Br. 184. riječima velikog talijanskog patrijote i filo- | monstracije u Zagrebu i Spljetu proti kato- ličkoj omladini; oni varvarski napadaji ovih dana na obitelj Dvornik u Spljetu; one sve- togrdne psovke njihovih pristaša, što se ore i u kazalištu i po ulicama! Zar ne onako zofa suvišan je svaki komentar, jer svak će priznati da je svaka riječ na svome mjestu. Ako se gosp. »L« želi potanje upoznati sa školama onoga vremena neka konsultira djelo glasovitog protestanta prof. Dr. Hur- tera »Papa Innocenzo Ill. e i suoi contem- poranei, 2 sv.« i Tiraboschi »Storia della letteratura_italiana«. »Kolombo ne smije da otkriva »Novi Svi- jet« u svetom ga pismu nema« — ovako »genijalni« praški omladinac; historija na- suprot baš protivno kaže: da je Kolombo potporom klera i zagovorom franjevca Pe- reza pred španjolskim dvorom, uspio otkri- ti Ameriku. Ali i ovu glupost treba opro- stiti »naprednoj« omladini (savjetujemo ipak »vrijednog« akademičara, da bi 0 ovoj stva- ri pročitao barem onu knjigu, što ju je o- trag nekoliko godina izdala »Matica Hr- vatska«). Predbacivati Crkvi proces Galilea, i to danas kad su javnosti poznati svi akti ovog glasovitog procesa, ne samo da je glupo, već pokazuje veliku dozu neznanja kod »na- prednjačkog« svijeta. Rimska kongregacija osudila je Galilea ne s toga, jer je on bra- nio svoju nauku, već što je u tu svrhu zlo- rabio sv. Pismo i što je, zavaravajući cr- kvene oblasti, nepoštenim načinom pribavio dopuštenje za štampanje svoga »Dialoga«. Glasoviti astronom Littrow ističe, kakove je debele laži o tome širila protucrkvena štam- pa, te kako je ova tendencijozna literatura tečajem vremena splela oko Galilejeva i- mena cio vijenac bajka. I ona: »e pur si muove« spada u te bajke (Sr. Gebler, »Ga- lileo Galilei i rimska Kurija«, str. 161. i »Volksaufklirung« 10. sv. str. 14.). Moramo takogjet opaziti da za one dobe koperničko- galilejski sustav još nimalo ne bijaše jasno dokazan, tako te bijahu proti njemu i naj- uvaženiji prirodoslovci onoga vremena, kao Descartes, Bako Verulamski, Tiho de Brahe i mnogi drugi. Inkvizicija zabrani Galileju, da svoju nauku postavi kao apodiktičnu tezu; al mu dopusti, da ju brani kao hipo- tezu. A što se tiče Galileovog progonstva, to je bajka — veli protestanat Dr. Gebler u spomenutom djelu — bajka, što ju da- nas svi povjesničari zabacuju. Raspravljati o inkviziciji, te predbacivati crkvi kojekakve grijehe španjolske inkvizicije, to mogu samo oni, kojima su nepoznata kritična djela Cob- beta, Peschela, Maurenbrechera, Hefele i Baugena — to može samo megalomanija naše »zrele — napredne« omladine, to može praški omladinac g. »L.« Vijek guillotine;| francuskog, njemačkog i ruskog kultur- kampfa; vijek orsinijevih bomba i sibirskih prognanika; vijek električne stolice i smrtne kazne, pa da se može zgražat nad tobo- žnjim grozotama španjolske inkvizicije. Zar ne? — ironija! Vjera je stvar pojedinaca — naprednjaci ne diraju u vjeru; i da nas praški omla- dinac uvjeri da je zbilja tako, on nam pri- povijeda koješta o češkim maprednjacima. Nas ne interesuju česki naprednjaci, u na- šem članku mi smo se pozabavili sa hrvat- skim naprednjacima i spočitnuli smo im protuvjersko i protukršćansko stanovište. Da smo u istinu tačno shvatili vjerski i kulturni program hrvatske naprednjačke megaloma- nije, evo