Br. 183.

1848 stečene ono, što je dala Magja-
rima za kaznu,

Da se Austrija jednom za uvijek
otrese sličnih magjarskih vratolomija,
nuždno je da ona na jugu stvori pro-
tutežu magjarskim aspiracijama. Ne u-
mjetnu već najnaravskiju, koju je ikad
priroda stvorila, — a zato i trajnu.

U izvagjanju te protuteže neka k Hr-
vatskoj priklopi Dalmaciju, dakle ze-
mlju, za koju je živim zakonima pri-
znato, da spada ovamo. Uz Dalmaci-
ju neka ovamo pripoji i sve otoke, —
napose one, koji su bili otcijepljeni za
Napoleonova doba.

A pošto se Kranjska sa Istrom ope-
tovano izjaviše, da su voljni dijeliti
sudbinu sa Hrvatima, — neka ih upi-
taju imadu li volju s nama u jedno
upravno tijelo ?

Razumijeva se po sebi, da Bosna
kada jednom konačno bude anektirana,
može svoju budućnost imati samo u
zagrljaju sa Hrvatskom kao svojom
majkom.

Tom državnom upravnom komplek-
su pa zvao se on »Velika Hrvat-
ska«, ili »savezne zemlje«, bilo bi sjedi-
šte sa gori ocrtanom vladom u Zagrebu.

Taj slovenski jug, koji bi obuhvaćao
oko 131.0200) klm. sa 62 milijuna
stanovnika bio bi na svaki način stvo-
rena znatna a i moćna protuteža ma-
gjarskom šovinizmu, ter bi bilo isklju-
čeno, da bi se megju njima u buduće
pronašao kakav Banfy redivivus.

Austrijska vlada, rectius dvorska po-
litika je o tom problemu davno snije-
vala i pokušala ga već ostvariti. Ona
je zato bila poslala vrijednog člana
svoje obitelji Nadvojvodu Leopolda
Salvatora u Zagreb godine 1895., koji
je imao neopazice sav hrvatski dušev-
ni život koncentrirati u Zagrebu. Da-
kako, to je imalo biti prvo klupko.
Ostalo bi slijedilo. — Ali Magjarima
je to smrdilo kao vragu tamjan, da i
Hrvati imadu »dvor« u Zagrebu. Oni
kopaše i rukama i nogama, da se na-
dvojvoda Leopold Salvator makne. -U
taj čas evo dogje njima u horu brzo-
javka otposlana biskupu Strossmayeru,
tom din-dušmanu magjarske imperija-
lističke politike, — i konačno uspješe
— ter Hrvatima toli omiljeli nadvoj-
voda morade seliti.

Iz ovoga slijedi, ako Austrija pri-
hvati zgodu, kada Hrvati sa Magiari-
ma prekinu, i ostvare davni prirodni
san Hrvata spojenjem svojim u jednu
upravnu i historičnu grupu pod ime-
nom hrv. kraljestva — oni su jednim
potezom za uvijek se riješili magjar-
skih zanovetanja i jednom za uvi-
jek zakičiše put vječnim državnim tr-
zajima — a s druge strane su zadužili
Hrvate, kod kojih će ćustvo lojaliteta
naprama dinastiji porasti za 50%.

B

koji pokazuje najbolje, kako je lasan posao
ondje pustolovima. Neka poslužnica sjedila
je ovih dana u peštanskom perivoju sa svo-
jom  16-godišnjom kćerkom Etelkom. Gle-
dale su labudove na jezeru i odmarale se.
Oko njih vrtio se neki mladić, lijep, ele-
gantan, plavokos, sa zlatnim lancem na pr-
sluku i briljantnim prstenjem. Četvrt sata
je promatrao lijepu gospogjicu. | ona je
katkada njega pogledala, onako ispod oka.
Onda najednoč mladić ustane, pristupi go-
spogjici i reče: »Gospogjice, dozvolite, da
Vas otpratim kući«. »Oprostite, — umiješa
se majka, — »moja kći nije od onih, koje
se može pratiti kući«.

