Br. 178.

PRAMA CRVENA HA

U DUBROVNIKU 18. Jula 1908

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

1 četvrt godine  surazmjemo; za :inosemstvo

godišnje K. 9 — Ko

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto

polugodište.

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

 

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik PRANO SCHICK.

M

God. WW.

 

 

Pretplata | oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništou. — Za
zahvale i priopćena plaćase 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankicani ne primaju se. — Plativo i utažljivo u Dubrovnika.

 

Pregovori.

Vijesti o pregovorima, koje su preko
Hrvatske danas poznate svemu narodu
i koje je zastupnik Stjepan Zagorac
objavio, nijesu utješljive. Smiješna je
stvar u sebi i samo nastojanje htjeti
sanirati nagodu na temelju iste nago-
de, koja, jer diže glavne uslove samo-
stalnog života hrvatskomu narodu, diže
mu i jedino oružje s kojim bi mogao
razložito i uspješno vojevati. Nagoda
jest zakon, koji veže Hrvatsku; ban
po nagodi jest puki eksponent magjar-
ske samovolje; zastupnici to je šačica
ljudi izmegju stotina zastupnika ma-
gjarskog parlamenta sa jednakim pra-
vom glasa, i po tome mal da ne ni-
štica na, vagi, na kojoj se zakoni mje-
re. Htjeti dakle sanirati nagodu sa na-
godom, tv je isto kao htjeti izliječiti
bolesnika otrovom. Koalicija je bila
bacila baš zgodnu i ponosnu riječ u
narođu, a ta je bila nč sanirati nego
iz temelja stvoriti novu nagodu, po
kojoj bi bila obezbijegjena sva prava
narodna; ali netom je tu muževnu
riječ izrekla, pokajala se je, i nastoji
krparenjem okrpiti što je skroz pro-
palo. Bilo je doba kad su svi listovi
do zvijezda uznosili »blagodati« rije-
čke rezolucije, kad su. kaživali da je
nastupila »narodna« vlada, i tako »na-
rod oživio«; bilo je doba kad su da-
pače temeljili, da je neoporeciva dobit
riječke rezolucije ta, da je osviješćen
narod poslao ogromnu većinu kaoli-
raca u sabor. Taj lovor-vijenac, kojim
su se organi koalicije kitili, kroz noć
im je uvehnuo, i danas možemo ga
hladnokrvno suditi kao o dogogjaju,
koji već spada krilu povjesti. »Naro-
dna« vlada je bila prosti pokušaj ma-
gjarskoga ministarstva, koje j& htjelo
okušati otpornu snagu koaliranih rodo-
ljuba, te je udesilo pragmatiku, kojom
je nastojalo marođu uskratiti naj više
stvarno dobro, narodni jezik. Kad je
pak isto ministarsrvo uvigjelo, da koa-
lirci neće u škrip ili u gvožgja, koja
su im bila napeta, svojevoljno bez
dogovora poslalo je bana Pejačevića
na ladanje, a poslalo je u Zagreb pr-
voga svoga eksponerta bana  Rakod:
czaya, a kad se zemlja nije primirila,
poslalo je onoga deliju, sadašnjega ek-
sponenta, koji nasiljem krči put budu-

:
i
?

si;
kli
Ii
Ul

ši

?
WI
ži

i

iri!
Hil
pi
ti
ii

 

su nam isposlovali »vitezovi« riječke
rezolucije. Kami je takogjer njihova
»zasluga« da se je narod osvijestio :
narod se je davno prije osvijestio, kad
oni još nijesu bili u dobrom dijelu ni
pomolili na pozornicu javnoga života:
narod se je osvijestio kad su ostruge
prokletoga Khuena zahvatile u živo
meso; kad nije samo ostrugama tlačio
narod, nego i ljutim bičem, kad su se
spaljivale magjarske zastave, kad su se
u komade raznašali magjarski grbovi,
kad su padale nevine žrtve gordoga
samosilja. Narod je sam otvorio oči
bez ikakove »zasluge« koalicije, a ako
je povjerio mandat većini njihovijeh
pristaša, to je bilo za to, jer su ta
gospoda znali planuti kao živa vatra,
znali se istaknuti kao odvažni lavovi
u obrani narodne dobrobiti, te su tijem
primamili narod, koji eto ima dvije
godine da gleda, da je bez uprave,
bez slobode, bez reda, a da njegovi
prestavnici kao krotki janjci natječu se
kako bi oblizali ruke magjarskijeh pr-
venaca, Ali neka dogju izbori pak će
naj bolje koalirci vigjeti za koliko su
spanule njihove akcije u narodu, koji
ima biti sit i presit neprestanijeh pre-
govora i pokušaja pomirbe sa onijem,
koji čisto i bistro kažu i javljaju, da
će Hrvatska biti mirna samo onda,
kad natakne na glavu magjarski samur-
kalpak, kad se budu zaogrnuli magjar-
skom kabanicom i priznali se prepo-
korni podanici velike magjarske krune,
te klicali »eljen« onijem nasilnicima,
koji ih kangjijom tlače.

