188.

sti, bilo preko javne štampe, tako i grad
ili narod s istijeh razloga protestuje demon-
stracijom. Što su za jednoga stupci novina
ili sudbena zgrada, to je za masu ulica. Pa
dok opravdane demonstracije ostanu u gra-
nicam čovječnosti — ako ne pristojnosti —
dotle im se nema što prigovoriti. Samo što
je tu frasu lakše napisati, nego je u djelo
pretvoriti. | to je baš razlog, rašta smo
uopće svakoj demonstraciji protivni.

Ne nalazimo nikakove naslade zalaziti u
potanja opisivanja onijeh, srećom sada mi-
nulijeh, a — ufamo se — nikad više po-
novljenijeh zgoda; ali držimo, da ne smje-
mo preko toga preći, a da ne zavežemo
dva-tri iskrena, nepristrana slova.

I odma ćemo da upravimo na čitaoca je-
dno pitanje: »Cijenite li, da bi se u Du-
brovniku, prošle nedjelje, bilo dogodilo ono
što se dogodilo, da se u Zadru, dvaestak
dana prije, nije dogodilo ono što se dogo-
dilo ?« Ne, po gotovo. Svaka akcija nije
napokon no reakcija. Dubrovačke demon-
stracije nijesu no protest na zadarske de-
monstracije; protest u mnogo blažoj i sva-
kako manje opasnoj formi. Žalimo protest
radi osoba, i ako ne radi načela. Dubrova-
čke autonomaše ne istovjetujemo sa zadar-
skijem. Poznamo ih većinom kao mirnu i
skladnu čeljad, pristojnu u političkom kao
god u privatnom životu, čeljad koja «hrvat-
ski zbori kao god što i mi talijanski i koja
su daleko od onoga fanatizma, što neke
duhove zapaja slijepom mržnjom na hrvat-
sko ime. Napadaj na takovu čeljad, čija se
politička djelatnost kod nas skoro i ne o-
sjeća, ne može nas obeseliti. Ali s druge
strane shvatamo, da plamena srca, puna
žara i naglosti, ne mogu a da ne daju o-
duška gnjevu s potlačenijeh čustava i s u-
vrijegjenog narodnosnog ponosa, pa da se
to odvali kroz dušnik javne demonstracije.
Što su pri tome propatila čeljad, koja dru-
go kriva nijesu, već što se zovu autono-
maši, tome nije Dubrovnik kriv, već Zadar.
Zadar, koji u svojoj mržnji diže na Hrvate
političke »pogrome« i koji takijem postu-
panjem stavlja u opasnost mir i poredak
cijele pokrajine. Na jekove mora da odgo-
vori odjek, a bilo bi čudno zahtijevati od
dalmatinskijeh Hrvata, da na prizor izviž-
dane i izlupane braće u glavnome gradu
zemlje oni ostanu hladni i ne prozbore ni
crne ni bijele.

Da razuzdana politika zadarskoga puka
prama Hrvatima ne susreta povlagjivanje
trezmenijeh glava u istoj autonomaškoj stran-
ci, tome imamo bjelodanu potvrdu u po-
sljednjem proglasu zadarskoga načelnika
dra. Ziliotto. Takva politika sliči doista no-
žu su dvije oštrice: ranjiva u isto doba na-
padnutog i napadača. Zadarska pijaca na-
ravski ne promišlja na poslje'ice. Jer kao
god što je Hrvat u Zadru predan njoj na
milost i nemilost, tako su i autonomaši u
ostaloj pokrajini predani na milost i nemi-
lost Hrvata. Cijenimo da nas svak razumije
i to je opet drugi razlog, zašto smo poža-
lili demonstracije od prošle nedjelje.

Žalimo ih takogjer i s toga, što taki po-
javi otešćuju onu snijevanu entente cordiale
megju sinovima iste matere zemlje i odmi-
ču dan sporazumljenja. A da je to na štetu
naše otadžbine, ima li ko da o tome dvo-
umi? Ni domaći uzgoj ni pitomost ni pro-
svjeta takijem se djelima ne šire, već opa-
daju. Pojavi dakle, kao oni o kojijem je
riječ, ne mogu na ino a da nas ne zabri-
nu, jer im nijesmo u Dubrovniku vični. Pa
ako pitamo, da se u našoj vlastitoj kući i
nas i Srbe i Autonomaše pusti u miru, ci-
jenimo da ne pitamo već stvar razložitu i
pravednu. To pitanje ne upravljamo Vladi,
već stavnijem i svijesnijem poglavicama za-
darskijeh autonomaša, kao jedinoj kompe-
tentnoj instanciji.

