Br. 172. stalno mogla računati na veliku i sigurnu dobit, Mi smo uvjereni, da će veto, & bi se Bo- sna i Hercegovina pridružile carstvu, otvo- riti oči našoj diplomaciji, jer dopokon kad bi se Austrija pridružila savezu Rusko-Fran- cusko-Engleškom, ne samo da bi Njemačka morala mirovati nego bi pravi mir zavladao u Evropi a Austrija bi mogla izvršiti živu želju svijeh nas Hrvata: da alem-kamen krune Hrvatske, Bosna i Hercegovina budu pridružene materi zemlji! Apel starčevićanskoj srednjoškolskoj mladosti! Kratak pogled na stanje starčevićanskog srednjoškolskog djaštva dovoljan je, da sva- kog kolegu starčevićanca uvjeri o potrebi nekog preporoda u našem djačkom životu. — Akademska omladina zapustila nas je na žalost posve. Ona je mirno gledala, kako se umanjuje broj starčevićanaca u srednjim školama i kako protivne frakcije upravo ne- smetano predobivaju mladost, koja će biti jakim bedemom protustarčevićanstva u ži- votu i na universi. Nakon dugog spavanja jedva ugleda svjetlo «Mlada Hrvatska». Na- dasmo se, da će ona okupiti oko sebe raz- pršene djačke starčević. redove, nadasmo se, da će nam ona ispuniti svu prazninu u našem djačkom životu. Starč. srednj. mladost u Zagreb naumila je izdati do konca ove školske godine je- dnu brošuru kao almanak srednjoškolskoj starč. mladosti pod imenom «Srednjoško- lac». Budući da je ovo poduzeće čisto naše, srednjoškolsko, budući da nemamo ni ot- kle potpore, apelujemo na svu srednj. starč. mladost, da nas materijalno i moralno po- dupre. Dokažimo, kolege, da u nama ima toliko duševne snage, volje, da i sami sa- mostalno možemo stvarati starčević. propa- gandu u našim redovima. Dokažimo, da nam je stalo, da_neizgine uzvišena starčević. misao, jer starih nestaje, a ako ne bude starčević. podmlatka, crna je budućnost Hrvatske | Napred ! Šaljite pretplatu i rad- nje ! Pomozite nas. Brošura će stajati 20 novč. Imat će lijep uvodnik, ostalih stvari beletistričkih, koje će prikazati starčevićanstvo kao kulturnu i so- cijalnu, a ne samo pol. pojavu $s osobitim obzirom na srednj. prilike. On ima da na- doknadi ono, što nam :duguje «MI. Hrv.» Pretplate, pisma i rikopisi neka se šalju na adresu: Dragoslav Mikuš. Zagreb, Pe- trinjska ul. 11. I. kat, i to najkasnije do 15 lipnja (plaća se unaprijed), jer bi se moglo dogoditi, da se na zakašnjelo ne uzme ob- zira. Kolege Starčevićanci! Ako se i sada pri prvom našem samostalnom istupu pokaže- mo mrtvim, nehajnim, ne zovimo se uzda- nicom Starčevićanstva, ako nam ovaj istup ne uspije — bit ćemo neubrojive nule pred našim neprijateljima! Zato napred na posao! NB. Molimo sve starčević. listove, osobito u Dalmaciji i Bosni, da ovaj poziv preti- skaju. Pokusni | poučni zavod za tetognoč- sanje, kemigratiju, svjetlo-tiskanje i gra- viranje u Minchenu. Ovaj zavod stupa na 18 Septembra u devetu svoju nastavnu godinu ; u njemu se kroz dvogodišnje pohagjanje izuči umjetnički slikati, svjetlo-tiskati i tehnički he- Mografirati a od god. 1906 u nj su prepuštene i ženske. Ovdje se usavršivaju osobito mlagji lju- di sa slikarskom i umjetničkom sposobnosti. Za- vod uz svoju dnevnu obuku ima još umjetnički tečaj | visoku školu za učenike K. tehničke vi- soko škole u Miinchenu te se je kroz zadnju na- stavnu godinu upisalo okolo 260 zanimanika. Broj onih koji mogu biti primljeni u zavod o- graničen je. Zainteresovani mogu dobiti badava statut od zavoda a za sve što im je potreba do- snati mogu se obratiti na: Kanzlei der An- stalt, Miinchen (Reunbahnstrasse 11). Vijesti iz naroda. Iz Donjeg Pijavičina. (Ispravak). Uglednom Uredništvu «Prave Crvene Hrvatske» u Dubrovniku. Na teme- lju 6. 