=== mama e U DUBROVNIKU i. Avgista 1908 PRAVA CRVENA HRVATSKA Cijena je listu sa donmašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po i četvrt godine surazmjemo; 2za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. godišnje K. 9 — Ko je predbrojen i za došasto GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. === — a VR S o > = o S na IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit tetku. Za oglase 20 para Pi a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo 1 utužljivo u Dubrovniku, Administraciji. Pisma 1 dopisi Uredništvu. — PRAVAŠKO SLAVLJE. Hoćemo da se na osobit način o- svrnemo na taj na prvi pogled samo domaći ali u istinu politički dogogjaj. Koliko god bio skroman naš izlet, ko- liko god bio izraz prijateljstva i bra- timstva miloj našoj braći, ponosnijem bokeljima, ipak priček sa strane vele- ugledne (gospode pravaša iz Kotora i sve Boke bio je takav, da je ne samo napunio radošću i ushitom naše duše, nego je dokazao kako redovi naše stranke rastu, povećavaju se, i kako nije daleko dan u kojemu će nauka slavnoga i neumrloga našega Učitelja okupiti ispod Svoga barjaka sve svije- že narodne sile, sve prokušane spo- bornike za narodno dobro. Nemamo dovoljnijeh riječi da im mi pravaši dubrovački iskažemo duboku našu harnost, te smo ju više puta na- glasili a eto je i sad osobitim prizna- njem spominjemo. Naš je:izlet nada- sve po njima poprimio značaj politič- koga dogogjaja, koji će imati veliki utjecaj u: budućijem političkijem bor- bama južne Dalmacije, a tim mnogo doprinijeti pobjedi pravaške misli u na- šoj pokrajini. Uglavljeni program je točno bio iz- vršen, Prelijepim vremenom krenusmo u 10 sati jutra put divne Boke. Ne- tom prošli »Pontu od Oštre« naša nam se braća javiše: mila naša trobojnica leprša u Novomu, koji ostaje prama nama, a iz Novoga do u Kotor pravi je triumf za našu stranku. S jedne i s druge strane zalijeva kuće su okiće- ne, prozori puni čeljadi, svako mjesto pod zastavom a maškuli siplju nepre- stano hitac iza hitca. Glazba svira na pozdrav, na parobrodu se spušta i po- diže naša trobojnica na poklon a iz kuća sa obale, izmegju zelenila i cvi- jeća stotine i stotine ruka mašu rub- cima, glasno. nas pozdravljaju a mi ushićeno odvraćamo bratimskoj njiho- voj ljubavi. Udivljenje raste kako se primičemo Kotoru, jer zadnji dio zali- jeva uprav sačinjava jedan skup, kuća uz kuću, dvor do dvora, a sve to ve- selo, sve okićeno kako na svečanost i na' slavi; Kliče se i s jedne i s druge strane; kako se parobrod pomiče ta- ko raste oduševljenje, radost i vese- lje u svakomu srcu: gledamo na ko- torskoj : obali silno mnoštvo, tri dru- štvena barjaka uporedo postavljena, pra- vaška glazba poredana na doček ;: po- čimlju : povici, pozdravi, usklici, koji do- piru do vrhunca kad naš parobrod pri- stane pri kotorsku obalu. Zavlada op- ći milk; hoće braća da se pozdrave i upitaju za junačko zdravlje. Vitka, sta- | uz sita,- čarobna - kao zagorkinja vila, ispred depittacije kotarskih pravaša stupa kra- sno djevojče i nosi valelijepu kitu cvi- ja nam je svojim primjerom i odva- žnim istaknućem nauku neprežaljeno- ga našega Učitelja pokazala, kako sr- čano imamo