Iseljivanje u Chile.

Ministarstvo unutarnjih posala izdalo je
ovu obavijest: Oskudica radnih sila, koja
se je bila osjetila u Chile iza potresa, pre-
stala je malo zatim usljed jačijega doselji-
vanja. Osim toga gospodarstvena kriza, koja
je bila nastala u drugom polugodištu god.
1907, bila je uzrokom, da se ne samo nije
više tražilo radnika, nego da ih se je da-
pače na stotine otpuštalo. Usljed toga i
plate, koje su iza potresa bile prilično po-
skočile, biše opet znatno snižene, dočim
skupoća hrane postade sve to veća, a cije-
ne živeža postigle su visine kakve do sada
još nikada nije bilo, Pri takovim okolnosti-
ma može se lako razumjeti, da su naselje-
nici, koji su u Chile stigli tekom god. 1907.
većim dijelom tu zemlju iza kratkog borav-
ka opet ostavili, Naseljivanje je maldane
isključivo u rukama koncesijonar4, od kojih
pak mnogi nijesu ni vršili svoju dužnost,
tako da je kilenska vlast bila prisiljena da
ukine ugovore koje je bila s njima sklopila,
te da im digne dozvole i zemljišta. Ugovor
što je bila kilenska vlast sklopila s jednim
talijanskim agentem za iseljivanje, po koje-

\

 

mu se je isti obavezao, da će 30.000 nase-
ljenika dovesti u Chile, još je u kreposti,
te rek bi, da će do malo već prvi dio tih
naseljenika u Chile stići.

Pri takovim okolnostima treba za sada
odlučno odvraćati narod od seljenja u Chi-
le, i to bez razlike, da li se radi o radni-
cima ili o kolonistima.

 

Vijesti iz naroda.

Iz Blata na Korčuli.

(Velika svečanost u mjestu). Dan 8. Sep-
tembra ov. g. će ostati Blaćanima uvijek
usagjen u srcu. Taj dan bijaše prenos kipa
Lurdske Gospe iz glavne crkve, gdje je bila
izložena neko vrijeme u spilu, umjetno sa-
gragjena povrh puta, koji vodi iz Blata u
Prigradicu, luku Blatsku, uz glavicu »Tiši
Humac«. Čuditi se je neuku zidaru Marku
Milat-Šavlija, na tako lijepo izragjenoj spili.
Bilo je pak veliko mnoštvo naroda, koji
je pratio kip Neoskvrljene Djeve, u općem
vjerskom oduševljenju, što nas osobito ve-
seli, jer je zadnjih godina bila zavladala ko
neka pogubna pokvarenost megju mladim
naraštajem. Na kipu imademo najvećma za-
hvaliti vel. ocu Dvorniku D. J.; jer je on
tu misao polakao, kad je prošle korizme
propovijedao u mjesnoj crkvi. Kad jutrom
8. ov. mj. zaslave zvona, pobožni puk na-
vrvi u crkvu, da se pokloni i pomoli Do-
broj Majci, i da je otprati do pripravljene
spile, a kad je puk bio sakupljen u
crkvi, uputi se procesija moleći sv. Ružarij.
Kip Lurdske Djevice nosio je poseban od-
bor od 12 djevojčica, i to onaj, koji je za

|\kip Gospe Lurdske kupio novce, hodeći po

mjestu od kuće do kuće. Kad procesija do-
gje do spile, iskićene zastavama, postave
kip u spilu, a tad naš zaslužni župnik mp.
Don Ivan Šeman, počne u spili s osobitom
dozvolom čitati sv. Misu. Čim sveta Misa
počme, odbor djevojčica s dva klerika po-
čme pjevati pjesme na čast Majke Božje
Lurdske, naročito za to naučene, i to tako
krasno i umiljato, da je svak bio zanesen.
Preko sv. Mise naš dični starina, mp. Dum
I. Šeman držao je krasnu propovijed. Iza
propovijedi nastavi sv. Misu, a kad dogje
vrijeme pričesti, mp. Dum Petar Franulović
pričesti mnogo naroda. Poslije sv. Mise bila
je priregjena svečana procesija. — Učesnik
ae

Iz Janjine.