19 državnog zakona o tisku molimo đa uvrstite u slijedećem broju ovaj: lspra- vak: U Vašem cijenj. listu «Prava Crvena Hrvatska» broj 167, rubrika «Vijesti iz na- roda» ima dopis iz donjeg Pijavičina, u kojem se neistinito tvrdi: «Oni poznati ni- gvaše izvanrednu sjednicu i to jedino zato đa se duhovi umiru»; što nije istina, već je nasuprot istina da je svak taj dan bio a sti: tvrdi: «Naravno da na tu sjednicu nijesu došli svi pametniji članovi», već je istina da su na sjednicu došli svi najugledniji članovi društva, a ostali su se izrazili su- glasnima osim trojice, jer su svi članovi znali o čem se radi. Nije istina, da je itko bez dopusta govorio, već kad je presjednik diktirao u zapisnik riječi: «svi glasuju o- sim presjednika», tad mu je rekao gosp. B. Cvjetanović, da se u zapisnik napiše je- dnostavno ime presjednika. Nije istina što se tvrdi: «Osim toga nijesu htjeli dati taj- niku, da piše zapisnik i t. d. već je napro- tiv istina, da je tajnik vodio zapisnik a na svršetku, kad se istog moralo prepisati, bi- lježničko mjesto bi povjereno gosp. B. Cvie- tanoviću samo da se hitrije zapisnik prepi- še, a to uz privolu prisjednika i svih druži- nara. Nije istina: da se članovi jedan za dru- gim zahvaljuju, već je istina da su se samo trojica zahvalila, to prisjednik i tajnik kao članovi uprave, a jedan kao član, jer je «razmiriteljnom odboru» bio podvržen da ga sudi na njegovom u društvu izazivnom ponašanju. — Pijavičino donje, 31/V 1908. — Uprava Društva «Napredka». Presje- dnik: A. Rusković. Tajnik : S. Grbić. (Op. Ur.: Rado donašamo ovaj ispravak ugl. uprave «Napretka», istodobno poruču- jući gg. dopisnicima, da se okane raspra- vljanja po novinama o sličnim stvarima i lokalnim prepirkama, i ko god nam pošalje bilo kakovo pobijanje ovog ispravka, baciti ćemo u koš, jer imamo prečeg i važnijeg posla. Ovo vrijedi i za gg. dopisnike iz o- stalih mjestija pokrajine). S Mljeta. (Loza, masline, lov na sargjele i buhač). Loza ove godine rek bi, da će roditi ko ni- kada. Na svakom prutu visi po toliko groz- da. Dosle se ne opaža na lozi nikakva bo- lest ili mača. Dao Bog, da se tako sveudilj sačuva, te jadan težak bude imao koristi. Masline na nekim imjestima dobro brste, a na nekima posve slabo ili ništa. Općenito govoreć ne može se ipak potužiti sa plo- dom. I lov na sargjele je dobar. Kroz ovi mrak hvata se dosta više nego kroz zadnji. Buhača je pak ove godine sasvim malo. Dugotrajna žestoka žega prouzrokovala je za četvrti dio gubitka. (Nova učiona). Selo Blato buduć daleko od bližnje pučke škole što je u Babinom- polju, bilo je lišeno sve do lanjske godine od poučavanja. Nego nastojanjem i samo- prijegorom gosp. Nikole Bušurelo