i uz POVR LR AE

atrasttommttiiirnatnaitnttt EEL

Br. 181

način iz koga se lako dade razabrati, da je
gospar Pero ili potpuno ncupućen u poli-
tičke odnošaje naše stranke, ili navlaš ma-
licijozno da je htio izvrnuti istinu, Mi 'ne-
ćemo kazati ovo drugo, ragje pristajemo uz
prvo. Godine 1895. Frano Supilo pisao je:
»Kad je potreba da se stranka prava ocrni
pred svećenstvom i pobožnim pukom, on-
da su pravaši čeljad koja su se odrekla Bo-
ga i vjere . . . Ali kadgod treba okrenuti
u druge note, onda su pravaši sve popovi
i fratri. Oni hoće da nam nametnu manti-
lju, da nas zatvore u sakristiju. Popovi vo-
de borbu, popovi raspolagaju novinama.
Na, nećemo popova! Pravaši su popovska
stranka . . . Tendencija ovoga pisanja oči-
ta je: narod treba napuniti laži, sumnje i
presuda proti pravašima, e da se tako po-
kriju svoji politički grijesi. Gospar Pero
morao bi znati: da je stranka prava prvi i
najvažniji faktor u narodnom životu Hrva-
ta. Može biti ljudi koji drukčije misle i u
druge stranke pripadaju, ali načela stranke
prava tako su se upila u narod, da ih se
više nije moguće otresti. A što je tako ma-
gična, te ova stranka u sebi posjeduje? Ko-
je je to njezino načelo, koje se tako neo-
doljivo nameće? Naj jednostavnije od svih:
Hrvatstvo stranke prava! U našem naro-
du ima i drugih načela. Ali nijedno ne u-
hvati takog korijena, jer neshvatljivo ili tu-
gje. Ali načelo — to je nešto apstraktna,
a ljudi su oni, koji tome života daju ii
deju u djelo stavljaju. Stranka prava broji-
la je u svojoj sredini velikih ljudi i naro-
dnih boraca, kojim bi se dičili najnapredni-
ji, najveći narodi svijeta. Izmegju svijeh njih
odvojiše Dr. A. Starčević i Eugen Kvater-
nik, i jedan i drugi velikani umom, znača-
jem, voljom, krepostima. A oko njih i iza
njih rasla je falanga narodnih vojnika, koji
proniknuti istinom načela stranke prava, bi-
jahu spravni da za tu ideju i za svoj na-
rod rade i trpe. 3

A što Dr. Pero Čingrija ima da prigovori
stranci prava ? On u svome članku neoz-
biljno insinuiše : da će cilj pravaša biti, da
proturaju pri izborima za sabor još kojega
popa. lzgleda kao satira kad ovo piše go-
spar Pero, onaj g. Pero, koji se je lani
znojio i izložio da baš on protura jednoga
popa više u carevinsko vijeće. Istina je,
da većina mlagjega klera pripada pravaškoj
stranci, a ima ga i u drugim strankama _-
i pravaška stranka time se ponosi, jer je
svećenstvo stališ, koji je dao domovini lju-
di kakovi su Pulić, Pavlinović, Rački, Stros-
majer, Vodopić i drugi; svećenstvo se već
u početku narodnog pokreta nalazilo u pr-
vim bojnim redovima, i ono je zajedno sa
učiteljstvom, najviše zaslužno za narodnu
stvar. Pravaška stranka nema uzroka da se
odreče svećenstva, nego će i unaprijed za-
jedno s njime vojevati da satare svako iz-
dajništvo i nepoštenje, kojim je rastrovan
naš politički i društveni život. Pok. Miho
Klaić g. 1889 kazao je; »veliki naš otačbe-
nik Tommaseo ostavio je napisano u svo-
jim spisim, da su u Dalmaciji: svećenici
bili ili osnivači, ili čuvari prave uljudbe. —
Ja ću tome nadodati, da su nas oni i naj-
krepčije pomogli obraniti od turske popla-
ve, a da ćemo njihovom pomoću osloboditi
brzo domovinu i od svake tugjinske natruhe«.

