t Br. 182. nizatori i pripadnici toj revolucijonarnoj o- snovi i neki narodni zastupnici, koji neće moći s manjega učiniti da ne utjeraju u laž — ako je stvar izmišljena — sumnjivoga Nastića, koji nije bez neke toliko prašine uzvitlao. Idemo da vidimo ! * * x Već smo ovo bili napisali, kad nam do- gje u ruke štatut, sastavljen od Milana Pri- bičevića. Isti ima jedan uvod sa dva pogla- vlja: I. poglavlje o položaju, gdje se pre- ćerano prikaživa tužno stanje nas Jugosla- vena i prijeka nužda da se istomu doskoči »spasonosnim junačkim činom«. Il. poglav- lje raspravlja o narodnom jedinstvu, koje ima obuhvatiti sve narode na Jugu osim Bugarske, jer Bugarska, kako znamo, tvrda je jabuka za Srbiju. Treće poglavlje ili prava organizacija teži kako bi državno, političko, socijalno, kulturno i narodnostno sajedinje- nje provelo, a svrha bi bila jedna federali- stička republika svijeh Jugoslavenskijeh ple- mena. Četvrto poglavlje kaže, da je pothvat revolucijonarni, a da mu je cilj »spremanje, vogjenje i dizanje širokih masa«, a akcija isprva ima biti teroristička: bombama i mi- traglicerinom. Naravno je, da u temu fede- ralizmu Srbija bi imala zadobiti lavski dio i podvrći svije nas pod svoju oblast, i tako bi Srbija poda se zbila Bosnu, Hercegovinu, Dalmaciju, Crnu Goru, Hrvatsku i Slavo: niju, Istru, Slovenačku, Staru Srbiju, Maće- doniju i dobar dio Magjarske, kako veli V. poglavlje. Iza toga štatut navagja plan rada, koji bi sastojao u ličnoj agitaciji, u brošurama, u štampi. Pripremni radovi revolucije bili bi potanki plan za revoluciju, odregjivanje uloga, pripremanje srestava. lstinito štatut priznaje pravo Hrvatske da se sjedini sa Dalmacijom, ali dočim meki u tome vide tendenciju kulturnu i narodnu, nami se čini da je to lukavo naglašeno, kako bi lakše Hrvati pristali na organizaciju i dosljednu revoluciju. Štatut veli o Srbima u Ugarskoj, da će zagovarati njihove kulturne ustanove, a i to lukavo jer su Magjari još prem jaki da bi im se Banat mogao oteti. Gospoda u Zagrebu, koja pripadaju sa- mostalnim Srbima, istrčali su se izjaviti da oni o tome ne znadu ništa, dapače brat Milana Pribičevića ne niječe, da bi štatut mogao biti djelo njegovoga brata, a Dr. Du- šan Popović na svu prešu izjavlja, da on i njegovi prijatelji nemađu nikakve sveze sa revolucijonarnom organizacijom. Čudno- vato da se ozivlju kad ih niko ne pozivlje. Stvar postoji ozbiljnija nego što izgleda, jer je sudbena vlast preslušala Adama Pri- bičevića, trećega brata sastavljača štatuta ; premetnuo mu je stan, zaplijenio spise i njega utamničio, a zadnje vijesti javljaju, da se je nožem nastojao preklat i da su ga našli onesviješćena u tamnici. Kako smo već kazali, konačno se o stvari još nećemo izjaviti, ali — ako je stvar is- tinita — to bi imalo dobro otvoriti oči na- šemu narodu i svijem nami Hrvatima, te dokazat nam kakvu ljutu zmiju otrovnicu hranimo u njedrima, te nas naputiti da ža- leći i prezirući takove zanešenjake ustanemo svi u staroj hrvatskoj slozi i ljubavi, kako bi smo branili narodno naše biće, naš na- predak i našu sreću u onijem granicama, koje su nam po zakonu dopuštene, a vi- jerni i odani kao i naši pregji kruni Hr- vatskoj. Ako je stvar istinita, to je najbolje memento austrijskoj vladi, da vidi kako na- rod, komu su potlačena prava, kako se u- Prava je domovina glumica Italija, a com- media dell' arte polje, na kojem se žena najviše istaknula. -Commedia dell' arte po- javljuje se u Italiji polovinom XVI. vijeka. Potekla je pod uplivom književne komedije iz narodne šaljive igre, a dobila