(Svečanost posvete barjaka društva » Zvo-
nimir«). Malo je momenata u životu, koji
će dublji utisak ostaviti u duši janjinskog
sina, nego li 13. Rujna, kada vidi trium-
firati ideju, za koju se je toliko borio, i-
deju kulture i napretka, a utjelovljenu u
barjaku. Osvanuo krasan dan. Već se iz ju-
tra opazilo na svačijem licu i kretu, da će
taj. dan biti nešto veličanstvena; pak onaj
duševni uzbud pri sakupljanju u 9 sati u
društvene prostorije, da tu okite koli čla-
novi toli krasni janjinski spol svoje grudi
milom trobojom, to je sve odavalo veću za-
mašitost ove proslave. Preda barjak uz kra-
sne riječi presjednik društva. Iz prostorija
krene povorka, na čelu joj barjaktar g. Vi-
cko Barović, pa kum g. Mato Z. Mratović
i kuma g.gjica Ane M. Marinović, sokolaši
i mlade janjinke u bijelu, a za njima čla-
novi. U krasnom redu pogju u crkvu, gdje
mlado crkveno-pjevačko mjesno društvo pre-
cizno opjeva sv. Misu od A. Dierixa. Iza
mise slijedio je blagoslov barjaka, pri čemu
župnik vel. Dum Ivo Kinkela prozbori ne-
koliko krasnih riječi, aktuelnog značaja, te
možemo sintezirati u rečenici: Sve za vjeru
i dom! Preda barjak kumu, koji zanosnim
tonom progovori: kako je došlo do društva
(jer ga on utemeljio); kako su nam naši
stari ostavili barjak neokaljan, a tako mo-
ramo i mi raditi. Preda ga barjaktaru uz
nekoliko riječi i upute se do društvenih pro-
storija, gdje je držao govo: g. Mato Ivano-
vić, razvijajuć glavnu ideju, harakterističnu
notu cijele proslave, a to je i ideja civili-
zacije, kulture; ideja jedinstva i ideja rada,
pa pozva pjevačko društvo, da zapjeva »Li-
jepa naša«. Po tome se povorka razigje.
Na 3 bi blagoslov u crkvi, gdje mlado
društvo ispjeva »Letanije XY.« preko oče-
kivanja, a »Svet« od Doschermeier-a. Samo
bih rada, da to društvo, koje je zapanjilo
svih svojom izvedbom, sve to bolje bude
napredovalo, Na 4 sata bude komers u kući
braće Jasprica-Popo, gdje osim članova i
janjinske mladosti bijahu i izletnici s Trpnja,
koje pozdravi g. Mato Ivanović, ističuć ideju
zajedničkog rada. Odgovori mu izletnik g.
Miće Belin, naglasujuć važnost proslave. Po
tom oslovi g. Mato Ivanović »Sokolaše«,
na čije je riječi reflektirao g. I. F. Lupis že-
leći da se ustanovi »Sokol«, koju ideju goje
mladi janjinski duhovi, Gosp. Dr. Luka
Dražić govoraše kao dubrovački sokolaš na-
glasujuć, kako su Dubrovčani i Pelješčani
jednom zajedno radili, što želi da bude i
sada. Potvrdi ideju o osnutku »Sokola« u
Janjini. Gosp. 1. Čučuković zanosno oslovi