Narod je presit neprestane t& smije-
šne igre, u kojoj svaki put jedna stvar
očito proizlazi da, dok naši temelje
kako su stvari tekle u pregovorima,
što je rekao jedan ili drugi ministar,
jedan ili drugi zastupnik, o čemu se
raspravljalo, što se je dostiglo: dotle
magjarske perjanice niječu da su stvari
onako tekle, da se ovo ili ono govo-
rilo, da se je što dostiglo, a konačni
zaključak bude vavijek, da Hrvatska
progje ispod kandinskih vješala, neka
se obrati Rauchu i izmoli njegovo po-
sredovanje, neka prizna da nije ravno-
pravna sa Magjarskom, nego prosta

saga ajina.

Moe IA pregovofi. dokažuju,
do koje je nevoljne granice spala ko-
alicija, kad nije znala muževno tražiti
nikakvo pravo nego pristajala naprosto
da zasjede neutralna vlada ili treći ek-
sponent magjarskoga ministarstva, koji
da provede izbore a nakon toga da
će se pristupiti novijem pregovorima

para. Gosp. je spisatelj poznat s drugijeh

to sve zanimivo i krasnim jezikom.

Slike iz Danteove Komedije. Prof. Walter
barun | jubibratić. Zadar; Tiskara Petsa Jao-
u osmini sa 135 str. Osim

vanju okretan. Vidi Me rgreai duboko
proučio Danteovu komediju i da je na dugo

za narodno dobro. To u kratko znači,
da koalicija čezne, ko prismagnuto di-
jete, da se dočepa korita. Za to daje
spravna primiti novoga eksponenta, jer
ne može nikako uz Raucha iza kako
ga je onako goropadno napadala, da
se maužije još malo slasti i masti, a
dopokon narodu neka bude kako bu-
de. Bješe mnogo bolje da je premu-
čala kad su pregovori taxo nesretno
ispali, ali kad je željna da se posve
obruči, neka joj bude: narod će joj
suditi kako zaslužuje !

 

Masaryk i Drtijina.

Mi smo vavijek toga mišljenja, da se čo-
vjeku hoće tvrdo uvjerenje da bude pravi
rodoljub, jer ljudi, koji nemađu tvrdo uvje-
renje, nemadu ni haraktera, a kad im lična
korist ili osobna slava ili prkos pružaju
zgodu da potajno svoje namjere izvrše,
onda nevoljno padnu u takova djela, koja
treba naznačiti kao izdajstvo prama svome
narodu. Kad ih čuješ, rijet bi, tf bi ljudi
pregorjeli nč jedan nego tisuću života za
domovinu, ali, netom dogje iskušanje, tako
nesretno postupaju da ne bi ni naj prostiji
glupan, koji ipak nešto drži do svoga o-
braza. Gori spomenuta gospoda jesu dva
profesora česke universe u Pragu, rodom
Česi, sinovi onoga naprednoga i skroz ro-
doljubnoga naroda, koji i ako zaokružen
sa svake strane od gordoga Nijemca sla-
vodobitno s dana na dan napreduje i utvr-
gjuje se, kako nikakova druga slavenska
grana. Ti su ljudi od visoke inteligencije,
koji znadu vrlo dobro koje dužnosti rodo-
ljublje nalaže, i koji je grozni zločin izdati
svoju domovinu.