Shodno opaža jedan pravaški list: »pra-
vaška stranka radi svih tih razloga niti je
klerikalna, niti bi htjela takovom postati,
jer to bi bio njezin rasap. Ona bi sama
sebe uništila kad bi se dala u čigov jaram.
Nu dok to stoji, nije manje istinita okol-
nost, da stranka prava, kao takova, ne će
da bude neprijateljicom svećenstva, kao što
ne će da bude neprijateljska nijednom dru-
gom staležu. Ona je po naravi svojoj drža-
votvorha stranka, dakle računa na sve sta-
leže naroda, ali nije službenica nijednom
staležu, niti će to biti, nego jedino narodu.
Kad bi ko drugačije shvaćao stranku pra-
va, ili“kad bi se ovo drugačije shvaćanje
htjelo njezinim redovima nametnuti, onda,
kako rekosmo, moglo bi se i preko stranke
prava preći na dnevni red, kao što se pro-
šlo preko »hrvatske stranke« samo za (o,
jer je bila postala oligarhična. Nu toga ne
će biti«,

Oe 1879. dalmatinske narodnjake kr-
stili št nijemci u »Pressi« imenom natio-
nalen-clericalen, a pok. Miha Klaića nazi-
vali su clericalen ! Narodna stranka i pok.
Miho smijali su se, smijemo se i mi go-
sparu Peru, kad takova šta predbacuje pra-
vaškoj stranci !

. bi .

Dr. P. Cingrija završuje svoj članak sa
patrijotičnim apelom: da bi sve stranke stu-
pile na dojduće izbore pod zastavom sje-
dinjenja sa Hrvatskom. Mislimo da je o-
vaj savjet za stranku prava bio suvišan, jer

sjedinjenje je napisano na prvoj stranici | jedna
samoj svečanosti, što je žalosno i veoma
neopravdano da umjesto mira i sklada koji | sakriveno

njezina programa; od svojeg postanka ona
se za sjedinjenje borila, pa i onda, kada je
pok. »narodna stranka« stvorila bila onu
utvaru »zgodnoga časa«,

 

Dalmacija ima se sjediniti sa Hrvatskom,
a ne Hrvatska s nama. Ako dakle tako stvari
stoje, onda onomu koji je na svoju zastavu
napisao program sjedinjenja ne ostaju nego
dva puta: ili ga tražiti u dualizmu preko
nagodbe, biva preko postojećih dualizmom
priznatih zakona, pak ove uzeti kao isho-
dište svoga daljnjega rada — ili se boriti
na temelju načela stranke prava. Drugoga
izlaska nema: nagodbenjačko i pravaško
stanovište. Naše je pravaško stanovište: uz
državno i narodno pravo do ujedinjenja
i neodvisnosti naše otačbine! Ovome na-
šemu pravu ne može naškoditi niti nagodba,
niti dualistički ustroj monarhije. Kad mi
zahtijevamo sjedinjenje na temelju našega
prava, zahtijevamo ono što nas ide. Iskustvo
od preko 30 godina moralo je uvjeriti hr-
vatski narod, da Hrvatska niti smije, niti
može išta dobra očekivati od Ugarske; mo-
ralo ga uvjeriti, da Magjari idu sistematično
za tim, da unište svaki pojam i svaku sjenku
političke individualnosti u Hrvatskoj, i u-
pravo zato Magjari sa svoje strane nepre-
stano su kršili i danas krše sve one usta-
nove, koje bi se mogle tumačiti kao po-
voljne hrvatskim interesima. Što preostaje
dakle hrvatskome narodu, nego da Ugarskoj
otkaže pravnu valjanost nagodbe — a on
je ovlašten u ovom slučaju na to, kako nas
uče najglasovitiji pisci megjunarodnog pra-
va Wattel, Bulmerincqua i drugi — te da
se povrati na temelj državnoga prava.

I samo na ovome temelju da traži sjedi-
njenje.

