Br. 183. 1848 stečene ono, što je dala Magja- rima za kaznu, Da se Austrija jednom za uvijek otrese sličnih magjarskih vratolomija, nuždno je da ona na jugu stvori pro- tutežu magjarskim aspiracijama. Ne u- mjetnu već najnaravskiju, koju je ikad priroda stvorila, — a zato i trajnu. U izvagjanju te protuteže neka k Hr- vatskoj priklopi Dalmaciju, dakle ze- mlju, za koju je živim zakonima pri- znato, da spada ovamo. Uz Dalmaci- ju neka ovamo pripoji i sve otoke, — napose one, koji su bili otcijepljeni za Napoleonova doba. A pošto se Kranjska sa Istrom ope- tovano izjaviše, da su voljni dijeliti sudbinu sa Hrvatima, — neka ih upi- taju imadu li volju s nama u jedno upravno tijelo ? Razumijeva se po sebi, da Bosna kada jednom konačno bude anektirana, može svoju budućnost imati samo u zagrljaju sa Hrvatskom kao svojom majkom. Tom državnom upravnom komplek- su pa zvao se on »Velika Hrvat- ska«, ili »savezne zemlje«, bilo bi sjedi- šte sa gori ocrtanom vladom u Zagrebu. Taj slovenski jug, koji bi obuhvaćao oko 131.0200) klm. sa 62 milijuna stanovnika bio bi na svaki način stvo- rena znatna a i moćna protuteža ma- gjarskom šovinizmu, ter bi bilo isklju- čeno, da bi se megju njima u buduće pronašao kakav Banfy redivivus. Austrijska vlada, rectius dvorska po- litika je o tom problemu davno snije- vala i pokušala ga već ostvariti. Ona je zato bila poslala vrijednog člana svoje obitelji Nadvojvodu Leopolda Salvatora u Zagreb godine 1895., koji je imao neopazice sav hrvatski dušev- ni život koncentrirati u Zagrebu. Da- kako, to je imalo biti prvo klupko. Ostalo bi slijedilo. — Ali Magjarima je to smrdilo kao vragu tamjan, da i Hrvati imadu »dvor« u Zagrebu. Oni kopaše i rukama i nogama, da se na- dvojvoda Leopold Salvator makne. -U taj čas evo dogje njima u horu brzo- javka otposlana biskupu Strossmayeru, tom din-dušmanu magjarske imperija- lističke politike, — i konačno uspješe — ter Hrvatima toli omiljeli nadvoj- voda morade seliti. Iz ovoga slijedi, ako Austrija pri- hvati zgodu, kada Hrvati sa Magiari- ma prekinu, i ostvare davni prirodni san Hrvata spojenjem svojim u jednu upravnu i historičnu grupu pod ime- nom hrv. kraljestva — oni su jednim potezom za uvijek se riješili magjar- skih zanovetanja i jednom za uvi- jek zakičiše put vječnim državnim tr- zajima — a s druge strane su zadužili Hrvate, kod kojih će ćustvo lojaliteta naprama dinastiji porasti za 50%. B koji pokazuje najbolje, kako je lasan posao ondje pustolovima. Neka poslužnica sjedila je ovih dana u peštanskom perivoju sa svo- jom 16-godišnjom kćerkom Etelkom. Gle- dale su labudove na jezeru i odmarale se. Oko njih vrtio se neki mladić, lijep, ele- gantan, plavokos, sa zlatnim lancem na pr- sluku i briljantnim prstenjem. Četvrt sata je promatrao lijepu gospogjicu. | ona je katkada njega pogledala, onako ispod oka. Onda najednoč mladić ustane, pristupi go- spogjici i reče: »Gospogjice, dozvolite, da Vas otpratim kući«. »Oprostite, — umiješa se majka, — »moja kći nije od onih, koje se može pratiti kući«. »Vi ste me krivo shvatili« — reče go- spodin — »meni se gospogjica svigjela i ja ne želim drugo, nego da je otpratim do kućnih vrata. Ja sam gospogjicu slijedio već cijeli sat. Kad sam je prvi put ugledao, srce mi je zadrhtalo. Ja sam bio očaran. Ne pitajte, kako je do toga došlo, nego mi dajte vašu kćer za ženu !