Br. 171. U DUBROVNIKU 30. Maja 1908 1 četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo " vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po PRAMA CRVENA GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. God. IV. i godišnje K. 9 — Ko IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVACKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata, i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit tetku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku. - 2 jospoda poslanici imadu riječ! Stanoviti listovi u pokrajini partaji- čno ističu male zasluge naših zastu- pnika u Beču; naravno isključuju u tome vrloga našega vogju D. |. Pro- dana: a t& zasluge budu ponajviše ka- kova interpelacija ili kakav upit, ali ne prosugjuju njihovo ponašanje u gla- vnijem pitanjima, što je ipak zlo, jer dopokon najviše je do zastupnika da hrvatska stvar napreduje i naši idejali da se izvrše. Nešto je «Sloboda» pri- govorila zast. Ivaniševiću, ali strastveno i me u važnome pitanju; rijet ćemo istinu: samo se «Naše Jedinstvo» če- šće osvrće na njihov rad, i to dosta objektivno, a vavijek prama svome sta- novištu da se dogje do pakta, na što mi ni po našemu programu ni po na- šemu uvjerenju ne možemo pristati. Istina je da stanoviti listovi i nas bi- jede s oportunizma, ali mi ne ljubimo to vrzino kolo, i svu smo odgovor- nost u jednome dopisu, koji je plovio tom strujom, prepuštili dopistiiku i ti- jem dokazali, da ne dijelimo njegovo mnijenje. «Naše Jedinstvo» i u broju 61. pod gornjim naslovom ponovno se navraća na rad zastupnika. Konstatuje prije svega, da su baš dva glasa naših za- stupnika odlučila, da prešni Kolovratov predlog, o povišenju broja novaka kod domobranstva, bude primljen. Spominje da tom prigodom nijesu bili u Beču zastupnici Prodan i Ivanišević. Ističe da «Narodni List» neistinito kaže, e su neki poslanici glasovali proti pre- dlogu, pak ih pita, što su za tu uslugu dobili od ministarstva ? Naglašuje, da je komisija «Sveze» (gospoda Ploj, Biankini i Hribar) bila u ministra Be- cka, šnjime ugovarala, a — kako se izrazio «Slovenski Narod» — u pu- noj je mjeri ispunila svoju du- žnost. Zaključuje «N. J.»: «Čas im je dakle bio tu, i to zgodan i pre- zgodan čas (a u nas, kako se zna o- davna, sva je politika usredotočena u zgodnome času!?) da se okoriste za zemlju i za narod. Jesu li znali taj čas iscrpsti u opću korist? Nastavlja: Svi smo bili svjedoci pregovora sa Magja- PODLISTAK. Pabirci po Strojilovoj povijesti Dubrovnika. (Pabirču dva Stara Dubrovčanina). Uz tolike vjerske i državne dugotrajne borbe u Zahumskoj kneževini, u kojoj go- spodovahu sad katolički, sad patarenski sad grčko-istočni knezovi, postaje pitanje : je li se igda utrpo u Ston i zasio na biskupsku stonsku stolicu kakav grčko-istočni, nekato- lik biskup ? Evo što možemo zasvjedočiti o stvari. Zna se, jednom, i to četrnaestoga vijeka, kad je vladao stonjsko-korčulanski biskup Ivan IV., da se bio uvukao u Ston za bi: skupa neki grčko-istočnjak. U poslanici Pape Urbana VI. g. 1478 pisanoj Trebinjskomu biskupu Dessi, u kojoj papa ovome nare- gjuje da iskuša i smiri parnicu megju stonj- skim-korčulanskim biskupom i gragjanima stonjskim zbog desetina, nalaze se slijedeći tekstualni izrazi : «Dudum siguidem pro parte Ven. fratris «nostri Joannis Episcopi Stagnensis expo- (9) rima, kada se našoj javnosti govorilo | nemožemo vjerovati da su rečeni za-| maciju? Mogu li dopustiti