188. sti, bilo preko javne štampe, tako i grad ili narod s istijeh razloga protestuje demon- stracijom. Što su za jednoga stupci novina ili sudbena zgrada, to je za masu ulica. Pa dok opravdane demonstracije ostanu u gra- nicam čovječnosti — ako ne pristojnosti — dotle im se nema što prigovoriti. Samo što je tu frasu lakše napisati, nego je u djelo pretvoriti. | to je baš razlog, rašta smo uopće svakoj demonstraciji protivni. Ne nalazimo nikakove naslade zalaziti u potanja opisivanja onijeh, srećom sada mi- nulijeh, a — ufamo se — nikad više po- novljenijeh zgoda; ali držimo, da ne smje- mo preko toga preći, a da ne zavežemo dva-tri iskrena, nepristrana slova. I odma ćemo da upravimo na čitaoca je- dno pitanje: »Cijenite li, da bi se u Du- brovniku, prošle nedjelje, bilo dogodilo ono što se dogodilo, da se u Zadru, dvaestak dana prije, nije dogodilo ono što se dogo- dilo ?« Ne, po gotovo. Svaka akcija nije napokon no reakcija. Dubrovačke demon- stracije nijesu no protest na zadarske de- monstracije; protest u mnogo blažoj i sva- kako manje opasnoj formi. Žalimo protest radi osoba, i ako ne radi načela. Dubrova- čke autonomaše ne istovjetujemo sa zadar- skijem. Poznamo ih većinom kao mirnu i skladnu čeljad, pristojnu u političkom kao god u privatnom životu, čeljad koja «hrvat- ski zbori kao god što i mi talijanski i koja su daleko od onoga fanatizma, što neke duhove zapaja slijepom mržnjom na hrvat- sko ime. Napadaj na takovu čeljad, čija se politička djelatnost kod nas skoro i ne o- sjeća, ne može nas obeseliti. Ali s druge strane shvatamo, da plamena srca, puna žara i naglosti, ne mogu a da ne daju o- duška gnjevu s potlačenijeh čustava i s u- vrijegjenog narodnosnog ponosa, pa da se to odvali kroz dušnik javne demonstracije. Što su pri tome propatila čeljad, koja dru- go kriva nijesu, već što se zovu autono- maši, tome nije Dubrovnik kriv, već Zadar. Zadar, koji u svojoj mržnji diže na Hrvate političke »pogrome« i koji takijem postu- panjem stavlja u opasnost mir i poredak cijele pokrajine. Na jekove mora da odgo- vori odjek, a bilo bi čudno zahtijevati od dalmatinskijeh Hrvata, da na prizor izviž- dane i izlupane braće u glavnome gradu zemlje oni ostanu hladni i ne prozbore ni crne ni bijele. Da razuzdana politika zadarskoga puka prama Hrvatima ne susreta povlagjivanje trezmenijeh glava u istoj autonomaškoj stran- ci, tome imamo bjelodanu potvrdu u po- sljednjem proglasu zadarskoga načelnika dra. Ziliotto. Takva politika sliči doista no- žu su dvije oštrice: ranjiva u isto doba na- padnutog i napadača. Zadarska pijaca na- ravski ne promišlja na poslje'ice. Jer kao god što je Hrvat u Zadru predan njoj na milost i nemilost, tako su i autonomaši u ostaloj pokrajini predani na milost i nemi- lost Hrvata. Cijenimo da nas svak razumije i to je opet drugi razlog, zašto smo poža- lili demonstracije od prošle nedjelje. Žalimo ih takogjer i s toga, što taki po- javi otešćuju onu snijevanu entente cordiale megju sinovima iste matere zemlje i odmi- ču dan sporazumljenja. A da je to na štetu naše otadžbine, ima li ko da o tome dvo- umi? Ni domaći uzgoj ni pitomost ni pro- svjeta takijem se djelima ne šire, već opa- daju. Pojavi dakle, kao oni o kojijem je riječ, ne mogu na ino a da nas ne zabri- nu, jer