svoje ime odatle, što su glumci od svoje umjetnosti učinili zanat. Osobito se raširila pri koncu XVI. stoljeća, kad je književna komedija stala propadati. Pisana je obično u dialektu, pisac je takogjer i glumac, a u svim dje- lima dolaze ista glavna lica. U kratko se pisao razvoj čina i označili prizori, dočim se dialog prepuštaše glumcima, koji u sva- kom komadu zastupahu uvijek isti harakter, isti predio, isti dialekat, uslijed česa ima- gjahu i osobitu okretnost u slobodnom ra- zvijanju svojih uloga. Isključena iz knežev- skih dvorova i učevnih akademija postade commedia dell' arte svojinom naroda, kod kojega nagje najviše simpatija. XVII. stoljeće bijaše zlatno doba kome- dije delf' arte. Ona ne imagjaše stalna sje- dišta, već igjaše od grada do grada, da pri osobitim svečanostima predstavlja svoje ko- made. Iz Italije pregje u Austriju, Bavarsku, Španjolsku, Englešku i Francusku. Najzna- menitija od svih tih putujućih družina bi- jaše ona koja stajaše pod upravom Flami- nija Scala, a zvala se Gelosi. Scala, koji se odlikova i kao reformator komedije dell" arte, bijaše sakupio u svojem repertoire do 50 različitih komedija. Drugo, takogjer zname- nito, društvo bijaše ono dei Fedeli, pod u- pušta u kojekakve skokove, koji bi mogli biti udesni koliko narodu toliko i istoj vladi. Zemljište za spomenik Don Juri Biankini-u, »Naše Jedinstvo«, spljetski organ bivše Hrvatske Stranke, u broju od 6. ov. mj. donaša ovaj dopis iz Zadra o poznatom c. i kr. »radikalu« Don Juri Bijankiniju: Zadar, 3. kolovoza. Gospodin Don Jure Biankini je nedavno prikazao za ministarstvo trgovine, preko c. k. uprave pošta, molbenicu pisanu njemački (da je bolje razumiju!) tražeći, da bi mu se ustupio jedan komad zemlje erara, blizu njegova fonda, ili zemljišta, što ga posje- duje u Zadru. To zemljište je kupio, kaže se, jeftino od c. i k. vojne vlasti (bilo je €. i k. ratne mornarice) bez dražbe, i ako se je skorice jedan gospodin iz pokrajine obratio preko svoga odvjetnika ovdje u Za- dru c. i k. vojnoj vlasti, da bi mu prodala komad zemlje, koji ne vrijedi ni 4 krune, pa mu je odbijena molba sa motivacijom, da c. i k. vojni erar »bez javne dražbe ne smije nikome ništa prodavati«. Ovo mi je kazivao dotični odvjetnik. Kada sam čuo sve ovo, promišljao sam da je takogjer općina zadarska g. Biankinu ustupila iz svoga fonda, kod onog mu fonda, što ga je onako jeftino kupio od vojnoga erara. Zadarskoj općini je već prije nudio jedan izraziti talijanaš za isti fond, da ga prodade njemu, a on će joj dati 5000 kr. više nego joj iko ponudi. Ali općina nije pristala, nije dala njemu, a g. Biankinu je izašla na susret sa svima olakšicama. Sada bi se dakle radilo, da izagje na su- sret i c. k. uprava pošta, dotično c. k. mi- nistarstvo trgovine, jer će ovo odlučiti, kako uprava pošta iz Zadra izvijesti. U pamet se g. Brilli, da izvijestite povoljno ! Tako će ovaj fond g. Biankina postati interesantan. Na znatnoj prostoriji postaće vlasnik četvero strana, na sva četiri vjetra, predusretljivošću k. u. k. Militarizma, c k. Erara — odnosno c. k. Uprave Pošta i od Spettabile Amministrazione Comu- nale di Zara. Dobro bi bilo kada bi taj fond na po- sljetku otkupio od g. Biankina marod, za- stupan od svoga z. odbora, sabora i općina, da se na njemu podigne spomenik od tuča sa naslovom : »Don Juri Biankinu, Na ovoj stečevini za radikalnu hrvatsku politiku. Harni narod«. Jedan od starih. Pokr. sastanak hrv. katoličkog narodnog gjaštva. Spljet, 3. kolovoza. Jučer je dovršio pouzdani sastanak hr- vatskog katoličkog narodnog