Razumije se, da ovo znači povratiti se k
pravaškom programu, ali od toga ne bi
smjeli zazirati ni pristaše »novoga kursa«;
tim više, kad i Frano Supilo, rekbi, da se
uvjerio o ispravnosti ovog stanovišta.

Budi nam dakle sviju politička deviza:
uz državno i narodno pravo do ujedinje-
nja i neodvisnosti naše otačbine!

*
* x

Želja Dr. P. Čingrije: »da bi se sve stran-
ke, zaboraviv mizerne osobne razmirice,
spojile u jedan logor« — vrlo je rizična,
osobito danas, kad je na javu izbio potpu-
ni bankrot t. zv. »hrvatske stranke«. Naše
je mišljenje: budimo kod kuće pristaše ra-
znih stranaka, ali prama vani neka sve ovo
sačinjava jednu cjelinu: hrvatsku.

Francuz naprama Nijemcu prestaje biti
republikancem i monarhistom. On je tad
samo Francuz!

 

Vijesti iz naroda.

Iz Šipanjske Luke.

(Nesreća). U prošlu subotu radnik Ivo Lo-
vrić iz Hercegovine, 20 god. star, radeći na
klačini pri dnu Luke skupa sa nekoliko dru-
gova, umoran od poldnevne - sunčane žege
ode da se okupa, dok mu drugovi nedaleko
spavahu. Nevješt plivanju, a k tome od ro-
gjenja gluhonijem, pokliznu nogom malko u
dubje te ne mogavši zapomagati zaguši se
u dubljini od 2 metra. Drugovi opazivši da
ga je nestalo, prijaviše stvar odmah mjes-
nom lučkom povjerenstvu, koje pohita na
lice mjesta te mu uspije izvaditi lješinu iz
morskog dna. Ova grozna nesreća izazvala
je u mjestu sveopće sažaljenje.

(Svečanost sv. Stjepana). Ovogodišnja
svečanost sv. Stjepana, pokrovitelja mjesta,
ispala je ko obično svake godine. Svečanu
službu božju otpjevao je naš sumješćanin
vič. Don. Mato Dobud, župnik Ošlja, a vrlo
lijepu propovijed je izrekao učeni franjevac
O. Talija. Mjesto je bilo okićeno hrvatskim
trobojama, a u večer je bila rasvjeta uz
igranje pučkog kola. Žalimo, da se nije na-
ša općina barem ovom zgodom pobrinula
te žrtvovala nekoliko kruna i pozvala našu
glazbu »Gundulić« iz Dubrovnika, da uzve-
liča svečanost našeg pokrovitelja. Uvjereni
smo, da bi joj cijelo mjesto begenisalo i
ostalo zahvalno. — Skup Šipanjana.

Iz Škaljara.

(Dvije-tri zaslijepljenim zavedenjacima).
Neki seoski despote, a na čelu im gg. Niko
L. Petrović i Tripo M. Petrović, pošto im
je netko od »ravnopravnih« iz Kotora za-
suo oči pepelom, još meće da se ostave ćo-
rave protunarodne politike. Bezobzirno po-
stupaju proti pristašama Stranke Prava; kad
kojeg težaka trebaju za koji rad, tad dozovu
i prijete im te ih nagovaraju da se ostave
Stranke Prava, kojoj su i oni isti do jučer
pripadali, (ali što će, sad su općinske sto-
lice po srijedi i). U tome poslu dobro im
je pri ruci neki inostranac g. Pavo Miličić,

Sa svim što je na seoskom zboru odlučeno | izmegi

na svečanost BI. Gospe od Snijega pozvati
našu »Hrvatsku Bokeljsku Glazbu« oni su
zahtijevali da im  dogje ona druga, posr-
bljena, makar i bez štaponoše Jova Mršulje,
a pošto im je uspio pritisak i ne došla ni-
glazba, tim su štetovali i mjestu i

bi morao biti barem kod crkovnih svečano-
sti, oni uspiruju mržnju, ali neka se uvjere

PRAVA CRVENA HRVATSKA

ta gospođa, da — pritisnuto jače na više
otskače! Ko je pristaša Stranke Prava taj
ostaje kod makar kakovih pritisaka,. ostaje
tvrdi i uvjereni rodoljub i što se ko više
grozi proti njegovoj stranci to ona više na-
preduje, dok kod protivnika opaža se da-

momice navlastito u Škaljarima, u Kotoru i

u okolici da je zbilja — svaka sila za vre-
mena! — Starosjedioc.
Iz Pijavičina.