im nijesmo u Dubrovniku vični. Pa ako pitamo, da se u našoj vlastitoj kući i nas i Srbe i Autonomaše pusti u miru, ci- jenimo da ne pitamo već stvar razložitu i pravednu. To pitanje ne upravljamo Vladi, već stavnijem i svijesnijem poglavicama za- darskijeh autonomaša, kao jedinoj kompe- tentnoj instanciji. Iseljivanje u Chile. Ministarstvo unutarnjih posala izdalo je ovu obavijest: Oskudica radnih sila, koja se je bila osjetila u Chile iza potresa, pre- stala je malo zatim usljed jačijega doselji- vanja. Osim toga gospodarstvena kriza, koja je bila nastala u drugom polugodištu god. 1907, bila je uzrokom, da se ne samo nije više tražilo radnika, nego da ih se je da- pače na stotine otpuštalo. Usljed toga i plate, koje su iza potresa bile prilično po- skočile, biše opet znatno snižene, dočim skupoća hrane postade sve to veća, a cije- ne živeža postigle su visine kakve do sada još nikada nije bilo, Pri takovim okolnosti- ma može se lako razumjeti, da su naselje- nici, koji su u Chile stigli tekom god. 1907. većim dijelom tu zemlju iza kratkog borav- ka opet ostavili, Naseljivanje je maldane isključivo u rukama koncesijonar4, od kojih pak mnogi nijesu ni vršili svoju dužnost, tako da je kilenska vlast bila prisiljena da ukine ugovore koje je bila s njima sklopila, te da im digne dozvole i zemljišta. Ugovor što je bila kilenska vlast sklopila s jednim talijanskim agentem za iseljivanje, po koje- \ mu se je isti obavezao, da će 30.000 nase- ljenika dovesti u Chile, još je u kreposti, te rek bi, da će do malo već prvi dio tih naseljenika u Chile stići. Pri takovim okolnostima treba za sada odlučno odvraćati narod od seljenja u Chi- le, i to bez razlike, da li se radi o radni- cima ili o kolonistima. Vijesti iz naroda. Iz Blata na Korčuli. (Velika svečanost u mjestu). Dan 8. Sep- tembra ov. g. će ostati Blaćanima uvijek usagjen u srcu. Taj dan bijaše prenos kipa Lurdske Gospe iz glavne crkve, gdje je bila izložena neko vrijeme u spilu, umjetno sa- gragjena povrh puta, koji vodi iz Blata u Prigradicu, luku Blatsku, uz glavicu »Tiši Humac«. Čuditi se je neuku zidaru Marku Milat-Šavlija, na tako lijepo izragjenoj spili. Bilo je pak veliko mnoštvo naroda, koji je pratio kip Neoskvrljene Djeve, u općem vjerskom oduševljenju, što nas osobito ve- seli, jer je zadnjih godina bila zavladala ko neka pogubna pokvarenost megju mladim naraštajem. Na kipu imademo najvećma za- hvaliti vel. ocu Dvorniku D. J.; jer je on tu misao polakao, kad je prošle korizme propovijedao u mjesnoj crkvi. Kad jutrom 8. ov. mj. zaslave zvona, pobožni puk na- vrvi u crkvu, da se pokloni i pomoli Do- broj Majci, i da je otprati do pripravljene spile, a kad je puk bio sakupljen u crkvi, uputi se procesija moleći sv. Ružarij. Kip Lurdske Djevice nosio je poseban od- bor od 12 djevojčica, i to onaj, koji je za |\kip Gospe Lurdske kupio novce, hodeći po mjestu od kuće do kuće. Kad procesija do- gje do spile, iskićene zastavama, postave kip u spilu, a tad naš zaslužni župnik mp. Don Ivan Šeman, počne u spili s osobitom dozvolom čitati sv. Misu. Čim sveta Misa počme, odbor djevojčica s dva klerika po- čme pjevati pjesme na čast Majke Božje Lurdske, naročito za to naučene, i to tako krasno i umiljato, da je svak bio zanesen. Preko