i ničim niti po- kao da su Hrvati od Magjara sve po- stupnici svoju besjedu pogazili, a do' stigli, a u stvari...... šaku zraka! njih je, da progovore i da umire ja- To je bilo s toga, jer gospoda prvaci vnost, koja vigja da nas dogogjaji po- nijesu htjeli da znadu, da se u poli- \voljni zateku, a nikakovo nam naro- tici paktira. Svi smo bili svjedoci dr- dno dobro ne donašaju. Novinarska žanja naših prvaka u doba glasanja na- je dužnost spomenuti toj gospodi, da godbe u parlamentu, Bili su za opstru- javnost želi od njih čisti i bistri od- kciju i proti njoj, pa na poslijetku bili su ni tamo ni amo, i čas je prošao preko njih, a da ga ni iz daleka ne iscrpiše ! Ovo bi sada bio u ove tri godine treći vrlo znamenit slučaj, treći zgodan čas! Htjeli bi — završuje —- znati od gospode poslanika, a mislimo da su oni dužni da narodu kažu: što su go- vorili..... ; treba da se izjave, e bi mo- gli ocijeniti po razboru i po zasluzi njihovo držanje, a ne kao neki, koji odma osugjuju i na njih viču, dok se još i ne zna što je baš u stvari. Čestitoj želji «N. Jedinstva» i mi se pridružujemo, a s naše strane još bi smijerno imali upitati naše zastupnike : 1) Zašto nijesu solidarni u svome radu i glasovanju? 2) Zašto nijesu konse- kventni u poslovanju, t. j. ili uz sa- dašnju vladu, ako ih očiti probitci na to navode, ili posve proti vladi, ako imadu dovoljnoga razloga? 3) Je li i- stina ili nije, da su se preko komisije obvezali pošteiom besjedom, da će svi glasovati za prešni Kolovratov predlog? 4) Ako su bili obećali, zašto nijesu svečano obećanje izvršili i tako prika- zali ovu zemlju kao da ne drži do svoje riječi i poštenja ? Nemožemo vjerovati i ako nas oba- vješćuje prijatelj, koji može znat, da su naši zastupnici založili poštenu riječ, da će glasovati za vladu, a da ipak svoju riječ nijesu izvršili, i da se slu- čajno nijesu namjerila gg. Perić i Vu- ković, da bi predlog bio pao. Uprav bi žalosno bilo kad bi to istinito bilo, jer smo mi vavijek od one: i ciganinu, ako si do riječ, dužan si je izvršit. Ako pak naši poslanici imadu dovoljna ra- zloga ne samo da ne podupiru sada- šnju vladu nego da se istaknu kao o- čiti protivnici, tad su imali iskreno i otvoreno ne izlagati svoju riječ, i tako bi barem sačuvali obraz, i ako zemlji ne bi ništa koristili. Ponavljamo opet : «situm fuit Gregorio XI. praedecessori no- «stro quod dilecti filii cives et habitato- «res civitatis et Dioecesis Stagnensis qui a «longiquis temporibus schismatici et infide- «les fuerunt, veram et catholicam fidlem «aguascentes ad Ecclesiae unitatem erant «conversi, quodque dicti cives et incolae «et habitatores, quemdam iniquitatis filium «qui secundum vitum Graecorum et schi- «smaticorum Episcopatum et Ecclesiam Sta- «gnensem jamdin detinuerat occupatas, de «civitate et diocesis praedictis expulerunt, «et. etc». (Historiae Ecclesiae Ragusinae pag. 334). Odovle dakle iznosi se što narekosmo, da negda i za dugo vrijeme u Stonu za biskupa stolovao je neki skizmatik, neki koga papa nazivlje čovjekom zločina (ho- mo iniquitatis) i da Stonjani koji su za mno- go vrijeme pali bili u krivovjerje, spoznav- ši istinu katolicizma, njega protjeraše. A sad da rečemo koješta o Konavlima. Konavle sve do XV. vijeka pripadahu Tre- binjskoj Županiji. Portirogenit piše (cap. 32). Tribunitarum Canalitorumque eadem regio est. Pa tako i Trebinjskoj biskupiji. Neka stara u Konavlima predaja priča, da crkva S Trojstva