Vicka doskoči se i toj velikoj potrebi za mlagji naraštaj. Privatna se škola otvorila već od nekoliko mjeseca sa vrstnom učiteljskom silom. Blato ima biti zaista harno prama gosp. Bušurelu, koji nije za to mario ni truda ni troška. Takovi ljudi zaslužuju sva- ku hvalu i čast. iz Čilipa. (Ravnateljstvu Pošta i Brzojava). Od Septembra prošle godine u nas se je otvo- rio poštarski ured. Svak se tome pravom radovao, ali na žalost, ta radost ne potraja dugo. Već u Februaru ove godine obustav- ljena nam je razdioba pošte na kuću. Dok smo pripadali poštarskom uredu u Cavtatu, imali smo poštu tri puta na sedmicu, do- čim sada nemamo ni jednom, već moramo dolaziti pridizati poštu na ured, što nam donosi silne dangube i poteškoća. Ovdje nam je istaknuti susretljivost poštarskog či- novnika, koji i preko uredovnog dobnika stoji na raspoloženje strankama; ali čemu sve, kad ne zadovoljava našim potrebama i ne zapriječuje gubitak za nas dragocijenje- nog vremena? Čilipi sežu u duljinu do 4 km., a broje preko 800 stanovnika. Listo- noša mora svaki dan prevaliti ovaj put a kad mu se nadoda pridignuće pošte sa že- ljeznice, izgubi on po nadnice; zašto — ka- ko smo informirani — ne dobiva nego sa- mih 12 (slovom dvanaest) kruna mjesečno, što mu je dostatno tek za deranje obuče. Za tako kukavnu plaću, ne može se uz da- našnje skupe nadnice naći čovjeka, koji bi se toga truda primio. Pitamo sl. Ravnatelj- stvo, je li to plaća za toliki trud, je li to humanitarno? te molimo, da već jednom providi i ovim abnormalnostima stavi kraj. Iz Babinogpolja na Mljetu. (Općinskom vijeću da doskoči radi općeg interesa). U mjesecu Travnju općinsko je vijeće odlučilo da se ima ukinuti paša to- varne životinje u svetačne dane po tugjim zemljama i da se ne smije prolaziti preko tugjih njiva i baština kao do sada. To je sasvim pohvalno, ali rijet bi da Nikola Ben- ković Vila i Vicko Stražičić kao poljari ne ;| mogu tačno vršiti dužnosti radi sasvim sla- be plaće. Upravo za samih 13 kruna mje- odl|sečnih nemogu služiti, s toga bilo bi pra- vo da im se povisi plaća barem na 20 kr. jednici Onda se je stalno nadati da će biti u redu i naše polje i kolture mladih šuma i buha- ča, jer se ne može ni zahtijevati da se ne- prestance zauzimlju i rade za samih 13 K. PRAVA CRVENA HRVATSKA Baš gori rečeni a nadasve Niko Benković Vila sasvim je sposoban za čuvati naše tru- de a od sada nam je i veća potreba čuvati naše baštine, jer će nam se još povisit op- ćinski troškovi, a kad nam unište iste na- še životinje naše trude, biti ćemo usilovani prodati na javnoj dražbi u dulje vremena cijelo imanje. Molimo da se providi. — Mljećani. S Pelješkog Rata. (Na odgovor «Pučaninu» iz Kune u br. 176. «Prave Crv. Hrvatske»). Ustao novi delija, koji hoće da se uspostavi nasuprot istini koja se neda poreći, nego slatkim do- skočicam, lijepim načinom, narodu preka- zujuć neku novost što sam ni sanjao nije. Ustao je dopisnik pod imenom «Pučanin» proti dopisu u cijenjenoj «Pravoj Crvenoj Hrv.» br. 169. t. g., te hoće da od ništa nešto napravi, žaleći gdje je pogogjen, te da se otkrila tajna koja se sakrila u misli- ma njegovih milih agd, misleći da je