»Vi ste me krivo shvatili« — reče go-
spodin — »meni se gospogjica svigjela i
ja ne želim drugo, nego da je otpratim do
kućnih vrata. Ja sam gospogjicu slijedio
već cijeli sat. Kad sam je prvi put ugledao,
srce mi je zadrhtalo. Ja sam bio očaran.
Ne pitajte, kako je do toga došlo, nego mi
dajte vašu kćer za ženu !« Starica nije mo-
gla izreć ni jedne riječi, samo je klonula
na klupu. Tako elegantan, lijep gospodin,
pa njezinu kćer prosi !

»Ali — ali vi ne znate, ko smo mi, ni
ja ne poznamjVas« jedva je mucala stara.

»Ljubav ne pita za ime i stalež« — od-| doga

vrati mladić oduševljeno. Starica je samo
zurila preda se kako da ju je ostavila pamet.
»Gospogjice,« reče mladić, »je li, da me malko

Veleizdaja.

Obavijestili smo javnost sa reservom, sve
što je prouzrokovala Nastićeva brošura »Fi-
nale«; tako ćemo činiti i unaprijed, jer do
danas što je u javnost izašlo, i ako daje
povoda da se zaključi, e su neke zanešene
glave stvarale urotu, kojom bi lagumali sa-
dašnje političko stanje na Balkanu, ipak ta
namjera — kako se barem do danas zna
— bila je u umjerenomu i ograničenomu
skupu zanešenjaka, a nije imala one dimen-
sije, kako su se isprva prikaživale. Kad su
listovi koaliraca graknuli, da je to promi-
šljeno učinjeno, kako bi se koalicija razvr-
gla, sa vladine strane dolazi izjava, da je
ona davno i prije nego je Nastić išta izja-
vio imala tvrđe dokaze zavjere, a da je
Nastićeva brošura ništa drugo nego prosti
\prilog dokazima, koji su jur prije godina
\bili u vladinim rukama. I vlada srpska se
je požurila ustanoviti, da srpski dvor i vla-
\da nijesu imali nikakovih odnošaja sa Na-
\stićem ; da se u Srbiji nije organizovala
\revolucija ili plan, protiv koje od susjednih
država; da je apsurdno o »štatutu« govo-
riti, Ipak ne isključuje, da je Nastić kako-
vim fantastom ili najmnikom krojio t& pla-
nove, da je izmamio neka pisma, koja bi
mu služila kao dokumenti u proračunane
svrhe. Progovorio je i sud u Zagrebu, te
je odbacio molbu optuženijeh, da bi bili
pušteni na slobodu; potvrdio je istragu radi
veleizdaje, jer da su optuženici zaista su-
djelovali u tajnim vijećanjima revolucijonar-
noga odbora te radili da se Hrvatska i Sla-
vonija, Bosna i Hercegovina otrgnu od mo-
narhije Austro-Ugarske i pripadnu Srbiji. U
toliko bili su opet meki uapšeni, i to u
Dvoru blizu Kostajnice: Petar Bekić i dva

