Br. 185.

FRANA CRVENA M

U DUBROVNIKU 5. Septembra 1908

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po

i četvrt godine  surazmjerno; za inozemstvo

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

az====m==

godišnje K. 9 — Ko

 

 

GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

 

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

NMM

God. IV.

 

 

Pretplata i oglasi šalju se

   
 

zahvale i priopćena plaća se 30 pata po petit retku. Za oglase 20 para po retku
a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za

 

 

 

IZBORI.

Vlada je raspisala izbore za naš sa-
bor. Ovo je jedna od najvažnijih vi-
jesti, što smo ih kroz ovo zadnje do-
ba mogli zabilježiti. Sve stranke dale
su se odmah na posao, da se što bo-
lje organiziraju, i da kompaktne stupe
na biralište. Raspravljati danas o fizi-
jonomiji budućeg sabora, preuranjeno
je. Vrijedno je ipak istaknuti kako se
svaka stranka nada uspjehu. Ko će po-
bijediti, a ko podleći, to će se do ma-
lo vigjeti. Na biralištu treba da se o-
gledaju tri stranke: pravaška, demo-
kratska i »utvara«, t. j. »hrvatska stran-
ka«. Koja će od ove tri stranke po-
bijediti? Kada bi na biralištu odlučiva-
la volja naroda, bez sumnje pravaška
bi stranka izvojevala većinu u saboru.
Većina naroda u našoj pokrajini osje-
ća pravaški, ali na žalost razne poli-
tičke klike i koterije, pomoću c. k.
dalmatinske vlade, spriječavaju jedno-
me dijelu našega naroda, da na bira-
lištu izreče svoje političko vjerovanje.
Stari i natražniački izborni red, koji je
bio zaslugom »hrvatske stranke« saču-
van, raznim dalmatinskim klikama do-
bro dolazi — i mi ćemo po svoj pri-
lici prisustvovati i prigodom ovih iz-
bora onoj nemoralnoj borbi, koju je
prigodom zadnjih izbora inaugurirao
u Zadru i u Dalmaciji Don Jure Bian-
kini sa svojom družinom iz t. zv. »hr-
vatske stranke«. Pridružite ovome ne-
koliko načelnika, koji se krste prista-
šama »hrvatske stranke« i odmah će
vam biti jasne sve intrige, koje će pri-
godom nastajnih izbora izvagjati t. zv.
»hrvatska stranka« na štetu pravaške
stranke. Poznato je, da je c. k. dal-
matinska vlada, preko svoga fiduci-
jala Don Jure Biankinija uprla svim
silama da održi na okupu »hrvatsku
stranku«. | po svoj prilici i ovaj put
mi ćemo gledati gdje politički kome-
sari i €. k. činovništvo, na mig odo-
zgor, kompaktno glasuje za Vukoviće,
Ivčeviće, Trumbiće i Biankinije.

To ipak ne smije da zastraši prista-
še pravaške stranke. Naša stranka kao
organizirana vojska treba da stupi na
izborno mezevo. U ovim izborima tre-
ba da posvjedočimo jakost pravaške
misli u našoj pokrajini; a naše je mi-
šljenje da se ne smije propustiti ni-
gdje izbor, a da ne bi bio postavljen
pravaški kandidat. Mi se nadamo da
će glavni odbor naše stranke, koji će
se brzo u Spljetu sastati, prisvojiti ovo
naše stanovište.

Nebojmo se dakle nikakovih intriga,
već odvažno stupimo na izborno me-
zevo i budućnost će biti naša!

»Hrvatska stranka“.

»Hrvatska stranka« ili utvara, ka-
ko ju je nazvao glavom bivši njezin

 

presjednik, obdržavala je prošlog po-|;

nedjelnika ovdje u Dubrovniku neka-
kovu »skupštinu odbora stranke«. Ni-
jesu nam poznate potankosti koje u-
glaviše 4-5 odabranika ove političke
utvare, Razumijemo samo po »Crve-
noj Hrvatskoj« da i oni ostadoše ra-
zočarani i nekako da spase svoj pre-
stiž odlučiše u Spljetu sazvati javnu
skupštinu pristaša t. zv.  »hrvatske

 

stranke«; — na skupštini bi se morao
birati presjednik i upravni odbor. Ko-
liko smo mogli razabrati iz razgovora
sa nekim članovima ove stranke, od
svega toga neće biti ništa. »Hrvatska
stranka« kao stranka ne opstoji, u
suštini to nije drugo nego jedan skup
raznih političkih klika posijanih po na-
šoj pokrajini, koje bi htjele da na sva-
ki način sačuvaju svoje interese i s to-
ga se trude megjusobnim pomaganjem
uzdržati barem još za koje vrijeme na
površini, Biankini n. pr. u Zadru radi
za Trumbića, a Trumbić opet u Splje-
tu radi za Biankinija i t. d. »Hrvatska
stranka» nema niti presjednika, a mi
mislimo da je i suvišan presjednik o-
nakovoj stranci, koja prima preko Dn.
Jure Biankinija direktivu iz palače Sv.
Šimuna u Zadru. To se je moglo u
raznim prigodama konstatovati, pa i

sada kada dalmatinska vlada preko Dn.'