PRAVA CRVENA HRVATSKA

kuma i kumu navagjajuć njihove dužnosti,
a g. Kalafatović-Milić pozdravi mjesnog žu-
pnika ističuć dobra učinjena Janjini, na što
Dum Ivo odgovori, da mu je to dužnost i
da će uvijek tako raditi. Gosp. I. F. Lupis
progovori nekoliko riječi krasnom spolu i
kumi, a g.gjica Ane M. Marinović odvrati.
Na predlog g. Noe Maričića sakupi se za
sv. Ćirila i Metoda 43 Kr. 40 para. Presje-
dnik čitaonice »Zvonimira« F. M. Glavović
pročita prispjele brzojave janjinskih udalje-
nih sinova. Napokon g. Dežulović krasno
oslovi presjednika, koji odvrati i tom pri-
godom spomene imena, koji su doprinijeli
mnogo, da se nabavi zastava, a to su po-
kojni Stijepo Kunić (Slava mu!) i Anto I.
Antičević (Živio !) i dovrši komers. Na 7 sati
bude krasna i čarobna rasvjeta i paljenje
vatrometa, a na 9 sati prestava, koja je kra-
sno ispala, a bilo je više komada. Mlade
janjinke, koje su igrale koju ulogu, zbilja
su uložile sve sile, da što bolje odgovore
svojoj zadaći. Krasna uprava, istaknuće svoje
nježnosti ili oštrine kako je situacija za-
htjevala, pak shvaćanja svojih uloga, to su
glavne note, koje su se opažale kod sva-
kog njihovog kreta. | muški spol dobro je
| glumio, a osobito njeki koji kao da su pravi

| glumci a ne diletanti. Samo ću spomenuti

časna imena tog diletantskog društva: g.gjice
Marica I. Dežulović; Marica Z. Dežulović;
Katica i Anka Jasprica Matova; — gospoda:
Mato Z. Mratović; Frano i Ivo Glavović M;
Anto I. Šatara; Anto Dežulović; Niko J. Vu-
jinac i Anto 1. Dežulović. Na čast im! Ži-
vjeli! Iza toga slijedio je vrlo živahan i a-
nimirani ples do 2 sata po ponoći. Ovo tek
u najkrupnijim crtama ocrtah ovaj sjajni do-
gogjaj za varoš Janjinu, gdje su duhovi bili
spremni na svaku požrtovnost samo da sve-
čanost što veličanstvenija ispadne. | zbilja
ovakove će se proslave i svečanosti malo
kada doživjeti. — /stina.
Iz Veleluke.

(Na odgovor). | ako sam bio osvjedočen
o demokratskoj neiskrenosti, ipak me je iz-
nenadio dopis u »Slobodi« o bivšem vje-
roučitelju, velezaslužnom, nigda zaboravnom,
dobrom i plemenitom Mn. P. Da. Jozu Pro-
danu, koji, da »znade sebi pisati hvalospje-
ve, kao onaj o njegovu odlasku ....« Da
ponovno iznašam njegove nezaboravne za-
sluge za ovo mjesto, nije potreba, jer nje-
ga djela hvale, kao što će i unaprijed, a
niti je znao, niti: još danas znade za dopi-
snika. — Pobijati nadri laž da »niti je bi-
lo koga na polasku, niti se je uopće ko
sjetio da ga je nestalo« (iz tvojih očiju! —),
bilo bi ispod dostojanstva svakoga pošte-
noga čovjeka. — Ako mu je u načelu, kao
čelik rodoljubu, prezirati izdajice domovine,
to nek te zlobniče ne peče! — Velolučani.

Iz Donjeg Pijavičina.

(Demonstracija smodlakovaca u mjesnoj
crkvi). Preko službe Božje — koju je ot-
pjevao mp. O. Paulin, franjevac — sakupi
se nekoliko nevoljnih smodlakovaca, te se
popeše i zauzeše mjesta pjevača, i stanu se
derati svaki za se, a najviše su se istaknuli
B. C. i S. G., uznemirujući bogoljubni na-
rod, koji je radi toga većim dijelom morao
izaći vanka. Zebnja nas obuhvaća na samu
pomisao o takovom škandaloznom i neču-
venom djelu podlih smodlakovaca, tih pro-
palica u svakom smislu, s toga o tom bo-
gumrskom djelu nećemo dalje slijediti niti
potanko opišivati. Ljudi se po djelu sude,
pa tako i smodlakovci, pak eto djelima do-
kazaše što su i ko su i za čim teže, a to
će puku i još bolje oči otvoriti. Nećemo
kazati: sram ih bilo, jer su oni ljudski sram
i obraz davno pod noge bacili. Nadamo se
pak da će crkovna vlast doskočiti, te ih
prijaviti vlasti da za svoje djelo odgovara-
ju. A »Crvena Hrv.« je bila još kazala, da
smodlakovci iliti »naprednjaci« »nijesu du-
šmani« crkve i mile nam Vjere! Jesu i te
kakovi ljuti dušmani svega što nam je mi-
lo i sveto, a »Crv. Hrv.« ne možemo nego
sažaljevati, uz poklik: kao smodlakovcima
tako i njoj daleko od nas kuća! — Pučani.