u Pridvorju bila je prva govor, jer barem do sad vigjasmo, da gospoda voze i šijaju, rijet bi, bez o- predijeljenog pravca, a gdje pravac nije opredijeljen trud i miika_ otigje utaman. Mi kao pravaši, idealiste, željeli bi- smo od spomenutih zastupnika da su u oporbi i u neprestanoj oporbi dok ne isposluju narodu slobodu i jedin- stvo, ali ako su ih temeljiti razlozi po- nukali da budu oportuniste, neka to naznače narodu, jer bi se lako moglo dogoditi, da mješte povlagjivanja na- rod ih osudom obdari, što ne bismo željeli, jer dopokon to bi bilo zlo svi- jeh nas. Starčevićanci grada Spljeta, na posao! Spljet, mjeseca Maja. I širim krugovima danas je dobro pozna- to načelo, da pojedinac svojim interesima, \svojem mišljenju ima potražiti spasa i za- štite u jakim organizacijama. Gdjegod se je provelo takovo načelo u praksi, svugdie je urodilo jednakim posljedicama : svakom pojedincu bio je omogućen slobodan razvi- tak, koji je ujedno prvi i najpreči uvjet nje- govom opstanku. Da su se stali homogeni elementi t. j. elementi, čija se mišljenja i interesi ne križaju, jedan drugom sve više približavati i napokon kupiti u organizaci- je u prvom redu doprinijela je spoznaja o jakosti i broju svog vlastitog neprijatelja, te pogibelj, koja je očevidno ugrozila nji- hove interese. Na taj način pristupilo se k organizacijama na kulturnom, ekonomskom pa i političkom polju. Apliciramo li sve to na spljetske prilike, s pravom će svaki očekivati, da jednom i Starčevićanci grada Spljeta pristupe djelu, provedu moćnu organizaciju, u kojoj će sva- ki Starčevićanac naći zaštite svojem vlasti- tom uvjerenju, te tako pokažu cijeloj sre- dnjoj Dalmaciji, kojim putem joj je ići. S pravom, rekoh, svak će očekivati, jer kako se ne bi Starčevićanci organizirali, kad gle- daju, gdje su svi njima protivni elementi već proveli takve organizacije, te sada su- stavno idu za tim, da ih prošire po spljet- skom kotaru, a odatle za cijelu srednju Dal- kršćanska crkva. Srušena i nazad ne vele godina, sa velikom svečanosti, radošću ci- jelih Konavala opet je popravljena i povra- ćena Božijoj službi. Tiebinjski pak tako i Konavoski biskupi stolovahu u Trebinju, glavnome gradu cijele županije. Trebinjska biskupija graničila je: sa zapada s Makar- skom, sa sjevera s Bosanskom, s juga sa Stonjskom i Dubrovačkom (V. Crkva i Dr- žava u Dubrovačkoj Republici s. 12), Nje- zin postanak gubi se u tmini vremena. Od devetog vijeka do godine 1792 Coleti broji 40 biskupa. Prije, megjusobni ratovi trebinj- skih knezova, i njihovo neprijateljsko po- stupanje proti katoličkoj vjeri, usili trebinj- ske biskupe, da se zaklone u Dubrovnik, ili na otočić Mrkan i primiše naslov: Mr- kano — Trebinjskih biskupa. Na svrhu go- dine 1456 biskup Mihajlo prozvan Trebinj- ski, preporučivši svoju biskupiju kanonicima Čičeva i Ivanu Knezu Popova i Trebinja, konačno pribjegne u Dubrovnik. (Luccari pag. 73. Coleti pag. 297-298). Senat dubro- vački opskrbi trebinjske biskupe nadarbinom od sto zlatnijeh dukata, i tako steče pravo imenovanja Trebinjsko-mrkanskoga biskupa. Biskupi Trebinjski upravljahu iz Dubrovni- ka svojom biskupijom te je katkada i po- kušati zapriječiti širenje u narod takovih stranaka, koje ne propuštaju ni časa, a da ne napadnu sve uvaženije Starčevićance? Nijesu li baš oni u vlastitom svom intere- su prvi pozvani, da suzbiju razorno djelo- vanje spljetskih poznatih libela, koji kleve- tama truju naš javni