Rćan- ski puk raja a da je samo onamo visoko- položeni Padiša. Današnjoj mogućnosti ve- likih pozvanih u poslu o čem se radi ne- treba ni sanjati da neće uspjeti nu za ko- liko vremena, to će budućnost dokazati; ta- kav uspjeh nikad neće bit na dobro i za- dovoljstvo većine rćanskog naroda. Prigo- vara dopisnik da se nijesam javio iz mog mjesta, a što bi to služilo g. dopisniku ? Zar je u sumnji da slučajno nemam većinu rćanskog naroda uza se i onda da se obori svom silom na moje mjesto |to u buduće biti ću spravan faktima dokazati, suviše gdje se neradi o mom mjestu nego o uredbi pu- teva na cijelom poluostrvu, koji se dadu lakše urediti svagdje nego u općini Kuni, jer samo u općini Kuni hoće da se napravi nešto prirodno što sam Bog udobno stvo- rio nije za rćanski narod. Dopisnik tvrdi, da bi ćentralizacija u Trpnju sasma ne- moguća bila po narod i tu se slažemo, t. j. za cijeli narod, nu neosvrčuć se na do- skočice g. dopisnika, poručujuć mu, da na- rod općine Kune je potreban za svezu di- jelom Trpanj a dijelom Trstenik, svakako 99% više nego sa Crkvicam za izvagjati svoje produkte i potrebni uvoz, s toga je potreba u glavnom spoj rečenih luka sa je- dnim kolnim putem jer bez takove osnove narod je otsječen ko udo od tijela. Nesmi- slena tvrdnja g. dopisnika da je samo Tr- stenik za Pijavičino to se može potruditi do c. k. Carinarskog Ureda u Trsteniku te u onog Crkvica, te učinit tačan račun i osvje- dočiti se da je viši mjesečni izvoz iz Trs- tenika nego godišnji onaj Crkvica. Za cen- tralizaciju Crkvice po mnijenju g. dopisnika to bi morali naručiti jednu veliku vršvu te rćane jednog po jednog hvatati i tamo spu- štati. Ko iole pozna Crkvice i cijeli polu- otok zaista će se bit sit nasmijao čitajući dopis g. «Pučanina», gdje je lijepo zami- slio da se poradi oko toga da se Rćani po- hvataju barem ako i privremeno. Koliko su Crkvice za Potomlje, Županje selo, Prizdri- nu i donje Pijavičino prikladna luka to će oni sami o tom sud dati a već seoski zbor odlomka Prizdrine izrekao je na Spasovo svoj sud o tomu za spoj Trpnja i Trstenika, toliko su odgovorili g. dopisniku na nje- govo mišljenje. A koliko iz rečenih mjesta salazi vina u Crkvice, lahko će te brojku sa ništicom popuniti. Kad bi danas na novo naseobina Rata slijedila, ipak se nebi dali toliko zavesti koliko to mijenje g. dopisnika obuhvaća. Za poraditi oko toga da se učinu Crkvice prirodnom lukom te je izjednačiti sa onom Trpnja i Trstenika, trebalo bi ci- jeli evropejski prah potrošiti isto bi uzalu- dno bilo. Priznaj, g. dopisniče, je li tako ? Nu grehota kad si spomenuo o prokopu Stonjske prevlake, da nijesi još nadodao o Neumskoj ratnoj luci, dugim i modernim lukobranima u Crkvicama te utvrdam na brdu Roti još o automatičnoj spravi za spu- štanje Kunovskog vina na more a Reanski narod da se popne na hridi, te da se na- uživa te krasne umjetno prirodne luke a za ostalo nek se spušta Trpnju i Trsteniku. Što ti se čini, g. dopisniče, jeli ovako bo- lje nego što si ti mislio! Saobraćajni po- ložaj i v&z sa željeznicom to se dalo samo napisati; priznaj g. dopisniče, da nema nego dva puta parobrod za Metković sedmično i da nije