vojevati narodne borbe. Gosp. Gjuro F. Kovačević, kako Pre- sjednik Odbora, dostojno se zahvali uglednoj gospogjici, a tako isto česti- ta njegova gospogja Ane, koja je za- hvalno u ime nas primila prekrasnu ki- tu cvijeća. Preuzme riječ g. Karlo Go- ga i veoma zgodno i ushićeno pozdra- vi bokeljske pravaše, iskazav. duboku našu harnost i živu želju, da rame uz rame s njima vojujemo narodne bor- be do xonačne pobjede. Dičnoj dje- vojčici zahvali preč. g. D. Ante Lie- popili, kazav joj da dok take pleme- nite duše i nježna srca budu zagova- rala naše svetinje, branila naša prava, mi ćemo uvijek stupati slavodobitno i dostignuti ono što želimo i zašto se borimo. Predvogjeni od obaju muzika i od uprava kotorskih društava, uz g. Iva vit. De Mattei na glavi, pozdravismo u ogromnoj povorci Općinu, Poglavar- stvo, Hrv. Društvo »Napredak«, Hrv. Pjev. Društvo »Bokelj«, »Hrvatski Dom« i Plemenito Tijelo Bokeljske Mornarice. Žao nam je ali treba da o- pazimo, da od strane Općine nijesmo primili nikakav pozdrav i ako smo je našim poklonom počastili. Imali smo prigode više puta pribivati u Spljetu, kad bi naši bili na okupu; vazda je veleugledni Dr. Mihaljević došao gla- vom i pozdravio društvo, a cijenimo da nikoga ne vrijegjamo kad kažemo, da je Dr. Mihaljević jedan od pogla- vitih rodoljuba u Dalmaciji. Ne da i- mamo što prigovoriti ugl. kotorskoj Općini, jer je tamo vladao potpuni red i bili smo u svemu zadovoljni, tako da niti jedna riječ opora nije pala s ni- kakve strane nego smo jedino spome- nuli namjerom da priglavimo e se ni- šta ne gubi sa malo udvornosti, toli više kad i mi ljubimo ovu tužnu Hr- vatsku svom dušom, kako smo uvje- reni da ju ljube i ona gospoda koja su na upravi rečene Općine. Slijedio je odmor u lijepom parku na obali; mi se poredali uz dugi niz stolova i u slatkom razgovoru, u bratimskoj lju- bavi ispili po koju čašu pive. Obe gla- zbe, barjaci, naši čestiti Sokolaši i silno nepregledno mnoštvo krenulo u Ška- ljare. Pružila se lijepa dolinica zaokru- žena rašćem i zelenilom; mnoštvo za- okupilo negdje stabla i prikrajke a So- kolski podmladak, pod upravom spre- tnoga i. zauzetnoga g. Narcisa Baldani, svirku glazbe, vršio za prvi put svoje javne vježbe. Bilo ih lijepi broj, a sve živo i okretno, i vježbe su izvedene sa velikom preciznošću. To je najviše ushitilo mnoštvo i razveselilo videći kako ti sićušni stvorovi muževno se kreću, vježbaju i izvode razne vježbe, Čekala nas obilata večera i odmor u Pr gradu, u lijepijem prostorijama nove gostione, i mi svi zasjeli dobre volje I posve razdragani, te se upuštili u žive razgovore na dobro stranke i misli koju zastupamo., Nazdravi nam plemeniti g. Ivo vitez De Mattei, i u kićenomu govoru iskaza radost svijeh pravaša Bokelja, jer smo danas ugovorili savez, | ljubav, dogovor, kako ćemo osvijetlati sebi i stranci svojoj lice i poskoriti o- naj sretni dan ujedinjenja mile domo- vine. Ćustveni i domoljubni izrazi, poletne misli namijenjene staromu Du- brovniku i hrvatskom Bosforu silno su bile povlagjivane; govorniku se klica- lo, napijalo, zahvaljivalo. U ime nas pravaša odvrati mu preč. g. Ante Lie- popili, istaknuv da ako je Dubrovnik toliko zanešen