Br. 172.

stalno mogla računati na veliku i sigurnu
dobit,

Mi smo uvjereni, da će veto, & bi se Bo-
sna i Hercegovina pridružile carstvu, otvo-
riti oči našoj diplomaciji, jer dopokon kad
bi se Austrija pridružila savezu Rusko-Fran-
cusko-Engleškom, ne samo da bi Njemačka
morala mirovati nego bi pravi mir zavladao
u Evropi a Austrija bi mogla izvršiti živu
želju svijeh nas Hrvata: da alem-kamen
krune Hrvatske, Bosna i Hercegovina budu
pridružene materi zemlji!

 

Apel starčevićanskoj
srednjoškolskoj mladosti!

Kratak pogled na stanje starčevićanskog
srednjoškolskog djaštva dovoljan je, da sva-
kog kolegu starčevićanca uvjeri o potrebi
nekog preporoda u našem djačkom životu.
— Akademska omladina zapustila nas je
na žalost posve. Ona je mirno gledala, kako
se umanjuje broj starčevićanaca u srednjim
školama i kako protivne frakcije upravo ne-
smetano predobivaju mladost, koja će biti
jakim bedemom protustarčevićanstva u ži-
votu i na universi. Nakon dugog spavanja
jedva ugleda svjetlo «Mlada Hrvatska». Na-
dasmo se, da će ona okupiti oko sebe raz-
pršene djačke starčević. redove, nadasmo
se, da će nam ona ispuniti svu prazninu u
našem djačkom životu.

Starč. srednj. mladost u Zagreb naumila
je izdati do konca ove školske godine je-
dnu brošuru kao almanak srednjoškolskoj
starč. mladosti pod imenom  «Srednjoško-
lac». Budući da je ovo poduzeće čisto naše,
srednjoškolsko, budući da nemamo ni ot-
kle potpore, apelujemo na svu srednj. starč.
mladost, da nas materijalno i moralno po-
dupre. Dokažimo, kolege, da u nama ima
toliko duševne snage, volje, da i sami sa-
mostalno možemo stvarati starčević. propa-
gandu u našim redovima. Dokažimo, da
nam je stalo, da_neizgine uzvišena starčević.
misao, jer starih nestaje, a ako ne bude
starčević. podmlatka, crna je budućnost
Hrvatske | Napred ! Šaljite pretplatu i rad-
nje ! Pomozite nas.

Brošura će stajati 20 novč. Imat će lijep
uvodnik, ostalih stvari beletistričkih, koje će
prikazati starčevićanstvo kao kulturnu i so-
cijalnu, a ne samo pol. pojavu $s osobitim
obzirom na srednj. prilike. On ima da na-
doknadi ono, što nam :duguje «MI. Hrv.»

Pretplate, pisma i rikopisi neka se šalju
na adresu: Dragoslav Mikuš. Zagreb, Pe-
trinjska ul. 11. I. kat, i to najkasnije do 15
lipnja (plaća se unaprijed), jer bi se moglo
dogoditi, da se na zakašnjelo ne uzme ob-
zira.

Kolege Starčevićanci! Ako se i sada pri
prvom našem samostalnom istupu pokaže-
mo mrtvim, nehajnim, ne zovimo se uzda-
nicom Starčevićanstva, ako nam ovaj istup
ne uspije — bit ćemo neubrojive nule pred
našim neprijateljima! Zato napred na posao!

NB. Molimo sve starčević. listove, osobito
u Dalmaciji i Bosni, da ovaj poziv preti-
skaju.

Pokusni | poučni zavod za tetognoč-
sanje, kemigratiju, svjetlo-tiskanje i gra-
viranje u Minchenu. Ovaj zavod stupa na
18 Septembra u devetu svoju nastavnu godinu ;
u njemu se kroz dvogodišnje pohagjanje izuči
umjetnički slikati, svjetlo-tiskati i tehnički he-
Mografirati a od god. 1906 u nj su prepuštene
i ženske. Ovdje se usavršivaju osobito mlagji lju-
di sa slikarskom i umjetničkom sposobnosti. Za-
vod uz svoju dnevnu obuku ima još umjetnički
tečaj | visoku školu za učenike K. tehničke vi-
soko škole u Miinchenu te se je kroz zadnju na-
stavnu godinu upisalo okolo 260 zanimanika.
Broj onih koji mogu biti primljeni u zavod o-
graničen je. Zainteresovani mogu dobiti badava
statut od zavoda a za sve što im je potreba do-
snati mogu se obratiti na: Kanzlei der An-
stalt,

Miinchen (Reunbahnstrasse 11).
Vijesti iz naroda.

