Br. 189. poma PRAVA GRVEM U DUBROVNIKU 3. Oktobra 1908 Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po | četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo godišnje K. 9 — Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. . GLASNIK STRANKE PRAVA u DALMACIJI. === IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ SIOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. God. IV. IM zahvale i priopćena plaća se Pretplata i oglasi šalju se Ađministraciji. Pisma i dopisi Uredniš'vu. — Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku e e UI Likvidiran! Likvidiran! Ko? Od koga? Glavom Dn. Jure Biankini od vlastitih svojih prijatelja, od svojih pristaša, od svojih istomišljenika bio je likvidiran na 28. pr. mj. prigodom nekakove skupštine, koju sazvaše u Dubrovniku disidenti bivše »hrvatske stranke«. Dn. Frane Ivanišević upravlja na skupštinu pismo, moli i zaklinje da se ne izigra starog »parlamentarca« Dn. Juru, da se zau- zmu za njegovu kandidaturu, jer Dn. Jure da je »potrebit« Dalmaciji, Zadru, Beču — ali skupština preko Dn. Fra- nina pisma prelazi na dnevni red. O- krutne li sudbine! U onoj istoj dvo- rani, gdje su se otrag godinu dana o- rili poklici Čingrija, Medinija, Arnerija, Kunjašića: »Živio Dn. Jure Bian- kini«; u onoj istoj dvorani na 28. pr. mj. izrekla se osuda, smrtna politička osuda nad glavom Dn. Jure Bianki- nija. | onaj isti simpatični, stari gospar Pero, koji je lani ispod ruke Bianki- nija po dubrovačkoj okolici izveo — onaj isti gospar Pero danas se odriče svoga Dn. Jure... onoga Dn. Jure, koji je lani dobro došao da spasi po- litičku situaciju dubrovačkih gazda. | onaj isti novinar Dr. Medini, koji je u stupcima »Crvene Hrvatske« hvalo- spjeve Dn. Juri pjevao, onaj isti Me- dini danas sarkastično prelazi preko pi- sma Dn. Frane Ivaniševića! | ona ista publika — popolo bue — koja je lani dvoranu hrvatske dubrovačke či- taonice ispunjala i na mig gospara Pe- ra burnim aplauzom pozdravila kandi- daturu Dn. Jure Biankinia, ta ista pu- blika danas njegovu kandidaturu igno- rira, preko nje prelazi na dnevni red. Okrutne li sudbine! — uskliknuti će Dn, Jure čitajući ove retke. Dn. Jure je likvidiran, to je činjenica koja treba da mnoge osvijesti, koji su se navikli igrati sa ponosom i interesom naro- dnim. Mi ne ćemo Dn. Juri zanijekati lijepih parlamentarnih sposobnosti, mi mu nećemo kazati da nije a ma baš PODLISTAK. IZLET NA ,VIPERU“, (Putopisna crtica. Piše V. D.) Zaneseni divnim prizorima, koje nam pri- roda u samom našem mjestu Lumbardi pru- ža, nije nam ih se srce nikada moglo do- sta nasititi niti oko nagledati, te kao obično ugjemo nas nekoliko kolega u lagju i je- dne večeri, pri svrsi Kolovoza, da ih uz tihi i blagi morski lahorić pod vedrim i otvo- renim nebom, svom dušom i srcem uživamo. Sunce je tek tada bilo zašlo za brdo a mrak se je polako kao na krilima spuštao po divnoj, zelenoj i ubavoj okolici. More je stajalo mirno i glatko poput pločnika, a po njemu se amo tamo, kao labudovi bijelile lake lagje, sa kojih se je svaki čas po mor- skoj površini rasprostirao koji nježni glasić u pratnji kakvog milozvučnog glazbila. Zavezosmo od obale malo na otvorenije pak spustivši vesla i okrenuvši se prema selu, gledali smo svuda po obali a srcem se punim a veselili i uživali, dok nas je slatki lahorić ugodno hladio i po licu nam se glatko sklizao, kao da nas rukom miluje. Nijesmo u početku megju sobom ni ri- ječi progovorili, već svaki i ne mareći da ima kod sebe drugova, upiljio pogled ona- mo negdje, gdje mu se je činilo najljepše, te vedrim i veselim licem još zanosnije pri- hvatio pjevati milu nam »Hrvatsku Himnu«, | ništa Dalmaciji koristio; ali sve te li- jepe vrline on je okaljao sa