Iz Babinapolja.

(Oprosna večera mp. g. Lisičaru). Amo-
šnji pravaši netom dočuše za premještenje
kapelana Maranovića svog vrlog i ljublje-
nog sumišljenika mp. don Vicka Lisičara,
odrede, da mu priprave oprosnu večeru, da
mu tako prije njegova odlaska još jednom
javno iskažu svoju ljubav i štovanje. | doi-
sta, to je bilo na 21 o. mj. Ma i ako ra-
botni dan skupi se preko 40 gostova, dok
mnoštvo drugih zažališe za svoju otsutnost
radi mnogo posala oko trganja. Preko ve-
čere redale su se nazdravice, Svečar progo-
vori više puta lijepim i ganutljivim govo-

from, i istakne, da ga to slavlje zadužuje |

dosmrtno i da njegovo srce neće nikad za-
boraviti mili Mljet. Klicalo se je tekom ve-
čere svečaru, Prodanu, Liepopili-u i stranci
prava. Na predlog g. Ivana Matana Korač
skupilo se je 38 kruna za pravašku glazbu
»Gundulić«. U kasno doba noći dovrši ova

 

 

sjajna večera, na što svi gostovi dopratiše
svog svečara do stana, gdje je bio odsio,
da prenoći.

 

Srbijanske ,,dike“.

Umorstvo braće Novakovića. Kasacijono
sudište bavilo se ovih dana poznatim u-
morstvom braće Novakovića u beogradskoj
tamnici. Sud je ustanovio, da glavnu kri-
vnju nose bivši ministar Petrović i zapo-
vjednik oružništva Vukasović. Kasacijono je

"'sudište uputilo sudu prve molbe, neka tako-

gjer ispita, dokle seže krivnja policajnoga
prefekta. Nakon ove presude vrhovnoga su-
dišta doći će do velike parnice u Beogradu.

K aferi Nastić. »Mali Žurnal« potvrgjuje
vijest, da su se u kragujevačkom arsenalu
doista fabricirale bombe i da je kapetan
Nenadović onamo uveo Nastića. List zahti-
jeva, da se Nenadović akne iz vojske.

Srbija se osvećuje nad crnogorskim
gjacima. Svake godine dolazi mnogo gjaka
iz Crne Gore, da sluša nauke u Srbiji. Sva-
ke su godine biogragjani primili te gjake
velikim veseljem i bratskim susretanjem. O-
ve je godine došlo gjaka više no i jedne
druge godine. Ali, što se dogodi ? Najprije
ih podvrgoše strogim prijamni ispitima.
Pošto su gjaci položili gotovo svi ispite
dobrim uspjehom, izmisliše drugu kušnju :
Odvedoše ih profesori pred liječnike, da ih
pregledaju, da li su zdravi. I jaku i razvi-
jenu crnogorsku mladost pronagjoše liječni-
ci — bolesnom, te odrediše, da se ne pri-
me u školu. Neprijateljstvo pokvarene Sr-
bije prema Crnoj Gori osvećuje se dakle
na djeci — na gimnazijskim gjacima. Pa
da nije mizerija!

Tajni hodnik iz beogradskoga konaka.
Kad je g. 1903. umoren u Beogradu srpski
kralj Šaša sa suprugom, mnogo se je go-
vorilo o tajnom izlazu, koji ispod zemlje
vodi iz kraljevskog dvora. Kralj bi se bio
mogao tim hodnikom spasiti, da ga nije
dao nekoliko dana prije umorstva sazidati,
pošto se je bojao, da ne bi tim hodnikom
možda provalili urotnici. Tad se nije vjero-
valo toj pripovijetci. Ali danas se znade,
da je taj hodnik u istinu postojao. Radnici,
koji su zaposleni kod radnja za kanaliza-
ciju, naišli su na taj hodnik. Hodnik je 4
metra ispod-zemlje. Visok je 2 metra, aši-
rok jedan metar, Vijest o tajnom izlazu
brzo se je raširila Beogradom, te sć o njoj
mnogo raspravlja.