za slobodu i jedinstvo, nije se vele čuditi, jer se je slobode nau- živao nekoliko vjekova, ali da se je diviti junačkijem Bokeljima, koje nije mogla odnaroditi nasilna mletačka vlada, tur- ska najezda, nasrtaj prekogoraca, nego su dapače tć nevolje ohrabrile junačko bokeljsko srce da što življe pregne na dobro mile Hrvatske. Napija tijem di- vovima i želi da sloga pravaša i spa- sonosni nauk velikoga D.ra Ante Star- čevića dovede nas što prije do želje- nog slavodobića. Nazdravica bi ushi- tno završena pjevanjem domoljubnijeh pjesama i veselim razgovorom. Po večeri ponovno se sakupismo u park pokraj mora, jedni uz druge kao dobra braća; tu su na izmjenice dvije glazbe otsvirale savršeno svoj program. Mi 'smo se svi divili tačnosti, skladu i tonu Hrv. Bokeljske Glazbe, a zaslu- ga je vrlijeh glazbara a nadasve vrije- dnoga g. kapelnika. U kotorskoj luci blistao se je naš parobrod sa stotina- ma raznolikih balona, sa vatrometima i bengalima, ko što se blista danica u nebeskoj pučini. Sakupljena društva i mnoštvo veselo nas ispratiše do parobroda, i mi malo iza pOnoća krenusmo na povratak. Sa parobroda pozdravljali našu milu bra- ću, a oni nam s kraja živo odgovarali. Malo po malo jčka glasov2 i svijetlilo luke sve na manje dolazilo a nove va- tre rasvjete i novi pozdravi pratili nas kroz čarobnu Boku, a razdragane duše uzdizalo do ushićenja ugodno povje- tarce, bistro nebo i tiho more. Kad progjosmo »Pontu od Oštre« pokaže se prilično vjetra i mora, i dopokon ugjosmo u 6 sati u našu luku. Sretno je izlet bio dovršen. Dužni smo zahvaliti zauzetnijem u- pravama bokeljskijeh pravaškijeh dru- štava, a preko njih i svijem milijem pravašima bokokotorskim, koji su sve uredili da koli u Kotoru toli u svemu zalijevu priček bude onako gostoljubivi veličanstven, kao takogjer upravama naše »Hrvatske Radničke Zadruge«, Hrvatskog Pjevačkog i Olazbenog Dru- štva »Gundulić« i »Pravog Hrvatskog Sokola«. U nadi da će se i nama pružiti zgoda, da odvratimo dragoj braći bokokotor- skijem pravašima milo za drago, i da se tako barem u dijelu odužimo iz- gledno ukazanoj nam ljubavi, završu- jemo, dok iz zahvalne duše kličemo : Živjeli i množili se ugledni, čestiti ro- doljubi pravaši u divnoj našoj Boki ! Živjeli miloj Hrvatskoj ! ww Posle »atentata« i prekoga suda. U zadnjem smo broju donijeli polovicu članka pod gornjim naslovom, kojega pre- nijesmo iz beogradskog »Slovenskog Juga«, pak, da naši čitaoci dobiju potpuniju sliku o nevoljnoj Crnoj Gori, prenašamo i svrše- tak članka, koji doslovce glasi: »U C. Gori nema nijedne privredne, zamatliske i trgo- vačke škole. Nema nijednog uglednog dr- žavnog imanja i rasadnika. U opšte država se ne smatra dužnom da stvara uslove za razvitak privrede, zanata, trgovine, — a već o industriji i da ne govorimo. Tako je u pogledu ekonomskom. U po- gledu prosvetnom u C. Gori je još za vreme turskih ratova (u glavnom privatnom inici- jativom) otvoreno 70—80 osnovnih škola. I danas se na tom broju stoji. Od srednjih škola ima jednu nepunu gimnaziju na Ce- tinju (sa 4—6 razreda). Od stručnih škola ima jednu »Bogosloviju« iz doba Joakima | Vujića, u kojoj se uče »velike nautike«, a iz psaltira i časlovca