život? Nek nam se ne zamjeri, ali treba malo više volje i stvar će sama po sebi uspjeti. Različiti prigovori kao onaj: nemamo osobe, vogje, nijesu na mje- stu, to su izmišljotine i ne isključuju, da se ne bi ipak dalo mnogo uraditi. Govoriti: «Dalmacija spava, ne će da se miče», kao i kriviti ovoga, onoga, nije pravo niti umje- sno. Neka svaki poradi prama svojim sila- ma, neka Spljet prvi progovori, nek on kao središte Dalmacije, u koga svak upire oči, prvi svima ostalima pokaže, kako se i ma- lenim brojem dade mnogo uraditi, i cijela će se srednja Dalmacija njegovom starče- vićanskom pokliku odazvati. Drugi će tada život zastrujiti po cijeloj Dalmaciji, stranka će osjećati svoju prvotnu, mladenačku sna- gu, narod će opet veselo i žurno pohrliti pod starčevićanski barjak i dokazati da na njega ne mogu djelovati klevete, te usprkos svim nasiljima da je još zadojen idealima pokojnog Antuna Starčevića. S toga Starčevićanci grada Spljela, pri- gram za njih ne vrijedi. To je politički pro- letarijat, to su trutovi koji nijednoj stranci ne koriste. Ti će danas, sutra, okrenuti sva- koj stranci legja. Pravaška stranka oslobodila se takovih * ljudi, koji su joj samo na smetnju bili da se ona razvija; u njoj su ljudi od osvjedo- čenja i rada, a nipošto «od mode». Ima ljudi i od inada. Dakako, da su i oni bez političkog osvjedočenja. Stara je naša poslovica: «Za inad se poturčio, Marko». Ako je Petar, moj osobni neprijatelj, neću ja da budem u onoj stranci gdje je on. Za- losno je da u našem političkom životu pre- vlagjuju osobnosti, megjusobna ocrnjivanja i t. d., pa i naša štampa da tako nemoral- nim sredstvima se služi. Petar pošlje dopis proti Pavlu, pun pogrda jednom listu, a ovaj ga ne tiska; Petar odbije list i pošalje dopis drugome koji mu ga tiska samo da dobije pretplatnika i sumišljenika «od mode». Eno otvorite Smodlakine novine. Svaki je broj pun osobnih napadaja i ocrnjivanja, osobito na naše svećenstvo. Iz naše okolice neka «politička djeca» po- slala su vam, što znamo, kilometrički dopis proti osobi jednog nam političkog protivnika. Kako čujemo Vi ste se propitali i vidjeli da su prećerani, te nijeste uvrstili. A oni? Na- ručili su do 40 Smodlakinih «Pučkih Slo- stupite k valjanoj, moćnoj organizaciji, sje- boda» za inad Vami i onome s kim su se dinite vaše rastrkane sile, podignite čvrstu i nesavladivu kulu u tom mladomagjaron- skom gradu za obranu vama i nama svetih načela. Učinite li toga, Spljet će u nedale- koj budućnosti visoko držati stijeg čistog i nepatvorenog hrvatstva. _. Starčevićanac. zakvačili. A jedan Smodlaka stupa u dopi- sivanje s jednim političkim dječkom i taj dopis će mu sigurno tiskati. Žalosne su ove pojave, jer se narod truje ogavnim štivom, jer se vrijegjaju najsvetija čustva naroda, jer se ruši ugled crkve i sve- ćenstva, jer se raspaljuju strasti, te može Politika mode i inada. Iz Dubrovačke okolice, 27/V. Imao sam prilike da govorim s jednim omladincem nekoć «pravašem», sada «de- mokratom» Smodlakina kova. Po dovršenim školama, imao bi biti inteligentan, a po po- ložaju što ga zauzimlje u narodu njegov «prijatelj i prosvjetitelj». Već njegovo uko- čeno držanje, njegovo odijelo, kretnje i o- stalo odavaju ti čovjeka «od mode». Kada sam ga upitao kako je to, da on nekad pravaš, danas je naprednjak, demokrat, od- govorio mi je: «E moj dragi, treba slijedit duh vremena; onda je bio duh vremena da budemo pravaši, danas je duh vremeua