300. Pod ovim klasičnim naslovom do-
nosi biogradska »Pravda« slijedeću vijest:
»Ovoliki broj osugjenika pušten je prekju-
čer iz biogradskog kaznenog zavoda na
slobodu. Razlog za ovo puštanje navodi se
veliki priraštaj i prekoračeni kredit«. — Vr-
lo zgodno i interesantno! Isti list javlja da-
lje, da je 6480 »osugjenih, slobode lišenih
lica prošlo kroz apsane biogradske policije
od nove godine do danas«, t. j. do 27. au-
gusta (po starom kalendaru). — Strašne ci-
fre! Pa ko bi mogao zanijekati, da Srbija
ne -— napreduje!!

Njemačko barbarstvo.

Dne 14. tek. mj. obdržala se u Ptuju
skupština slovenske Družbe sv. Ćirila i Me-
toda. Tom su prilikom tamošnji Nijemci
iskazali svu svoju divlju ćud nad mirnim
našim narodom sakupljen oko jedne čisto
školske ustanove. Megju ranjenicima bio je
i zastupnik Ploj. Naravski, da su ti nemili
dogagjaji našli odziva u Ljubljani i ljub-
ljančani ustali su da nijemcima vrate šilo
za ognjilo, da sami ishode otšletu na pre-
trpljene uvrijede. | zbilja Ljubljana je po-
stala pozorištem ljute borbe na ulici.

Dne 18. t. mj. u večer obdržao se je pro-
svjetni sastanak, a iza njega vršila se ve-
lika demonstracija po gradu. Potukli se Ni-
jemci i Slovenci, nu prvi su odnijeli tanji dio.

Dne 19. i 20. t. mj. sukobi se ponoviše,
Nijemci kao podivljali, navališe na sloven-
ske dućane i kuće a Slovenci im vratiše
milo za drago. Dne 20. u večer patulja od
7 ljudi pod zapovjedništvom poručnika Ma-

er pucala je na narod, dva su Slovenca
ubijena a oko 10 ih ranjeno! 1 u Celju je
došlo do sukoba, tamošnji Nijemci navalili
su u »Narodni Dom«. Više ih je ranjeno.

Nadati se je, da se svi slavenski zastu-
pnici nagju na okupu te poduzimu sve mjere
da se ukroti divlju neman i Nijemcima po-
kaže, da slavenski narodi moraju biti ra-
vnopravni sa Nijemcima !

 

 

Domaće vijesti.

GQlacovi o podržavljenju za-
darske pollolje. »Hrvatska korespon-
dencija« donaša dopis iz Zadra: »Javljaju
nam iz Zadra, da su se tamošnji Talijani
prepali, da namjesništvo ne započne opet
nagovarati

ili pregovarati sa Hrvatima glede

 

God. IV.

podržavljenja zadarske policije. Dapače neki
tvrde, da je načelnik dr. Ziliotto, pod prije-
tnjom, da će se povesti akcija, da se pre-
dobije hrvatske zastupnike za vladinu ideju
o preuzeću zadarske policije pod svoju u-
pravu, izdao onaj proglas na gragjane, u
kojem ih pozivao, da budu mirni. Nego
dok se glede ove vijesti Vaš izvjestitelj nije
mogao uvjeriti o njezinoj istinitosti, stvar
stoji, da je prošle godine vlada bila pozva-
la neke Hrvate, te im predložila, da se po-
državi zadarsku policiju, u kojemu je slu-
čaju vlada preuzimala potpunu odgovornost
i pružala garancije, da se u Zadru ne će
proti Hrvatima više dogoditi niti najmanja
demostracija. Don Ivo Prodan, zastupnik,
premda se je njegov život nalazio u pogi-
belji, najodlučnije se izjavio proti toj vladi-
noj osnovi, isto su se izjavili i ostali zapi-
tani zastupnici, i danas se ovdje drži, da je
sa vladine strane hotimično, uz svu silesiju
žandara bilo kod zadnjih demonstracija u
Zadru zaivoreno jedno oko, upravo s toga
razloga, da se vladi ponovno pruži prilika
iznijeti pitanje podržavljenja zadarske poli-
cije pred narodne zastupnike.«

Veleizdajničke razglednice na
Rijeci izdane su prigodom Danteove pro-
slave, na kojima se pod grbom Italije na-
laze grbovi Istre, Dalmacije; Trsta, Tridenta
i Rijeke. Te su razglednice zaplijenjene po
nalogu drž. odvjetnika ma Rijeci dra. Sze-
kelya; zaplijenjene su, ali tekar iza kako
su se te razglednice dvije sedmice proda-
vale po Rijeci.