gjaštva iz Dal- macije, koji se održavao ma 1. i 2. o, mj. u fojeru mjesnog kazališta. Sastanak je bio pouzdani, te nije bilo pristupa javnosti, ali broj učesnika bio je zbilja dosta velik — bilo ih je oko 120. Svi referati bili su ne- običnom marljivošću, a i velikom spretno- šću izragjeni te se to može najbolje vigjeti po primljenim resolucijam, koje ne zvone bučnim frazama, nego bistrim i praktičnim uputama, te su dosta jako jamstvo da ih naše gjaštvo, koje se ne stidi svoje vjere, pravom g. Andreini. Ovom društvu pripa- daše i glasovita Virginia Ramponi. Koncem XVII. počimje commedia dell' arte sve više propadati, dok je Goldoni ne isti- sne potpuno sa pozornice. Rekli smo, da su u svakom komadu bila stanovita glavna lica. Za ta je lica gotovo svaka .pokrajina pružila harakteristični tip : Bologna sa svojim starodrevnim sveučilištem doktora, smješnoga pedanta, trgovački grad Venecija dobroćudnog starog trgovca Pan- taleone; Napulj, podjarmljen od Spanjolaca, hvalistavog vojnika Matamoros; Bergamo, grad javnih poslužnika, dvije suludaste sluge Arlekina i Brigelu. Ovim se licama pridruži Colombina, pravi tip lukave sobarice. Slobodniji i veseliji način življenja na jugu, gdje se još danas na ulici obavljaju mnogi posli, te se drugovdje vrše jedino izmegju kućnih zidova, jednostavnost | pri- prostitost improviziranog teatra, intimnost izmegju glumaca i publike otstraniše kod Talijanaca one predrasude, te su u ostalim zemljama vladale protiv pojave žene na po- zornici. Kao najinteresantniju glumicu tali- janske Renaissance možemo spomenuti Vi- ktoriju Fioretta, koju savremenici nazvaše la divina i kod koje osobito hvaljahu nje- zinu nenatkriljivu vrsnoću u ljubavnim epi- zodima, te njezinu sposobnost da živo i re- | alno predstavi ljudske strasti. Kada je fran- cuski kralj Henrik Ill. bio na prolasku kroz | Mletke, senat ga pozva da prisustvuje je- dnoj prestavi spomenute Fiorette. Tako je | rakteristiku | knezove. joj Mo o o njoj, da ne imagjaše | premca u jasnoći i lakoći izraza, te nado-| PRAVA CRVENA HRVATSKA. u praksu privesti, a kadre su da učine i u vjerskom i narodnom pogledu velike koristi. Želimo i molimo, da ta naša uzdanica bude se držati tih svojih zaključaka, ali je i sveta dužnost nas svih da im pomožemo i da im budemo u svemu pri rucii pomoći. To nam vjera, narod i domovina nalaže, Sastanak je bio, kako je spomenuto, na 1. i 2. 0. mj. Bilo je nekoliko izaslanika iz drugih hrvat- skih zemalja. Svima je vladala jedna ideja, jedna duša, pak zato je i tekao sastanak u potpunom redu, koji nije smetao da se mla- dost pokaže oduševljena za svoje težnje. Čulo se lijepih. riječi ali osobito nekoliko pozdrava pri zaključku, bili su baš pravi bratski poticaji, kakove može samo brat bratu dati, kada hoće da se slože u stvari koja im je nad sve sveta. Može se pravom reći, da je ovaj sastanak potpuno uspio. Prvi je u Dalmaciji, ali dao Bog, da se sli- čni sastanci budu češće ponavljat, jer smo uvjereni, da nas ovakovi mogu okupit u jaku falangu. — U nedjelju večer priredili su učesnici izlet u Solin. Tamo su bili, da vide starine a iza toga je bio zajednič- ki komers, na kome se opet razvio nepri- siljeni veseli život. Sastanak je bio u Spljetu, a naravno da nije sve moglo poći prosto — ta to će biti kome i smetalo! Trebalo je da »odlučujući faktori« zauzmu: stanovište prama tom sa- stanku. Činili su i sjednicu kako da se po- dnesu, na kojem je palo i to iz neke »mu- dre« glave, da je škandalozno, da se u 20 vj. može držati jedan katolički sastanak. Bilo što bilo na stvari