izvlače polezna nara- voučenija. Iz te »Bogoslovije« izlaze i po- povi i učitelji i perjanici i državnici. Drugih stručnih škola u C. Gori nema. Ima jedna ruska »Viša Devojačka Škola«, gde se mlade devojke (razume se iz boljih kuća »Odža- kovića«) uče pravoslavnom postu i molitvi; a u tom se u glavnom sastoji celo njihovo »više obrazovanje«. — U malo ne zabora- vismo! Ima jedna škola u kojoj se uči o nekakvom »patriotizmu«, a osnivalac joj glavom knez Nikola, — bar tako reče zi- mus u N. Skupštini Jovo Jabučanin, i po- hvali se, da je on tu školu zajedno sa o- stalom tatarsko-jabučkom : mafijom - svršio. — To je sigurno najviša »škola« u C. Gori i svakako će biti u rangu jezuitskih univerziteta, Sem nekoliko čitaonica nema €C. Gora nikakvih drugih kulturnih ustanova. C. Gora nema nijednog muzeja. Čak nema ni muzej vojnički. A taj bi bio valjda nešto najinte- resantnije i najslavniji za C. Goru, za Cr- nogorce.... U C. Gori ne izlazi nijedan književni, naučni niti kakav stručni list, U celoj C. Gori nema više od 40 najviše 90 fakultetski obrazovanih ljudi. Od ovog žalosnog broja na sadanjem prekom sudu osugjeno je njih :10. Dakle jedna četvrtina! — Takva vam je »kultura« i »civilizacija« danas u Crnoj Gori. Kakva može biti pravda i policija u C. Gori to već znate.i slušate svaki dan: PODLISTAK. Pabirci po Strojilovoj (svrha). —_ povijesti Dubrovnika, (Pabirču dva Stara Dubrovčanina). Ko je sve ovo : pročitao, što »glasoviti« episkop pripovijeda o dubrovačkoj slavnoj književnosti i o dubrovačkim školama u prošlosti i sadašnjosti, biti će se slobodno nasmijao i uskliknmuo: gle jednog prostog glupana! | zbilja samo jedan glupan, koji nije nigda o dubrovačkoj književnosti a ma baš ništa pročitao mogao je onakova šta napisati. Samo glupan mogao je našega Držića pretvoriti u Dražića, Čubranovića u Čubr- danovića, Marina Getaldi u Mariju Gostal- di, Baljivija u Valioija, Cvijetu Zuzzeri u Zuzerdiju. Jednako Strojilo stvara u preveli- koj svojoj glavi i neku Ugribenu Jelenu, koja da je pisala povestnicu grčku i srpsku. A znate li što je ovo?: — od Palmotićeve drame »Elena ugrabljena« Strojilo je stvo- rio svoju »Ugribenu Jelenu«; onako baš kao što je od Zamanje stvorio Zalmonja, od Stay Star, od Stulli nekakovog Ali opet je najzanimivije ono što nam Strojilo priča o današnjim prosvjetnim za- vodima u Dubrovniku i na negđašnjem nje- govom teritoriju. Njegovo je MEAN oko otkrilo u ri Cavtatu, Mljetu, Sto- nu, ki a i Lopuđu ništa manje nego ve- liku gimnaziju sa 8 razreda, a kad tamo Doea SORA. NOSNE. nalazi se po jedna pučka osnovna škola Strojilo školu snautike« nalazi u Gružu, Cavtatu, Mljetu, Zatonu, Rijeci i Stonu; po | »Zakon mu je što mu srce žudi, »Što ne žudi u Koran ne piše«. Iz ovih najkraćih linija o ekonomskom i intelektualnom životu u €C. Gori tmožete i sami da zaključite, kakav je politički ži- vot u C. Gori. U ostalom, ova težina života našeg tamošnjeg naroda jedino se i pretresa u našoj štampi, te je manje više poznata. Razume se, da ne može biti reči o kakvom političkom životu u C. Gori u onom smisli u kome se kod nas govori. Tamo gde nema ekonomskog i intelektualnog života, gde nema kulture i civilizacije, gde