Br. 178. PRAMA CRVENA HA U DUBROVNIKU 18. Jula 1908 Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po 1 četvrt godine surazmjemo; za :inosemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto polugodište. GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik PRANO SCHICK. M God. WW. Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništou. — Za zahvale i priopćena plaćase 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankicani ne primaju se. — Plativo i utažljivo u Dubrovnika. Pregovori. Vijesti o pregovorima, koje su preko Hrvatske danas poznate svemu narodu i koje je zastupnik Stjepan Zagorac objavio, nijesu utješljive. Smiješna je stvar u sebi i samo nastojanje htjeti sanirati nagodu na temelju iste nago- de, koja, jer diže glavne uslove samo- stalnog života hrvatskomu narodu, diže mu i jedino oružje s kojim bi mogao razložito i uspješno vojevati. Nagoda jest zakon, koji veže Hrvatsku; ban po nagodi jest puki eksponent magjar- ske samovolje; zastupnici to je šačica ljudi izmegju stotina zastupnika ma- gjarskog parlamenta sa jednakim pra- vom glasa, i po tome mal da ne ni- štica na, vagi, na kojoj se zakoni mje- re. Htjeti dakle sanirati nagodu sa na- godom, tv je isto kao htjeti izliječiti bolesnika otrovom. Koalicija je bila bacila baš zgodnu i ponosnu riječ u narođu, a ta je bila nč sanirati nego iz temelja stvoriti novu nagodu, po kojoj bi bila obezbijegjena sva prava narodna; ali netom je tu muževnu riječ izrekla, pokajala se je, i nastoji krparenjem okrpiti što je skroz pro- palo. Bilo je doba kad su svi listovi do zvijezda uznosili »blagodati« rije- čke rezolucije, kad su. kaživali da je nastupila »narodna« vlada, i tako »na- rod oživio«; bilo je doba kad su da- pače temeljili, da je neoporeciva dobit riječke rezolucije ta, da je osviješćen narod poslao ogromnu većinu kaoli- raca u sabor. Taj lovor-vijenac, kojim su se organi koalicije kitili, kroz noć im je uvehnuo, i danas možemo ga hladnokrvno suditi kao o dogogjaju, koji već spada krilu povjesti. »Naro- dna« vlada je bila prosti pokušaj ma- gjarskoga ministarstva, koje j& htjelo okušati otpornu snagu koaliranih rodo- ljuba, te je udesilo pragmatiku, kojom je nastojalo marođu uskratiti naj više stvarno dobro, narodni jezik. Kad je pak isto ministarsrvo uvigjelo, da koa- lirci neće u škrip ili u gvožgja, koja su im bila napeta, svojevoljno bez dogovora poslalo je bana Pejačevića na ladanje, a poslalo je u Zagreb pr- voga svoga eksponerta bana Rakod: czaya, a kad se zemlja nije primirila, poslalo je onoga deliju, sadašnjega ek- sponenta, koji nasiljem krči put budu- : i ? si; kli Ii Ul ši ? WI ži i iri! Hil pi ti ii su nam isposlovali »vitezovi« riječke rezolucije. Kami je takogjer njihova »zasluga« da se je narod osvijestio : narod se je davno prije osvijestio, kad oni još nijesu bili u dobrom dijelu ni pomolili na pozornicu javnoga života: narod se je osvijestio kad su ostruge prokletoga Khuena zahvatile u živo meso; kad nije samo ostrugama tlačio narod, nego i ljutim bičem, kad su se spaljivale magjarske zastave, kad su se u komade raznašali magjarski grbovi, kad su padale nevine žrtve gordoga samosilja. Narod je sam otvorio oči bez ikakove »zasluge« koalicije, a ako je povjerio mandat većini njihovijeh pristaša, to je bilo za to, jer su ta gospoda znali planuti kao živa vatra, znali se istaknuti kao odvažni lavovi u obrani