G. prof. Masaryk slovi kao veliki »na-
prednjak«, kako jedan od poglavica one
struje, koja ma podlozi nove etike hoće da
»usreći« čovječanstvo ; u svojoj borbi on nije
štedio ni vjerske istine ni Spasitelja, e da
narodu pripravi sve »blagodati« nove civi-
lizacije, združio se je sa socijalistima, da
što prije dopre s narodom vigjeti neizmjer-
na »dobra« i »sreću« novoga življenja. Pa
ipak što se dogodi? Značajni rodoljub i
zastupnik česki Začek iznaša u parlamentu
predlog, da se u Brnu utemelji česka uni-
versa. Njegov je zahtjev posve opravdan,
jer su Česi u Moravskoj u velikoj većini,
i ne ištu drugo nego da uživaju jednako
pravo kao i Nijemci, koji sačinjavaju ma-
njinu. Ustaje proti tomu predlogu zloglasni
svenjemački zastupnik Wolf, i ne samo da
pobija Začekov predlog, nego iznaša novi
predlog, po kojemu u samom Pragu ima
se ustanoviti njemačka umjetna akademija,
koju bi pohagjali Česi te bi se odmetli od
svoje narodnosti i uživali na propast na-
roduu silne milodare, kojijem se Praška
universa utemeljila. Dosta je spomenuti da
je sam Hlavka dao u tu svrhu 300,000 Kr.
a općina Praga 160.000 Kruna.

Opaziti je, da to Nijemci rade iz samo-

 

ga prkosa, iz zle namjere proti Slavenima,

mišljao, kako bi bolje zasvijetlio glavna
u Božanstvenoj Komediji. Dosta je ri-

«ljeti da raspravlja od »Francesca da Rimini«,

od Virgila, od žene uopće, od conte Ugo-

lino. Radnja je posve uspjela i mi nasladom
možemo čestitati gosp. profesoru.

 

 

jer barem oni imadu na pretek universa,
gdje se mogu savršeno izobraziti, i ne sa-

mo u našoj monarhiji nego i nd maogijem |

universama u Njemačkoj.

Dolazi se do glasovanja; za dva glasa
ili: će iti Slaveni uz Začeka -ili Ni-
jemci uz Wolfa. Pobjeda je stalna, jer Sla-
veni imadu dva gldsa većine; stalna bitila
da ima uvjerenja i haraktera, ali na ža-
lost nema kod slavnijeh profesora napred-
njaka, socijalista, prosvjetitelja Masaryka i
Drtijine: t4 gospoda svojijem glasovima

odlučiše da padne Začekov predlog a da

prodre Wolfov.

Naša »napredna« akađemička mladež u
jednom dijelu »dosljedna« kao i u svemu,
begeniše postupku profesora, i tako kaže
da je spravna naslijediti njihov izgled u
javnomu životu. Veoma nam je milo da je
sva Česka ustala, te osugjuje izdajstvo dva-
ju profesora : neka polože mandat i okaju
grozno izdajstvo koje su proizveli na svo-
me narodu. Da bolje obrazložimo što smo
kazali, imamo javni i tvrdi dokaz u italiji:
i tamo »glasoviti« poglavica socijalista En-
rik Ferri, glavni upravitelj lista »Avanti«,
»napredni« zastupnik u talijanskomu saboru,
kad mu jedno društvo nudi 100.000 lir& da
obigra Ameriku i tamo drži javne konferen-
cije, ostavlja na cjedilu i list i stranku i
izbornike i svoje javno poslovanje, a leti
da se nagrne novaca.

Mogli bismo donijeti i po koji izgled od
našijeh veleuglednijeh zastupnika, ali ipak
volimo premučati, te zaključujemo: nijedan
marod neće biti sretan dok vrhovni njegovi
upravitelji ne budu pošteni ljudi, od zna-
čaja. Naravno, prvo je švojstvo jednoga za-
stupnika da je učen, da se zna snaći i o-
koristiti, kako bi bolje proveo narodne pro-
bitke, ali naj skrajnija glupost. ne može u-
činiti da zastupnik toliko visoko pane, ko-
liko nevoljna beznačajnost, jer se i najpro-
stiji glupan može u kakvomu prepredeno-
mu pitanju prevariti, ali nigda neće spastiti
dotle da baci pod noge narodni ponos i
da glasuje proti očitomu dobru i probitku
svoga naroda.

 

Dobrodošlica Rauchu.