sv. Mise naš dični starina, mp. Dum I. Šeman držao je krasnu propovijed. Iza propovijedi nastavi sv. Misu, a kad dogje vrijeme pričesti, mp. Dum Petar Franulović pričesti mnogo naroda. Poslije sv. Mise bila je priregjena svečana procesija. — Učesnik ae Iz Janjine. (Svečanost posvete barjaka društva » Zvo- nimir«). Malo je momenata u životu, koji će dublji utisak ostaviti u duši janjinskog sina, nego li 13. Rujna, kada vidi trium- firati ideju, za koju se je toliko borio, i- deju kulture i napretka, a utjelovljenu u barjaku. Osvanuo krasan dan. Već se iz ju- tra opazilo na svačijem licu i kretu, da će taj. dan biti nešto veličanstvena; pak onaj duševni uzbud pri sakupljanju u 9 sati u društvene prostorije, da tu okite koli čla- novi toli krasni janjinski spol svoje grudi milom trobojom, to je sve odavalo veću za- mašitost ove proslave. Preda barjak uz kra- sne riječi presjednik društva. Iz prostorija krene povorka, na čelu joj barjaktar g. Vi- cko Barović, pa kum g. Mato Z. Mratović i kuma g.gjica Ane M. Marinović, sokolaši i mlade janjinke u bijelu, a za njima čla- novi. U krasnom redu pogju u crkvu, gdje mlado crkveno-pjevačko mjesno društvo pre- cizno opjeva sv. Misu od A. Dierixa. Iza mise slijedio je blagoslov barjaka, pri čemu župnik vel. Dum Ivo Kinkela prozbori ne- koliko krasnih riječi, aktuelnog značaja, te možemo sintezirati u rečenici: Sve za vjeru i dom! Preda barjak kumu, koji zanosnim tonom progovori: kako je došlo do društva (jer ga on utemeljio); kako su nam naši stari ostavili barjak neokaljan, a tako mo- ramo i mi raditi. Preda ga barjaktaru uz nekoliko riječi i upute se do društvenih pro- storija, gdje je držao govo: g. Mato Ivano- vić, razvijajuć glavnu ideju, harakterističnu notu cijele proslave, a to je i ideja civili- zacije, kulture; ideja jedinstva i ideja rada, pa pozva pjevačko društvo, da zapjeva »Li- jepa naša«. Po tome se povorka razigje. Na 3 bi blagoslov u crkvi, gdje mlado društvo ispjeva »Letanije XY.« preko oče- kivanja, a »Svet« od Doschermeier-a. Samo bih rada, da to društvo, koje je zapanjilo svih svojom izvedbom, sve to bolje bude napredovalo, Na 4 sata bude komers u kući braće Jasprica-Popo, gdje osim članova i janjinske mladosti bijahu i izletnici s Trpnja, koje pozdravi g. Mato Ivanović, ističuć ideju zajedničkog rada. Odgovori mu izletnik g. Miće Belin, naglasujuć važnost proslave. Po tom oslovi g. Mato Ivanović »Sokolaše«, na čije je riječi reflektirao g. I. F. Lupis že- leći da se ustanovi »Sokol«, koju ideju goje mladi janjinski duhovi, Gosp. Dr. Luka Dražić govoraše kao dubrovački sokolaš na- glasujuć, kako su Dubrovčani i Pelješčani jednom zajedno radili, što želi da bude i sada. Potvrdi ideju o osnutku »Sokola« u Janjini. Gosp. 1. Čučuković zanosno oslovi PRAVA CRVENA HRVATSKA kuma i kumu navagjajuć njihove dužnosti, a g. Kalafatović-Milić pozdravi mjesnog žu- pnika ističuć dobra učinjena Janjini, na što Dum Ivo odgovori, da mu je to dužnost i da će uvijek tako raditi. Gosp. I. F. Lupis progovori nekoliko riječi krasnom spolu i kumi, a g.gjica Ane M. Marinović odvrati. Na predlog g. Noe Maričića sakupi se za sv. Ćirila i Metoda 43 Kr. 40 para. Presje- dnik čitaonice »Zvonimira« F. M. Glavović pročita prispjele brzojave janjinskih udalje- nih