Jure Biankinija nastoji da bi onu u-
tvaru sačuvala barem do izbora.

Vidjeti ćemo što će na sve ovo gla-
vna skupština »hrvatske stranke« u
Spljetu. Hoće li njezini pristaše nasje-
sti političkim intrigama D.ra Trumbi-
ća i Jure Biankinija, ili će odvažno u-
stati proti političkim koterijama, koje
od nekoliko vremena umaraju našu
pokrajinu. Don -Juse Biankini i Dr.
Trumbić krivi su cijelom političkom
kaosu, koji na žalost vlada u našoj
pokrajini. Naš narod neka jednom o-
tvori oči i neka se uvjeri da je jedi-
na pravaška stranka ona, koja hoće i
želi narodu i domovini pomoći.

Kako Bijankini ,riješava“
jezično pitanje !

Naš Dn. Jure Biankini razgoropadio se,
pa udri desno i lijevo, da se dijele lekcije
o političkom moralu i poštenju. Ko ne mi-
sli kao Dn. Jure, na toga će on iskrenuti
pregršt svakojakih rječetina; a da je u to-
me naš Dn. Jure pravi meštar, već odavna
on je našu javnost uvjerio. Dn. Jure i po-
litički moral, »Narodni List« i dosljednost,
mali Kisić i skladnost novinarska — to su
pojmovi, koji se megjusobno isključuju. Mi
smo već odavna opazili, da »Narodni List«
kad ne može da odoli ni odgovori sa oz-
biljnim razlozima objektivnoj kritici svojih
političkih protivnika, tad se on laća uličar-
skih sredstava i na taj način misli terorizati
svoje protivnike. Tako na primjer naš Dn.
Jure misli, da kada je g. A. Stražičiću kazao
da je prodano pero, da je time pobio sve
one navode što ih je g. Stražičić u »Našem
Jedinstvu« iznio o »samoprijegornom« po-
litičkom radu našega Dn. Jure! Naš Dn.
Jure misli, da kada je izvalio onu omiljelu
njegovu »libeliste oko «Prave»«, da je time
uništio sve one navode našega lista u po-
slu financijalnih tiskanica i njegova interesa !

to sve naš Dn. Jure ne radi za svoj inte-
res, neka svjedoči i ovo što ćemo donijeti,
a molimo sve nepristrano novinstvo da :se
na ovo osvrne.

Kako je poznato od dosta vremena naši
političari vode žestoku borbu za riješenje
jezičnog pitanja u našoj pokrajini — a kako
Du. Jure Bijankini riješava jezično pitanje? .,
itajte :

 

te :

Don Jure Biankini je prikazao dneva
25/VII. o. g. na Ravnateljstvo financije mol-
bu, kojom pita povratak jedne obligacije
od Kr. 2000 uloženu još godine 1901 kao
kauciju za tiskanice koje obavlja za isto
Ravnateljstvo. Ovu je molbu sastavio Don
Jure, zastupnik hrvatskog naroda, u ta-
lijanskom jeziku, Pa nije li bezobrazluk
jednog hrvatskog zastupnika, prikazati mol-
bu na talijanskom jeziku, kad vidi da či-

 

novnici Hrvati vode borbu i silne okršaje
pri financijalnom Ravnateljstvu radi hrvat-
skog uredovanja.

Činovnik, dobar Hrvat, kojemu je došla
ova molba na riješenje, mora da ju riješi
na talijanskom jeziku, jer bi inače mogo
Don Jure prikazati jednu interpelaciju da
mu se nije riješila u jeziku kojom je i sa-
stavio, dakle talijanski ! Činovnici, koji ne-
maju pod vedrim nebom ništa do siroma-
šne namirnice, kojom jedva životare uz
mnogobrojnu obitelj, izlažu se progonstvi-
ma i mržnji svojih starješina, jer  ureduju
hrvatski, a slobodni zastupnik, biran od
hrvatskog naroda, da štiti njegova prava i
jezik, gazi mu i prava i mili jezik! Nek
odgovori, ako drži do obraza, na ovo!
Nek se usudi pobiti da nije istina, dapače