Iz Donjeg Pijavičina.

(Ispravak). Uglednom Uredništvu «Prave
Crvene Hrvatske» u Dubrovniku. Na teme-
lju 6. 19 državnog zakona o tisku molimo
đa uvrstite u slijedećem broju ovaj: lspra-
vak: U Vašem cijenj. listu «Prava Crvena
Hrvatska» broj 167, rubrika «Vijesti iz na-
roda» ima dopis iz donjeg Pijavičina, u
kojem se neistinito tvrdi: «Oni poznati ni-

gvaše izvanrednu sjednicu i to jedino zato
đa se duhovi umiru»; što nije istina, već
je nasuprot istina da je svak taj dan bio
a

sti:

 

tvrdi: «Naravno da na tu sjednicu nijesu
došli svi pametniji članovi», već je istina
da su na sjednicu došli svi najugledniji
članovi društva, a ostali su se izrazili su-
glasnima osim trojice, jer su svi članovi
znali o čem se radi. Nije istina, da je itko
bez dopusta govorio, već kad je presjednik
diktirao u zapisnik riječi: «svi glasuju o-
sim presjednika», tad mu je rekao gosp.
B. Cvjetanović, da se u zapisnik napiše je-
dnostavno ime presjednika. Nije istina što
se tvrdi: «Osim toga nijesu htjeli dati taj-
niku, da piše zapisnik i t. d. već je napro-
tiv istina, da je tajnik vodio zapisnik a na
svršetku, kad se istog moralo prepisati, bi-
lježničko mjesto bi povjereno gosp. B. Cvie-
tanoviću samo da se hitrije zapisnik prepi-
še, a to uz privolu prisjednika i svih druži-
nara.

Nije istina: da se članovi jedan za dru-
gim zahvaljuju, već je istina da su se samo
trojica zahvalila, to prisjednik i tajnik kao
članovi uprave, a jedan kao član, jer je
«razmiriteljnom odboru» bio podvržen da
ga sudi na njegovom u društvu izazivnom
ponašanju. — Pijavičino donje, 31/V 1908.
— Uprava Društva «Napredka». Presje-
dnik: A. Rusković. Tajnik : S. Grbić.

(Op. Ur.: Rado donašamo ovaj ispravak
ugl. uprave «Napretka», istodobno poruču-
jući gg. dopisnicima, da se okane raspra-
vljanja po novinama o sličnim stvarima i
lokalnim prepirkama, i ko god nam pošalje
bilo kakovo pobijanje ovog ispravka, baciti
ćemo u koš, jer imamo prečeg i važnijeg
posla. Ovo vrijedi i za gg. dopisnike iz o-
stalih mjestija pokrajine).

S Mljeta.

(Loza, masline, lov na sargjele i buhač).
Loza ove godine rek bi, da će roditi ko ni-
kada. Na svakom prutu visi po toliko groz-
da. Dosle se ne opaža na lozi nikakva bo-
lest ili mača. Dao Bog, da se tako sveudilj
sačuva, te jadan težak bude imao koristi.
Masline na nekim imjestima dobro brste, a
na nekima posve slabo ili ništa. Općenito
govoreć ne može se ipak potužiti sa plo-
dom. I lov na sargjele je dobar. Kroz ovi
mrak hvata se dosta više nego kroz zadnji.
Buhača je pak ove godine sasvim malo.
Dugotrajna žestoka žega prouzrokovala je
za četvrti dio gubitka.