« Starica nije mo- gla izreć ni jedne riječi, samo je klonula na klupu. Tako elegantan, lijep gospodin, pa njezinu kćer prosi ! »Ali — ali vi ne znate, ko smo mi, ni ja ne poznamjVas« jedva je mucala stara. »Ljubav ne pita za ime i stalež« — od-| doga vrati mladić oduševljeno. Starica je samo zurila preda se kako da ju je ostavila pamet. »Gospogjice,« reče mladić, »je li, da me malko Veleizdaja. Obavijestili smo javnost sa reservom, sve što je prouzrokovala Nastićeva brošura »Fi- nale«; tako ćemo činiti i unaprijed, jer do danas što je u javnost izašlo, i ako daje povoda da se zaključi, e su neke zanešene glave stvarale urotu, kojom bi lagumali sa- dašnje političko stanje na Balkanu, ipak ta namjera — kako se barem do danas zna — bila je u umjerenomu i ograničenomu skupu zanešenjaka, a nije imala one dimen- sije, kako su se isprva prikaživale. Kad su listovi koaliraca graknuli, da je to promi- šljeno učinjeno, kako bi se koalicija razvr- gla, sa vladine strane dolazi izjava, da je ona davno i prije nego je Nastić išta izja- vio imala tvrđe dokaze zavjere, a da je Nastićeva brošura ništa drugo nego prosti \prilog dokazima, koji su jur prije godina \bili u vladinim rukama. I vlada srpska se je požurila ustanoviti, da srpski dvor i vla- \da nijesu imali nikakovih odnošaja sa Na- \stićem ; da se u Srbiji nije organizovala \revolucija ili plan, protiv koje od susjednih država; da je apsurdno o »štatutu« govo- riti, Ipak ne isključuje, da je Nastić kako- vim fantastom ili najmnikom krojio t& pla- nove, da je izmamio neka pisma, koja bi mu služila kao dokumenti u proračunane svrhe. Progovorio je i sud u Zagrebu, te je odbacio molbu optuženijeh, da bi bili pušteni na slobodu; potvrdio je istragu radi veleizdaje, jer da su optuženici zaista su- djelovali u tajnim vijećanjima revolucijonar- noga odbora te radili da se Hrvatska i Sla- vonija, Bosna i Hercegovina otrgnu od mo- narhije Austro-Ugarske i pripadnu Srbiji. U toliko bili su opet meki uapšeni, i to u Dvoru blizu Kostajnice: Petar Bekić i dva ivkovića. Nastić je odgovorio na izjavu srpske vlade, da će sudska istraga najbolje rasvijetliti nastojanje srpske vlade i da će eklatantni dokumenti dokazati sudjelovanje srpskih službenih krugova u revolucijonar- noj akciji. Budućnost će ne u daleko do- kazati, koliko je ispravna Nastićeva tvrdnja, kojoj svak malo vjere daje. Značajno je, da do danas od poglavica koalicije i od neodvisnijeh Srba još nijedan nije optužen, ni isti Pribičević, koji je urednik zagreba- čkog »Srbobrana« i brat Adamov i Valeri- janov, koji su u istražnom zatvoru. Ta stvar jako sumnjiči Nastićevo objavljenje i daje pravo koaliciji, koja je izjavila da nezna ništa o toj zavjeri; dapače po izjavama dvaju glavnijeh Srba rijet bi, da ih je taj napa- daj prisilio na izjave, koje će obradovati svako pravo otačbeničko srce, naime: g. Bude Budisavljević izjavio je, da će sa hr- vatskom braćom odvažno vojevati, muški i ustrajno, za prava otačbine; da će tu borbu nastaviti sve dok prava svoje otačbine kra- ljevine Hrvatske ne dovedemo do pobjede. Nastavlja, da će to raditi, uvjereni udruže- nom snagom moći će postignuti za kralje- vinu Hrvatsku ono što isto ide u prilog Hrvatima kao i Srbima, koji u njoj živu: protivnici neka znadu, da u borbi za pra- va otačbine i naroda neće nas ničim za- strašiti. A g. Dušan Popović, sokoleći Hr- vate da ne popuste i ne dadu se zavestit, zaključuje ovim znamenitim riječima : »Srbi se neće prestati boriti za svoju otačbinu, naglasujem svoju otačbinu kraljevinu Hr- vatsku ... Naša prva točka jest samostal- nost naše otačbine kraljevine Hrvatske. To je deviza koja će nas voditi«, Budu li Srbi poradili kako su istakli gorispomenuti nji- hovi vogje, lako bi moglo nestati ono ne- volite ?« — »Volim« — odvrati djevojka. »I sad nas više niko ne rastavi !