sinova. Napokon g. Dežulović krasno oslovi presjednika, koji odvrati i tom pri- godom spomene imena, koji su doprinijeli mnogo, da se nabavi zastava, a to su po- kojni Stijepo Kunić (Slava mu!) i Anto I. Antičević (Živio !) i dovrši komers. Na 7 sati bude krasna i čarobna rasvjeta i paljenje vatrometa, a na 9 sati prestava, koja je kra- sno ispala, a bilo je više komada. Mlade janjinke, koje su igrale koju ulogu, zbilja su uložile sve sile, da što bolje odgovore svojoj zadaći. Krasna uprava, istaknuće svoje nježnosti ili oštrine kako je situacija za- htjevala, pak shvaćanja svojih uloga, to su glavne note, koje su se opažale kod sva- kog njihovog kreta. | muški spol dobro je | glumio, a osobito njeki koji kao da su pravi | glumci a ne diletanti. Samo ću spomenuti časna imena tog diletantskog društva: g.gjice Marica I. Dežulović; Marica Z. Dežulović; Katica i Anka Jasprica Matova; — gospoda: Mato Z. Mratović; Frano i Ivo Glavović M; Anto I. Šatara; Anto Dežulović; Niko J. Vu- jinac i Anto 1. Dežulović. Na čast im! Ži- vjeli! Iza toga slijedio je vrlo živahan i a- nimirani ples do 2 sata po ponoći. Ovo tek u najkrupnijim crtama ocrtah ovaj sjajni do- gogjaj za varoš Janjinu, gdje su duhovi bili spremni na svaku požrtovnost samo da sve- čanost što veličanstvenija ispadne. | zbilja ovakove će se proslave i svečanosti malo kada doživjeti. — /stina. Iz Veleluke. (Na odgovor). | ako sam bio osvjedočen o demokratskoj neiskrenosti, ipak me je iz- nenadio dopis u »Slobodi« o bivšem vje- roučitelju, velezaslužnom, nigda zaboravnom, dobrom i plemenitom Mn. P. Da. Jozu Pro- danu, koji, da »znade sebi pisati hvalospje- ve, kao onaj o njegovu odlasku ....« Da ponovno iznašam njegove nezaboravne za- sluge za ovo mjesto, nije potreba, jer nje- ga djela hvale, kao što će i unaprijed, a niti je znao, niti: još danas znade za dopi- snika. — Pobijati nadri laž da »niti je bi- lo koga na polasku, niti se je uopće ko sjetio da ga je nestalo« (iz tvojih očiju! —), bilo bi ispod dostojanstva svakoga pošte- noga čovjeka. — Ako mu je u načelu, kao čelik rodoljubu, prezirati izdajice domovine, to nek te zlobniče ne peče! — Velolučani. Iz Donjeg Pijavičina. (Demonstracija smodlakovaca u mjesnoj crkvi). Preko službe Božje — koju je ot- pjevao mp. O. Paulin, franjevac — sakupi se nekoliko nevoljnih smodlakovaca, te se popeše i zauzeše mjesta pjevača, i stanu se derati svaki za se, a najviše su se istaknuli B. C. i S. G., uznemirujući bogoljubni na- rod, koji je radi toga većim dijelom morao izaći vanka. Zebnja nas obuhvaća na samu pomisao o takovom škandaloznom i neču- venom djelu podlih smodlakovaca, tih pro- palica u svakom smislu, s toga o tom bo- gumrskom djelu nećemo dalje slijediti niti potanko opišivati. Ljudi se po djelu sude, pa tako i smodlakovci, pak eto djelima do- kazaše što su i ko su i za čim teže, a to će puku i još bolje oči otvoriti. Nećemo kazati: sram ih bilo, jer su oni ljudski sram i obraz davno pod noge bacili. Nadamo se pak da će crkovna vlast doskočiti, te ih prijaviti vlasti da za svoje djelo odgovara- ju. A »Crvena Hrv.« je bila još kazala, da smodlakovci iliti »naprednjaci« »nijesu du- šmani« crkve i mile nam Vjere! Jesu i te kakovi ljuti dušmani svega što nam je mi- lo i sveto, a »Crv. Hrv.