(Nova učiona). Selo Blato buduć daleko
od bližnje pučke škole što je u Babinom-
polju, bilo je lišeno sve do lanjske godine
od poučavanja. Nego nastojanjem i samo-
prijegorom gosp. Nikole Bušurelo Vicka
doskoči se i toj velikoj potrebi za mlagji
naraštaj. Privatna se škola otvorila već od
nekoliko mjeseca sa vrstnom učiteljskom
silom. Blato ima biti zaista harno prama
gosp. Bušurelu, koji nije za to mario ni
truda ni troška. Takovi ljudi zaslužuju sva-
ku hvalu i čast.

iz Čilipa.

(Ravnateljstvu Pošta i Brzojava). Od
Septembra prošle godine u nas se je otvo-
rio poštarski ured. Svak se tome pravom
radovao, ali na žalost, ta radost ne potraja
dugo. Već u Februaru ove godine obustav-
ljena nam je razdioba pošte na kuću. Dok
smo pripadali poštarskom uredu u Cavtatu,
imali smo poštu tri puta na sedmicu, do-
čim sada nemamo ni jednom, već moramo
dolaziti pridizati poštu na ured, što nam
donosi silne dangube i poteškoća. Ovdje
nam je istaknuti susretljivost poštarskog či-
novnika, koji i preko uredovnog dobnika
stoji na raspoloženje strankama; ali čemu
sve, kad ne zadovoljava našim potrebama i
ne zapriječuje gubitak za nas dragocijenje-
nog vremena? Čilipi sežu u duljinu do 4
km., a broje preko 800 stanovnika. Listo-
noša mora svaki dan prevaliti ovaj put a
kad mu se nadoda pridignuće pošte sa že-
ljeznice, izgubi on po nadnice; zašto — ka-
ko smo informirani — ne dobiva nego sa-
mih 12 (slovom dvanaest) kruna mjesečno,
što mu je dostatno tek za deranje obuče.
Za tako kukavnu plaću, ne može se uz da-
našnje skupe nadnice naći čovjeka, koji bi
se toga truda primio. Pitamo sl. Ravnatelj-
stvo, je li to plaća za toliki trud, je li to
humanitarno? te molimo, da već jednom
providi i ovim abnormalnostima stavi kraj.

Iz Babinogpolja na Mljetu.

(Općinskom vijeću da doskoči radi općeg
interesa). U mjesecu Travnju općinsko je
vijeće odlučilo da se ima ukinuti paša to-
varne životinje u svetačne dane po tugjim
zemljama i da se ne smije prolaziti preko
tugjih njiva i baština kao do sada. To je
sasvim pohvalno, ali rijet bi da Nikola Ben-
ković Vila i Vicko Stražičić kao poljari ne

;| mogu tačno vršiti dužnosti radi sasvim sla-

be plaće. Upravo za samih 13 kruna mje-

odl|sečnih nemogu služiti, s toga bilo bi pra-

vo da im se povisi plaća barem na 20 kr.

jednici Onda se je stalno nadati da će biti u redu

i naše polje i kolture mladih šuma i buha-
ča, jer se ne može ni zahtijevati da se ne-
prestance zauzimlju i rade za samih 13 K.

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

Baš gori rečeni a nadasve Niko Benković
Vila sasvim je sposoban za čuvati naše tru-
de a od sada nam je i veća potreba čuvati
naše baštine, jer će nam se još povisit op-
ćinski troškovi, a kad nam unište iste na-
še životinje naše trude, biti ćemo usilovani
prodati na javnoj dražbi u dulje vremena
cijelo imanje. Molimo da se providi. —
Mljećani.

S Pelješkog Rata.