narodne dobrobiti, te su tijem primamili narod, koji eto ima dvije godine da gleda, da je bez uprave, bez slobode, bez reda, a da njegovi prestavnici kao krotki janjci natječu se kako bi oblizali ruke magjarskijeh pr- venaca, Ali neka dogju izbori pak će naj bolje koalirci vigjeti za koliko su spanule njihove akcije u narodu, koji ima biti sit i presit neprestanijeh pre- govora i pokušaja pomirbe sa onijem, koji čisto i bistro kažu i javljaju, da će Hrvatska biti mirna samo onda, kad natakne na glavu magjarski samur- kalpak, kad se budu zaogrnuli magjar- skom kabanicom i priznali se prepo- korni podanici velike magjarske krune, te klicali »eljen« onijem nasilnicima, koji ih kangjijom tlače. Narod je presit neprestane t& smije- šne igre, u kojoj svaki put jedna stvar očito proizlazi da, dok naši temelje kako su stvari tekle u pregovorima, što je rekao jedan ili drugi ministar, jedan ili drugi zastupnik, o čemu se raspravljalo, što se je dostiglo: dotle magjarske perjanice niječu da su stvari onako tekle, da se ovo ili ono govo- rilo, da se je što dostiglo, a konačni zaključak bude vavijek, da Hrvatska progje ispod kandinskih vješala, neka se obrati Rauchu i izmoli njegovo po- sredovanje, neka prizna da nije ravno- pravna sa Magjarskom, nego prosta saga ajina. Moe IA pregovofi. dokažuju, do koje je nevoljne granice spala ko- alicija, kad nije znala muževno tražiti nikakvo pravo nego pristajala naprosto da zasjede neutralna vlada ili treći ek- sponent magjarskoga ministarstva, koji da provede izbore a nakon toga da će se pristupiti novijem pregovorima para. Gosp. je spisatelj poznat s drugijeh to sve zanimivo i krasnim jezikom. Slike iz Danteove Komedije. Prof. Walter barun | jubibratić. Zadar; Tiskara Petsa Jao- u osmini sa 135 str. Osim vanju okretan. Vidi Me rgreai duboko proučio Danteovu komediju i da je na dugo za narodno dobro. To u kratko znači, da koalicija čezne, ko prismagnuto di- jete, da se dočepa korita. Za to daje spravna primiti novoga eksponenta, jer ne može nikako uz Raucha iza kako ga je onako goropadno napadala, da se maužije još malo slasti i masti, a dopokon narodu neka bude kako bu- de. Bješe mnogo bolje da je premu- čala kad su pregovori taxo nesretno ispali, ali kad je željna da se posve obruči, neka joj bude: narod će joj suditi kako zaslužuje ! Masaryk i Drtijina. Mi smo vavijek toga mišljenja, da se čo- vjeku hoće tvrdo uvjerenje da bude pravi rodoljub, jer ljudi, koji nemađu tvrdo uvje- renje, nemadu ni haraktera, a kad im lična korist ili osobna slava ili prkos pružaju zgodu da potajno svoje namjere izvrše, onda nevoljno padnu u takova djela, koja treba naznačiti kao izdajstvo prama svome narodu. Kad ih čuješ, rijet bi, tf bi ljudi pregorjeli nč jedan nego tisuću života za domovinu, ali, netom dogje iskušanje, tako nesretno postupaju da ne bi ni naj prostiji glupan, koji ipak nešto drži do svoga o- braza. Gori spomenuta gospoda jesu dva profesora česke universe u Pragu, rodom Česi, sinovi onoga naprednoga i skroz ro- doljubnoga naroda, koji i ako zaokružen sa svake strane od gordoga Nijemca sla- vodobitno s dana na dan napreduje i utvr- gjuje se, kako nikakova druga slavenska grana. Ti su ljudi od visoke inteligencije, koji znadu vrlo dobro koje dužnosti rodo- ljublje nalaže, i koji je grozni zločin izdati svoju domovinu. G. prof. Masaryk slovi kao veliki »na- prednjak«, kako jedan od