ivkovića. Nastić je odgovorio na izjavu
srpske vlade, da će sudska istraga najbolje
rasvijetliti nastojanje srpske vlade i da će
eklatantni dokumenti dokazati sudjelovanje
srpskih službenih krugova u revolucijonar-
noj akciji. Budućnost će ne u daleko do-
kazati, koliko je ispravna Nastićeva tvrdnja,
kojoj svak malo vjere daje. Značajno je,
da do danas od poglavica koalicije i od
neodvisnijeh Srba još nijedan nije optužen,
ni isti Pribičević, koji je urednik zagreba-
čkog »Srbobrana« i brat Adamov i Valeri-
janov, koji su u istražnom zatvoru. Ta stvar
jako sumnjiči Nastićevo objavljenje i daje
pravo koaliciji, koja je izjavila da nezna
ništa o toj zavjeri; dapače po izjavama dvaju
glavnijeh Srba rijet bi, da ih je taj napa-
daj prisilio na izjave, koje će obradovati
svako pravo otačbeničko srce, naime: g.
Bude Budisavljević izjavio je, da će sa hr-
vatskom braćom odvažno vojevati, muški i
ustrajno, za prava otačbine; da će tu borbu
nastaviti sve dok prava svoje otačbine kra-
ljevine Hrvatske ne dovedemo do pobjede.
Nastavlja, da će to raditi, uvjereni udruže-
nom snagom moći će postignuti za kralje-
vinu Hrvatsku ono što isto ide u prilog
Hrvatima kao i Srbima, koji u njoj živu:
protivnici neka znadu, da u borbi za pra-
va otačbine i naroda neće nas ničim za-
strašiti. A g. Dušan Popović, sokoleći Hr-
vate da ne popuste i ne dadu se zavestit,
zaključuje ovim znamenitim riječima : »Srbi
se neće prestati boriti za svoju otačbinu,
naglasujem svoju otačbinu kraljevinu Hr-
vatsku ... Naša prva točka jest samostal-
nost naše otačbine kraljevine Hrvatske. To
je deviza koja će nas voditi«, Budu li Srbi
poradili kako su istakli gorispomenuti nji-
hovi vogje, lako bi moglo nestati ono ne-

 

volite ?« — »Volim« — odvrati djevojka. »I
sad nas više niko ne rastavi !« Završi mla-
dić, te otprati obje žene kući, te ih zamoli,
da može s njima u stan. One su se ustru-
čavale, da povedu tako elegantnog čovjeka
u svoju kolibu. Do deset sati na večer bio
je kod njih i pripovijedao, da imade 2.000
hektara zemlje, dvorac, konje, kočije, da je
član visoke porodice i t. d. Dao je donijeti fi-
nu večeru, a poslije se oprostio. Etelka i
majka gotovo su poludile od radosti, —
Cijelu noć nijesu spavale, samo su govorile
o tom čovjeku, koji mora da je kakav ne-
poznati princ. Snebivale su se i tješile, da
je to doista java, a ne san, da je i Wolfhing
uzeo običnu ženu, a možda je taj isto takav
princ kao i onaj. Drugi dan dogje on opet,
donese Etelki cvijeća, bomobona i darova.
Tako je to išlo 8 dana. Onda reče, da ide
[ma imanje, i zamoli staricu, da pusti zaruč-
nicu s njim. Kad je vidio, da stara sumnja,
on joj reče, ueka zaručnicu pošalje radije,
jer će je dočekati njagova majka, koju on
šalje da je pripravi na vjenčanje. I on ode,
Starica je ipak bila oprezna, te ode na po-
liciju i ongje ispripovijedi, što se je sve
dogodilo i upita, što da radi.
Policija jg,, odmah prepoznala toga mla-
po slici, što ju je dao za-
ručnici, te je izjavila, da je dotičnik opasan
agenat jedne velike trgovine s djevojkama.
[Isti dan dobila je lijepa Btelka przojav: ,Je-

 

 

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

povjerenje koje od godina gleda prijekijem
okom njihovo separatistično poslovanje. Ta-
ko do danas izgleda Nastićeva stvar, a mi
ćemo i unaprijed izviješćivati maše štioce.

 

»Na libelske napadaje“. '