svojim po- litičkim radom zadnjih ovih godina; na žalost, u zadnje doba on je svoj pro- fit istovjetovao sa profitom naroda — i dok je on kupovao po Zadru zemlji- šte, palaču gradio, narod je ostao gla- dan i gladan. I danas taj isti narod osvećuje se Dn. Juri Biankiniju. Nje- govo ime postalo je odijozno i on tre- ba da se obraća svome vijernome pri- jatelju Da. Frani Ivaniševiću, e da bi ovaj kod naroda poradio da se spasi njegov ugled. Mi razumijemo da je ovo teška pilola za našega Dn. Juru, ali ju je Dn. Jure zaslužio. Što preo- staje u ovome momentu Biankini-u? Ništa drugo, već da povuče konse- borno mezevo. Ne predvodi ih jedno načelo, već samo ambicija i prkos da bi sačuvali svoje unosne pozicije. »Srp- skoj stranci«, u kojoj takogjer vlada pravi kaos, ne treba se boriti za man- date; ta pojedine hrvatske koterije osjegurale su srpskoj stranci veći broj mandata nego li je do danas imala. A to je donekle i pravo, jer bez po- moći srpske stranke nekim politič- kim hrvatskim skupinama bilo bi već odzvonilo u našem javnom političkom životu. Po svoj prilici srpska stranka u novome saboru brojiti će od 8 do | 10 svojih zastupnika. Iza pravaške stran- \ke, ona će biti najbrojnije zastupana \u saboru. Demokratska stranka uz svu \svoju nedoličnu demagogiju teško da politika, koja se ne temelji na prava- škoj misli, ne samo da je bezuspješna već i štetna za naš narod i za naro- dnu stvar. Iskustvo nas je u tome naj bolje poučilo. Ko je Hrvat mora u pravaški logor; ko se bori proti pra- vaštvu, taj se bori proti interesima hr- vatskog naroda i proti hrvatskoj misli. Našem narodu u pokrajini prigodom ovih izbora stavljamo na srce, a mi \se nadamo da će se naš narod revno odazvati svojoj dužnosti i dati svoj glas \samo onim ljudima, koji su prepravni \vojevati na pravaškom programu. Naš \narod treba da iskaže povjerenje samo \onim ljudima koji se neće ravnati ni po zadarskom ni po bečkom barome- tru — ali ni po onom svoga tobolca, kvencije i da se otstrani sa po- dobije i jedan mandat. Narod nije ta- svoga profita. Bude li se naš narod litičkog života. Hoće li to Dn. Jure uraditi? Sumnjamo. Ipak bi to bilo ko- risno i za narod i za njega. Za narod: jer bi u našem javnom životu bio je- dan politički smutljivac manje; za nje- ga: jer bi izbjegao na vrijeme još mno- gim poniženjima, koja ga bez sumnje čekaju ostane li i dalje na političkom polju. Da, imao je Dn. Jure Biankini i svoje zlatno doba, a to je bilo on- da dok se je on borio u redovima stranke prava; ali zbog profita on se je iznevjerio pravaškoj misli, on je po- gazio svoje političko mišljenje — a nje- ga je danas pogazio narod. Dn. Jure Biankini je likvidi- ran! IZBORI. Eto do koji dan naš narod u po- krajini biti će pozvat da bira svoje za- stupstvo za sabor. Kako smo već je- dnom prigodom istakli, u ovim izbo- rima treba da se ogleda pravaška stran- ka sa pojedinim skupinama, koje, na žalost, gospodare još našim javnim ži- votom. »Hrvatska stranka« kao tako- va raspala se, ali ipak njezini nekada- šnji pristaše ne miruju, oni pod fir- mom raznih koterija stupaju na iz- koju je A. valjda u velikom entuzijazmu iznenada započeo. Iza toga izmijenismo sa g. V., slikarom iz Hrvatske, nekoliko riječi, kad nas on isti upozori, kako bi bilo divno vigjeti Lumbardu i okolicu sa vrha Vipere, te predloži da se i mi skupa snjime tamo popnemo. Na ovo se svi okreneino prama visokoj Viperi, pak rado prihvatismo tu lijepu ideju. Na poteškoće nijesmo toga časa ni promi- šljali, jer je čovjek u čarnom krilu majke prirode, koja svakoga dragovoljno u svoj slatki zagrljaj prima, samo ako ju znade uživati, kadar u velikom zanosu i želji, da je u još veličanstvenijoj i divnijoj slici pro- matra, podvrći se