nekoliko miomirisnih cvijetaka iz kulturnog njihovog perivoja. »Pokret« je glavno glasilo hrvatske naprednjačke me- galomanije, po tom treba zaključiti, da se pisanija »Pokreta« posve slaže sa progra- mom stranke; inače teško je zamisliti da bi glavni organ jedne stranke, donosio koješta što se kosi sa programom iste. »Pokret« g. 1905. donosi: »Isus je neki tesar iz Na- zareta. Ovo potucalo ušao je drzovito megju svatove, pio je, da se je sve orilo. Ponestalo vina, a taj prefriganac.... dao je postaviti pred goste čistu vodu. Takovom huncutari- jom nasamario je Galilejce. Nu nije to obi- čno potucalo i prefriganac, van u neku ruku i lugjak... pustolov, besposličar«. »Pokret« od g. 1907 donosi: »Jošua (Isus)... sjeo je za stol i u to se otvoriše vrata i dogje poznata pokornica onoga grada Magdalena, da se porazgovori s učiteljem. Kakav je to bio razgovor, razumjet će svaki čestiti čo- vjek. Gospogja [Šimunova i ćerka njezina udaljiše se s ogorčenjem iz sobe itd.« »Po- kret« od g. 1905. br. 71.: »Kakogod je bio grozan pogled na eksekuciju na Golgoti, opažalo se ipak zadovoljstvo na licima i u govorima ljudi... Smrt Jošuina bila je pra- vedno zaslužena«. »Pokret« od g. 1907. br. 107.: »Što će biti više takovih koji nijesu bili kršteni, to će bliže biti san nove kul- ture svome ostvarenju«. Dugo bi smo po- šli kada bi smo htjeli iznijeti pred čitatelje * sve ono što su o katoličkim dogmama pi- sale naprednjačke novine, a u prvom redu glavni organ stranke »Pokret“. — A misli- mo da je i ovo dostatno, Jel dh, g. »L«: stranka, koja ova načela ispbvjeda, nije an- tikatolička ?!! A kako pako ovi mladi me- galomani popularišu Hristovu nauku i od- gajaju narod, svjedoče ša 1 o | pos ee L. Scarpa. Za či- PRAVA CRVENA HRVATSKA. tavo vrijeme njezina boravka megju nama, znala je steći našu ljubav i naklonost, što je posvjedočio njezin odlazak, kada se je sve otmenijeg sjatilo na željezničku stanicu da se oprosti ljubljenom učiteljicom. Bili su (D.ru Bendoniu). Da n God. IV. li po svojoj naobrazbi i po svom položaju e oduzimljemo|biti izgledom drugomu u skladu i mirno- prostor zaslužne »Prave Crvene Hrvatske«,|ći. U noći od 25 na 26 tek mj. dogodili ne ćemo duljiti a još manje osvrćati se na|$u se u našem gradu prizori, još nečuve- drljanje spljetske »Slobode« niti na naru-|ni. Rulja individua krivila se našim ulica- se odgaja narod! Mi shvaćamo naše inlade|to roditelji i učenice, koje gube u njoj svoju megalomane kad u svojoj bijesnoj megalo-| majku, a škola vrijednu silu, koja je toli maniji nepošteno napadaju na kler, jer u|potrebita našemu mjestu. imo joj u no- kleru prepoznaju protivnika, koji odvažno|vome mjestu bolju sreću nego joj je pru- staje na put njihovim špekulativnim ciljevi-|žilo naše školsko vijeće. Ovom prigodom ma; ali neka ne misle da je hrvatski narod | dalo je školsko vijeće opaziti svoju netak- bedak, koji će se dati vući za nos od ko-|tičnost i mizeriju. Raspisalo je natječaj na jekakvih političkih pustolova. Naš narod zna | stalno učiteljsko mjesto — a podijelilo pri- ko su bili: Strossmajeri, Rački, Vodopići, Bu- | vremeno mjesto; a da bruka bude veća, zolići, Despoti, Pulići, Pavlinovići i dr. Hrvat- | mjesto je dobila učiteljica neusposobljena ski narod zna, da: Zagreb ne bi bio Zagreb, u vjeronauk. Druge natjecateljice za to mjesto ni