« ne možemo nego sažaljevati, uz poklik: kao smodlakovcima tako i njoj daleko od nas kuća! — Pučani. Iz Babinapolja. (Oprosna večera mp. g. Lisičaru). Amo- šnji pravaši netom dočuše za premještenje kapelana Maranovića svog vrlog i ljublje- nog sumišljenika mp. don Vicka Lisičara, odrede, da mu priprave oprosnu večeru, da mu tako prije njegova odlaska još jednom javno iskažu svoju ljubav i štovanje. | doi- sta, to je bilo na 21 o. mj. Ma i ako ra- botni dan skupi se preko 40 gostova, dok mnoštvo drugih zažališe za svoju otsutnost radi mnogo posala oko trganja. Preko ve- čere redale su se nazdravice, Svečar progo- vori više puta lijepim i ganutljivim govo- from, i istakne, da ga to slavlje zadužuje | dosmrtno i da njegovo srce neće nikad za- boraviti mili Mljet. Klicalo se je tekom ve- čere svečaru, Prodanu, Liepopili-u i stranci prava. Na predlog g. Ivana Matana Korač skupilo se je 38 kruna za pravašku glazbu »Gundulić«. U kasno doba noći dovrši ova sjajna večera, na što svi gostovi dopratiše svog svečara do stana, gdje je bio odsio, da prenoći. Srbijanske ,,dike“. Umorstvo braće Novakovića. Kasacijono sudište bavilo se ovih dana poznatim u- morstvom braće Novakovića u beogradskoj tamnici. Sud je ustanovio, da glavnu kri- vnju nose bivši ministar Petrović i zapo- vjednik oružništva Vukasović. Kasacijono je "'sudište uputilo sudu prve molbe, neka tako- gjer ispita, dokle seže krivnja policajnoga prefekta. Nakon ove presude vrhovnoga su- dišta doći će do velike parnice u Beogradu. K aferi Nastić. »Mali Žurnal« potvrgjuje vijest, da su se u kragujevačkom arsenalu doista fabricirale bombe i da je kapetan Nenadović onamo uveo Nastića. List zahti- jeva, da se Nenadović akne iz vojske. Srbija se osvećuje nad crnogorskim gjacima. Svake godine dolazi mnogo gjaka iz Crne Gore, da sluša nauke u Srbiji. Sva- ke su godine biogragjani primili te gjake velikim veseljem i bratskim susretanjem. O- ve je godine došlo gjaka više no i jedne druge godine. Ali, što se dogodi ? Najprije ih podvrgoše strogim prijamni ispitima. Pošto su gjaci položili gotovo svi ispite dobrim uspjehom, izmisliše drugu kušnju : Odvedoše ih profesori pred liječnike, da ih pregledaju, da li su zdravi. I jaku i razvi- jenu crnogorsku mladost pronagjoše liječni- ci — bolesnom, te odrediše, da se ne pri- me u školu. Neprijateljstvo pokvarene Sr- bije prema Crnoj Gori osvećuje se dakle na djeci — na gimnazijskim gjacima. Pa da nije mizerija! Tajni hodnik iz beogradskoga konaka. Kad je g. 1903. umoren u Beogradu srpski kralj Šaša sa suprugom, mnogo se je go- vorilo o tajnom izlazu, koji ispod zemlje vodi iz kraljevskog dvora. Kralj bi se bio mogao tim hodnikom spasiti, da ga nije dao nekoliko dana prije umorstva sazidati, pošto se je bojao, da ne bi tim hodnikom možda provalili urotnici. Tad se nije vjero- valo toj pripovijetci. Ali danas se znade, da je taj hodnik u istinu postojao. Radnici, koji su zaposleni kod radnja za kanaliza- ciju, naišli su na taj hodnik. Hodnik je 4 metra ispod-zemlje. Visok je 2 metra, aši- rok jedan metar, Vijest o tajnom izlazu brzo se je raširila Beogradom, te sć o njoj mnogo raspravlja. 