to hoće gosp. «Vitez». Da je pak Crkvice prirodna luka dosta je spomenuti, da je spojena s že- ljeznicom Metkovskom, gdje se stječu ona Ingleski nadživlješe gragjevinu nove crkve i samostana i preminuše u njima kao božji ugodnici. Bjehu pokopani u rečenoj crkvi kod oltara sv. Frana. Nad njihovim grobom koji je bio slavan kod naroda još za vrije- me Luccari častila je njihova slika. Bijaše već prošlo više nego stotina i de- vedeset godina od kada Ston sa cijelim poluotokom postane svojinom dubrovačke Repuplike. Kroz to vrijeme Dubrovčani više puta pretrpe ozbiljnih nasilja sa strane bližnih knezova i svegi navidnih Mlečića. Na to Repuplika zabrani inostranskijem svećenici- ma da vode duhovnu pastvu u stonjskoj biskupiji a to radi straha da ne bi pod izli- kom vjere pobunili narod. Jednom mal da ne propade repuplika zajedno sa Stonom, kad neki Nikola Nestić splete urotu. Htjela se samo fina dubrovačka politika, da pre- dobije, pa da učini smješnom svu silu srpsku. (V. Luccari pag. 99-100). Zato je dubrov- čanima bilo uvjek na duši da ostrane svaki tugji moralni upliv, pa da jednom sa sva- kog gledišta ostanu gospodari u svojoj ku- ći. Stanu dakle odmah vojevati, kako bi otcijepili stonjsku biskupiju od korčulanske, koja se nalazila pod vlasti mletačkog lava. U toliko izmegju republike i stonjsko-kor- čulanskih biskupa nastade oštar spor, koji ustraje od g. 1342-1422 radi desetine, koju stonjski narod nije htio plaćati, nadasve od