je, da je jedno 100-150 »slobodoumnih« priredilo malu demonstraciju pred kazalištem, kad su gjaci izlazili iz nu- tra. Sreća da su ovi bili pametni pak se nijesu obazirali što oni tamo rade. Nije im uspjelo da zametnu kavgu, jer su mlagji čini se imali više pameti od starijeh. — U najzadnju je pak bilo najbolje kad su se slobodoumnici megju sobom počarkali, te je trebalo da policija povede dvojicu u hladovinu, da im još gore sunce ne naudi, jer je zbilja jako peklo! Vijesti iz naroda. Iz Močića u Konavlima. (Praznovjerje). Ne čudi mi se, kršćanski narode, što iznašam ovo, što mi se ono- madne dogodilo: Kad sam s rabote kući došao žena mi kaže, da je otišla u jutro u moju baštinu »Planičje« brati buhač, i da je pod lozom našla četiri jaja zamotana u hartiji i ponapose položena a peto prove- zeno crvenom svilom i obješeno o smokvi; sva su jaja kuhana i osobitijem pismom na svakome. Raspitao sam se na mnogo strana da mi protumače to pismo, a neki grčki trgovci, koji se u Cavtatu nalaze, re- koše mi da je pismo tursko i od »magji- je«. Znam da. je mom suseljaninu dola- zio neki hogja sa dva druga turčina, te je po svoj prilici pismo njihovo. Što su do- lazili ne znam; da li su mi jaja podmetnu- ta od tih susjeda — ne znam ni to: što znam jest da u i& budalaštine i babuštine ne vjerujem, i da sam osvjedočen da bez Boga ništa biti ne može. — A. J. (Žalosno da se u narodu još takove pre- drasude pomiču, koje ipak zapadaju mno- go novca one slijepce, koji se tijem bave). Iz Babinapolja na otoku Mljetu. (Trgovcima vinom). U zapadnoj strani i|Babinapolja, u luci Sutmiholjskoj, sastalo bio kralj začaran od njezine igre, da je po» zvao u Pariz cijelo društvo. Dolaz talijanskih kazališnih društava na pariški dvor bilježe osobitu perijodu u po- vjesti francuske kazališne umjetnosti. Isa- bella Andreini — lijepa tijelom, lijepa du- hom, lijepa imenom, kako savremenici o njoj govorahu — prestavljaše 1603. prvi put u Parizu. Ona bijaše najproslavljenija umje- tnica komedije. dell' arte, Tasso joj i Ari- osto, Chiabrerh i Marino posvetiše nekoliko soneta; slobodoumni je kardino Aldobran- dini jednom pozva na objed, što se u ci- jelom boljem društvu tumačilo kao pravi škandal; mnogobrojne je akademije imeno- vaše svojim članom. I na sklizavom se tlu Versaillskog dvora umjetnica brzo snagje, te postade ljubimcem cijele aristokracije, Kada se Isabella vraćala u svoju domovinu, izručiše joj kralj Henrik IV. i njegova žena | tanci vlastoručna popratna pisma za talijanske ničar Piere Mathien u svo- daje, da bi joj stara Grčka bila podigla ki- pove, da je u ono doba živjela. Od njezi- nih nasljednica u talijanskim pozorišnim družinama, te predstavljahu u Parizu, o08s0- bito se isticahu Baldina i Cincija. Ali i za| narodnu francusku pozornicu ne ostade pri- mjer Talijanka bez posljedica. Laporte, Belle- rose i Beaupr& osobito odvajahu u tragičnim RMS ulogama, te kao kraljice. Za he- ondašnjih nazora treba spome- God. IV. se jedno društvo ljudi i sagradiše jednu ključak vijeća »Vitez« smatra za jed i pr- kuću lijepu i prostranu da mogu u njome|kosni luksus, jer je projekt onakov, kakav stati svi alati i strojevi, što trebuju za tije-|je, a da je bilo odregjeno, kako je »Vitez« štiti grožgje. U istoj luci može lako doći želio, onda to ne bi bio ni jed ni prkosni parobrod i sa većom olujom, budući je pri-| luksus, onda bi općina slobodno m ogla lična dubina. Obala je dosta prostrana, da|sklapati zajmove — koji bi tada bili dosta može stati do 1000 bačava jedna do druge, a|veći — i to se ne bi zvalo razmetati