(»Dobrijani« na poslu). Svim mještani-
ma je poznat golemi udarać, koji je pretr-
pjelo Pijavičino sa zaključkom općinskog
vijeća u Kuni dne 9. jula, ali ipak naš op-
ćinski prisjednik ko da nije zasitan »do-
brog« rada kojeg je nami doprinio, već ima
smionstva pričati nekim vijećnicima i naro-
du da je »stigao inženjer za trasiranje :pu-
teva, nu da je utok po srijedi i s toga da
se ne može započeti!« Još je zaključak op-
ćinskog vijeća na stolu a već »stigao in-
ženjer«!! Upozorujemo ga da se okani za-
varavanja, jer ko da nije dosta onaj po mje-
sto. štetonosni» zaključak — koji će ipak o-
stati na papiru, — već hoće da i zavarava!
Zar se na takav način hoće da izvuče iz
škripca? U pamet! — Pijavljani.

Iz Kotora.

(Srp.-hrv. Općina protiv pravih Hrvata
a u prilog švaba, talijana i ostalih slaven-
skih dušmana). Prigodom izleta dubrovačkih
pravaških društava gospodski »Hrv. Dom«
držao je dvije sjednice radi poziva našega
odbora da prisustvuje svečanosti izleta. Od
prve sjednice dobili smo izvješće u kojem
mali J.H. jurist (tako se on piše), a inače
činovnik štedionice i pisar u tvornici leda,
nam javlja: ... »budući da nijesmo dobili
nikakav poziv nemožemo prisustvovati sve-
čanosti, već ćemo samo izvjesiti zastave«
(t. j. zastavu). Od druge sjednice dobili smo
od ugledne osobe usmeno izvješće, u kojem
razumjesmo, da je većina gospara (do ju-
čer najžešćih pravaša) zahtijevala uopće da
se ne izvjese zastave, ali je na to skočio
Dr. Verona, presjednik, i rekao, da se mo-
raju izvjesiti jednom kad se obećalo, jer
inače da bi pljuvao sebi u obraz. Iza pre-
pirke se zaključilo da se ipak izvjese ka-
da dogju pozdraviti »Dom«, pa kad otigju
da se skine zastava — i bi tako! A zašto?
Jer je tako i Općina učinila, a znade se da
je »Dom« filiala srp.-hrv. Općine — ma
baš u svemu. Istinito ali žalosno. Nazad 2
godine bili su došli izletnici Pangermani,

|slavenofobi, i sasvim tim je dočeku prisu-

stvovala Općina sa svojom glazbom. Na ,čast“
im! — Onomadne je bio u kotorskoj luci
parobrod »Venus« pun MHochdeutscher-a, i
kotorska im Općina poslala svoju muziku
da im svira na odlazak — a ne smeta, što
su oni pjevali Wacht am Rheim. Lijepo,
zaista ! Nepristrana publiko, sudi ovaj nedo-
stojni fakat. Dubrovački pravaši, braća im
Hrvati, dali im poziv na svečanost, pak ni
barjake izvjesiti ! Sjećate li se gospodo u
Općini i »Domu« veličanstvenoga dočeka
braće Dubrovčana god. 1898? Dosta je znati
da se je množina nepristranih gragjana iz-
razila dosta pokudno o grubom ponašanju
gospara. Ali su po sredini obziri, jer da
nije bilo mutikaše M. i činovnika talijanca
O. bile bi izvješene zastave na »Domu«
cijelo vrijeme. Nemojte tako gospodo, jer
samovolja i prkos ne traje vazda ! Za da-
nas dosta.