da budemo naprednjaci». Sutra, rekoh mu, duh vremena može donijeti da budeš socijalista i još što! Na žalost, ima ih mnogo, hoji su bili pravaši «od mode», a koji su danas napre- dnjaci «od mode»; ima ih s akademskom naobrazbom koji slijede taj «duh vremena», bez da su razdrobili program ove ili one stranke, te došli osvjedočenjem da taj pro- hagjahu: znak je to, da svegi bijaše ne ma- li broj katolika u njihovoj biskupiji, prem- \da već ubrojenoj megju one koje se nazi- vlju, in partibus infidelium. Po izvješću bi- skupa Krisostoma Antica, koji je počeo vla- dati god. 1615., nalazi se tačno opisano ondašnje stanje cijele Trebinjske biskupije. To isto izvješće svjedoči, da unatoč sili pretrpljenih progonstva živ se uzdržao ka- tolički živalj onda kao i danas. (V. Crkva i Država u Dubrovačkoj Republici str. 58 59). Regbi pače da su ga Turci nastojanjem Republike donekle i branili, jer je poznata u dubrovačkoj povijesti /rada Cara Osma- na g. 1620, kojom Trebinjskim biskupima bila je dana i osigurana sloboda u poho- du biskupije. (Mattei: Documenti delle chie- se di Ragusa). Pop Dukljanin broji dvije crkve u Tre- binju. Jedna je bila posvećena Sv. Mihajlu Arkangjelu, koji je bio kako je i sada ne- beski pokrovitelj Trebinjske biskupije, Crkva je srušena, samo joj ostane zvonik, na kome Turci napraviše svoj dobnjak, Broji još crkvu Sv. Petra od polja (S. Petri de campo). Nje- zine zidine još su mal da ne cijele dok joj je svod srušen, Uz ovu crkvu naslonjena jedan dan doći da vadi oko brat bratu. Treba dakle uputit narod da se čuva ova- kovih krivih proroka koji lažljivim a lijepim krilaticam mame ga u svoje kolo i tako u- bijaju u njemu stari hrvatski ponos; treba tjerati gubu («Pučku Slobodu») iz naših kuća, a preporučili bi onome ko je neho- tice uveo «P. S.» da bolje spozna sama sebe i da udesi drugčiju taktiku prama .na- rodu, jer bi on mogao biti moralni krivac svemu. Magjarsko ,slobodoumlje“. U nekim slovačkim novinama objelodanio je tipograf Gedeon Turzo jednu pjesmu, koju je ispjevao u slavu bivšega černovsko- ga župnika mučenika Andrije Hlinke i nje- govih supatnika. Požunsko državno odvje- tništvo otkrilo je, da je onom pjesmom po-' činio Turzo «kažnjiv čin», za to je proti njemu učinilo optužnicu, a magjarska slo- bodoumna porota osudila ga na četiri mje- seca tamnovanja. Druga magjarska žrtva je vrbički župnik Eduardo Sandorfi, koji je u «Ludovym No- gu više. Oboje nalikuju krstu latinskomu. Uz ove crkve koje se vide u Čičevu selu, obitovaše zbor čičevskih kanonika. Trebinj- sko-mrkanska biskupija povjerena je bulom Grgura XVI. od 30, Septembra 1839. Du- brovačkijem biskupiina kao apoštolskim upra- viteljima. Breviem od 8. Jula 1890. izru- čena je Mostarskom biskupu, dok ne do- bije svoga vlastitog pastira. Broji osam župa, jednu suviše (a to je Trebinjska) od kada ,| Austrija zapremi Bosnu i Hercegovinu sa 11.000 katolika. Konavljani dakle uz Trebinje imali su svoga katoličkog biskupa i svoje svećenstvo. Otac Mattei opaža (Zibaldone Ill. p. 490), kako u Konavlima još XiIl. vijeke živa; je bila katolička vjera, sudeći po jednoj Lo- , krumskoj perganieni u kojoj na spisu ne- kog bogatog Trebinjca, koji dariva svoju imovinu jednoj dubrovačkoj obitelji, vidi se potpis svećenika po imenu Drasich, Nad- popa Konavoskoga (Archipresbiter de Ca- ličke crkve. vidi se druga manja, u istome stanju i slo- nali) a Arkipresbiterat je dostojanstvo kato- (Slijedi). e