Neka g. ministar Beck teoretično kaže,
da Dalmacija spada u ovu polu monarhije;
praktično mu pokrajina (odgovara, da ona
pripada Hrvatskoj, i da neće mirovati dok
ne vidi izvršeno to sveto svoje pravo. Naj-
bolji je dokaz, kojom živom sućuti Dalma-
cija prati dogogjaje u Banovini, svagdanji
iskazi udivljena i ljubavi, kad se spobor-
nici Hrvatske muževno 'rvu za opće na-
rodno dobro, a negodovanja i gnušanja
kad oni, koji bi imali braniti narodno pra-
vo, posmu.

Magjarski eksponent u Hrvatskoj — kako
listovi donašaju — zaželio je da pohodi
Knin, gdje će saći željeznica na uhar ma-
gjarskoga prometa. Zasio u svoj automobil
i nenadno banuo u naše strane. Bez dvojbe
je mislio, ako mu je u Zagrebu tijesno
dotle, da nije gospodar otići kupiti koju
cigaru za sebe; ako mu je u Karlovcima

vatra. Kratke su, ali sočne i ponajviše «lo-
brim i uspjelim završetkom.

udesno jer se sve srotilo protivu njega, biti
će mu u Kninu lakše: t& dalmatinci i ako
su: vruće krvi ipak ne kušaju na svojijem
legjima težinu njegove batine; ali se i tu
»ban« prevario, jes ga i tu huda sreću kao
i svukud pratila: Netom je narod obaznao, da
mu je došao u pohode »velemožni« i »slavni
ban« Hrvatske, nasljednik velikijeh Zrinjski-
jeh i Frankopana po imenu, a tamo prosti
eksponent magjarskoga imperijalizma, ustao
je svom žestinom da pozdravi nametnika
tsklicima i povicima, koji se pristoje sva-

rio sebi put na izmak. Evala

narodu, koji je cijeloj pokrajini osvijetlao
lice, kad je onako počastio onoga, koji rađi
iz svijeh sila kako bi lišio Hrvatsku svijeh
onijeh slobođa # dobara, koja je uživala pod
slavnijem banovima stare Hrvatske.

Mješte soli i hljeba, gostovanja i poklo-
na, okusio je »ban« javno narođno proklet-
stvo. Eto sreće da to opameti njega i nje-
gove naslijednike, koji bi otišli njegovijem
tragom ; to bi najviše uplivisalo da se osvi-
jeste Magjari, kad bi vigjeli da je kod Ht-
vata sve moguće naći ali ne prodanu mje-

 

Biankini uvlačeći njemštinu
riješava“ jezično pitanje!

Zadar, 10/VIi.

U »Narodnomt« Listu javlja se, da će »vlada
dati predstavnicima naroda osnovu, po ko-
joj bi se imalo riješiti jezično pitanje u
Dalmaciji«. Mi pitamo »Nar. L.«: koju 0-
snovu? Je li da se ukine i ono malo hrvat-
skog jezika u uredima što je prodrlo zaslu-
gom činovnika pri državnim uređima? Ovih

cima, koji su do sada likvidirali namirnice
ma hrvatskom jeziku, da ih odsle morujt
likvidirati na talijanskom. Osim toga pri-
pomjestio je činovnike Hrvate sa grana gdje
su uređovali hrvatski na grane u koje su
bili smješteni pisari, da ih time stavi a ne-
mogućnost da đalje uređuje u hrvatskom
jeziku. Ili moguće osnova da se uveđe nje
mački jezik, što je dao primjer i Don Jure
Blankini: da je zato sklon kad je upravio
jednu molbu na njemačkom jeziku putem
Ravn. Pošta i Brzojave za Ministarstvo Tr-
govine e de mu ovo udijeli neko mjesto
što pripada pošti blizu njegovog fonda (što
ga je dobio od financije za malu cijenu) e
da gradi svoju palaču. U ovu osnovu, što
javlja »N, L.«, svak može stavljati nađe
samo ne Hrvati, koji su presiti zavaravanje
»N. k.«, a u toliko g. Denaro zabranjuje
ono što je do sada bilo dopušteno, a »1t-
dikalac« Biankini pri molbama upotrebljava
jezik

njemački !

Gromopucateljni Biankini bio bi
stvorio najbolju osnovu vladi kađ bi ispo-
slovao da se ostrani zagriženi talijanac De-
naro, koji je radi svoga strančarstva daleko

|
| i
:

 

 

:
:
a
+
o
\e

et .i= t=SečTeeOmo "'