crzangae

Br. 176. '

vaškorf koli; T't4j fnardđ urađiti če dosta
za našu dobrobit, litajući pred očima nauku
neumrlog hrvatsk0g političara Dr. Ante Star-

čevića uz njegovo geslo: Bog i Hrvati!
ši (Svrha).
——

 

Javno mnijenje u Italiji. :

Piše nam jedna ugledna osoba iz pokra-
jine: Prošlog mijeseca bio sam nekoliko
dana u Mlecima, i dogjol u razgovor sa
jednim talijancet, koji je izmegju uvigje-
nijih u Mlecima. Megju ostalim rekoh mu,
da su «velike svečanosti za jubilej
našega kralja, .na što mi ovaj odvrati iro-
nično:: »Netom vaš stari umre, mapasti će
Italija Austriju, jer mi hoćemo Trst; ono
je grad naš, talijanski«! Primjetih mu: »Samo
da se ne-prevarite«l; a on: »7o je kod nas
javno mnijeaje«...« Naravno, ne dajem va-
žnosti tom »javnom mnijenju«, ali je činje-
nica da talijani neprestano snijevaju o Trstu.
(Op. Ut.: Nije im se čuditi, jer oni sni-
jevaju i svojataju ne samo Trst, ali i Dal-
maciju i Istru, bulazneći da su to »nespa-
šene zemlje«, pak i Trentinske!) Ova pak
izjava talijanskog političara dolazi nekako,
što ne vjerujem; ko spojena prošlim dogo-
gjajima, koje čitah u dalmatinskim novina-
ma, naime dd4'je jedne mrkle noći ušla u
luku Visa talijanska torpiljarka, pod austrij-
skom zastavom, a pred lukom da su ju če«
kala dva ratna talijanska broda, te skupa
odmaglili put“Italije, i opet ona senzacijo-
nalna, da: su prošlih dana ulovili jedan ta-
lijanski' parobrod pod tugjom zastavom, koji
da je mjerio dubinu morsku, te ga zaplije-
niše i dovedoše u Puljsku luku.

Karakteristični su ovi dogogjaji nadasve
sada, kada se redaju priče o »prijateljskim
odnošajima Italije spram 'Austro-Ugarske«,
i kada se raspreda iskrenost »trojnoga sa-
veza« !

 

Nevolja na donjem kraju Brača.

Teška nesreća zadesila je ovaj donji kraj
Brača; strašna krupa, može se reći iz ve-
dra, uništila je vinograde i usjeve Supetra,
Dolnjeg Humca i Dračevice, a dijelom Ne-
režišća, Miraca, Ložišća, Bobovišća i Milne,
a to na 8. pr. m. poslije podne.

Jadan posjednik i težak gleda opustošene
vinograde za ovu i dojduću godinu, i stoji
ukočen*pred njima, kao mornar kada mu
morska' dubina proguta brod, jedino nje-
govo uzdanje. Politička vlast zaletila se na-
imah, da izvidi, ali ko će štetu procijeniti a

e

vlada pošalje koju hiljadu Kruna za javne
radnje, 'a ko će se' time okoristiti? Samo
nadničar, a u mtiogim slučajevima i stranac.
Time pomaže *se samo onomu, koji malo
ili ni jedne loze nema, te mora i poslije,
kao i prije da ga uzdrži veliki i mali po-
sjednik. . Dakle posjedniku pomoći nema,
jer raditi mt ne stoji, a s druge i stid bi
ga ubio, pak nadasve ne bi ni odolio trudu.
A onda? Nek pomoć pak došla bilo s koje
strane bude pravedno razdijeljena. Nek vlada
nagje način, leće: li ona; onda nek se sa-
stave odbori i oni neka to proučavaju. Ot-
šteta ne bi smjela nego k oštećeniku.

Najprvo: vlada: mora otpustiti porez na
zemlje uništene, a tako i pokrajina. Svaka
pripomoć neka' teži k cilju pomoći ne je-
dnomu ego švakomu. Ovog načela nek se
drže i vlada i maši zastupnici kada kucaju
za koju milost. — Starina.

 

Vijesti iz naroda.