»Narodni List« pod tim naslovom javlja
da će odgovoriti nami, »Jedinstvu« i »Sla-
venskoj Misli«, »odnosno zemljištu, koje je
zastupnik Biankini nabavio u Zadru, da
gradi kuću za sebe i ,Narodni List.“« Ka-
že, da će odgovoriti »radi poštenoga op-
ćinstva, a da će libelima ostati slobodno
da i dalje difamiraju«. Primamo ugodno
na znanje tu izjavu, a bilo bi nam veoma
drago da se g. Dum Jure Biankini bude
opravdao na taj način, da ne bude ostalo
ni truna dvojbe o njegovom poslovanju kao
narodnog zastupnika. Neka g. Biankini bu-
de uvjeren, da ga mi nemamo ništa proti
njemu kao osobi, a ako smo iznijeli mno-
go prigovora to smo činili najviše s toga
razloga jer je on naš List odurno i sramo-
tno klevetao, kad nam je prišivo sva ona
nečasna imena  »kamarilaca,  gjeneralaša,
prodanijeh mješina, libelista itd.«, kojijem
nas je veoma »skladno« više pula a bez
ikakvoga dokaza niti uzroka »počastio».
Ako iko on je mogao biti više nego osvje-
dočen, da ne bi smo se ni za živu glavu
upuštali u pokušaje, koji bi bili na štetu
miloga nam naroda i tvrdoga našega osvje-
dočenja, a dok on bude s nama postupao
na onaj »skladni« način, kog smo nazna-
čili, nek se ne tuži da iznašamo nč izmi-
šljotine, 1č potvore nego istinske činjenice,
koje on ipak do danas nije opovrgnuo ni-
ti će ih opovrgnuti dok lična korist bude
po srijedi. Mi smo iznijeli svotu koju om
prima od c. k, Financ. Vlasti za tiskanice,
a on je isti priznao da je tako; mi smo
iznijeli da je Hočevarev zaštitnik, a bezob-
zimo ponašanje poglavitih činovnika uz Ho-
čevara kaže, da je io istina, jer da su za-
stupnici uzeli stvar baš za tvrdo ne cijeni-
mo da bi mogao g. Hočevar onako zapre-
dati, a da mu niko ne može kraju doći,
dapače kad smo na tomu htjeli bismo upi-
tati g. Biankinia: Zna li on štogod, zašto
kad je bio umirovljen g. Vaccari nije bio
imenovan na njegovo mjesto g. Bakotić?
Zašto je bio imenovan g. Oriei, koga je
jednodušno osudila sva dalmatinska štam-
pa kao fanatičnog talijanca? Zašto mješte
interpelacije ne zauzeti otvorenu akciju kod
ministarstva, da se osujeti njegovo imeno-
vanje? Zma li g. Biankini kako je g. Orfei
prekrižio olovkom na jednom iskazu riječi
»prepisati i povratiti«, i zna li da je to gu-
mom bilo izbrisano kad je ministarstvo za-
tražilo dotični iskaz? Zma li g. Biankini,
da g. Orfei ne zna niti riječi hrvatski, i
da je više puta uvrijedio naš narod i je li
se poslužio tijem dokazima kod ministar
stva, da osujeli njegovo imenovanje? Zna
li g. Biankini da se g. Bakotić natjecao na
mjesto računskoga prestojnika prizivnoga
sudišta, pak da je bio kvalificiran, da »ni-
je sposoban biti poglavicom jedne sekcije
a kamo li računarskim prestojnikom«? Zna
li da je bio na njegovo mjesto imenovan
g. Abelard de Denaro, brat glasovitoga de
Denara, koji uz Hočevara gleda da odaleči
sve čestite činovnike Hrvate, a da se na-
mjeste Talijanci i da dalje pašuju u našoj
zemlji?

Na ova pitanja dobro bi bilo, da g. Bian-
kini odgovori, kako sam kaže radi pošte-
nog općinstva, a mi zaključujemo : G. Bian-

dina Etelko! Čekam te na stanici zajedno
sa svojom majkom, koja te prima kao kćer.
Tvoj vjerenik!“ Mnoga i mnoga djevojka
pala mu je na onakav način u mrežu, a
onda su ih bezdušni trgovci eksportirali u
svijet. Ovaj put je on sam napokon nastra-
dao: dopao je redarstvu u ruke i strpan je
u tamnicu.

Nestalo 26 žena u jedan dan. Pret-
prošlog je četvrtka peštanskom redarstvu
prijavljeno, da je u jedan dan nestalo 26
žena. Sve su mlade gospogje ili djevojke
počam od 14 do 25 god.

Promocija bosanske študentkinje. Iz
Berlina javljaju : Ggjica. Slava Kolar iz Sa-
rajeva promovirana je na berlinskom medi-
cinskom fakultetu ma čast doktorice medi-
cine. Ona je kćerka jednog ingenieura i arhi-
tekta u Sarajevu, te je svršila licej u Zagrebu,
a polazila je sveučilišta u Zitrichu, Kielu
i Berlinu.