« Završi mla- dić, te otprati obje žene kući, te ih zamoli, da može s njima u stan. One su se ustru- čavale, da povedu tako elegantnog čovjeka u svoju kolibu. Do deset sati na večer bio je kod njih i pripovijedao, da imade 2.000 hektara zemlje, dvorac, konje, kočije, da je član visoke porodice i t. d. Dao je donijeti fi- nu večeru, a poslije se oprostio. Etelka i majka gotovo su poludile od radosti, — Cijelu noć nijesu spavale, samo su govorile o tom čovjeku, koji mora da je kakav ne- poznati princ. Snebivale su se i tješile, da je to doista java, a ne san, da je i Wolfhing uzeo običnu ženu, a možda je taj isto takav princ kao i onaj. Drugi dan dogje on opet, donese Etelki cvijeća, bomobona i darova. Tako je to išlo 8 dana. Onda reče, da ide [ma imanje, i zamoli staricu, da pusti zaruč- nicu s njim. Kad je vidio, da stara sumnja, on joj reče, ueka zaručnicu pošalje radije, jer će je dočekati njagova majka, koju on šalje da je pripravi na vjenčanje. I on ode, Starica je ipak bila oprezna, te ode na po- liciju i ongje ispripovijedi, što se je sve dogodilo i upita, što da radi. Policija jg,, odmah prepoznala toga mla- po slici, što ju je dao za- ručnici, te je izjavila, da je dotičnik opasan agenat jedne velike trgovine s djevojkama. [Isti dan dobila je lijepa Btelka przojav: ,Je- PRAVA CRVENA HRVATSKA povjerenje koje od godina gleda prijekijem okom njihovo separatistično poslovanje. Ta- ko do danas izgleda Nastićeva stvar, a mi ćemo i unaprijed izviješćivati maše štioce. »Na libelske napadaje“. ' »Narodni List« pod tim naslovom javlja da će odgovoriti nami, »Jedinstvu« i »Sla- venskoj Misli«, »odnosno zemljištu, koje je zastupnik Biankini nabavio u Zadru, da gradi kuću za sebe i ,Narodni List.“« Ka- že, da će odgovoriti »radi poštenoga op- ćinstva, a da će libelima ostati slobodno da i dalje difamiraju«. Primamo ugodno na znanje tu izjavu, a bilo bi nam veoma drago da se g. Dum Jure Biankini bude opravdao na taj način, da ne bude ostalo ni truna dvojbe o njegovom poslovanju kao narodnog zastupnika. Neka g. Biankini bu- de uvjeren, da ga mi nemamo ništa proti njemu kao osobi, a ako smo iznijeli mno- go prigovora to smo činili najviše s toga razloga jer je on naš List odurno i sramo- tno klevetao, kad nam je prišivo sva ona nečasna imena »kamarilaca, gjeneralaša, prodanijeh mješina, libelista itd.«, kojijem nas je veoma »skladno« više pula a bez ikakvoga dokaza niti uzroka »počastio». Ako iko on je mogao biti više nego osvje- dočen, da ne bi smo se ni za živu glavu upuštali u pokušaje, koji bi bili na štetu miloga nam naroda i tvrdoga našega osvje- dočenja, a dok on bude s nama postupao na onaj »skladni« način, kog smo nazna- čili, nek se ne tuži da iznašamo nč izmi- šljotine, 1č potvore nego istinske činjenice, koje on ipak do danas nije opovrgnuo ni- ti će ih opovrgnuti dok lična korist bude po srijedi. Mi smo iznijeli svotu koju om prima od c. k, Financ. Vlasti za tiskanice, a on je isti priznao da je tako; mi smo iznijeli da je Hočevarev zaštitnik, a bezob- zimo ponašanje poglavitih činovnika uz Ho- čevara kaže, da je io istina, jer da su za- stupnici uzeli stvar baš za tvrdo ne cijeni- mo da bi mogao g. Hočevar onako zapre- dati, a da mu niko ne može kraju doći, dapače kad smo na tomu htjeli bismo upi- tati g. Biankinia: Zna li on štogod, zašto kad je bio umirovljen g. Vaccari nije bio imenovan na njegovo mjesto g. Bakotić? Zašto je bio imenovan g. Oriei, koga je jednodušno osudila sva dalmatinska štam- pa kao fanatičnog talijanca? Zašto mješte interpelacije ne zauzeti otvorenu akciju kod ministarstva, da