4 Iz Konavala.

(Odaziv na izaziv), Čilipski parok, brat
ex profesora i urednika »Crvene« mislit će
u svojoj glavi::Qui tacet, consentire vide-
tur, na njegov dopisu br.49. »Nar. Lista«.
Mjesto da piše dva slova bratu da ga malo
očetka u vlastitom organetu, u svojoj srdžbi
obraća se DunrJuri, čiji folj ide do daljega,
te se sam pere i uz to, kandžijom mlati
desno i lijevo.

Sad sumu i pravaši krivi. Che tirada...

Da štogod bubne u svojoj naglosti, nije
mu se ni čuditi — takva mu je narav, ne
zna što "govori, Bit će i to napisao u tom
momentu kao odgovor članku : »Politika mo-
de i inada«, pa mu, sažaljujuć ga od srca,
praštamo, Samo ćemo mti reći dvije. '

»Sila« Boga ne moli, a tako njegova »sila«
i kad predika tjera narod iz crkve u krčme.
Štogod poduzme, to »silom« hoće da iz-
vede, a to: Konavljani neće. Dat će ti krvi
ispod grla ma lijepe, ali silom ništa. Nje-
gova »sil#« pomaže širenju razvratnosti, kao
širenju »Pučke«&lobođe«. To je fakat.

L' ćtat € est moi, to mu je geslo, a to
megju našim narodom ne ide i zato je tako

omražen \ svojoj župi, te ga nitko ne može.

Dopisnik »P. C. H.« nije »lukavo pritajo

mjesto i osobe« u svom članku, već je htio |

uprav da poštedi Dum Viču bet buke, kao

upozori javnost na prodiranje pogubne »smo-
dlakovštine« koja se »silom« ne iskorije-
njuje, jer pritisnuto jače, sve to više skače.

Nek Dum Vice ne prispodablja dopisnika
»Prave« sa dopisnikom »P. Slob.« jer u
sili i prkosu Dum Vice i on su blizan-
ci, Što pak koristi da mu drugi brane u-
gled, kad ga on sam ruši. Neka pogleda
malo na svog kapelana, kako je on oblju-
bljen u narodu, ne radi političkog mišlje-
nja, već radi svoje dobrote, jer njegova blaga
riječ i gvozdena vrata otvara; jaganjci po-
stanu tihi, što bijahu gorski lavi. Njemu li-
jepo pristaje ona: »Fortiter in re, suaviter
in modo«. Tako on uživa neograničeno po-
vjerenje naroda. '

Nema dakle dopisnik »P. C. H.« da radi
čega krivi sebe i svoju stranku, ali nek go-
spar parok obuzda svoju ćud i s narodom
ljepše postupa slijedeć primjer svoga kape-
lana, da može po riječi Spasitelja reći: »Ego
sum pastor bonus«.

: Iz Kune.

(»Vrijedan« redar). Prošle godine je op-
ćinsko vijeće zaključilo, da je od velike po-
trebe za istu varoš čovjek, koji bi vršio
službu redara, poljara, šumara i užižača
svjetiljka kroz istu varoš. Općina raspiše na-
tječaj, i kroz kratko vrijeme primi dvije molbe
od starih vještih redara, a pri sazivu vijeća
za imenovanje i naš mješčanin šjor Anto
predloži i svoju molbu. Kunovsko vijeće
pregleda natjecatelja, te bez ikakova do-
kaza o sposobnosti imenuje šjor Anta, a
ostale dvije molbe odbije. Narod je dano-
mice očekivao svog redara u svojoj uni-
formi. Jednog dana ponosno stupa glavnom
ulicom čovjek u uniformi sa dvije pijastre
pod vratom i dugom sabljom, rek bi čas-
nik. A ko je taj?..... ha! ha! ha! šjor Anto!
onaj, koji je do jučer bio kopač, a danas
redar i to odmah sa dvije pijastre, dočim
vrijedni ostali natjecatelji bili su odbijeni.
Svoje pijastre mislim da je zaslužio zbog
vještog kidanja izbornih plakata Dn. Iva
Prodana po nalogu svojih gazda. Koliko
bi bilo bolje i korisnije, da se imenovalo
jednog od dvojice odbijenih natjecatelja
jer za tu službu treba neke vještine i da
je bar štogod školovan. Za koju je vještinu
pak šjor Ante dobio dvije pijastre prvi dan?
Mislim da će savjesni varošani otvoriti oči
i nedopuštati, da se tako novac troši, kojeg
isti krvavim žuljima stiču i plaćaju.