Koliko ima učiteljica po svijetu, U
knjizi »Ženski pokret« navedeni su slijede-
ći podatci o učiteljicama u državama Evrope ;
U Austriji djeluje 20.000 učiteljica, u Ugar-
skoj 5986, u Švicarskoj 3.600, u Engleskoj
66.300, u Irskoj 7.000, u Danskoj 1.800, u
Švedskoj 2.649, u Norveškoj 2.354, u Ru-
skoj 22.400, u Francuskoj 49,400, u Italiji
31.800, u Portugalskoj 22.000 i u Sjedinje-
nim Američkim državama 76.348.

emo

 

kini! Zaludu je. tražiti da nam vlada prizna
pravo“na uredovni hrvatski jezik, dok glav-
ni činovnici, koji se eto imenivaju otkad se

najviše vapi to pravo, jesu zakleti dušinani

jezika i naroda našega! A ipak to se sve
dogagja, da li znanjem Vašim, ne znamo,
ali znamo to da narod ima pravo saznati:
este ll i što ste uradili, da se takova bru-

J
ka od marođa odaleči ? Sad Vi imate riječ!

 

Vijesti iz naroda.

Iz Veleluke.

(Odlazak vjeroučitelja). Na 3 t. mj., po-
slije 5 godina službe, odijelio se od nas
velezaslužni i dobri vjeroučitelj Mp. Don
Jozo Prodan, ostavivši u narodu najljepšu,
nezaboravnu uspomenu, te će ga se svaki
velelučanin sa zahvalnošću sjećati. Uz mar-
ni školski trud — kro vjeroučitelj — osno-
vao nam seosku blagajnu, kojoj od počet-
ka uvijek bio tajnik-blagajnik, i u istoj neu-
morno radio na"dobrobit ovog mjesta. Će-
lik rodoljub, osvjedočenjem prezirao izda-
jice domovine. Ljubio je svakoga i od sva-
koga bio je ljubljen.

Dok svak žali njegov odlazak, radujemo
se mjestu Čilipima, što su bili tako sretni
dobiti za upravitelja svoje župe, onako vri-
jedna i dobra pastira.

| ako odlazak parobroda bio upravo na
ponoći, ipak je bio ispraćen od mnoštva.
Otišao si nam, dobri Don Jozo, sretan li
put, a još sretniji trud u novom mjestu,
pak ti još jednom kličemo: s Bogom! Ži-
vio! — Velelučani.

Iz Spljeta.

(Napadaji i nasilja demokrata). Učesta-
le su uvrijede, na dnevnom su redu izazivi
a evo počela je i sila sa strane spljetskih
demokrata na sve što je pošteno i hrvat-
sko. U nedjelju na Sv. Roka napala je pi-
jana i nahuckana rulja od 150 demokrata
na braću Dwvornike takogjer težake u varo-
šu Lučcu. Opkolili njihove dvije kuće i ju-
rišali na nje kamenjem i hitcima iz samo-
kresa. U malo, da ne pogibe jedna gospo-
gja od njihova taneta. To su plodovi de-
mokratskog »odgoja«, koji poznati doktor
preko njegovih Štionica udijeljuje narodu i
hoće time da ga poživinči. Hucka težaka
na težaka, brata na brala. Žalostan dotur,
nije ga,briga, hoće li biti i razbivenih gla-
va, samo da dogje do zastupničke stolice.
Nego pošteni Spljećani neće se ustraviti od
demokratskih prijetnja, pa ako se toj sili
ne stane na put, oni će sami znati obrani-
ti i svoju osobu i svoj posjed. Prebrdio je
hrvatski puk i drugih muka, pa će znati i
sa poznatim doturom, kad li tad li, obra-
čunati!

Iz Rijeke Dubrovačke.