(Na odgovor «Pučaninu» iz Kune u br.
176. «Prave Crv. Hrvatske»). Ustao novi
delija, koji hoće da se uspostavi nasuprot
istini koja se neda poreći, nego slatkim do-
skočicam, lijepim načinom, narodu preka-
zujuć neku novost što sam ni sanjao nije.
Ustao je dopisnik pod imenom «Pučanin»
proti dopisu u cijenjenoj «Pravoj Crvenoj
Hrv.» br. 169. t. g., te hoće da od ništa
nešto napravi, žaleći gdje je pogogjen, te
da se otkrila tajna koja se sakrila u misli-
ma njegovih milih agd, misleći da je Rćan-
ski puk raja a da je samo onamo visoko-
položeni Padiša. Današnjoj mogućnosti ve-
likih pozvanih u poslu o čem se radi ne-
treba ni sanjati da neće uspjeti nu za ko-
liko vremena, to će budućnost dokazati; ta-
kav uspjeh nikad neće bit na dobro i za-
dovoljstvo većine rćanskog naroda. Prigo-
vara dopisnik da se nijesam javio iz mog
mjesta, a što bi to služilo g. dopisniku ?
Zar je u sumnji da slučajno nemam većinu
rćanskog naroda uza se i onda da se obori
svom silom na moje mjesto |to u buduće
biti ću spravan faktima dokazati, suviše gdje
se neradi o mom mjestu nego o uredbi pu-
teva na cijelom poluostrvu, koji se dadu
lakše urediti svagdje nego u općini Kuni,
jer samo u općini Kuni hoće da se napravi
nešto prirodno što sam Bog udobno stvo-
rio nije za rćanski narod. Dopisnik tvrdi,
da bi ćentralizacija u Trpnju sasma ne-
moguća bila po narod i tu se slažemo, t.
j. za cijeli narod, nu neosvrčuć se na do-
skočice g. dopisnika, poručujuć mu, da na-
rod općine Kune je potreban za svezu di-
jelom Trpanj a dijelom Trstenik, svakako
99% više nego sa Crkvicam za izvagjati
svoje produkte i potrebni uvoz, s toga je
potreba u glavnom spoj rečenih luka sa je-
dnim kolnim putem jer bez takove osnove
narod je otsječen ko udo od tijela. Nesmi-
slena tvrdnja g. dopisnika da je samo Tr-
stenik za Pijavičino to se može potruditi do
c. k. Carinarskog Ureda u Trsteniku te u
onog Crkvica, te učinit tačan račun i osvje-
dočiti se da je viši mjesečni izvoz iz Trs-
tenika nego godišnji onaj Crkvica. Za cen-
tralizaciju Crkvice po mnijenju g. dopisnika
to bi morali naručiti jednu veliku vršvu te
rćane jednog po jednog hvatati i tamo spu-
štati. Ko iole pozna Crkvice i cijeli polu-
otok zaista će se bit sit nasmijao čitajući
dopis g. «Pučanina», gdje je lijepo zami-
slio da se poradi oko toga da se Rćani po-
hvataju barem ako i privremeno. Koliko su
Crkvice za Potomlje, Županje selo, Prizdri-
nu i donje Pijavičino prikladna luka to će
oni sami o tom sud dati a već seoski zbor
odlomka Prizdrine izrekao je na Spasovo
svoj sud o tomu za spoj Trpnja i Trstenika,
toliko su odgovorili g. dopisniku na nje-
govo mišljenje. A koliko iz rečenih mjesta
salazi vina u Crkvice, lahko će te brojku sa
ništicom popuniti. Kad bi danas na novo
naseobina Rata slijedila, ipak se nebi dali
toliko zavesti koliko to mijenje g. dopisnika
obuhvaća. Za poraditi oko toga da se učinu
Crkvice prirodnom lukom te je izjednačiti
sa onom Trpnja i Trstenika, trebalo bi ci-
jeli evropejski prah potrošiti isto bi uzalu-
dno bilo. Priznaj, g. dopisniče, je li tako ?
Nu grehota kad si spomenuo o prokopu
Stonjske prevlake, da nijesi još nadodao o
Neumskoj ratnoj luci, dugim i modernim
lukobranima u Crkvicama te utvrdam na
brdu Roti još o automatičnoj spravi za spu-
štanje Kunovskog vina na more a Reanski
narod da se popne na hridi, te da se na-
uživa te krasne umjetno prirodne luke a za
ostalo nek se spušta Trpnju i Trsteniku.
Što ti se čini, g. dopisniče, jeli ovako bo-
lje nego što si ti mislio! Saobraćajni po-
ložaj i v&z sa željeznicom to se dalo samo
napisati; priznaj g. dopisniče, da nema nego
dva puta parobrod za Metković sedmično i
da nije nijedan priključen sa željeznicom ili
mora tražit nočište u Mostaru ili Metkoviću
ako bi se htjelo i to postići mora se hodit
u Trpanj te odanle kud se hoće. Putovanje
preko Stonjske prevlake u Dubrovnik bilo
bi mnogo lakše pješke, jer svakako u jedan
lijepi dan može se sa poluotoka u Dubro-
vnik a dočim preko Stona mora se potrošit
dva dana sa nočištem u Stonu. Ovoliko što
se tiče Crkvica sa priključkom željeznice i
parobroda za Dubrovnik. Je li ovo istina ili
nije? Hoćeš li priznati, da iz Trpnja put
Spljeta putuje se samo čeliri sata a iz Tr-
stenika put Dubrovnika samo četiri. A to sve
direktne sveze, priznajete li, g. dopisniče,
da varoš Trpanj u luci Trpnja broji hiljadu
stanovnika a onaj Teženita do pet sto a