Hrvatska ne bi bila Hrvatska, da ne bi- |bile su sposobne u svemu, pa čemu ta iz- jaše klera. Hrvatski narod vrlo dobro zna:|nimka? Jedna od ovih je imala tu prednost, da redovina nije nikoga osiromašila, ali de- |da je boravila u Metkoviću 4 godine, dočim račina nekih odvjetnika da je mnoge dove- novoimenovana nije. Doznajem, da je član la do prosjačkog štapa. Hrvatski narod zna |vijeća želeći pokazati veću sposobnost svoje vrlo dobro, da je sloboda čarobno ime, jer |štićenice, spomenuo njezinu sposobnost i- ona nosi čovjeku duševni život, ljudsko do- | granje u glasovir. Doista lijepa sposobnost, stojanstvo, zaslugu. Sloboda nosi ljudskoj za podučavat našu djecu!! Neka sada či- zadruzi napredak, prosvjetu; sloboda je sun- | taoci sude, jeli ovo imenovanje pravedno, ce koje sve na svijetu što je umna i du- i jeli bila stvar natjecanja u protekciji ili hovita grije, usavršuje, oplemenjuje — ali sposobnosti. — Roditelj. »naprednjačka sloboda« bio bi rumen cvi- jet na mrtvačkoj glavi; i takovu slobodu, | koja je prisvojila Dantonov princip: »ja go- S Kune. (Pučka knjižnica i zabava na dan Velike ospe). Lozinka »Prosvjetom k slobodi« re a narod dolje«, — takovu slobodu hr- pobudila je u kunovske mladosti volju na vatski narod prezire. Milo nam je kad naša »napredna« kulturna omladina svečano izja- vljuje, da ona: »neće ostati graničarom, ni- ti u »Fest-zugu« stupati pod firmom »Div- rad za osnutak »Pučke knjižnice«, te je u tu svrhu lanjske godine na dan Velike Go- spe priredila zabavu. Materijalna je strana — a da se o moralnoj i ne govori — pri- čenu »pohvalu« u »Crv. Hrv.« br. 68, pod|ma, a svoje urlikanje pojačavala je usred kojom je i opaska, da uredništvo me odgo-| grada. Nije im to bilo dosta, već su i iza- vara, jer izmegju cijelog ovog pučanstva |zivali mirne gragjane sa svakojakim povi- naj lakše je naći ih nekolicinu koji će mu|cima. Začudili smo se, mislili smo, da nas »pohvalu« potpisati, a nadasve Bendonije-|oči varaju, kad smo na čelu ove bande vi- vi novopečeni »naprednjaci«, već mu za|djeli »sveučilištarca« jednog od »najboljih i danas ovo poručujemo: Mješte drljanija i|čestitijeh mladića« (»Sloboda« od 14 tek. napadaja kroz »Slobodu« i »Crv. H.« neka|mjes. u dopisu iz Omiša), ali ipak to nije objelodani izjavu, izdatu sa strane Općin-|bila varka, već gorka istina. Kosa nam se skog Upraviteljstva, naime je /i ili »mije«|riaježila. Kad smo megju njima opazili istina da je na Općinu primljeno tužaba|»smućka«, mučenika splitskih izgreda, do radi njegovog nekorektnog i surovog postu-|njega »don Kišota«, koji nije bio primljen u panja sa bolesnicima! Na ovo uam doktore | službu po protekcijama, već po — vrijednoći! odgovorite, jer Vi o svemu natucate a o|Bilo je još megju njima svijesne (?) »na- ovome — što je naj glavnije — navlaš|predne« (?) mladosti, ali megjutim milo nam mimoilazite! Nije nami do inada nego dolje istaknuti, da tu nije bilo naših ponosnih koristi naše braće, naših sumješćana, jer|Borčana. Bilo bi preporučiti našoj općini, zaista ste masno plaćeni pak zahtijevaino da| da dok ovaki individui budu u našem gra- vršite službu u redu i da postupate prama |du, da jedan stražar svakako bdije ob noć mještanima ko što Vam dužnost i obveza|i pripazi na red u našem gradu, a »Pučkoj nalaže! Na ovo mam dakle odgovorite, a|Štionici« da drži jedno predavanje o skla- nemojte se izmotavati i činiti — nevještim!