nijedan priključen sa željeznicom ili mora tražit nočište u Mostaru ili Metkoviću ako bi se htjelo i to postići mora se hodit u Trpanj te odanle kud se hoće. Putovanje preko Stonjske prevlake u Dubrovnik bilo bi mnogo lakše pješke, jer svakako u jedan lijepi dan može se sa poluotoka u Dubro- vnik a dočim preko Stona mora se potrošit dva dana sa nočištem u Stonu. Ovoliko što se tiče Crkvica sa priključkom željeznice i parobroda za Dubrovnik. Je li ovo istina ili nije? Hoćeš li priznati, da iz Trpnja put Spljeta putuje se samo čeliri sata a iz Tr- stenika put Dubrovnika samo četiri. A to sve direktne sveze, priznajete li, g. dopisniče, da varoš Trpanj u luci Trpnja broji hiljadu stanovnika a onaj Teženita do pet sto a po mnijenju g. dopisnika, koji žive u nadi o budućoj glavnoj luci poluotoka Crkvice, ne žive niti jedna živa duša izuzam Finan- cijalne straže, kojih se život može ubrojiti u pokorne. Koliko bi tražio g. dopisniče za prenočiti jednu lijepu zimsku noć u Crkvi- cama a da nije oružana sila blizu tebe! Jeli ovo istina ili nije? Bilo bi lijepo udešeno kad bi se odlomcima napravilo po par me- tara puta kao Općinskog, kojeg samo bi mogli uzdržavati sa svojim obvezanim fa- sijam a samoj Kuni nekoliko kilometara bez ikakove narodne koristi, te onda da zaje- dnica bude napravljala Kunovski put. Lijepa smijeha u gospode tamo! Nemoj se nimalo strašiti g. dopisniče u današnjoj eri sa po- slušnom čeljadi da neće tako biti. Na pri- govor da se ni u Trsteniku neusidrivaju više lagje to možete ispitat vaše bližnje na koje oni isti predaju svoje vino i onda će te bit na čistu. Što se tiče spisa Opć. Vi- jeća, mislim, da kao Vijeće nije nigda ra- spravljalo o drugom lukobranu u Crkvicama a kao općinar ne niječem. Nemojte misliti g. dopisniče, da me vode Bog zna kakove aspiracije da ovo pišem nego samo da ka- šnje ne budem imao dušogrižnje kad budu potomci kleti svoje zaslijepljene pregje kad bi oni na nepodobne izvode pristali, i to- liko da zna rćanski narod što mu se iza kulisa snuje. Još jednom velim, da narod Općine Kune bez saobraćaja u glavom sa Trpnjom i Trstenikom odlomak Kuna, sam on može zagovarati Kunu uz Crkvice koje će ostati za promet što su i danas. Potru- dite se do pojedinih vinorodnih odlomaka, te nek vam posvjedoče da želu samo bit priključeni kolnim putem sa Kunom; zaista bit će te nagragjeni ! Ovoliko g. dopisniče za danas a ustre- ba li što potanjega, prijavite se. — Vitez. Op. Ur.: | ovaj dopis dragovoljno uvr- stismo, nek se razbistruje, ali cijenimo da je već dosta u našem Listu bilo raspravlja- nja o ovim pitanjima. Mješte dugotrajnog raspredanja po novinama mnogo bi više koristilo da se okupe domoljubni i nesebi- čni ljudi, te da u bratskom krugu nepri- strano prosude i odluče, jer na takav način bi se doprinijelo najviše koristi svome mje- stu. Ovo primjetismo u najboljoj namjeri. Iz Vodica. (Ustanovljenje Sokola). Javljamo, da se je u ovoj varoši osnovao «Hrvatski Primor- ski Sokol». Izabrana je ova uprava: Stare- šina: Niko Fršop; Podstarešina: Ive Maras; Tajnik: Martin Mačukat-Novak ; Blagajnik: Niko Udovičić; Odbornik: Šime Samohod ; Vogja: Miše Dunat. Društvo