 

 

 

po mnijenju g. dopisnika, koji žive u nadi
o budućoj glavnoj luci poluotoka Crkvice,
ne žive niti jedna živa duša izuzam Finan-
cijalne straže, kojih se život može ubrojiti
u pokorne. Koliko bi tražio g. dopisniče za
prenočiti jednu lijepu zimsku noć u Crkvi-
cama a da nije oružana sila blizu tebe! Jeli
ovo istina ili nije? Bilo bi lijepo udešeno
kad bi se odlomcima napravilo po par me-
tara puta kao Općinskog, kojeg samo bi
mogli uzdržavati sa svojim obvezanim fa-
sijam a samoj Kuni nekoliko kilometara bez
ikakove narodne koristi, te onda da zaje-
dnica bude napravljala Kunovski put. Lijepa
smijeha u gospode tamo! Nemoj se nimalo
strašiti g. dopisniče u današnjoj eri sa po-
slušnom čeljadi da neće tako biti. Na pri-
govor da se ni u Trsteniku neusidrivaju
više lagje to možete ispitat vaše bližnje na
koje oni isti predaju svoje vino i onda će
te bit na čistu. Što se tiče spisa Opć. Vi-
jeća, mislim, da kao Vijeće nije nigda ra-
spravljalo o drugom lukobranu u Crkvicama
a kao općinar ne niječem. Nemojte misliti
g. dopisniče, da me vode Bog zna kakove
aspiracije da ovo pišem nego samo da ka-
šnje ne budem imao dušogrižnje kad budu
potomci kleti svoje zaslijepljene pregje kad
bi oni na nepodobne izvode pristali, i to-
liko da zna rćanski narod što mu se iza
kulisa snuje. Još jednom velim, da narod
Općine Kune bez saobraćaja u glavom sa
Trpnjom i Trstenikom odlomak Kuna, sam
on može zagovarati Kunu uz Crkvice koje
će ostati za promet što su i danas. Potru-
dite se do pojedinih vinorodnih odlomaka,
te nek vam posvjedoče da želu samo bit
priključeni kolnim putem sa Kunom; zaista
bit će te nagragjeni !
Ovoliko g. dopisniče za danas a ustre-
ba li što potanjega, prijavite se. — Vitez.
Op. Ur.: | ovaj dopis dragovoljno uvr-
stismo, nek se razbistruje, ali cijenimo da
je već dosta u našem Listu bilo raspravlja-
nja o ovim pitanjima. Mješte dugotrajnog
raspredanja po novinama mnogo bi više
koristilo da se okupe domoljubni i nesebi-
čni ljudi, te da u bratskom krugu nepri-
strano prosude i odluče, jer na takav način
bi se doprinijelo najviše koristi svome mje-
stu. Ovo primjetismo u najboljoj namjeri.
Iz Vodica.
(Ustanovljenje Sokola). Javljamo, da se
je u ovoj varoši osnovao «Hrvatski Primor-
ski Sokol». Izabrana je ova uprava: Stare-
šina: Niko Fršop; Podstarešina: Ive Maras;
Tajnik: Martin Mačukat-Novak ; Blagajnik:
Niko Udovičić; Odbornik: Šime Samohod ;
Vogja: Miše Dunat. Društvo broji do 60
braće, od kojih 50 u četi. Svakom srećom!
Iz Luke Šipanjske.
(Pir). Dne 4. o. mj. naš sumišljenik g.
Frano pl. Sorgo vjenčao se je za gospo-
gjicu Franu Matković. Bilo sretno!