|dnosti za ove svoje članove. Tvrdo se pak nadamo, da će ugl. Općin- sko Upraviteljstvo znati učiniti reda na korist Iz Babinapolja (na Mljetu). (Požar i žandarmarija). Na 20 ov. mj. svojih općinara, i s toga za danas zaklju-| pukne vatra na mjestu zvanom »Fratarska čujemo, čekajući od D.ra Bendonija stvar- otavica« u Primorju, blizu Babinapolja. Tu ni odgovor na postavljeni upit. — Velelu- \je gusta šuma, a s druge strane baš napram \Babinopolju spojena sa lijepim velikim pro- \|storom nasagjenim borovima. Vatra se po- lji narodi Austrije«« — nč, ona sve to ne- će i ako je prepravna do koju godinu stu- pati pod firmom »C. K. Činovnici Austrije«! Upozorili smo našu »naprednu« omladinu na proučavanje hrvatske prošlosti, ali nam ona prezirno dobacuje: da nema što od prošlosti naučiti. Ovo je pravo svetogrgje, prava apostazija od pojma »otačbina« — napisao je jedan naš političar. Kada bi ova herezija našla pristaša, što, osim nekoliko plitkih i nadutih glava, uvjereni smo da ne- će, mogla bi imati kobnih posljedica, Naši »naprednjaci« ovim pokazuju ne samo bez- primjerno neznanje, nego dobacuju čitavo- me narodu najveću uvrijedu, prezirući nje- govu povjest, ne nalazeći u njoj ništa do- bra i dična. Je li to posvemašnje neznanje, ili drzovita bahata lakoumnost? Mora da je i jedno i drugo; jer svaki čovjek, koji po- znaje našu povjest, ne može da sa nje ne bude ponosan. Imade i na njoj crnih stra- nica, ali to su crne pjege na jarkome suncu, lično uspjela. Osim čista novca prištedila se je i dala sačuvati roba za pozornicu u kuću jedne obitelji. Ove godine kad su se počeli spremati za svečanost, otišli su u- zeti neki od družine tu robu. Ali jao! Sva je roba bila pokvarena od »rukatih miševa«. Cijeneći pak da ta skrajna bezobraznost neće izići na srijedu, ako se predstava osu- jeti, dotični ukućani nastojahu da nagovore kogagod od družine, da se kani sudjelova- nja u predstavi — pa i po putu trećih, u- plivnijih osoba — ali uzalud. Sve im se izjalovilo. Naša požrtvovna mladost sve je zapreke svlađala i ponosno stupila na po- zornicu, ne, da pokaže svoje umjetničke sile, ne, da se istakne, niti da iznenadi publiku, već jedino imajući na pameti »P. knjižnicu«, da kratko vrijeme zabavi one, koji se za nju zanimaju i da tu »knjižnicu« i ako slabo potpomognu materijalno. Neobično očeki- vanje općinstva i silna strka naviješta, da brzo ima početi zabava. Stupaš u dvoranu i odmah ti upada u oko pozornica uprav (Kotorskom dopisniku skladne ()) »Crv.«), |8vi oko podne, a po nesreći puhao tad Vašemu mepotpisanomu pozivu odgovara- | mo: ako se ne ostavite šurovanja proti pra-'| vašima i milčenja u Škaljarima pod okri-. | maestral, te prijetilo da ne zahvati tu cijelu - veliku šumu i borove. Ogromne li tad ne- |sreće po nas! Bez dvojbe bi tad strašni o- ljem trojice despota, ogledati ćemo se i na- \ganj bio zahvatio naše masline i vinograde dalje, na pravaškim mrvicama i konventua- | lizmu. A što se tiče Vašega advokata, koji nudi 50 K Družbi, poručujemo, da se za- bavlja svojom bližnjom okolinom, a da ne bude — prestanome za neke dopise u »skla- dnoj Crvenoj«. |I ovim za danas završujemo. (Glazbe; gospoda na oseci i u konfuziji, pa izazivlju!) U Kotoru imamo tri muzi- ke: pravašku sa nazivom u ustavu: »Hr- vatska Bokeljska Glazba«, srp.