Iz Kotora.

(Konsumna zadruga). Činovnička zadruga,

ja i d tri godine osnovana trudom
koa meserarenjem Segvica, dnu

»napreduje«, da je uprava iste zapitala od
vlade pripomoć, da može pokriti deficit,
koji iznaša par hiljada.

(Neistinita izvješća »Narodnog Lista«).
»Nar. List« piše, da se je u Kotoru:...
»bacila niz prozor žena uprav. pošta u času
jakog nervoznog napadaja«. Niti se je ba-
cila niz prozor, niti je žena uprav. pošta,
niti u času, jakog nerv. napadaja, već onako

 

je istina, kako je »Prava C. H.« donijela u
prošlom broju.

(Porota). Dne 30. pr. mj. počela je ras-
prava proti četvorice Crnogoraca, te su
upleteni u affairu o bombama na Cetinju
a koji su prošle godine kao bjegunci za-
tvoreni u ovgješnje tamnice. Tuži ih drž.
odvjetnik, a brane ih gg. Dr. Sardelić i
odvj. kandidat Dr. B. Vukotić. Dvorana
puna svijeta, prisutna i majka optuženoga
Novakovića, koja je kazala ove karakteri-
stične riječi: »Ako im je (na Cetinju) malo
moj sin evo i mene, ne gine kao lupež,
već kao pošten čovjek«. Preko rasprave je
bilo dobro orisano bijedno stanje u Crnoj
Gori pod sadanjom vladom, način oslobo-
gjenja te nesretne vlade pod lozinkom:
»Živio Danilo«. U tu affairu su zapleteni
svi slojevi naroda: Državnici, inteligencija
trgovci, seljaci — i studenti. Optuženici gg:
Popović, Miličković, Vujačić i Novaković
mirno slušaju i prate riječ po riječ čitanja

-ffaire, koje do sinoć još nije svršilo. Javit

ću vam ispadak rasprave.

(Naša muzika). Ta omiljela ustanova u
našoj Boki, svagdano napreduje. Prešla je
već u nove prostorije u zgradu Bok. Mor-
narice. Pod svojim novim učiteljem, bečkim
konservatoristom g. Passuaer-om, otsvirala
je dne 30. pr. mj. na trgu »od oružja«, a
pred pravaškom kulom »Napredak« i »Bokelj«
birani program, izvan kojega su morali ot-
svirati još nekoliko koračnica, da odvrate
na frenetično pljeskanje publike. Cvala i
napredovala!

(Čitulja). Dne 1./VIl. umro je u Dobroti
stari kremenjak Pavo Kamenarović, pomor-
ski kapetan, komendator Danilova reda III,
stepena, bivši načelnik Dobrote i narodni
zastupnik na Dalmatinskom Saboru i t. 4.
Sprovod dobrog kap.Pavo bio je u Četvrtuk
po podne uz sudjelovanje cijelog Kotora,

 

Počivao u miru!

Dobrote i odaslanstva Boke. S njime je|

PRAVA CRVENA HRVATSKA

Iz Stona.

(Nesreća). Danas dne 27. Juna d io |

se grozni slučaj u našemu polju. Jero Žile
iz Cesvinice radio je u Lužinama sa svojim
sinom Ivom, lugarom. Sin mu, kao lugar,
nosio pušku, da pogje u lugarsku službu
pregledati neku lazinu. Prihvati pušku za
cijev te je potegne k sebi, ali pošto je bio
kundak u drači zakuča »konjic« o draču
i puška opali, te nesretniku saspe sačma
kroz glavu, i na mjestu pade mrtav. Bilo
mu je oko 28 godina; ostavlja tužnu udo-
vicu i jedno dijete. Ovaj žalosni slučaj sva-
koga je nemilo kosnuo, Bio je pošten i
dobar čovjek. Pokoj mu vječni, a gorko
ucvijeljenu suprugu i roditelje Svemogući
utješio ! i

Politički pregled.