Na oprezi Primamo od c. k. kot.
Poglavarstva : Ministarstvo je unutrašnjih
posala doznalo, da se u oglasima mnogih
dnevnika hvali jedan od Dr. W. S. Rice u
Londonu izumljeni način liječenja trbušne
kile bez operacije, i da se osim toga šalju
poštom privatnim osobama tiskanice sa o-
brazcima, koje moraju popuniti bolesnici, i
u tima se preporučuje liječenje kile. Ovo
se tobožnje liječenje sastoji u uporabi jedne
pod imenom »Lymphol« naznačene masti i
u nošenju jednog podpasača za koje raza-
šiljačka tvrtka W. S. Rice u Londonu putem
poštarskog poduzeća utjerava 50 kruna. Iste

ziruć se na to što uporaba jednog pod-
pasača koji nije namješten od vještaka mo-
že u nekim okolnostima prouzrokovati po-
goršanje kile, pridružena mast sastav koje
nije priopćen ima se označiti kao tajni lijek
tako da je već s toga predaja iste u tuzem-
stvu nedopuštena. .Ova vrst liječenja nema
druge svrhe nego izrabljivanje pučanstva.

Broj izbornika veleporeznika
u Dalmaciji. U izbornom kotaru, što
ga sačinjavaju sudbeni kotari Zadar, Bio-
grad, Rab, Pag, Benkovac, Obrovac, Kista-
nje, Knin, Drniš, Šibenik, Tijesno i Skra-
din, upisano je sada 380 birača velepore-
znika, a god. 1901. bilo ih je upisano 337.

U imeniku velikih poreznika izbornog
kotara, što ga sačinjavaju sudbeni kotari
Spljet, Trogir, Omiš, Brač, Sinj, Vrlika, :I-
motski, Makarska, Metković, Vrgorac, Hvar,
Starigrad i Vis, upisano je 390 birača, a
godine 1901. bilo ih je 296.

U imeniku izbornog kotara, što ga sači-
njavaju sudbeni kotari Dubrovnik, Cavtat,
Ston, Korčula, Pelješac, upisano je 176 bi-
rača, a godine 1901. bilo ih je 162.

U imeniku izbornog kotara, što ga sači-
njavaju sudbeni kotari Kotor, Perast, Budva
i Hercegnovi, upisano je 210 birača, a go-
dine 1901. bilo ih je 189.

Paša na dalmatinsko-bosan-
sko-hercegovačkoj granici. Na
16. ov. mj. bila je u Beču konferencija, koja
se je bavila uregjenjem pitanja prava paše
dalmatinskih pograničara na bosansko-her-
cegovačkom zemljištu. Na toj konferenci
dalmatinsko namjesništvo bilo je zastupano
po savjetniku Golfu.

»Castelnuovo — Halbasien“.
Karl Kretschmer, k. u. k. Verpflegsofficial
u Hercegnovome, kad piše“ pisma svojim
znancima, kome li, ispisuje na obratnoj
strani kuverte svoje adresu, a pod njom
gornje riječi, dakle »Hercegnovi — Polu-
Azija«. — Savjetujemo ovog gospodina, da
se progje ćorava posla, da mu nebi ona
druga polovica Azije — Bože otkloni —
na nos iskočila. (»Boka«).

Oporuka dra. Stjepana pi. Mi-
letića. Kako javljaju, ostavio je blagop.
dr. Stjepan pi. Miletić u svojoj oporuci ove
zapise u javne svrhe: 1). Dosadašnja po-
kojnikova zaklada kod »Matice Hrvatske«
imade se najkasnije za dvije godine zao-
kružiti na svotu od 3000 K. Kamatima ove
svote imade se svake pete godine nagraditi
pisac najbolje izvorne knjige kazališne stru-
ke. 2). Po 50 K ostavlja družbi sv. »Ćirila
i M.toda« za Istru; Društvu hrv. književni-
ka u Zagrebu, Mirovinskom zavodu člano-
va hrv, zem. kazališta u Zagrebu, Hrvat-
skom Sokolskom Savezu, ubogima grada
Zagreba, grčkoistočnoj crkvi i župnoj crkvi
sv. Marka u Zagrebu, za čitanje zadušnica.