broji do 60 braće, od kojih 50 u četi. Svakom srećom! Iz Luke Šipanjske. (Pir). Dne 4. o. mj. naš sumišljenik g. Frano pl. Sorgo vjenčao se je za gospo- gjicu Franu Matković. Bilo sretno! Interesantna je u današnjem broju našeg lista nalazeća se objava sreće od Samuela Hekschera senr. u Hamburgu. Ova kuća stekla je dobar glas svojom tačnom i taj- nom isplatom dobivenih iznosa tako, da svakoga na današnji oglas već na ovom mjestu upozoravamo. e Domaće vijesti. Prva dalmatinska umjetnička izložba u Spljetu 1908. Primamo : U Dalmaciji, zemlji prirodnih krasota — tamo od rimskih imperatora do hrvatskih kraljeva i banova, od mletačkih duždeva i proveditura do našega narodnog preporoda novijeg doba — uvijek je u ovoj zemlji živio pitomi kult ljepote. To glasno svje- doče veliki ostatci i spomenici iz davni rimskih vremena, koji proviruju skoro iz svake gomile ove zemlje; to divna djela preporodnih umjetnika, rasiljana po svim krajevima njenim; to umjetničke umotvorine današnjih njenih sinova, koji po Evropi raznose ime zemlje i slavu naroda njenog. Ali, dok je ovaj kult u prošlosti znao i tvorevinama velikih umjetnika izvana otva- rati vrata i uzimati ih u brižnu pohranu, sada kao da mu u njegovom starinskom gnijezdu nepoćudno biva : rogjeni umjetnici ove zemlje, koji je vještih i kistu i dlijetu, odbijaju se od rogjene grude, da nagju pot- pore svom radu u tugjini. I nije ovo tek slućaj. Život umjetnosti u stanovitom am- bijentu ovisi u prvom redu od svih onih kulturno-socijalnih sila i prilika, koje omo- gućuju tom ambijentu snažan i normalan razvoj. Ovakova razvoja u Dalmaciji u za- dnjoj polovici vijeka niti je bilo, niti je mo- glo da bude, Sveopća zapuštenost na kul- turnom, socijalnom i ekonomskom polju s jedne, a svagdašnje borbe za narodno osviješćenje s druge strane potisnuše u zem- lji interes za lijepu umjetnost, oduzeše sred- stva i pomagala umjetničkom stvaranju. 1 tako je, kao na svakom drugom polju na- šega rada, i u našoj regijonalnoj umjetno- sti nastao zastoj, koji nije dozvolio da se God. IV. svi naši umjetnici sakupe, da se njihove e- nergije slože i da pokažu što znadu i što mogu. Rastrkani kojekuda po našim i tu- gjim zemljama, u daljini i tugjini, žive oni, a do nas dopire tek njihovo ime, priznato i čašćeno više od drugih nego li od nas. Tako mi danas znamo za njihova imena, ali njihovih radova, kojima su sebe prodi- čili, njihovih djela, koja su odraz duše na- še, naših osjećaja i naše dobi mi ne pozna- jemo. Ona su danas nama gotovo tugja. Ali ova indiferentnost i ovaj zastoj ne smiju da našu javnost, a osobito našu inteligen- ciju, ispune pesimizinom, kao da se je sta- rodrevni kult ljepote u našoj klasičnoj Dal- maciji zameo, kao da mu više nema uskr- snuća. Sjajni spomen prošlosti, vjera u ob- novu i neprekinuti život prave umjetnosti, pa toliko mladih poletnih duhova, koji po- kazuju i volju i sposobnost da joj služe, potaknuli su potpisani odbor, da složi i sakupi sve one sinove naše zemlje, koji s priznanjem rade na tegotnom polju umi- jeća, u I. dalmatinsku regionalnu izložbu u Spljetu. Njegova je težnja da oduševi pu- bliku i osokoli umjetnike. Za postignuće