300. Pod ovim klasičnim naslovom do- nosi biogradska »Pravda« slijedeću vijest: »Ovoliki broj osugjenika pušten je prekju- čer iz biogradskog kaznenog zavoda na slobodu. Razlog za ovo puštanje navodi se veliki priraštaj i prekoračeni kredit«. — Vr- lo zgodno i interesantno! Isti list javlja da- lje, da je 6480 »osugjenih, slobode lišenih lica prošlo kroz apsane biogradske policije od nove godine do danas«, t. j. do 27. au- gusta (po starom kalendaru). — Strašne ci- fre! Pa ko bi mogao zanijekati, da Srbija ne -— napreduje!! Njemačko barbarstvo. Dne 14. tek. mj. obdržala se u Ptuju skupština slovenske Družbe sv. Ćirila i Me- toda. Tom su prilikom tamošnji Nijemci iskazali svu svoju divlju ćud nad mirnim našim narodom sakupljen oko jedne čisto školske ustanove. Megju ranjenicima bio je i zastupnik Ploj. Naravski, da su ti nemili dogagjaji našli odziva u Ljubljani i ljub- ljančani ustali su da nijemcima vrate šilo za ognjilo, da sami ishode otšletu na pre- trpljene uvrijede. | zbilja Ljubljana je po- stala pozorištem ljute borbe na ulici. Dne 18. t. mj. u večer obdržao se je pro- svjetni sastanak, a iza njega vršila se ve- lika demonstracija po gradu. Potukli se Ni- jemci i Slovenci, nu prvi su odnijeli tanji dio. Dne 19. i 20. t. mj. sukobi se ponoviše, Nijemci kao podivljali, navališe na sloven- ske dućane i kuće a Slovenci im vratiše milo za drago. Dne 20. u večer patulja od 7 ljudi pod zapovjedništvom poručnika Ma- er pucala je na narod, dva su Slovenca ubijena a oko 10 ih ranjeno! 1 u Celju je došlo do sukoba, tamošnji Nijemci navalili su u »Narodni Dom«. Više ih je ranjeno. Nadati se je, da se svi slavenski zastu- pnici nagju na okupu te poduzimu sve mjere da se ukroti divlju neman i Nijemcima po- kaže, da slavenski narodi moraju biti ra- vnopravni sa Nijemcima ! Domaće vijesti. GQlacovi o podržavljenju za- darske pollolje. »Hrvatska korespon- dencija« donaša dopis iz Zadra: »Javljaju nam iz Zadra, da su se tamošnji Talijani prepali, da namjesništvo ne započne opet nagovarati ili pregovarati sa Hrvatima glede God. IV. podržavljenja zadarske policije. Dapače neki tvrde, da je načelnik dr. Ziliotto, pod prije- tnjom, da će se povesti akcija, da se pre- dobije hrvatske zastupnike za vladinu ideju o preuzeću zadarske policije pod svoju u- pravu, izdao onaj proglas na gragjane, u kojem ih pozivao, da budu mirni. Nego dok se glede ove vijesti Vaš izvjestitelj nije mogao uvjeriti o njezinoj istinitosti, stvar stoji, da je prošle godine vlada bila pozva- la neke Hrvate, te im predložila, da se po- državi zadarsku policiju, u kojemu je slu- čaju vlada preuzimala potpunu odgovornost i pružala garancije, da se u Zadru ne će proti Hrvatima više dogoditi niti najmanja demostracija. Don Ivo Prodan, zastupnik, premda se je njegov život nalazio u pogi- belji, najodlučnije se izjavio proti toj vladi- noj osnovi, isto su se izjavili i ostali zapi- tani zastupnici, i danas se ovdje drži, da je sa vladine strane hotimično, uz svu silesiju žandara bilo kod zadnjih demonstracija u Zadru zaivoreno jedno oko, upravo s toga razloga, da se vladi ponovno pruži prilika iznijeti pitanje podržavljenja zadarske poli- cije pred narodne zastupnike.