(Upit ć. k. Vladi). Pitamo ć. k. Vladu a
najskoli g. inžinira Nazora: mislili se već
jednom uredit put od Mokošice do izvora
Rijeke, koji je ispod svake kritike? Prije
smo imali od Mokošice do Rožata općinski
put od 2 metra širine, a sada imademo ši-
roki erarijalni put, ali koja mam je korist
od njega kad je sav obrasao u drači i u
drugim divljim travama, tako da za prolaz
ne ostaje nego onaj mali prostor po srije-
di što su kočije za sebe prokrčile. Često
nam se dogagja, da kad kočija juri, da tre-
ba napunit se i drača i sjemena divljih tra-
va kad se na stranu puta ukloniš, jer put
strašno zanemaren. Do koga je molimo ga
da za ovo vidi i providi, čim prije, jer da-
lje trpjet niti možemo niti smijemo, već će
mo zapjevat drugu pjesmu, koja, možda
neće bit gdjekomu ugodna, ali . .. Isto-
dobno pitamo ć. k. Vladu; ko ima da na-
pravi megje te su uz put popadale i na
veliku štetu posjednika zemalja uzdrže se
sve do danas tako, k& da smo u Arbaniji.
Gosp. Nazor veli, da on ne zna koga taj
posao ide: ć, k. vladu ili poduzeće; pa kad
on ne zna, pitamo ć. k. Vladu, da ona za
ovo vidi i razvidi svakako! Željeti je i da
se put od Mokošice do izvora već jednom
kolaudira, koji je svršen otrag tri godine,
a Vlada ga još nije od poduzeća preuzela.
Lijepo!! — Rodoljub.

iz Babinapolja na Mljetu.

(Sloga Pravaša. — Zgrada u luci »Sut-
miholjska»). Napokon došlo je vrijeme, da
smo se mi Hrvati-pravaši iz Babinapolja
skupili u jedno jato, da složnim silama u-
radimo za opće dobro, a tim budemo na
ustuk nekim našim domaćim narodnim pi-
javicama, Naša sloga ima već jedan uspjeh
ovjekovječan trajnom uspomenom. Kako je
već bilo javljeno u našoj dičnoj »Pravoj C.
Hrv.«, sagradili smo u luci »Sutmiholjska«

jednu zgradu, koja će biti nadamo se za h

korist cijeloga Babinapolja, jer se ista luka
nalazi u blizini glavnih naših vinograda. S

ovom zgradom nijesmo samo olakotili sebi dob

dosta truda, već i trgovcima grožgjom i vi-
nom, jer će im biti zgodnije u ovoj luci

nego u Sovri, Već se ove godine nadamo |

prvomu dobromu početku, jer hvala Bogu

 

God. IV.