tniji boravak u novom mjestu, on suznim
očima svesrdno se zahvaljivao na pozdravu,
budući da otputuje sa svojom siročadi, ali
bez mile svoje supruge  Franjke, čigove
smrtne ostanke ostavlja u gradskom groblju
u Škaljarima, što je i prisutne ganivalo.
Koliko žalimo njegov odlazak, koji megju
nama pune tri godine proboravio, radeći
marljivo za napredak prosvjetni i ćudoredni
podregjene mu škole, toliko se radujemo
Zadranima, da su stekli vrijednu učiteljsku
silu, koja će raditi na potpuno zadovoljstvo
sviju, uz geslo: »Za Boga, dom i rod svoj
hrvatski«. Pošao je od nas,.ali harna uspo-
mena njegovih učenika i štovanje prama
njemu ostat će svegi kod nas. Zbogom mili
Dinko, svaka Te sreća pratila u novom mje-
stu. Živio na mnogaja! — Novo imenova-

 

ga molimo neka odgovori je li to on uči- nje g. D. Giunia uslijedilo je već novom

nio ili ko mjesto njega s njegovim potpi- |
som?! Sada nek se uvjeri javnost otkle

nas led bije — mijemština i talijanština. —

Je li kriva vlada ? ili su naši zastupnici &

la Biankini ! |
Čekamo što će na ovo »Narodni List«,
organ za interese jednoga !

 

Vijesti iz naroda.

Iz Dubrovačke Rijeke.

(Ć. k. šumarska vlast prama Rijeci). Da
se je proslijedilo radom i nastojanjem bivšeg
našeg Načelnika g. Marina Papi, koji je o-
trag godina svojski bio pregnuo i nastojao
oko pošumljenja naše ubave Rijeke, danas
naše mjesto bilo bi zaogjenuto u kitnjastome
zeienilu. Ono zelenili oazica, razasutih tamo
i amo, po. vrletnoj sjevernoj strani naše li-
jepe Rijeke, te danas prilično pokrivaju
kamen-golotinju krševite strane (da i re
napominjemo istočnu stranu) plodovi su
njegova rada i zauzimanja. A da su njegov
rad i metoda oko pošumljenja našli krepkih
naslijednika u našemu puku i kod mogućih
faktora, za cijelo naše golo kamenje poči-
valo bi danas u hladu bora, čempresa i t. d.,
i nebi pravilo neku vrst distonanse u pri-
rodnoj sregjenosti, kojom se naš kraj iznad
ostalih odlikuje, ali..... — lImađemo od
godina i godina općinskoga lugara, nekog
Sočanina. Danas moramo se u čudu za-
pitati: zašto taj čovjek nosi ime općinskog
lugara ? Zašto nasa općina doprinosi za
njega godišnje više od stotine kruna? Taj
naš općinski lugar, mješte u centrumu, sta-
nuje u najudaljenijoj tačci naše općine, t. j.
u Osojniku, i zato rijetko kad vigjamo ga
megju nama, ili ako ga kad i vidimo, vidi-
mo ga gdje u krčmi! Ali da obilazi naša
opustošena brda i da se — kad je zgodno
doba za to — bavi razbacivanjem sjemena
po njima, o da.... ko da ga vidi?! Lanj-
ske i ostalih godina, krivnjom željeznice,
izgorjela nam je tolika šuma. A lugar došo
bi na lice mjesta gdjegod i mjesec dana
poslije iza kako je vatra slijedila; pa i tada,
jeli učinio shodne korake:.kod općine i kod
drugih faktora, da se marodu nabavi sje-
mena, da ga po popaljenim lazinama ra-
zbaci? Molimo našu općinu, da za ovo vidi,
da se prene i da gospara lugara upozori
na vršenje svojih dužnosti. Molimo i ć. k.
šumskog komisara, da se malo i on za ovo
postara, jer inače naš narod imaće pravo
da govori, e su Vladini programi, za pre-
porod Dalmacije, samo programi na papiru,
programi za komisije, a od njih narodu ni-

šta druge koristi do punih šaka — vjetra ! | geg
— Agrarči.

Iz Kotora.