ove svrhe on cileni kao najbolje sredstvo upravo ovakovu izložbu, u uvjerenju da su izložbe ne samo u neku ruku kulturna bi- lansa stanovitih epoha narodnog života i zrcalo narodne duše, već da one takogjer odgajaju i bude smisao za umjetnost i lje- potu, te joj tako sprijateljuju i neupućene krugove i šire slojeve pučaiistva. Kao sre- tan auspicij ovoga svoga pothvata potpisani odbor izabrao je i jednu posebnu prigodu: ova će še izložba otvoriti istodobno sa sve- čanim otkrićem sredovječnog spljetskog zvo- nika stolne crkve. Ovaj glasoviti spomenik, strven i smrvljen zubom vremena, preporo- dio se je u svoj svojoj ljepoti, te će do- skora pokazati i stršiti ponovno nad našim krasnim gradom, uz onaj hram, kojemu je samo Pantheon premac. Izložba će biti u velikoj dvorani «Hrvatskog Doma» i trajat će od 15. augusta do 15. oktobra. Tu ho- ćemo da sakupimo najbolje radove savre- menih hrvatskih i srpskih umjetnika iz Dal- macije, te da ih izložimo pred sud i ljubav općinstva. Sve što je bolje i otmenije u na- šoj umjetnosti odazvalo se je već našemu pozivu. Sa svih strana naše domovine za- nos i zanimanje pozdraviše našu osnovu. Najljepša imena naše umjetnosti, od Bu- kovca, Medovića, Meštrovića, Murata, Ren- dića, Vučetića pak sve do najmlagjih i naj- nadobudnijih sila uhvatiše se u kolo da nas pomognu pri ovom smjelom pokušaju. Prvobitna je naša želja bila, da u našem drevnom Spljetu složimo i sakupimo u je- dnoj izložbi umjetničke sile ne samo Dal- macije već i one hrvatskog i srpskog naro- da uopće. Nu za sada se je od takova pot- hvata odustalo, što je skopčan s velikim poteškoćama razne naravi. Ipak, u nadi da će se — uspije li nam ovaj prvi pokušaj — moći u skorašnju budućnost oživotvoriti i ova lijepa namisao, zadovoljismo se za sada samo time da na ovu prvu dalmatin- sku izložbu pozovemo kao inile goste je- dnog umjetnika slikara i jednoga kipara iz Zagreba, ostavljajući pri tome izbor «Dru- štvu Hrvatskih Umjetnika». Potpisani su čvrsto odlučili da pokušaju sve. kako bi s ovim pothvatom uspjeli, a do gragjanstva je, do naroda i inteligencije ove zemlje, da mu svojim odazivom to zbilja omoguće. Jer što bi vrijedila sva naša dobra volja, naša snaga i zauzimanje, kad bi ostali kru- govi zemlje dočekali ovaj pothvat s nema- rom i hladnoćom ? Svu našu nadu polaže- mo dakle u našu javnost; stoga se obraća- mo s vedrim pouzdanjem u svakoga sina Dalmacije, na svaku rodoljubnu ustanovu, na svaku općinu, da nas pomogne bilo potporom, bilo simpatijama svojim. Naigje li ovaj naš poziv na zasluženi odaziv, onda e naš pokušaj gotovim činom i ujedno znamenitim korakom prama onomu ideal- nom cilju, put kojega udarismo. — Spljet, u maju 1908. — (Slijede potpisi). iz stranke. Šibenska «Hrvatska Rieč» u prošlom broju govoreći o sjednici naše stranke, koja se je obdržavala dne 26. pr. mj. u Spljetu, donaša : »Odlučeno je, da se odmah pristupi organi- zaciji stranke. Ljudi, kojima je povjerena pro- vedba organizacije, dati će se odmah na posao, pa s toga se preporuča pristašama, da so upišu u mjestne klubove, jer jedino stranka organizi- rana može raditi kako valja za prava svoje do- Organizacija stran-