loza rodila, da ne mogla bolje, pa će biti
stranim trgovcima i grožgja i vina. I vrije-
me je više, da se prenemo, da zbacimo sa
sebe one- pijavice, neke naše »najuglednije«
patriote, koji znadu kao agenti-sansari tr-
govaci vina, ulja, buhača, i drugoga varati
jadnog težaka na veliku štetu ovoga, a nji-
hovu dakako korist. Samo ove godine ko-
liko li nije Mljet štetovao na buhaču! Pre-
ko 15 hiljada Kruna izgubili su mljetski
težaci, a to jer nema Sloge, organizacije i
jer ma žalost još nijesu mnogi i mnogi na-
ši težaci uvidjeli, da ih najviše varaju i u-
propašćuju neki naši tobožnji rodoljubi, ko-
ji hoću biti u svemu prvi, vedriti i oblačiti
s otokom, nas držati pod svoju vlast, a s
druge strane kao sansari varati bijednog se-
ljaka obilazeći od jednog do drugog sela.
Da je naša sloga i spomenuta zgrada sme-
la t& naše tobožnje dobročinitelje suviše bi
bilo. i isticati. Rovare taino" i amo relbi li
bacili izmegju nas sjeme nesloge, te da nas
rastepu, ali im je sve uzalud. Mi, svi dru-
žinari ćemo im biti odsad unaprijed čvrsta
klisura, o kojoj će se lomiti sve njihove
strijelice, a na toj klisuri bit će pravaška
kula, u koju će se primati svakoga pravog
i poštenog Mljećanina, da složnim silami
napredujemo sa svakog gledišta, a tako slo-
žni slomimo silu naših licumjeraca. Kakvi
su to licumjerci neka se vidi i iz slijede-
čega. Jedna »najotmenija« osoba, koja dr-
ži svoje poštenje u džepu, tu onomadne
zatekla je desetak naših pravaša, kojima re-
če: »Moji ljudi, eto ste sagradili priličnu
zgradu, ali slaba će vam biti od nje korist,
već ako hoćete, da vam se razvije i spo-
zna u svijetu morate je puštiti na moje ra-
spoloženje, pa nebojte se«. Da zaključimo
s onim riječima, s kojim mu je jedan naš
družinar odgovorio: »Bilo bi ispod časti
nama pravašima, da tebe, taku liju i našu
pijavicu primimo u naše društvo. Nemamo
više ni u te ni u tvoje drugove povjerenja,
u tvom komšiluku uživaš slab glas«! 1 ta-
ko je! Dolje obrazinu, poznati licumjerče,
daleko ti kuća! Živjela pravaška sloga! Bra-
ćo, čvrsto naprijed započetom stazom! —
Jedan družinar!
Iz Perasta.
(Svečanost Gospe Velike). Kao po običa-
ju tako i ove godine bila je na svečani na-
čin proslavljena odvjetnica mjesta Gospa
Velika. To je jedna megju majveličanstve-
nijim svečanostima cijele naše Boke. Tu se
sakupilo mnoštvo bogoljubnog naroda iz svih
mjesta, na zavjet. Romantični taj naš oto-
čić, iskićen zastavama, opkoljen golemim
brdinama bio je predmetom pažnje, a na-
dasve u večer, kad je kao mala Venecija
utonuo u more svijetla, bengala i umjetnog
ognja. Ove godine smo imali sreću, da nam
po prvi put uzveliča svečanost naša mila
»Hrv. Bokeljska Glazba«, i ako nekomu u
mjestu nije bila po volji, koji uvijek u sli-
čnim prigodama muti — zaludu. Glazba je
otsvirala pred crkvom birani program, koji
je bio popraćen burnim aplauzom. Na o-
dlasku bila je pozdravljena sa »živila« i
»do vigjenja«. Putem do Kotora veselila je
glazba nas i obližnja mjesta sviranjem ko-
račnica a na Prčanju i Dobroti bila je pred-
metom ovacija, što su neki na parobrodu
gledali ispod oči i stiskali zube. Kad smo
bili na prolasku uz rodoljubni Muo doče-
kaše nas naši Muljani sa rasvjetom. Evala
im! 1 u to prispjesmo na kotorsku »mari-
nu« u 10%a sati na večer gdje nas je če-
kalo nebrojeno mnoštvo naroda, kojega
glazba pozdravi koračnicom.. | tako svrši ta
lijepa svečanost. Živila naša »Hrvatska Bo-
keljska Glazba«! — Perašćanin.
Iz Janjine,
(Posveta zastave »Zvonimiru«). Ovim
se putem javlja općinstvu, da će na 13.
Septembra o. g. biti posveta zastave dru-
štva »Zvonimira«, ali će proslava biti lo-
kalnog značaja. — Odbor.
Iz Kotora.
(Proslava kraljevog rogjendana). Amo
se kod nas osobito slavi rogjendan Njego-
va Veličanstva. Grad, marina, gradski vrt,
to je sve urešeno: zastavama, fenjerima i
balunima. Osobiti je čar podavala sinoćnja
rasvjeta glavnih kotorskih tvrgjava i baca-
nje finih oganja sa istih, koji bi rasvijetlili
cijeli grad. | neki privatnici bili su rasvi-
jetlili svoje dvorove. Naša je glazba otsvi-
rala »Carevku« i »Lijepa naša« pred Po-
glavarstvom i zatim obašla grad |

i