(Odlazak vrijednog upravitelja pučke
škole). Na 27. pr. mj. odijelio se je od nas
uopće ljubljeni dosadašnji upravitelj ovdje-
šnje pučke škole, g. Dinko Gjunio, koji je
otputovao u Zadar na svoje odregjeno mje-
sto kao upravitelj ondješnje hrvat. pučke
škole. Kotorski gragjani bez razlike. stranaka
prirediše mu oprosnu večeru, preko koje je
izrečeno mnogo lijepih, čustvenih nazdravica.
Ganutljiv pak bijaše njegov odlazak, jer
dok mnogobrojni njegovi štovatelji tukovaše

godinom, ali ipak gg. školskog vijeća ni-
jesu se pobrinula da se otvori natječaj na
ispražnjeno mjesto nadučitelja ovdješnje škole
sasvim da im je bio poznat premještaj g.
Giunia. Mi se ništa ne čudimo, da tim po-

stupanjem, u pokrajini iznimaka i eri sloge:

sa »iskrenom« bratijom, imenuju nam na-
dučitelja Srbina grčko-istočne vjere, sa svim
da u ovdješnjoj pučkoj školi nema ni je-
dnoga učenika grčko-istočne vjere, jer oni
imaju svoju konfesionalnu školu. Idemo da
vidimo! — Rodoljub.
Iz Veleluke.

(Plodovi demokrata; — pučki uzgojitelj
i srednjoškolci). Ako ne drugovgje, to se
amo četica »demokrata« uzvrpoljila, kao da
je njihov cio svijet. Ne znaju ni ko im gla-
vu nosi, a htjeli bi svakomu zakone kroji-
ti, i što ne mogu milom, kušaju silom, ba-
cajući se blatom na poštene osobe, Je li
ko vigjeniji u mjestu, prva im je briga o-
crniti ga, pak od toga imali koristi ili ne.
Ne izlažu se, već se iz busije kriju i smiju,
a sav rad prepuštaju svome tajniku-agentu
— na žalost — mjesnom puč. uzgojitelju
M. K., kojemu je sada pri ruci i nekoliko
mjesnih. srednjoškolaca, na čelu im mađu-
rant. Naši neki srednjoškolci da iškažu svo-
ju veliku »naobrazbu«, a u drugu da _po-
stanu smiješniji nego li su, ne imajući oz-
biljnijeg posla, sastali se da izdaju svake
subote rukopisni list »Papataž«, da kroz
isti redom crne čestite i vigjenije osobe u
mjestu. Za sadržaj toga »poštenog» lista
doznali smo odmah u subotu, jer ga naš
uzgojitelj M. K. cijelu subotu nosio i pu-
blici čitao na javnim mjestima, jedinom svr-
hom da zasladi svoju demokratsku dušu,
i da se glas o istom što prije mjestom ra-
širi, veseleći se svome »velikom djelu«, dok
jedan komad bi poslan »Hrvat. Napretku«.
Tu vam je na redu sv. Otac papa, mjesno
svećenstvo, Općina i razne čestite osobe u
mjestu, čije ponašanje uznemiruje njihove
crne duhove, Sinoć 30/8. u kasno doba, ka-
ko se.po mjestu kaže, pošlo je za rukom
oružničkom poštovogji zaplijeniti pomenuti
list, pak se nadamo da će isti odmah stvar
prijaviti. političkoj vlasti, da se ista pobrine
iznaći rukopisce javne sublazni, za koje je
po općem glasu lasno doznati. Dok ovo
pišemo, čujemo sa vjerodostojne strane, da
je već izašao i drugi broj, kojega jedan po-
znati delija već potajno širi, a zauzeli se
da dvaput sedmično izlazi, jer nekoje pri-
repine spljetskog im gospodara pohvališe
gadni sadržaj prvog broja. Ovoliko za da-
nag, a do potrebe javit ćemo se! —  Vele-

nin.

4 Iz Perasta.

(»Naprednjačka« protuslovlja uslijed ja-
la). Neki mali »a« požurio se tobože »iz
Perasta«, da javi »Crvenoj« kako je »slabo«
ispala svečanost dana Gospe Velike, budu-
ći da je bila pozvana mila nam  pravaška
muzika iz Kotora! Sad je njemu, napre-
dnjačkomu vogji »od Dobrote do Kotora«
stalo za ispadak svečanosti!! Drugo je po
|srijedi: ona njegova zmijska »dobrota« i
pokunjeno šetanje po Otoku, što mu prof.
P. et comp. nije pošlo za rukom da nam
pošalju njihovu srp.-hrv. muziku. U svojoj