se osujeti njegovo imeno- vanje? Zma li g. Biankini kako je g. Orfei prekrižio olovkom na jednom iskazu riječi »prepisati i povratiti«, i zna li da je to gu- mom bilo izbrisano kad je ministarstvo za- tražilo dotični iskaz? Zma li g. Biankini, da g. Orfei ne zna niti riječi hrvatski, i da je više puta uvrijedio naš narod i je li se poslužio tijem dokazima kod ministar stva, da osujeli njegovo imenovanje? Zna li g. Biankini da se g. Bakotić natjecao na mjesto računskoga prestojnika prizivnoga sudišta, pak da je bio kvalificiran, da »ni- je sposoban biti poglavicom jedne sekcije a kamo li računarskim prestojnikom«? Zna li da je bio na njegovo mjesto imenovan g. Abelard de Denaro, brat glasovitoga de Denara, koji uz Hočevara gleda da odaleči sve čestite činovnike Hrvate, a da se na- mjeste Talijanci i da dalje pašuju u našoj zemlji? Na ova pitanja dobro bi bilo, da g. Bian- kini odgovori, kako sam kaže radi pošte- nog općinstva, a mi zaključujemo : G. Bian- dina Etelko! Čekam te na stanici zajedno sa svojom majkom, koja te prima kao kćer. Tvoj vjerenik!“ Mnoga i mnoga djevojka pala mu je na onakav način u mrežu, a onda su ih bezdušni trgovci eksportirali u svijet. Ovaj put je on sam napokon nastra- dao: dopao je redarstvu u ruke i strpan je u tamnicu. Nestalo 26 žena u jedan dan. Pret- prošlog je četvrtka peštanskom redarstvu prijavljeno, da je u jedan dan nestalo 26 žena. Sve su mlade gospogje ili djevojke počam od 14 do 25 god. Promocija bosanske študentkinje. Iz Berlina javljaju : Ggjica. Slava Kolar iz Sa- rajeva promovirana je na berlinskom medi- cinskom fakultetu ma čast doktorice medi- cine. Ona je kćerka jednog ingenieura i arhi- tekta u Sarajevu, te je svršila licej u Zagrebu, a polazila je sveučilišta u Zitrichu, Kielu i Berlinu. Koliko ima učiteljica po svijetu, U knjizi »Ženski pokret« navedeni su slijede- ći podatci o učiteljicama u državama Evrope ; U Austriji djeluje 20.000 učiteljica, u Ugar- skoj 5986, u Švicarskoj 3.600, u Engleskoj 66.300, u Irskoj 7.000, u Danskoj 1.800, u Švedskoj 2.649, u Norveškoj 2.354, u Ru- skoj 22.400, u Francuskoj 49,400, u Italiji 31.800, u Portugalskoj 22.000 i u Sjedinje- nim Američkim državama 76.348. emo kini! Zaludu je. tražiti da nam vlada prizna pravo“na uredovni hrvatski jezik, dok glav- ni činovnici, koji se eto imenivaju otkad se najviše vapi to pravo, jesu zakleti dušinani jezika i naroda našega! A ipak to se sve dogagja, da li znanjem Vašim, ne znamo, ali znamo to da narod ima pravo saznati: este ll i što ste uradili, da se takova bru- J ka od marođa odaleči ? Sad Vi imate riječ! Vijesti iz naroda. Iz Veleluke. (Odlazak vjeroučitelja). Na 3 t. mj., po- slije 5 godina službe, odijelio se od nas velezaslužni i dobri vjeroučitelj Mp. Don Jozo Prodan, ostavivši u narodu najljepšu, nezaboravnu uspomenu, te će ga se svaki velelučanin sa zahvalnošću sjećati. Uz mar- ni školski trud — kro vjeroučitelj — osno- vao nam seosku blagajnu, kojoj od počet- ka uvijek bio tajnik-blagajnik, i u istoj neu- morno radio na"dobrobit ovog mjesta. Će- lik rodoljub, osvjedočenjem prezirao izda- jice domovine. Ljubio je svakoga i od sva- koga bio je ljubljen. Dok svak žali njegov odlazak, radujemo se mjestu Čilipima, što su bili tako sretni dobiti za upravitelja svoje župe, onako vri- jedna i dobra pastira. | ako odlazak parobroda bio upravo na ponoći, ipak je bio ispraćen od mnoštva. Otišao si nam, dobri Don Jozo, sretan li put, a još sretniji trud u novom mjestu, pak ti još jednom kličemo: s Bogom! Ži- vio! — Velelučani. Iz Spljeta. (Napadaji i nasilja demokrata). Učesta- le