(Očitao mu puk lekciju). Najfanatičniji
do jučer pravaš Don J. U. mislio je i on
nešto učiniti, € da umanji veličanstveni do-
ček dubrovačkim pravaškim društvima. Znate
što je učinio t. j. sam napisao ? Na molbu na-
šega odbora, da mu crkovinari u Špiljarima
pucaju i izvjese zastave, odgovorio je ovo:
»... da se nemože pucati jer je Boka još
ratna luka, a glede zastava da mu je veo-
ma žao što nemože udovoljiti P. N. Od-
boru, jer nemože nikako dopustiti, da mu
se zastave otucaju po kršima, i da budu
izložene kojekakovim možebitnim nevjera-
ma« !!!_To je on sve nanizao a naš mili i
svijesni špiljarski narod mu je lijepo odgo-
vorio : »Mi smo našim novcem sve ovo ku-
pili i pucati ćemo i izvjesiti zastave, kao
što i cijela Boka čini« — pa tako je i bilo.
Živjeli Špiljari ! Na čast vam i na diku | —
X. Y. i

župnikova prava glasa iz mjesnih školskih
vijeća). Dne 9. Jula bi na okupu Općinsko

| potrebito izvan Kunovskog okoliša

 

puni nadu srca, misleći da smo u Prancu-

(Sjednica Općinskog vijeća; istljučenje | prenaša

skoj, a gorućim »naprednjacima« dao velike
nade u budući rad općine. Okolo stojeći
vijećnici primiše hladnokrvno predlog g. na-
čelnika ne zavirivši u dublje i ne opazivši
kud i kamo se tim cilja. Ovoliko samo bez
komenata, samo rieka se zna kako se zava-
ravaju pametni vijećnici! — Nepristranović.
Iz Škaljara (kod Kotora).

(Svečanost mjesta). Jučerašnja svečanost
Gospe od Snijega ispala je krasno. U 5 sati
po podne stigne nam iz Kotora naša mila

|»Hrvatska bokeljska glazba« koja je kon-

centrirala do poslije 10 sati u veče. Svak
bio opojen nekim osobitim zanosom, a kako
i neće kad je ovo prvi put što nas je po-
sjetila naša mila glazba. Izmegju sviranja
palile su se umjetne vatre, pri čemu se je,
neznam kako, dogodila jedna nesreća, jer
je našeg vrlog rodoljuba i istomišljenika
g. Josipa Jakičevića opržila jedna raketa
tako da mu je odmah trebalo kod liječnika,
ali se nadamo da će se što skorije opora-
viti. Mi nemamo dovoljno riječi a da po-
hvalimo sbraću iz Kotora, koji su nam u
svemu bili prtruci da nam što bolje: ispade
svečanost; osobita pako hvala ide štovanu
gospodu Josipa  Jakičevića i druga mu
Mata Marinića. — Škaljarski Pravaš.
Iz Kotora.

(»Crvenoj Hrv.« da se »diči«!) Buduć
nas »Prava Crvena Hrvatska« u prošlom
broju pretekla svojim umjesnim odgovorom
na onaj glupi dopis iznešen u »skladnoj«
»C. H.« br. 61, o izletu Dubrovačkih Pra-
vaša, s toga se nećemo dalje osvrćati već
ćemo samo opomenuti »velikog« čovjeka,
bivšeg konventualca, »poštenjakovića« sta-
roga kova, da bude malo skladniji i zahval-
niji prama bokeljskim pravašima, jer
pravaške mrvice većkrat nasitiše i site. Neka
ne žali Nitković gosp. Poljaka radi tobože
pretrpljene štete, već neka upamti jednom
za vazda, da ako se latimo skinut koprenu
pod kojom se krije poznati propalica, da
će bit i povuci i poteži; njegovo drljanje,
psovke, rječetine i laži mogu naći mjesta
u jedinoj »Crvenoj Hrvatskoj«, koja mu je
dostojna družica. —  Zaključujuć molimo
braću Dubrovačke pravaše, da prekinu sva-
ku sa ovim tužnijem došljakom, a bude li
ustrebati iznijet ćemo mu jasnu sliku na
javu. — Bokeljski pravaši.

s

 

.
Gradska kronika.
Položio ispit. Naš sumišljenik g.
Ugjo Veneti položio je na sveučilištu u Pra-
gu drugi državni ispit, na njemačkom jezi-
ku, odličnim uspjehom. Vrijednom i radi-
šnom omladincu naj srdačnije čestitamo!