(Austrija i Maćedonija). »Neues Wiener
Tagblatt« prima iz Petrograda: »Novoje
Vremja« objelođanjuje informacije o raznim
garancijama i posebnim  privilegijima, što
ih Austrija imađe u Vilajetu Skoplje i So-
lun; list u isti čas poziva vladu, da demen-
tira ili potvrdi te informacije. Ako se bude
stvar dementirala, iznijet će list nekoje po-
tankosti, kojima će pokazati, da njegove
informacije potiču iz najsigurnijeg izvora.

(Engleski list protiva Austriji). Javljaju
iz Londona: »Daily Telegraph« danas na
istaknutom mjestu donaša vrlo oštar članak
proti politici Austro-Ugarske na Balkanu,
naročito u Macedoniji. Austrija u vilajetu
Solunskom i Kosovskom tajno ruje: hoće
da dogje do posebnih ekonomskih probiti
mimo drugih vlasti. Ona kopira rusku po-
litiku u Mandžuriji, te ju vode iste želje i
ciljevi. Bečki vanjski ured pregovara sa tur-
skim  dostojanstvenicima za neki posebni
tajni austro-turski sporazum. Potiebno je
da interveniraju druge vlasti u prilog poli-
tike otvorenih vratiju za sve jednako.

(Siczynski pred porotom). Pred porotom
u Lavovu svršila je rasprava proti lvanu
Siczynskome, koji je ubio namjesnika Ga-
licije, grofa Potockoga. Siczynski se je do-
sta odvažno branio, pak je megju ostalim
izjavio, da ga je čitanje novina navelo na
taj čin. Porotnici su sa svih 12 glasova i-
zrekli, da je Siczyuski kriv, što je počinio
prosto umorstvo. Po tome je osugjen na
smrt, na vješala. Branitelj je uložio ni-
štovnu žaobu. — Javlja pak »Narodno Slo-
vo«, da je u Lavovu podignuta optužba
protiv šestorice urednika rusinskih listova,
jer u svojim novinama odobravali čin Si-
czynskijev.

(Srbija, Bugarska i Maćedonija). Kako
se čuje, petrogradska je vlada opomenula
beogradsku, da obustavi akciju sa četama
u Maćedoniji. Izjavljuje, da se time ne ka-
ni Srbiju izazvati, ali joj se daje razabrati,
da je Bugarska spremna i na rat, ako Sr-
bija nastavi svoju politiku u Maćedoniji. —
Javljaju iz Sofije: Uslijed pograničnog su-
koba u Kistendilu, izaslana je mješovita ko-
misija, koja će urediti i pitanje granice i
pograničnih straža.

(Ruska opominje Bugarsku i Srbiju).
Neki su strani listovi javili o napetim od-
nošajima u poslijednje vrijeme izmegju
Srbije i Bugarske radi macedonskog pitanja,
te da bi radi toga izmegju Bugarske i Sr-
bije moglo doći do rata. »Ruska je vlada,
kako iz Biograda javljaju, poduzela korake
u Biogradu i Sofiji, opominjući ozbiljno
jednu i drugu vladu, neka se kane svakih
namisli, da macedonsko pitanje riješe oru-
žjem. Sa stanovišta pravih interesa bio bi
to zločin, a teška odgovornost padala bi
na onu državu, koja je ovaj spor izazvala«.

(Turska i novi predlozi za Maćedoniju).
Iz mjerodavnog turskog vrela se izjavljuje,
da u Carigradu još nijesu poznati englesko-
ruski predlozi za Macedoniju, ali da sve-
jedno nije sklona,. da primi nove predloge,
koji se Maćedonije tiču. U Carigradu vlada
uvjerenje, da se je tamo pokazalo dosta
popustljivosti što se tiče maćedonskog pi-
tanja, te da se ne može dalje odatle ići.

(Italija i balkanska željeznica). U senat-
skoj sjednici u Rimu pri raspravi o prora-
čunu za ministarstvo vanjskih posala sena-
tor Carafa d'Andria, upozorio je na željezni-
cu Dunav-Jadransko more, u čijoj financijal-
noj kombinaciji sudjeluje sa više milijuna
i Italija, što za ltalijir-predstavlja veliki in-
teres, kao i željeznica, koja će od Mona-
stira svršavati na Jadranskom moru. Na tu
je interpelaciju odgovorio ministar vanjskih
posala Tittoni, : izjavljujući, da će prikazati
»Žutu knjigu« o Maroku i o Macedoniji te
o nesporazumcima izmegju ltalije i Turske,