 

se s njime, želeći mu sretan put a još sre-

srčbi htio je nešto napisati, da prikaže ja-

vnosti kako je, »radi dolaska pravaške mu-
zike« svečanost »izgubila« onaj sjaj radi
»maloga broja« naroda; pak je sam u pro-
tuslovlju, jer piše: », . . proslavila se je
svečano, kao svake godine. Narod je hrlio
k svetištu u velikom broju, a osobito iz
Kotora, Dobrote i Prčanja«. A malo niže
opet: ». . . da se imalo imati pred očima
koji narod dolazi, jer se je nanijelo škode
svetištu i crkvi ..« (ll) Da je došla ne znam
koja muzika, od omakova naroda, kakav
je mali »a«, ni crkva, ni svetište nebi ima-
lo nikakve koristi, jer »naprednjaku« je do
crkve, zavjeta i svetišta isto koliko do pre-
kolanjskog snijega. Da završim: Još se ni-
je našla osoba, koja bi išta zamjerila naše-
mu dobromu uzor-pastiru Mp. Don Antunu
Rosi, čija je najviša zasluga, da je sveča-
nost onako sjajno uspjela i svakoga zado-
voljila — pak neka se ni »naprednjak« mali
»a« ne čudi što je naš Don Antun u do-
govoru sa crkovinarima pozvao pravašku
muziku. Na čast im! — Perašćani.
Iz Slanoga.

(Premještaj O. F. Čučevića). Ovih dana
| odijelio se od nas vrijedni starješina amo-
| Bele franjevačkog samostana Mp. O. Fra-
no Cučević. Dok naše mjesto a i cijela o-
kolica žali njegov odlazak, zavidi braći Ri-
\ječanima. Imamo i zašto. O. Frano je za-
|služan franjevac te je na diku reda kojemu
\pripada, uzoran svećenik, čelik rodoljub,
dobar prijatelj, zauzetan za sve što je do-
bro i lijepo, plemenit, vrlo obrazovan ne
samo u bogoslovlju već i u lijepim umje-
\tnostima; a sve svoje odlike zaogjeo je ve-
(likom dobrotont sfca i poniznosti. Kratak
je boravak njegov bio megju nama, a već
\se opaža obilan plod njegova rada, koliko
u mjestu, toliko i u okolici kroz cijele tri
\parohije Slano, Baniće i Majkove, Ako je
u redu samostan — to je njegova zasluga;
\ako je postignuta sloga megju svjetovnim
i redovnim klerom — to je njegova zaslu-
ga; ako su svečanosti krasno uspjele na
korist vjere — opet je njegova zasluga; u
jednu riječ, O. Frano posvetio je svoj mla-
di život rađu i ljubavi. — Koliko ga je na-
rod častio i ljubio vidjelo se, netom se pro-
čulo da je premješten: svak ga je htjeo da
vidi, da ga pozdravi, da sve poduzme sa-
mo da nam ostane. Tri župnika okolice u
sime svoje i povjerena naroda zamolili su
njegove starješine i naveli važne razloge,
da ga megju nama ostave, na žalost uza-
lud. Što je razlogom da starješine nijesu
uvažili to: potreba? — ne mislimo; korist
reda? — još manje; njegovo slabo zdrav-
lje? — nipošto; prkos? — aha, ili to ili
tome slično. U svakom slučaju da se naj-
blaže izrazimo: nije lijepo, da — kako nam
to naši župnici kazaše — nijesu se njego-
ve starješine niti udostojale barem sa par
umišljenih riječi i fraza odgovoriti na pi-
smo upravljeno im! Ako tako neki postu-
paju sa svojim odličnijim članovima svoga
reda, ako tako odgovaraju svećenicima, što
\se mi ostali možemo nadati od njih! Ne-
\|ćemo dalje, jer nam se grsti o takovim stva-
rima i misliti.

Ti naš, Frano, primi i ovom prigodom i-
skrenu hvalu za sve što si nam učinio; bu-
di uvjeren da lijepa uspomena koju si me-
gju nama ostavio,. živjeti će s nama; budi
sretan, na radost mnogobrojnih tvojih pri-
jatelja, megju koje se broje i — Slanjani.

 

 

1. Budi iskren i pravdoljubiv. Izbjegavaj
svaku pretjeranost činjenice, koje bi mogle
biti povodom naknadnim neugodnim isprav-
cima ili sudbenim progonima.

2. Ne ozlovoljuj uređnika neumjesnim
primjedbama, već se sjeti, da je pristojnost
i umjerenost jedna od najglavnijih kreposti,
koja treba da resi jednoga dopisnika, ako
hoće, da mu dopisi budu od uspjeha.

3. ,Kada pišeš, ne zaboravi nikada, da
inlerpukcije na pravo mjesto staviš, jer
time olahkoćuješ posao i uredniku i sla-
garu. Prvoga riješavaš time neugodne du-
žnosti, da tvoj dopis čita od riječi do ri-

 

nnnrdriyy =