nema poli- tičkih programa, političkih stranaka, politi- čkih listova i javnog mnjenja, gde nema ni najobičnijih političkih zakona — tamo nema politike. Ali, tamo ima političkog gonjenja, hapšenja, političkog ubijanja, pljačkanja i rušenja tugje imovine. Tamo ima: »izdajni- ka, veleizdajnika, dinastičara i antidinasti- čara«, tamo ima »prekih sudova za sugjenje anarhističkih zločina«. Tamo vlada jedna perjanička politika, samo vremenom raz- dvojena od janičarskog doba. To vam je politički život C. Gore. Smešno je i govo- riti o kakvim gragjanskim slobodama tamo gde čovek nije siguran za svoju imaovinu i život, ako već ne pripada vladajućoj klici. Kakav se pojam ima o parlamentarizmu u Crnoj Gori dovoljno svedoči izjava jednog starog Crnogorca pred Knezom: »Ja Go- spodaru ne bi u ovu Skupštinu poslao ni- jednog koji nije sjeko«. Mi možemo i ra- zumeti ideologiju ovog prostog čoveka, ali pomislite samo koliko truda treba dok se narod ovih i ovim sličnih predrasuda oslo- bodi, dok marod politički postane zreo. Sa svim je izlišno da spomenemo: o da- rovanom »Ustavu«, lučindanskom proglasu, 1. i P. N. Skupština, vladama Vukovića, Mi- juškovića, Radulovića, Radovića, Totmiano- vića i sutra opet možda Mijuškovića. O na- činima kako su ove vlade postojale i kako su padale, o načinu izbora, o ličnoj kne- ževoj izbornoj agitaciji. »Memojte mi slati u N. Skupštinu kojekakvih galijota, jer ću im dati toljage«, — govorio je Gospodar iskupljenom narođu pred izbore za P. N. Skupštinu. Ovim smo, u glavnom, izneli, ekonomski, intelektualni i politički život u C. Gori, Neka nam oni, koji to stanje brane, kažu jesmo li istinu rekli. Pri ovakom stanju stvari jasno je: da je u C. Gori knez Nikola zakonodavna, sud- svoj prilici on je naše ribarske »šabake« pretvorio u »bujmoj« svojoj fantaziji u nau- tičke škole! Na isti način na Korčuli, Kuni, Lastovu, (Strojilo piše Lastva), Orebiću, Trpnju i Ve- legradu?? Strojilo nalazi škole marine; pa da nijesu ova mjesta sretna! Inače preveć bi smo oduljili kada bi smo potanko htjeli prorešetati sve budalaštine, koje je srpski episkop u svojoj učenosti u ovome poglavlju izvalio, a mislimo da je dostatno i ovo što navedosmo i da se svak lako može odmah uvjeriti o »normalnom« stanju jednog srpskog episkopa i počasnog člana beogradske srpske akađemije!!! Prije nego zaglavimo nameće nam se i- pak jedno pitanje: Zašto je srpski episkop ovaj sramotni pamflet o Dubrovniku napi- sao? Otrag dosta godina srpski episkop Ruži- čić boravio je u Dubrovniku, a to je bilo kroz pokladne dane. Baš kroz to vrijeme on je negdje bio napisao, kako je srpski car »Strojilo« osvojio Dubrovnik; a dubrov- čani, puni humora, dali su upriličiti maška- Sigula. | radu, koja je predstavljala Pa SR e u- zimlje u posjed Dubrovnik bilo po volji, koji je iza prozora motrio onu uspjelu pokladnu šalu veselih dubrov- čana, i on odluči im se osvetiti; čekao je i čekao dok konačno ne odluči se objelo- daniti spomenuti pamflet, misleći, da se je na taj način dostojno Dubrovniku osvetio; a kad tamo i sa ovim pamfletom on je kod |dubrovčana još bolje utvrdio staro mišlje- nje, da je Ružičić dostojan samo — pokla- dnog karnevala.