(Letaci za veliko-srpsku propagandu u
Hrvatskoj i južnoj Ugarskoj). Javljaju iz
Beograda: U nekim beogradskim privatnim
tiskarama dogotovljeni su letaci za veliko-

U ovim se

 

legao u grob jedan od starih glasovitih bo-|
i uopće, gdje se slične stvari dogagjaju, da|keških kapetana.

srpsku propagandu u Hrvatskoj i južnoj
letacima  pozivlje

 

f

srpsko pučanstvo na ustanak protiv Austro-
Ugarske, a za jedinstvo sa kraljevinom Sr-
bijom.

(Englesko-ruska os.1ova). »Ruskoe Slovo«
donaša pod tim naslovom vijest, u kojoj
veli, da se resultati revalskoga sastanka
počimaju već pokazivati. Središte, oko ko-
jega se je i dogodio sastanak u Revalu,
bila je Macedonija. Glede Macedonije su
se Engleska i Rusija sporazumile, te će za
sada provesti u njoj dvije točke: 1. Auto-
nomiju Macedonije s turskim gubernatorom.
2. Reorganizaciju financijalne uprale. Ruski,
engleski i francuski diplomata zatražili su
već od ostalih vlasti dozvolu, koja će im,
kako se javlja, biti i dana.

(Porta i sastanak u Revalu). Javljaju iz
Carigrada: Porta je pred par dana upustila
sve svoje poslanike, da se informiraju glede
pregovora u Revalu, te da ujedno upozore
vlasti, da Turska meće nikada pristati na
odijeljenje vojničkih od civilhih izdataka u
Macedoniji. 1

(Ustanak u Meksiku). Iz New-Yorka jav-
ljaju, da je u Meksiku oko dvije stotine
oboružanih radnika navalilo poslije žestokog
i krvavog boja na grad San Viescu. Četiri
puka vladinih vojnika pošla su odmah u
pomoć gradu. Postoji bojazan, da je ovaj
čin radnika početak rezolucije.

(Svršetak rasprave na Cetinju). Crnogor-
ski je sud izrekao strašnu osudu nad onim
koji da su bili »zapleteni u aferu s bom-
bama na Cetinju«. Osugjeni su na smrt:
Vaso Gjulafić, Gjuro Vojvodić, Todor Božo-
vić, Marko Gjaković, Jovan Gjanović i Petar
Novaković; na vječitu robiju: Radonja Po-
pović, Simo Šobajić i Vujadin O. Vujačić;
na 20 godina robije: Nikola A. Daković;
na 15 godina robije: Stevan Rajković, Du-
šan Gjonović, Mirko Begović, Miloš Ivano-
vić, Jovo Lazarović, Dr, Milan Marušić,
Andrija Radović i Ljubo Pavić; na 12 go-
dina robije; Marko V. Gjulafić, Ilija M. Gju-
lafić, Miloslav Raičević, i Mihailo Gjonović;
na 11 godina robije: Mitar Gjurović; na
10 godina robije: Mijat M. Gjulafić, Mili-
sav J. Ljepava, Krsto A. Milović, Jovan P.
Milović, Pero Vrbica, Bajo Gardašević, Mi-
loja Pavičević, Lazar Damjanović, Nikola T.
Martinović, Spasoje Piletić i Mihailo lva-
nović; na 8 godina robije: Andrija Pan-
tović ; na 6 godina robije : Milutin R. Miličko-
vić; na 10 godina zatvora: Jovan Toma-
šević i Mitar S. Vukčević; na 8 godina za-
tvora: Blažo Radifković, Blažo M. Gjuka-
novic, Gavrio. Cerović i Vladislav Damja-
nović; na 6 godina zatvora: Gjorgjo R.
Kontić; na 5 godina zatvora : Akim Dako-
vić, Savo Andr. Daković i Jovan Kažić; na
3 godine zatvora: Gligorije Vukčević i
Savo M. Gjurašković; na 2 godine zalvora :
Pero Gi. Cerović. Dvojica su oslobogjeni
radi nedostatka dokaza, a jedan je oslobo-
gjen kao nevin. — U utorak je počela u
Kotoru rasprava onoj četvorici, koji su op-
tuženi da su udioništvovali u gornjoj aferi
na Cetinju.