Imenovanja i premještaji. Pri-
stav g. M. Bulat imenovan je sudbenim
tajnikom i premješten u Dubrovnik. — Pri-
slušnik na mjesnom Sudu g. T. Lanza ime-
novan je pristavom i premješten u Knin.

lepiti. Jučer su kod mjesnog c. k. Luč-
kog Poglavarstva položili činovnički ispit
pom. kapetani g. Ivo Carić i g. Luka Kr-
stelj. Čestitamo !

Na butade ,Crv. Hrv.“ »Skladnom«
dopisniku iz Kotora naše skladne susjede od-
govaramo, neka slobodno iznese ić blažene
»dokumente«, kojim prijeti: mi smo tamo
bili na naj bolji način dočekani, te smo
s toga posve zadovoljni; željeli bi smo
da nas u svakome izletu prati jedna-
ka sreća, red, mir i spokojstvo, a najbolji
dokaz da je tako — butade našijeh protiv-
nika. Sad je izribao jedan novi »dokaz«, a
taj bi bio da smo mi tamo otišli ne kao
pravaši nego kao prosti Hrvati i tako »za-
varali tužne prostodušne bokelje«. Dopisni-
ku bismo poručili da traži patent za tako
vanredno duhovito iznašašće, i to u Kini
ili izmegju divljih naroda, jer poznato je
svakomu da smo mi u listu najavili izlet
kao pravaški i to oko mjesec dana prije,
da smo se obratili pravaškijem društvima i
sumišljenicima isključivo, i da po tomu ni-
je moglo biti ni sjene kakovog »zavarava-
nja«. Naslov braćo Hrvati to je običajni
naslov kojeg uvijek upotrebljavamo u do-
pisivanju. Na ostale pak ludosti ne osvr-

o se.

Samo malo riječi! »Crv. Hrv“. u
zadnjem broju donaša i ovo, što doslovce

 

 

God. IV.

Društvu za poljepćavanje. U-
zalud smo se više puta obraćali Općini,
moleći da se drugovgje nagje mjesto za ba-
cati nečist iz domobranske vojarne, a nč u
Lapad na »Lunard«, i to uprav prama crkvi
Bl. Gospe od Milosrgja, poviše vojničkoga
grobišta. Nekada čarobni i ubavi Lapad po-
stao je ko buništem, da se od užasnog smra-
da prolaziti ne može; onim putem kuda se
hodilo nauživati čistog, zdravog zraka i mio-
mirisa bora i čempresa, sada se od toga puta
začepljenim nosom mora bježati.

Takav je smrad zavladao da dopire i do
crkve, radi čega se ma rojeve muha i ko-
maraca sakuplja. Moralo bi se čim prije na-
suti onu jamu te odrediti drugovgje, jer mje-
sta za to prikladnog ima i na pretek.