« Veleizdajničke razglednice na Rijeci izdane su prigodom Danteove pro- slave, na kojima se pod grbom Italije na- laze grbovi Istre, Dalmacije; Trsta, Tridenta i Rijeke. Te su razglednice zaplijenjene po nalogu drž. odvjetnika ma Rijeci dra. Sze- kelya; zaplijenjene su, ali tekar iza kako su se te razglednice dvije sedmice proda- vale po Rijeci. Na oprezi Primamo od c. k. kot. Poglavarstva : Ministarstvo je unutrašnjih posala doznalo, da se u oglasima mnogih dnevnika hvali jedan od Dr. W. S. Rice u Londonu izumljeni način liječenja trbušne kile bez operacije, i da se osim toga šalju poštom privatnim osobama tiskanice sa o- brazcima, koje moraju popuniti bolesnici, i u tima se preporučuje liječenje kile. Ovo se tobožnje liječenje sastoji u uporabi jedne pod imenom »Lymphol« naznačene masti i u nošenju jednog podpasača za koje raza- šiljačka tvrtka W. S. Rice u Londonu putem poštarskog poduzeća utjerava 50 kruna. Iste ziruć se na to što uporaba jednog pod- pasača koji nije namješten od vještaka mo- že u nekim okolnostima prouzrokovati po- goršanje kile, pridružena mast sastav koje nije priopćen ima se označiti kao tajni lijek tako da je već s toga predaja iste u tuzem- stvu nedopuštena. .Ova vrst liječenja nema druge svrhe nego izrabljivanje pučanstva. Broj izbornika veleporeznika u Dalmaciji. U izbornom kotaru, što ga sačinjavaju sudbeni kotari Zadar, Bio- grad, Rab, Pag, Benkovac, Obrovac, Kista- nje, Knin, Drniš, Šibenik, Tijesno i Skra- din, upisano je sada 380 birača velepore- znika, a god. 1901. bilo ih je upisano 337. U imeniku velikih poreznika izbornog kotara, što ga sačinjavaju sudbeni kotari Spljet, Trogir, Omiš, Brač, Sinj, Vrlika, :I- motski, Makarska, Metković, Vrgorac, Hvar, Starigrad i Vis, upisano je 390 birača, a godine 1901. bilo ih je 296. U imeniku izbornog kotara, što ga sači- njavaju sudbeni kotari Dubrovnik, Cavtat, Ston, Korčula, Pelješac, upisano je 176 bi- rača, a godine 1901. bilo ih je 162. U imeniku izbornog kotara, što ga sači- njavaju sudbeni kotari Kotor, Perast, Budva i Hercegnovi, upisano je 210 birača, a go- dine 1901. bilo ih je 189. Paša na dalmatinsko-bosan- sko-hercegovačkoj granici. Na 16. ov. mj. bila je u Beču konferencija, koja se je bavila uregjenjem pitanja prava paše dalmatinskih pograničara na bosansko-her- cegovačkom zemljištu. Na toj konferenci dalmatinsko namjesništvo bilo je zastupano po savjetniku Golfu. »Castelnuovo — Halbasien“. Karl Kretschmer, k. u. k. Verpflegsofficial u Hercegnovome, kad piše“ pisma svojim znancima, kome li, ispisuje na obratnoj strani kuverte svoje adresu, a pod njom gornje riječi, dakle »Hercegnovi — Polu- Azija«. — Savjetujemo ovog gospodina, da se progje ćorava posla, da mu nebi ona druga polovica Azije — Bože otkloni — na nos iskočila. (»Boka«). Oporuka dra. Stjepana pi. Mi- letića. Kako javljaju, ostavio je blagop. dr. Stjepan pi. Miletić u svojoj oporuci ove zapise u javne svrhe: 1). Dosadašnja po- kojnikova zaklada kod »Matice Hrvatske« imade se najkasnije za dvije godine zao- kružiti na svotu od 3000 K. Kamatima ove svote imade se svake pete godine nagraditi pisac najbolje izvorne knjige kazališne stru- ke. 2). Po 50 K ostavlja družbi sv. »Ćirila i M.toda« za Istru; Društvu hrv. književni- ka u Zagrebu, Mirovinskom zavodu člano- va hrv, zem. kazališta u Zagrebu, Hrvat- skom Sokolskom Savezu, ubogima grada Zagreba, grčkoistočnoj crkvi i župnoj crkvi sv. Marka u Zagrebu, za čitanje zadušnica.