-hrv. sa na- zivom (čujte!) samo na programima: »Ko- torska Glazba«, budući da je trećina glaz- tako ih mnogo zakukalo i palo na pro- sjački štap. Ali hvala vrloj revnosti i juna- čkoj srčanosti žandarske mjesne postaje, koja se stvori odmah na lice mjesta i sa ciglih 12 ljudi uspije im utrnuti vatru kroz pet-šest ura nakon teškog rada. Ovaj veliki junački čin mjesne žandarske postaje za- služuje svaku hvalu i priznanje, jer nam sačuva ne samo ono lijepo mjesto borova, što toli resi naše mjesto, da li i naše ma- sline i vinograde, te tako spasi mnoge i mnoge porodice od nedogledne nesreće. bara bivše »Hrv. Glazbe«, a jedan dio biv- še »Srpske Glazbe« i napokon vojničku. Naša je pravaška muzika omiljela ustanova | po svim mjestima gdje živu katolici i zato Gradska kronika. Odlikovanja. Prigodom jubileja Nj. je uzdrži i voli cijela Boka. Za svaku ka- veličanstva bio je podijeljen križ za zasluge koje se mogu vigjeti samo kroz teleskop omotan crnim velom, ili omašćenih leća. Takove su oči gg. »naprednjaka«. Nas za- bliješti sunce slave naše povjesti kada u nju pogledamo. Proučavajući krvave stranice njezine postaje se patrijota. Diveći se juna- štvu naših otaca u vječnoj borbi sa raznim elementima za spas slobode, države, naroda i otačbine, rastu nam krila duši. U groznim prilikama, u kojim se je naš narod nalazio nije mogao stvoriti države, sjajne i jake po- put Francuske, ali čudo da je u tih gkol- nosti i ostao živ. Istina je da ima i crnih točaka, ali je istina i to da je Svačić umro za slobodu otačbine, da su radi te slobode Ivaniša Horvata magjarski konji na repovima vukli, da je Petar Zrinjski za nju glavu iz- gubio. A ko bi prebrojio sve junake, ko martire otačbine naše? Toliko zvijezda ne imadu vidljiva nebesa. Plakalo je mnogo naroda čitajući Smičiklasova, Kvaternikova, Kukuljevićeva djela. Plakalo je mnogo na- roda čitajući Šenoine historične romane, a Kumičić je sa »Urotom« potresao čitavom narodnom dušom. I crne točke prošlosti za pametna su čovjeka samo škola budućnosti. Plemenita djela praotaca, neka nas dižu i sokole na utakmicu; krivi koraci neka nas uče mudrost i opreznost. Ona je najveća učiteljica, ona majka svega što će biti. Tu majku pljuskaju »naprednjaci« i imladenačka megalomanija, niječu je, a bacaju se kao muhe vim očima tamna, tamna kao prostor muhi bez glave. Narod hrvatski neće biti takav, kakva bi ga htjeli mladi megalomani: on će se ponosom ogledati na polje otačbine krasno mapravljena sa umjetno izragjenim zastorom od g. A. B. Medovića. Sleglo se mnoštvo svijeta; dvorana dupkom puna. Na pozornici se pojavi g.gjica Sofija Mili- šić te krasnoslovi »Proslov«. Još se ne stiša burni pljesak, a rekbi angjeo mira, sleti na pozornicu, sva u bjelini s crvenom kapicom na glavi, krasnoslovi »Tri riječi« od Prera- dovića osmogodišnja djevojčica Franica Vi- olić. Pljeskanju ni kraja ni konca. »Soba br. 13.