Molimo zaslužno Društvo za poljepšava-
nje, da bi se za ono zauzelo i što prije odre-
dilo potrebno, na čemu bi im svaki Dubrov-
čanin haran ostao i u svakom ih pothvatu
svim silama potpomagao. Uvjereni smo i
osvjedočeni da ovo govorimo iz srca svakog
gragjanina, koji ljubi mili Grad, stoga se
uhvamo da neće ovo ostati glas vapiju-
Bos
Progonstva i mučenja vojni.
ka. U Gružu je priličan broj vojnika gor-
skog topništva, kojim je zapovjednik g. ka-
petan Paer. To je čovjek, ko što nam kažu,
koji vojnike upravo miiči i proganja, 0. če-
mu za danas samo ovo iznašamo: Vojnici
koji na 9 sati na večer idu spavati, moraju
po nalogu da ustaju na 1 sat_po ponoći,
da čistu konje. i ost. Po tome dakle ne-
mađu nego samo 4 ure počinka! Je li se
toga igdje čulo ? Osim toga nagoni vojnike
da obavljaju radnje kod privatnih, civilnih
osoba, pa tako i Missoniu nositi gjubar;
nekome opet goniti cemenat i t. d. Nevolj-
nim je vojnicima dojadilo, jer ne mogli pod-
našati teški i naporni rad, s toga jednog
dana g. Paeru uskratili poslušnost, naime
ne htjeli obvaljati razne radnje civilnim oso-
bama, i stoga ih g. Paer kaznio tako, da
im je naložio da mješte na 9 moraju biti na
8 u kasarni. Čujemo da mu radi toga kao
i radi pretjerane radnje prigovaraju podši-
njeni oficiri. I to se sve dogagja sada, kada
je vojnicima Waffenruhe, a da što će biti
unaprijed !

Molimo Nj. Pr. F.Z.M. Marijana pl.
Varešanina, vojničkog zapovjednika u Dal-
maciji, e bi dao nalog da se učini reda te
da se ukroti samovolja gospodina Paera,
jer bijednim vojnicima dosta je i svojih
dužnosti a kamo li privatnih radnja, tim vi-
še što je njima mnogo teže nego li dru-
gim vojnicima, jer osim svih dužnosti mo-
ra da svaki čisti svoga konja, ito da nigdje
ne smije trunka prašine ostati, a to je rad-
nja koja nije ni ugodna ni lasna i koju
svagdano moraju obavljati, a kamo li još
izvršivati privatne radnje: drugim činiti od
bremenara, a k tome ne imati nego 4 ure
počinka!

Dotakosmo se ovoga jer ne možemo i
nećemo mučati, jer ustajasmo, ustajemo i
ustajat ćemo u obranu nižih i progonjenih,
u obranu naše braće, pa ne ukroti li g. ka-
petan Paer svoju samovolju tada ćemo za-
udarati u druge, jače strune.

Upozorujemo. na ovo gospodu zastupnike,
da podignu svoj glas na višem mjestu na
branik svojih sinova, svoje braće!

lazba ,,Gunduli6“' otsvirala je u
Nedjelju u večer na Placi, pred novom ka-
fanom g. Emanuela Milete, ovaj program :
1) Domić: »Walter«, koračnica (novo). 2)
Supp&: »Hajdučke doskočice«. 3) Nesler:
Pjesma iz Op. »Trubljač od Sekinga«, 4)
Raha: »Pozdrav iz daljine«, fantasig za
kometu (novo). 5) Zajc: Duetto i finale iz
Op. »Zrinjski«. 6) Raha : »Kitica slovenskih
napjeva«, karišik (novo). 7) Gercscas: »Mar-
che Triomphale«.

Milozvučno i precizno sviranje »Gundu-
lićeve« glazbe bilo je ko običao nagragjeno
jednodušnim burnim pljeskanjem. Osobito
se je svidio novi komad, komponovan od
vrijednog i zaslužnog kapelnika g. Rabe :
»Pozdrav iz daljine«, fantasia za kornetu,

S

ka je na čast vrijednom i zauzetnom kapel-
niku g. Vjekoslavu Rahi, kao tevnim i po-
žrtvovnim glazbarima.

Elektrika. Prošle sedmice dogodilo
se je, da je za nekoliko ura.bila obusta-
vljena struje, što donaša dosta štete, pak.
jane cjeta mogi sedi srojeri. Sa dek
jeme nijesu
NR Mk da do to dogodilo
jer da im je bilo primanjkalo vođe sa na.
[puniti kotlove. Morali bi na vrijeme pripa-
ziti i opskrbiti se vodom, a ne čekati sa-
RIOT

- upravu \
trale da bi očistiti elektr. sijalice po
ulicama, jer su meke sasvim zamazane |
pune prašine, što diže dosta svjetlosti,

1
.
a
<