su uvrijede, na dnevnom su redu izazivi a evo počela je i sila sa strane spljetskih demokrata na sve što je pošteno i hrvat- sko. U nedjelju na Sv. Roka napala je pi- jana i nahuckana rulja od 150 demokrata na braću Dwvornike takogjer težake u varo- šu Lučcu. Opkolili njihove dvije kuće i ju- rišali na nje kamenjem i hitcima iz samo- kresa. U malo, da ne pogibe jedna gospo- gja od njihova taneta. To su plodovi de- mokratskog »odgoja«, koji poznati doktor preko njegovih Štionica udijeljuje narodu i hoće time da ga poživinči. Hucka težaka na težaka, brata na brala. Žalostan dotur, nije ga,briga, hoće li biti i razbivenih gla- va, samo da dogje do zastupničke stolice. Nego pošteni Spljećani neće se ustraviti od demokratskih prijetnja, pa ako se toj sili ne stane na put, oni će sami znati obrani- ti i svoju osobu i svoj posjed. Prebrdio je hrvatski puk i drugih muka, pa će znati i sa poznatim doturom, kad li tad li, obra- čunati! Iz Rijeke Dubrovačke. (Upit ć. k. Vladi). Pitamo ć. k. Vladu a najskoli g. inžinira Nazora: mislili se već jednom uredit put od Mokošice do izvora Rijeke, koji je ispod svake kritike? Prije smo imali od Mokošice do Rožata općinski put od 2 metra širine, a sada imademo ši- roki erarijalni put, ali koja mam je korist od njega kad je sav obrasao u drači i u drugim divljim travama, tako da za prolaz ne ostaje nego onaj mali prostor po srije- di što su kočije za sebe prokrčile. Često nam se dogagja, da kad kočija juri, da tre- ba napunit se i drača i sjemena divljih tra- va kad se na stranu puta ukloniš, jer put strašno zanemaren. Do koga je molimo ga da za ovo vidi i providi, čim prije, jer da- lje trpjet niti možemo niti smijemo, već će mo zapjevat drugu pjesmu, koja, možda neće bit gdjekomu ugodna, ali . .. Isto- dobno pitamo ć. k. Vladu; ko ima da na- pravi megje te su uz put popadale i na veliku štetu posjednika zemalja uzdrže se sve do danas tako, k& da smo u Arbaniji. Gosp. Nazor veli, da on ne zna koga taj posao ide: ć, k. vladu ili poduzeće; pa kad on ne zna, pitamo ć. k. Vladu, da ona za ovo vidi i razvidi svakako! Željeti je i da se put od Mokošice do izvora već jednom kolaudira, koji je svršen otrag tri godine, a Vlada ga još nije od poduzeća preuzela. Lijepo!! — Rodoljub. iz Babinapolja na Mljetu. (Sloga Pravaša. — Zgrada u luci »Sut- miholjska»). Napokon došlo je vrijeme, da smo se mi Hrvati-pravaši iz Babinapolja skupili u jedno jato, da složnim silama u- radimo za opće dobro, a tim budemo na ustuk nekim našim domaćim narodnim pi- javicama, Naša sloga ima već jedan uspjeh ovjekovječan trajnom uspomenom. Kako je već bilo javljeno u našoj dičnoj »Pravoj C. Hrv.«, sagradili smo u luci »Sutmiholjska« jednu zgradu, koja će biti nadamo se za h korist cijeloga Babinapolja, jer se ista luka nalazi u blizini glavnih naših vinograda. S ovom zgradom nijesmo samo olakotili sebi dob dosta truda, već i trgovcima grožgjom i vi- nom, jer će im biti zgodnije u ovoj luci nego u Sovri, Već se ove godine nadamo | prvomu dobromu početku, jer hvala Bogu God. IV. loza rodila, da ne mogla bolje, pa će biti stranim trgovcima i grožgja i vina. I vrije- me je više, da se prenemo, da zbacimo sa sebe one- pijavice, neke naše »najuglednije« patriote, koji znadu kao agenti-sansari tr- govaci vina, ulja, buhača, i drugoga varati jadnog težaka na veliku štetu ovoga, a nji- hovu dakako korist. Samo ove godine ko- liko li nije Mljet štetovao na buhaču! Pre- ko 15 hiljada Kruna izgubili su mljetski težaci, a to jer nema Sloge, organizacije i jer ma žalost još nijesu mnogi i mnogi na- ši težaci