«, lakrdija u 1 činu od Dr. Benešića potpuno je uspjela: D,ra Martinića odvje- tnika, vješto prikazuje A. B. Medović. Ho- teliera divno igr& lgnacij Ostoja. Bartol, sluga, kao da se zrcali u Antu Čuiću; Gjuro, trgovac, nagje svog vještog oponašatelja u Stijepu Totić, a Marija, žena mu, kao da se je utjelovila u g.gjici Mariji Totić. Zdenka, kći im; Sofija Milišić, uprav je dorasla majci u svojoj ulozi. Trećeg gosta, uz grohotan smijeh publike, izvede Milko Šarić. Starija dama našla je pravu sliku u g.gjici Amaliji Meštrović, koja ju je uprav divno oponašala. Nakon male stanke poče se prikazivati »Škr- tač«, igrokaz u 3 čina. Luku Strižića, do skrajnosti škrtca — uprav inkarnacija varo- škog škrtca — ozbiljnim i pristalim tonom prikazuje Ignacij Ostoja, koji svoju ulogu tako vješto izvede, daje dobio sveopću po- hvalu. O.gjica Amalija Meštrović, dostojan- stveno i sasvim slobodno izvede uloge žene bez glave u budućnost, koja je pred njiho-|Mu Marije, koja ga ne može radi s" škrtosti. G.gjica M. Totić ne zaos majkom u ulozi Anke. Franicu, Ankinu se- stru, ozbiljno i odrešito prikazuje g.gjica Sofija Milišić, Netom bi se pak pojavio na svoje, uzorano mačevima otaca, posijano|pozornici Perko, sluga, Milko Šarić, nastao njihovim glavama, zaliveno njihovom krv- lju; i gojit će ga da iznikne iz onoga sje- mena cvijeće starih pravica, koje je sa onim bi grohotan smijeh, te je svoju ulogu maj- slorski izigrao. Dr. Baro, liječnik, prosac Anke, Anto Čuić, vješto je igrao svoju u- sjemenjem pokopano bilo. Raditi će dok|logu a takogjer i Kuzma Brkić, takogjer sazrije plod slobode i jedinstva, države, o- Ankin prosac, a poslije Praničin, Stijepo , i da taj plod uživa, ć Totić, a ne zaostaje za njima ni kum Ilija, m. id iza se A. B. Medović, koji zagovara udaju Anke svojih. Taj će mu ponos biti štitom proti-| za Kućmu. Svrši sei ovaj komad a pljesak va dušmanima; ta će ga ljubav grijati da|bio je nagrada predstavljačima. Zastor se pet otvara i na pozornicu stupa g.gjica de uvijek mlad i krepak!! o PRA Franica Violić da završi zabavu, te krasno- Vijesti iz naroda. Iz Metkovića. slovi: »Jutarnju« od Milakovića. Diveći se zauzetnom radu naše omladine možemo bi- strim okom pogledati u bolju budućnost naše varoši a i cijele općine, jer će se u (Odlazak učiteljice i protektije kod škol- | njih i drugi ugledati. Ovim preporučamo im, skog vijeća). Nedavno odijelila se je od/da ne sustanu nego i na dalje začepe usla višegodišnje nas, poslije službe naša mar- | neprijateljima općeg dobra! — Prijatelj »Pu- čke knjišnice«. toličku svečanost naši zovu pravašku mu- časnicima u Monarhiji. Od Domobranstva ziku kao n. pr. dični Tivčani, Muljani, Pe-/pili su u cijeloj Monarhiji odlikovani 181 rašćani, Lastovljani itd., a to je ono što g0-| časnik, a izmegju ovijeh naši Dubrovčani, sparima smeta. Učitelj njihove glazbe spra- | gatnici g. Mandolio i g. Bottner. Čestitamo! vljao je glazbare mjesec dana, čistili glaz- bila, prove svako veče za inad pravašima — misleći da će po obećanju jednoga biti pozvani u Perast na dan Gospe Velike i na dan sv. Roka u Lastvu — a kad tamo sve im se izjalovilo, jer niti u Perastu ne zapovijeda samo »srbin« conte Visković, Imenovanje. Nadomjesni učitelj vje- re pri mjesnom ženskom Preparandiju, Mp. D. Vladimir Taljeran, bio je.imenovan pra- vim učiteljem vjere kod istog zavoda. Če- stitamo! Raspuštena činovnička kon- niti u Lastvi Don Gjuro Pe1ušina. Neka ne | gumna zadruga. Netom se je bila u- misli conte da imponira pred Perašćanima |stanovila u našem gradu €. k. činovnička — to je negda bilo! Na svečanost pak Go- | konsumna zadruga odmah smo otvoreno spe Velike u Perastu (na otoku) bila je po-| gstali protiv takove namisli, i u više na- zvana od crkovinarstva naša pravaška mu- | yrata ustajali bez ikoga, što no riječ, gle- zika, a tako isto i sutradan u Lastvu na|qati u brke, jer zalazismo i zalazimo megju Rokovdan, gdje su na sveopće zadovoljstvo puk, pak i megju trgovce, obrtnike i ost., mjesta otsvirali birane programe. Ta pobje- kojim ne cvijetaju ruže, kako nekoja go- da pravaške misli bacila je u konfuziju i spoda misle, već koji se .naprežu od cika učitelja srp.