Domaće vijesti.

Malo odgovora. Zadarski organ za
interese jednoga, ili kako se nazivlje »Na-
rodni« List, pokazao je i u broju 50 svje-
dočbu političkog poštenja i nepristranosti (ll).
Na lažnu vijest o »potvrgjenoj osudi« po-
slao mu je naš urednik ispravak, a organ
za interese jednoga mješte ga zakonito do-
nijeti, meće mu naslov »Osugjen radi kle-
vete«. Čujemo da će ga tužiti radi prekr-
šaja po $$. 19 i 22 zakona o štampi, jer
ispravak sav naopako donešen i slova iz-
mijenjena, ali zamolit ćemo ga da ima mi-
losti ako li ne prama zadarskome admiralju
ali barem prama nevoljnome mališi Vinku
Kosovcu, a na jednu Jure admiralj i nije
kriv što bijedni Kosovac ne pozna zakon
o štampi i što svega i svačesa drlja. »Na-
rodnom« Listu je poznato, da je »Obzorov«
urednik Gršković bio dne 22. pr. mj. osu-
gjen 14 dana zatvora, pooštrena postom
svake Nedjelje, pa ipak u ime poštenja i
nepristranosti to nije htio javiti. Bila bi
dužnost »Nar.« L. da barem javi, je li »Ob-
zor« osugjen radi klevete! — Osječka »Na-
rodna Obrana« u broju 144 silno se je u-
skomešala što smo ispravili njezinu bom-
bastičnu vijest, da je na Mljetu »morski
pas jednoj djevojčici pojeo nogu«. Zar bi
dakle »Nar. Obrana« htjela, da izmišljotinu
potvrdimo za istinu ? Da pak iskali svoju
žuč obara se na nas što »ne naznačimo
izvor kad što iz nje prenesemo, kao i onu
vijest, da je zmija ušla u čovjeka«. Neka
zna »N. Obrana« oa rečenu noticu niti smo
prenijeli niti smo opazili u «N. O.«, već u

im movinama, a mi ne možemo
zaista istraživati, koji je list i što otkle pre-
nio ! Uprav u tome se »Nar, Obrana« od-
likuje što mikada ne označi izvor kad koju
vijest prenese iz našeg Lista, a radi toga
joj nijesmo nikada prigovorili. Mi smo da-

God. IV.

pače osudili onoga nikogovića, koji ju je
onako grubo nasamario.

Pobjegao urednik Srpske
Riječi«. Urednik sarajevske »Srpske Ri-
ječi« Stevo Stefanović, koji je osugjen na
6 mjeseci zatvora, bio je dobio dozvolu da
može prekinuti čamljenje za 6 sedmica.
Kada je pak imao stupiti u zatvor, nenadno
odmagli u Srbiju. Stefanović je nazad ne-
koliko godina bio natporučnik u austrijskoj
vojsci.

Kako možemo pomoći svomu
bez ikakove svoje štete. Većina
je zaista nas Hrvata, muških glava, što du-
hanimo, te, kupujući nikakove druge, već
samo žigice družbe sv. Ćirila i papir za
pušenje sv. Ćirila, činimo veliku korist svom
narodu, jer dobar dio čistog dobitka, što
se od foga ima, ide za prosvjetu i odgoj u
hrvatskom duhu našeg pomlatka u posestrimi
nam Istri. Lani je namještena u našem bi-
jelom Zagrebu i knjižara i papirnica u ko-
rist Družbe sv. Ćirila i Metoda u Istri, pa
je i ta trgovina kroz minulu godinu dala
Družbi lijepu jabuku od 1100 K. dobitka.
Kao što je dužnost svakog pravog i istin-
skog rodoljuba kupovati žigice i papir sv.
Cirila i Metoda tako neka nam bude i duž-
| nost za svoje pisaće potrebe obraćati se
knjižari i papirnici Družbe sv. Ćirila i Me-
roda u Zagrebu. Mi bismo bili slabi Hr-
vali, kad, osobito bez ikakove svoje šte-
te, ne bismo pripomagali boljitku svoga
naroda.