se pri ukrcavanju može se u jedan put sko- | trudom siromašnog naroda ?! Mislim da bi turati u more i više bačava, bez ikakve po- | »Vitez« imao imati malo više dosljednosti. gibelji da će se razbiti, budući je sam pi-|Ali nije se čuditi, našemu »Vitezu« ima bit jesak. Takovog položaja nema na cijelom |naudilo, kad je pročito, da su odregjeni našem otoku. inžiniri za prokop stonjske prevale! Općina Ovog puta ima prilično dobre vrste grož-| napokon je, moj »Viteže, razmislila i uči- gja, što starci od 80 godina ne pamte. To- liko na znanje svim trgovcima, koji bi že- nila ono, što je mogla i morala, a tebe svjetuje, da više o ovom ne govoriš, tvoj — ljeli kupovati grožgje. Naše društvo za ovu | Pučanin godinu dava kuću besplatno, t. j. onom tr- govcu koji bude kupio grožgje u našem mjestu. — Složno Društvo.| iz Čilipa. (Doček novog župnika). Željno smo oče- kivali čas kad će stupiti megju nas naš no- | vi župnik, veleč. dn. Jozo Prodan. U če- tvrtak dne 6 o. mj. na željezničkoj stanici|dob 16, # u Čilipima mnoštvo naroda sa tri barjaka | greš čekalo je večernji vlak. Kad je izašao Don pi Jozo iz vlaka: pozdravi ga krasnom. besje- dom _ kapelan Krečak u ime naroda, a kad svrši zaori irokratni »Živio«. Povorka se u- puti crkvi, gdje don Jozo ganutljivim govo- Op. Ur.: Uvršćujemo radi nepristranosti, da se čuje i drugo mišljenje; u buduće pak prepirkama SRIMA s stupce, jer kada bi se ovako proslijedilo ne bi se nikada došlo kraju, već nami radi oftizisnasja prostora štetovalo a u mjestu strasti raspa- jivale. Naj korisnije je da se dh dogovor no rok odlučite i poradite na opće pćina će, cijenimo, uvigjeti po- ku — ako ju je počinila — te -nasto- ati doći u susret opravdanim željama svo- ih općinara, 3 So svakom selu što moguće bolje Iz Veleluke, (Još dvije-tri D.ru Bendoniu). Velikom rom zahvali se narodu na pričeku, te obe-| »naprednjaku« Dru. Bendoniu ko da oni ća da će sve svoje sposobnosti uložiti za|Crni ne dadu mira, jer, mješte šutjeti i po- boljak i napredak naroda. Narod ga urne-|praviti se, izlazi sa »priopćenim« kroz »Crv. besno pozdravi, uvjerenjem da je stekao|Hrv.«, a s toga jer se je ušudila njegovoj pravoga pastira, te u kasnu noć razigje se »veličini« u obraz okresati istinu a ustati svojim kućama. S Kune. u obranu puka, kršćanstva i hrvatstva. Mi nijesmo »napadali njegovo poštenje« nego smo samo iznijeli istinu, koju i danas po- HI opet eO Na nj s! se ne bi ni|iwrgjujemo, naime da se grubo i nekorektno mililo osvrnnti, da to ne zahtijevaju one ponaša sa pukom, radi čega je na Qpći »viteške istine«, kao n. pr. ona o većini| stefo giše tužabd, i napokon da nam je naroda, koji se je izrazio za Trpanj i Tr- : stenik, te Mučiu za Crkvice Tako su, a e ja AR. kaže »Vitez«, seoski zborovi odredili, a Op-|y ovo činjenice, koje su poznate svim mje- Pe a NI NE £ ZA O štanima, a od činjenica do napadaja razlika naroda. i vi, koji vali za|: . predlog sli M uekiag Kamo vam o e ata, VN a. duša? Zašto se nijeste osvrnuli na »Vile- | stavit ćemo tvojim vlastitim djelima | Wvje- zove« viteške dopise? Ne služi, da razla- reni smo pak da će Općina pravo postupati žem, što »Viteza« vodi na onakovo pisanje, a u toliko nam je milo istaknuti da je i već ću samo citirati njegove riječi u zad-|ista »Crv. Hrv.