-hrv. glazbe, te je na povratku | zore do mrklog mraka u zabitnim dućani- iz Perasta brutalno napao našega korneti- | ma, da pošteno koru hljeba zasluže. Ali stu, jer svira u pravaškoj glazbi, pak i sve|<mo ostali osamljeni, i uzalud smo više gospare obuhvati vrtoglavica, a osobito biv- puta pozivali i »Dubrovnik« i »Crv. Hiv.«, šeg pravaša prof. P., koji je usprkos obi-/g u obranu trgovaca i obrtnika; jer su ob- čaja naredio srp.-hrv. glazbi da u večer kon- | ziz; po srijedi bili, pak su mučali da se ne certira u »Dojmi«, e da se umanji broj iz-|omraze prama Petru i prama Pavlu, a mi letnika u Lastvu, ali uzalud! Još je dao|gyyijek naprijed, jer nijesmo znali i nećemo izvjesiti program u jutro na 7 sati! Profe-|4g znamo za nikakove obzire, pa bio ma sore, nemojte nas izazivati, jer ćemo zau-| neznamo ko! darali u druge strune! — Bokeški pravaši. Iz Konavala. I eto se je napokon prošlih dana c. k. či- novnička konsumna zadruga rastepla — (Poslupanje povjerenika bos.-hercegovač- | tema je više ! Ali uprava t& konsumne 2a- ke vlade). Naprama konavoskim granični- druge meće da članovima razdijeli uložene cima hercegovačka je Vlada prošlih dana |novce, već ih je uložila u jednu Banku, uz- dijelila hercegovačko-dalmatinsku granicu, | danjem da će »opet je ustanoviti kad se ali ne po granici nego kroz vlastitu našu prikupi viša svota i viši broj članova«, Tuže zemlju nijesu ni najmanje gledali na stare|nam se radi toga neki članovi, i mole nas točke (granice), već su na stotine metara da pozovemo upravu da im novce razdijeli, zaplijenili naše zemlje, koju su i naši pra-|pa koliko ih god na glavu dopane, jer ni- gjedovi posjedovali. Radi toga moglo bi jesu kapitalisti nego siromasi, oci obitelji, doći do zlih posljedica izmegju nas Kona-|pak ne mogu novac držati uložen, jer sa vljana i Hercegovaca, s toga molimo ć. k. Vladu da se zauzme e da se mirnim nači- zrakom se živjeti ne može! Uhvamo se, da će uprava uvigjeti opravdanost ove molbe nom izravnaju predvigjajući sukobi. — Ko-|te da nećemo biti usilovani opet se na ovo navljani. Iz Omiša. povraćati. Vojnički liječnik, Općina ko- (Junaci noći). Sa otvorom »Pučke Štio-|torska I teško bolesni vojnik. nice« u Omišu rekbi, da je nestalo u ovom(U ponedjelnik u večer bio je na straži u našetm gradu one skladnosti; onog mira, s|zgradi mjesnog ć. k. Poreznog Ureda voj- kojeg je bio poznat na daleko. Dok ste pri-| nik R. Muck iz Kotora, od 10.te satnije ć. k. je bili naučni čuti ob noć kakvu skladnu | Domobranstva u Gružu. Najednom neka sta- pjesmu, otpjevan u od naše skladne mla-|rica, koja se je nalazila u vrhu kuće, stade deži, sada čujete kroz noć orgije razbješnjene | sa prozora zapomagati, da se je vojniku na mladeži. Ne bi se mi ni osvrtali na ovo, da|straži nešto teška dogodilo. Nekoliko ih tim orgijama ne prednjače oni, koji bi ima-|dotrčaše, i imadoše što i vigjeti: vojnik na