 

Interesantna je u današnjem broju našeg
lista nalazeća se objava sreće od Samuela
Hekschera senr. u Hamburgu. Ova kuća
stekla je dobar glas svojom tačnom i taj-
nom isplatom dobivenih iznosa tako, da
svakoga na današnji oglas već na ovom
mjestu upozoravamo.

 

e
Domaće vijesti.

Prva dalmatinska umjetnička
izložba u Spljetu 1908. Primamo :
U Dalmaciji, zemlji prirodnih krasota —
tamo od rimskih imperatora do hrvatskih
kraljeva i banova, od mletačkih duždeva i
proveditura do našega narodnog preporoda
novijeg doba — uvijek je u ovoj zemlji
živio pitomi kult ljepote. To glasno svje-
doče veliki ostatci i spomenici iz davni
rimskih vremena, koji proviruju skoro iz
svake gomile ove zemlje; to divna djela
preporodnih umjetnika, rasiljana po svim
krajevima njenim; to umjetničke umotvorine
današnjih njenih sinova, koji po Evropi
raznose ime zemlje i slavu naroda njenog.
Ali, dok je ovaj kult u prošlosti znao i
tvorevinama velikih umjetnika izvana otva-
rati vrata i uzimati ih u brižnu pohranu,
sada kao da mu u njegovom starinskom
gnijezdu nepoćudno biva : rogjeni umjetnici
ove zemlje, koji je vještih i kistu i dlijetu,
odbijaju se od rogjene grude, da nagju pot-
pore svom radu u tugjini. I nije ovo tek
slućaj. Život umjetnosti u stanovitom am-
bijentu ovisi u prvom redu od svih onih
kulturno-socijalnih sila i prilika, koje omo-
gućuju tom ambijentu snažan i normalan
razvoj. Ovakova razvoja u Dalmaciji u za-
dnjoj polovici vijeka niti je bilo, niti je mo-
glo da bude, Sveopća zapuštenost na kul-
turnom, socijalnom i ekonomskom polju
s jedne, a svagdašnje borbe za narodno
osviješćenje s druge strane potisnuše u zem-
lji interes za lijepu umjetnost, oduzeše sred-
stva i pomagala umjetničkom stvaranju. 1
tako je, kao na svakom drugom polju na-
šega rada, i u našoj regijonalnoj umjetno-
sti nastao zastoj, koji nije dozvolio da se

 

God. IV.