poglavica one struje, koja ma podlozi nove etike hoće da »usreći« čovječanstvo ; u svojoj borbi on nije štedio ni vjerske istine ni Spasitelja, e da narodu pripravi sve »blagodati« nove civi- lizacije, združio se je sa socijalistima, da što prije dopre s narodom vigjeti neizmjer- na »dobra« i »sreću« novoga življenja. Pa ipak što se dogodi? Značajni rodoljub i zastupnik česki Začek iznaša u parlamentu predlog, da se u Brnu utemelji česka uni- versa. Njegov je zahtjev posve opravdan, jer su Česi u Moravskoj u velikoj većini, i ne ištu drugo nego da uživaju jednako pravo kao i Nijemci, koji sačinjavaju ma- njinu. Ustaje proti tomu predlogu zloglasni svenjemački zastupnik Wolf, i ne samo da pobija Začekov predlog, nego iznaša novi predlog, po kojemu u samom Pragu ima se ustanoviti njemačka umjetna akademija, koju bi pohagjali Česi te bi se odmetli od svoje narodnosti i uživali na propast na- roduu silne milodare, kojijem se Praška universa utemeljila. Dosta je spomenuti da je sam Hlavka dao u tu svrhu 300,000 Kr. a općina Praga 160.000 Kruna. Opaziti je, da to Nijemci rade iz samo- ga prkosa, iz zle namjere proti Slavenima, mišljao, kako bi bolje zasvijetlio glavna u Božanstvenoj Komediji. Dosta je ri- «ljeti da raspravlja od »Francesca da Rimini«, od Virgila, od žene uopće, od conte Ugo- lino. Radnja je posve uspjela i mi nasladom možemo čestitati gosp. profesoru. jer barem oni imadu na pretek universa, gdje se mogu savršeno izobraziti, i ne sa- mo u našoj monarhiji nego i nd maogijem | universama u Njemačkoj. Dolazi se do glasovanja; za dva glasa ili: će iti Slaveni uz Začeka -ili Ni- jemci uz Wolfa. Pobjeda je stalna, jer Sla- veni imadu dva gldsa većine; stalna bitila da ima uvjerenja i haraktera, ali na ža- lost nema kod slavnijeh profesora napred- njaka, socijalista, prosvjetitelja Masaryka i Drtijine: t4 gospoda svojijem glasovima odlučiše da padne Začekov predlog a da prodre Wolfov. Naša »napredna« akađemička mladež u jednom dijelu »dosljedna« kao i u svemu, begeniše postupku profesora, i tako kaže da je spravna naslijediti njihov izgled u javnomu životu. Veoma nam je milo da je sva Česka ustala, te osugjuje izdajstvo dva- ju profesora : neka polože mandat i okaju grozno izdajstvo koje su proizveli na svo- me narodu. Da bolje obrazložimo što smo kazali, imamo javni i tvrdi dokaz u italiji: i tamo »glasoviti« poglavica socijalista En- rik Ferri, glavni upravitelj lista »Avanti«, »napredni« zastupnik u talijanskomu saboru, kad mu jedno društvo nudi 100.000 lir& da obigra Ameriku i tamo drži javne konferen- cije, ostavlja na cjedilu i list i stranku i izbornike i svoje javno poslovanje, a leti da se nagrne novaca. Mogli bismo donijeti i po koji izgled od našijeh veleuglednijeh zastupnika, ali ipak volimo premučati, te zaključujemo: nijedan marod neće biti sretan dok vrhovni njegovi upravitelji ne budu pošteni ljudi, od zna- čaja. Naravno, prvo je švojstvo jednoga za- stupnika da je učen, da se zna snaći i o- koristiti, kako bi bolje proveo narodne pro- bitke, ali naj skrajnija glupost. ne može u- činiti da zastupnik toliko visoko pane, ko- liko nevoljna beznačajnost, jer se i najpro- stiji glupan može u kakvomu prepredeno- mu pitanju prevariti, ali nigda neće spastiti dotle da baci pod noge narodni ponos i da glasuje proti očitomu dobru i probitku svoga naroda. Dobrodošlica Rauchu. Neka g. ministar Beck teoretično