« pod njegov napadaj stavila njem dopisu, iz kojih se jasno vidi, da mu opasku, da »uredništvo ne odgovara«! Da- je Kuna tm u oku i radi toga, da je i pi- kle, u pamet doktore! — Velelučani sao, a ne tobože radi koristi naroda. Evo što kaže: »Potomlje, koje će ostati samo u neizvedivim osnovama, slaveći pobjedu ben- galičnom rasvjetom a ne promišljajući da sa njihovim pitanjima ovjekovjećili su tu- gju glavu (potcrtavam) (misli Kunu) nezna- juć se suprotstaviti već se zadovoljavajuć samo raznim slikama pred očima, kojih i- zradbu onakovu nikad neće doživjeti, nego ostati usidreni samo na slabo pristanište«. Prije nego je ovo čovjek pročitao mogao je misliti, da je »Vitez« pisao s dobrom namjerom, ali sad mu je sam dopisnik ot- krio svoje runjavo srce, koje nije kadro ni- šta drugo, nego sijati razdor megju složne općinare. Zatim spominje stare Rćane: Ci- biliće, Vidoševiće, Šimunkoviće, Radoviće, Iz Kotora. (Razjašnjenje). Cijenjeni gosp. uredniče U zadnjem dopisu iz Kotora o srp.-hrv. Općini i »Domu« stoji pogrešno ». . . či- novnika talijanca O.«, već bi moralo glasi- ti, da oni koji mute u »Domu« jesu u pr- vom redu poznati M. i činovnik štedionice A., a nipošto O. Žalosno, ali zbilja su u »Domu« po sre- dini obziri kod uprave kao i kod članova, te oni koji mute mnogo puta postignu ci- lja. Doznajemo, da prigodom izleta vaših hrvatskih društava i ako se naša Općina pokazala proti istima, ne sjećajuć se je ve gostoljubivosti, dok u počast na šalje muziku, ipak se je načelnik što. Tomaševiće, Violiće, Poljaniće i t. d., koji| 894 »žrivovao«, čekajući do poslije ponoći su bili — istina — dobri i pošteni ljudi, da čuje od svojih teklića kako je prošla ali više se je uradilo od prošlih izbora do|pravaška svečanost, možda da u >dokumen- danas, nego za svega načelnikovanja oboji- ce Šimunkovića, a ako se postignu ovi pu- tevi, bit će viša korist, nego su je učinili svi gore spomenuti. Kad je pak vidio »Vi- tez«, da inače ne može da bude, onda se oborio na Općinu, da rasiplje novac. Za- nuti, da su uloge komičnih starica, sluški- Škaljara u naslovom: »Dvije-tri zaslijepljenim zavede- njacima», u kojemu je govora da je uspio te« zabilježi! iz Škaljara. (Još o svečanosti). Potvrgjujem dopis iz u »Pravoj Crv. Hrv.» br. 181 pod birani izrazi izazvaše ljuto ogorčenje na nja i svodnica bile još uvijek u rukama mu- | dvoru, gdje su kralj i kraljica rado uprili- škaraca. Iza loga osvoji žena u Francuskoj |čivali, a mnogo puta i aktivno sudjelovali potpuno pozornicu, tako da u dramama Ra- (kod kojekakovih maškarada i predstava. cina i Corneillea, te u komeđijama Molićra|Na zapovjed kralja Karla bude prerevni pu- ženske uloge bijahu igrane od žena. Iz Pariza zahvati preokret i englesku po- (1 zornicu. U svim engleskim pozorišnim dru- štvima, koja sa svojim dolaskom na konti- ritanac pozvan na sud, te zbog uvrede ve- ičanistva osugjen, da bude postavljen na sramotni stup; da mu se otsjeku obje uši; da izgubi sve svoje akademske časti; da nenat znatno djelovahu na razvoj dramatske | plati veliku novčanu globu i da njegovo umjetnosti, ženske uloge bijahu predstavljene | djelo bude spaljeno od krvnika. Na taj na- od muških osoba. Čudnovato nam se čini,|čin budu osvećeni i glumci i kazalište. Go- da Shakespeare, koji je stvorio ona veli-|dine 1658. stupi s Elizabetom Colemans čanstvena ženska lica, kao što su Desde-|prva engleskinja javno na pozornicu. mona, Julija, Ofelija i mnogo drugih, nije ih vidio u rukama žena. Puritanski pokret u Engleskoj igjaše za tim, da uništi, da učini te se zaboravi naj-|tek kasnije u drami. striamastix od puritanca Vilhelma Prynnesa,| | tako postepeno osvoji žena pozornicu najgadniji pamilet, te je ikada bio naperen| podade joj osobiti čar. Taj je preokret od protiv kazališta. Svoju ogromnu knjišurinu | osobite važnosti, ako se samo pomisli, kako