svi naši umjetnici sakupe, da se njihove e-
nergije slože i da pokažu što znadu i što
mogu. Rastrkani kojekuda po našim i tu-
gjim zemljama, u daljini i tugjini, žive oni,
a do nas dopire tek njihovo ime, priznato
i čašćeno više od drugih nego li od nas.
Tako mi danas znamo za njihova imena,
ali njihovih radova, kojima su sebe prodi-
čili, njihovih djela, koja su odraz duše na-
še, naših osjećaja i naše dobi mi ne pozna-
jemo. Ona su danas nama gotovo tugja.
Ali ova indiferentnost i ovaj zastoj ne smiju
da našu javnost, a osobito našu inteligen-
ciju, ispune pesimizinom, kao da se je sta-
rodrevni kult ljepote u našoj klasičnoj Dal-
maciji zameo, kao da mu više nema uskr-
snuća. Sjajni spomen prošlosti, vjera u ob-
novu i neprekinuti život prave umjetnosti,
pa toliko mladih poletnih duhova, koji po-
kazuju i volju i sposobnost da joj služe,
potaknuli su potpisani odbor, da složi i
sakupi sve one sinove naše zemlje, koji
s priznanjem rade na tegotnom polju umi-
jeća, u I. dalmatinsku regionalnu izložbu u
Spljetu. Njegova je težnja da oduševi pu-
bliku i osokoli umjetnike. Za postignuće
ove svrhe on cileni kao najbolje sredstvo
upravo ovakovu izložbu, u uvjerenju da su
izložbe ne samo u neku ruku kulturna bi-
lansa stanovitih epoha narodnog života i
zrcalo narodne duše, već da one takogjer
odgajaju i bude smisao za umjetnost i lje-
potu, te joj tako sprijateljuju i neupućene
krugove i šire slojeve pučaiistva. Kao sre-
tan auspicij ovoga svoga pothvata potpisani
odbor izabrao je i jednu posebnu prigodu:
ova će še izložba otvoriti istodobno sa sve-
čanim otkrićem sredovječnog spljetskog zvo-
nika stolne crkve. Ovaj glasoviti spomenik,
strven i smrvljen zubom vremena, preporo-
dio se je u svoj svojoj ljepoti, te će do-
skora pokazati i stršiti ponovno nad našim
krasnim gradom, uz onaj hram, kojemu je
samo Pantheon premac. Izložba će biti u
velikoj dvorani «Hrvatskog Doma» i trajat
će od 15. augusta do 15. oktobra. Tu ho-
ćemo da sakupimo najbolje radove savre-
menih hrvatskih i srpskih umjetnika iz Dal-
macije, te da ih izložimo pred sud i ljubav
općinstva. Sve što je bolje i otmenije u na-
šoj umjetnosti odazvalo se je već našemu
pozivu. Sa svih strana naše domovine za-
nos i zanimanje pozdraviše našu osnovu.
Najljepša imena naše umjetnosti, od Bu-
kovca, Medovića, Meštrovića, Murata, Ren-
dića, Vučetića pak sve do najmlagjih i naj-
nadobudnijih sila uhvatiše se u kolo da
nas pomognu pri ovom smjelom pokušaju.
Prvobitna je naša želja bila, da u našem
drevnom Spljetu složimo i sakupimo u je-
dnoj izložbi umjetničke sile ne samo Dal-
macije već i one hrvatskog i srpskog naro-
da uopće. Nu za sada se je od takova pot-
hvata odustalo, što je skopčan s velikim
poteškoćama razne naravi. Ipak, u nadi da
će se — uspije li nam ovaj prvi pokušaj
— moći u skorašnju budućnost oživotvoriti
i ova lijepa namisao, zadovoljismo se za
sada samo time da na ovu prvu dalmatin-
sku izložbu pozovemo kao inile goste je-
dnog umjetnika slikara i jednoga kipara iz
Zagreba, ostavljajući pri tome izbor «Dru-
štvu Hrvatskih Umjetnika». Potpisani su
čvrsto odlučili da pokušaju sve. kako bi s
ovim pothvatom uspjeli, a do gragjanstva
je, do naroda i inteligencije ove zemlje, da
mu svojim odazivom to zbilja omoguće.
Jer što bi vrijedila sva naša dobra volja,
naša snaga i zauzimanje, kad bi ostali kru-
govi zemlje dočekali ovaj pothvat s nema-
rom i hladnoćom ? Svu našu nadu polaže-
mo dakle u našu javnost; stoga se obraća-
mo s vedrim pouzdanjem u svakoga sina
Dalmacije, na svaku rodoljubnu ustanovu,
na svaku općinu, da nas pomogne bilo
potporom, bilo simpatijama svojim. Naigje
li ovaj naš poziv na zasluženi odaziv, onda
e naš pokušaj gotovim činom i ujedno
znamenitim korakom prama onomu ideal-
nom cilju, put kojega udarismo. — Spljet,
u maju 1908. — (Slijede potpisi).

iz stranke. Šibenska «Hrvatska Rieč»
u prošlom broju govoreći o sjednici naše
stranke, koja se je obdržavala dne 26. pr.
mj. u Spljetu, donaša :

»Odlučeno je, da se odmah pristupi organi-
zaciji stranke. Ljudi, kojima je povjerena  pro-
vedba organizacije, dati će se odmah na posao,
pa s toga se preporuča pristašama, da so upišu
u mjestne klubove, jer jedino stranka organizi-
rana može raditi kako valja za prava svoje do-

Organizacija stran-