kaže, da Dalmacija spada u ovu polu monarhije; praktično mu pokrajina (odgovara, da ona pripada Hrvatskoj, i da neće mirovati dok ne vidi izvršeno to sveto svoje pravo. Naj- bolji je dokaz, kojom živom sućuti Dalma- cija prati dogogjaje u Banovini, svagdanji iskazi udivljena i ljubavi, kad se spobor- nici Hrvatske muževno 'rvu za opće na- rodno dobro, a negodovanja i gnušanja kad oni, koji bi imali braniti narodno pra- vo, posmu. Magjarski eksponent u Hrvatskoj — kako listovi donašaju — zaželio je da pohodi Knin, gdje će saći željeznica na uhar ma- gjarskoga prometa. Zasio u svoj automobil i nenadno banuo u naše strane. Bez dvojbe je mislio, ako mu je u Zagrebu tijesno dotle, da nije gospodar otići kupiti koju cigaru za sebe; ako mu je u Karlovcima vatra. Kratke su, ali sočne i ponajviše «lo- brim i uspjelim završetkom. udesno jer se sve srotilo protivu njega, biti će mu u Kninu lakše: t& dalmatinci i ako su: vruće krvi ipak ne kušaju na svojijem legjima težinu njegove batine; ali se i tu »ban« prevario, jes ga i tu huda sreću kao i svukud pratila: Netom je narod obaznao, da mu je došao u pohode »velemožni« i »slavni ban« Hrvatske, nasljednik velikijeh Zrinjski- jeh i Frankopana po imenu, a tamo prosti eksponent magjarskoga imperijalizma, ustao je svom žestinom da pozdravi nametnika tsklicima i povicima, koji se pristoje sva- rio sebi put na izmak. Evala narodu, koji je cijeloj pokrajini osvijetlao lice, kad je onako počastio onoga, koji rađi iz svijeh sila kako bi lišio Hrvatsku svijeh onijeh slobođa # dobara, koja je uživala pod slavnijem banovima stare Hrvatske. Mješte soli i hljeba, gostovanja i poklo- na, okusio je »ban« javno narođno proklet- stvo. Eto sreće da to opameti njega i nje- gove naslijednike, koji bi otišli njegovijem tragom ; to bi najviše uplivisalo da se osvi- jeste Magjari, kad bi vigjeli da je kod Ht- vata sve moguće naći ali ne prodanu mje- Biankini uvlačeći njemštinu riješava“ jezično pitanje! Zadar, 10/VIi. U »Narodnomt« Listu javlja se, da će »vlada dati predstavnicima naroda osnovu, po ko- joj bi se imalo riješiti jezično pitanje u Dalmaciji«. Mi pitamo »Nar. L.«: koju 0- snovu? Je li da se ukine i ono malo hrvat- skog jezika u uredima što je prodrlo zaslu- gom činovnika pri državnim uređima? Ovih cima, koji su do sada likvidirali namirnice ma hrvatskom jeziku, da ih odsle morujt likvidirati na talijanskom. Osim toga pri- pomjestio je činovnike Hrvate sa grana gdje su uređovali hrvatski na grane u koje su bili smješteni pisari, da ih time stavi a ne- mogućnost da đalje uređuje u hrvatskom jeziku. Ili moguće osnova da se uveđe nje mački jezik, što je dao primjer i Don Jure Blankini: da je zato sklon kad je upravio jednu molbu na njemačkom jeziku putem Ravn. Pošta i Brzojave za Ministarstvo Tr- govine e de mu ovo udijeli neko mjesto što pripada pošti blizu njegovog fonda (što ga je dobio od financije za malu cijenu) e da gradi svoju palaču. U ovu osnovu, što javlja »N, L.«, svak može stavljati nađe samo ne Hrvati, koji su presiti zavaravanje »N. k.«, a u toliko g. Denaro zabranjuje ono što je do sada bilo dopušteno, a »1t- dikalac« Biankini pri molbama upotrebljava jezik njemački ! Gromopucateljni Biankini bio bi stvorio najbolju osnovu vladi kađ bi ispo- slovao da se ostrani zagriženi talijanac De- naro, koji je radi svoga strančarstva daleko | | i : : : a + o \e et .i= t=SečTeeOmo "'