uvidjeli, da ih najviše varaju i u- propašćuju neki naši tobožnji rodoljubi, ko- ji hoću biti u svemu prvi, vedriti i oblačiti s otokom, nas držati pod svoju vlast, a s druge strane kao sansari varati bijednog se- ljaka obilazeći od jednog do drugog sela. Da je naša sloga i spomenuta zgrada sme- la t& naše tobožnje dobročinitelje suviše bi bilo. i isticati. Rovare taino" i amo relbi li bacili izmegju nas sjeme nesloge, te da nas rastepu, ali im je sve uzalud. Mi, svi dru- žinari ćemo im biti odsad unaprijed čvrsta klisura, o kojoj će se lomiti sve njihove strijelice, a na toj klisuri bit će pravaška kula, u koju će se primati svakoga pravog i poštenog Mljećanina, da složnim silami napredujemo sa svakog gledišta, a tako slo- žni slomimo silu naših licumjeraca. Kakvi su to licumjerci neka se vidi i iz slijede- čega. Jedna »najotmenija« osoba, koja dr- ži svoje poštenje u džepu, tu onomadne zatekla je desetak naših pravaša, kojima re- če: »Moji ljudi, eto ste sagradili priličnu zgradu, ali slaba će vam biti od nje korist, već ako hoćete, da vam se razvije i spo- zna u svijetu morate je puštiti na moje ra- spoloženje, pa nebojte se«. Da zaključimo s onim riječima, s kojim mu je jedan naš družinar odgovorio: »Bilo bi ispod časti nama pravašima, da tebe, taku liju i našu pijavicu primimo u naše društvo. Nemamo više ni u te ni u tvoje drugove povjerenja, u tvom komšiluku uživaš slab glas«! 1 ta- ko je! Dolje obrazinu, poznati licumjerče, daleko ti kuća! Živjela pravaška sloga! Bra- ćo, čvrsto naprijed započetom stazom! — Jedan družinar! Iz Perasta. (Svečanost Gospe Velike). Kao po običa- ju tako i ove godine bila je na svečani na- čin proslavljena odvjetnica mjesta Gospa Velika. To je jedna megju majveličanstve- nijim svečanostima cijele naše Boke. Tu se sakupilo mnoštvo bogoljubnog naroda iz svih mjesta, na zavjet. Romantični taj naš oto- čić, iskićen zastavama, opkoljen golemim brdinama bio je predmetom pažnje, a na- dasve u večer, kad je kao mala Venecija utonuo u more svijetla, bengala i umjetnog ognja. Ove godine smo imali sreću, da nam po prvi put uzveliča svečanost naša mila »Hrv. Bokeljska Glazba«, i ako nekomu u mjestu nije bila po volji, koji uvijek u sli- čnim prigodama muti — zaludu. Glazba je otsvirala pred crkvom birani program, koji je bio popraćen burnim aplauzom. Na o- dlasku bila je pozdravljena sa »živila« i »do vigjenja«. Putem do Kotora veselila je glazba nas i obližnja mjesta sviranjem ko- račnica a na Prčanju i Dobroti bila je pred- metom ovacija, što su neki na parobrodu gledali ispod oči i stiskali zube. Kad smo bili na prolasku uz rodoljubni Muo doče- kaše nas naši Muljani sa rasvjetom. Evala im! 1 u to prispjesmo na kotorsku »mari- nu« u 10%a sati na večer gdje nas je če- kalo nebrojeno mnoštvo naroda, kojega glazba pozdravi koračnicom.. | tako svrši ta lijepa svečanost. Živila naša »Hrvatska Bo- keljska Glazba«! — Perašćanin. Iz Janjine, (Posveta zastave »Zvonimiru«). Ovim se putem javlja općinstvu, da će na 13. Septembra o. g. biti posveta zastave dru- štva »Zvonimira«, ali će proslava biti lo- kalnog značaja. — Odbor. Iz Kotora. (Proslava kraljevog rogjendana). Amo se kod nas osobito slavi rogjendan Njego- va Veličanstva. Grad, marina, gradski vrt, to je sve urešeno: zastavama, fenjerima i balunima. Osobiti je čar podavala sinoćnja rasvjeta glavnih kotorskih tvrgjava i baca- nje finih oganja sa istih, koji bi rasvijetlili cijeli grad. | neki privatnici bili su rasvi- jetlili svoje dvorove. Naša je glazba otsvi- rala »Carevku« i »Lijepa naša« pred Po- glavarstvom i zatim obašla grad | i