Popravilište za zapuštenu
djecu. Glas je, da će se svim novcem,
što se sakupi u Dalmaciji prigodom kra-
ljeva jubileja, sagraditi u Splitu jedno veliko
popravilište za zapuštenu djecu. Ovu inisao
mi sasvim begenamo i potpuno odobravamo.
Po dalmatinskim selima, verošima i grado-
vima imade danas zapuštene dječurlije, gole,
bose, zle i opake preko svake mjere. Oni
odrpanci ne dadu nikomu živa mira; hitaju
se kamenjem, psuju Boga i ljude; pogrgjuju
Majku Božju i svece. Kosa ti se ježi na
glavi, slušajući psovke one razuzdane dje-
čurlije. Ne boje se oni ni redara, ni žan-
dara; ne boje se ni glavara ni načelnika;
niti li kosu češljalju, niti li lice umivaju;
garavi, gnusni, ušljivi, kao bič božji, urliču
po putima i ulicama. Potreba je velika spra-
titi one male vragokapiće u jednu kuću i
tu nastojati, da se oni poprave i uljude. Po
drugim zemljama imadu svugdje popravilišta
za raspuštenu djecu. Mi smo vidili u gradu
Torinu, a u zemlji talijanskoj, jedno. ova-
kovo popravilište, te smo ostali zadivljeni,
gledajući ondje djecu, koja su prije bila
živi gjavoli, pa su unutra postali angjeli.
Gori su oni bili sto puta od naših derana,
dok su se skitali ma slobodi po gradu, a
sada se upitomili, uljudili, naučili zanatu i
postali uprav ljudski momčići.

Što su Magjari učinili s hrv.
arhivom? Poznato je, da je Khuen dao
tajno otpremiti u Peštu hrvatski arhiv. Kako
su Magjari s njime učinili, pokazuje prof.
Šišić u »Hrvatskoj«. »Radeći naime u zemlj.
arhivu u Budimu, kada su pomenute go-
dine doneseni brojui spisi iz hrv. zemalj.
arkiva, vidio sam i imao sam u rukama
mnogo listina, koje su izdane prije godine
1526. Ove su naime listine odmah, kako
su u Budimpeštu stigle, od tadanjega arhi-
vara dr. Gjule Paulera porazvrstane krono-
loškim redom megju prijašnje ugarske i to
u skupinu diplomatskih akata. Tom prilikom
udaren je na legjima svake bivše naše is-
prave žig M. O. D. L., to jest »Magjar
orszagos diplomatskai levćltar« i dotični
broj; na pr. »M. O. D. L, 30, 563«. Dakle
ti su naši spisi potpuno uvršteni kao da bi
bili neosporivi posjed ugar. zem. arhiva.
Spisi od mohačke bitke dalje (t. j. od 29.
augusta 1526.) sačinjavaju posebnu skupinu,
takogjer označenu signaturom ugar. zemalj.
arhiva, kao da bi bile njegovo nepriporno
vlasništvo, ali su ipak za sebe, to jest ni-
jesu izmješani s ostalim ugarskim spisama.

Ispiti zrelosti u preparandiju.
Ispiti zrelosti kod preparandija u Arbanasi-
ma, koji su počeli na 24, o. mj., su bili
svršeni. Predsjedao je g. pokrajinski škol-
ski nadzornik A. Stroll, Proglašeni su : zreli
s odlikom: Andrijsšević Mladen iz Graca,
Corović Vukolaj iz Dubrovnika i Jelavić
Ivan iz Imotskoga; a zreli: Ban Janko iz
Podgore, Corić Ivan iz Ježevića, Jonić Josip
iz Biska, Katunar Antun iz Krka, Kos Juraj
iz Baške nove, Mandić Nikola iz Jošice,
Maričić Marijo iz Obrovca, Mladinov Slavo-
mir iz Grohota, Nagler Ivan iz Šibenika,
Podrug Šimun iz Sinja, Pokrajac Veljko iz
Razvadja, Posinković Antun iz Dola, Sino-
bad Gjuro iz Kninskog polja, Vranković
Kuzma iz Starigrada, Wesijak Antun iz Za-
tona i Zaninović Jordan iz Starigrada. Ko-
načni rezultat: 3 s odlikom, 16 zrelih, a 1
nezrio.

Qojeguranje radnika. U posljed-
njoj sjednici u austrijskom ministarstvu unu-