svakoj pak i najtežoj te- goti puta te svladati i majveće poteškoće, samo da zasiti svoju želju. Uglavismo se dakle uputiti iz Lumbarde još iste noći s lagjom do Orebića, pak uz- brdo tražiti put do vrha. Svaki pak nek do- nese za sebe jela i pića koliko više može i nek se oboruža dobrom batinom i obu- ćom. Jedan će donijeti dalekozor pak ćemo tako, svim potrebama snabdjeveni, bez muke uzići na brdo gotovo 1000 m. visoko. Dvanaesta zvoni a mi po dogovoru, već svi na nogama. Uzeli sve što smo sinoć spravili, pak se uputili k obali do lagje. Bilo nas je nešto neobično vigjeti. Svaki sa staklenkama i hranom u ruci a povrh toga sa debelim batinama, veselo jezdi dok mu na licu trepti sad grohotni sad blagi Pa a koji nigda e. prestaje pod dojmom ko glup, a da bi se dao zavarati so- \cijalnim i političkim glupostima demo- \krata Smodlake. Iz svega se razabire da najviše izgleda u uspjeh ima naša \stranka, koja predvogjena uzvišenom | naukom neumrloga Starčevića, stupa ikao kompaktna cjelina u izborno me- |zevo. To uvigjaju i sami neprijatelji MEA misli, te se već dadoše na po- sao kakce bi kojekakvim nepoštenim in- 'trigama osujetili uspjeh pravaške stran- ke na izborima. Nu mi koji vjerujemo u razvijenu svijest našega naroda, na- damo se, da naš narod neće nasjestit spletkama kojekakvih političkih špeku- lanata. Pravaška misao duboko je u- sjećena u srcu našega naroda i na iz- borima naš narod treba da tu misao afirmira. Kako danas stvari stoje kod nas nijesu moguće već samo dvije stran- ke; pravaška i srpska; drugih stra- naka danas i nema u našoj pokrajini. Svaka hrvatska stranka, koja se nije temeljila na pravaškom stanovištu pro- pala je, najbolji nam dokaz pokojna »narodna stranka« i pokopana »utva- ra«. Kad ne bi bilo išta drugo, ovo bi dostatno bilo da svakog misaonog Hrvata upozori; kamo će. Pravaška stranka jedina je stranka koja ima smi- sla u hrvatskoj politici. Svaka hrvatska Dogjosmo na obalu, ali lagje na mjestu ne nagjosmo. Ipak ne klonemo duhom već ugjosmo u prvu ni ne znajući čija je; no moradosmo je ostaviti, jer je bila gotovo puna mora. Nagjosmo treću, ali ova nema potrebitih stvari za vožnju; pokupismo ih po bližnjim, namjestismo na našu pa neka nas traže! Netom zaveslaju četiri dobra veslača a lagja ko pomamna poleti iz luke na otvo- reno, pred nama se otvori krasni lumbaraj- ski kono megju otočjem, miran i gladak poput skla, a malo podalje i pelješki, po kojemu je mrka Vipera razastrla svoju crnu sjenu kao da ga brani. Uz veseli razgovor i pjevanje niti ne o- sjetismo, kako već prispjesmo ma domak Orebića. Pristupismo k obali, iskrcasmo sve što je bilo za put, pokrijepismo se, pak se stadosmo opremati, kako će nam biti zgo- dnije nositi potrebite uvjete za uspinjanje. Dva sata odbijaju a mi sa Orebića put Vipere. U varoši nigdje nikoga na nogama; — svak spava ko zaklan, samo se od nekud javi nečiji pas, ali i on brzo umukne, kad je čuo topot naših štapina. j Uzigjosmo dosta povrh Orebića, ali pra- voga puta ne nagjosmo. Lutamo amo i tamo, tražimo koga da bi nam pokazao put, ali nigdje ni žive duše, Ugledali negdje pred sobom rasvijetljen jedan prozor pak se u- putismo put njega u nadi, da ćemo koga naći; no i taj se pred našim očima brzo držao pri izborima ovoga pravca, ne- ma sumnje da će on povjeriti svoj glas samo pristašama stranke prava, i na taj način on će osvijetlati sebi lice — de- zauvirati će pojedine političke skupine, zadati će im smrtni udarac i orizonat našeg političkog života pročistiti će se. Na izbore dakle, hrvatski narode, složno pod zastavom neumrlog Ante Starčevića ! Vogje i radnici. Kotor, mj. Septembra 1908. Svaka politička stranka ima u svojoj sre- ini obrazovanih ljudi;“ koji su većinom i vogje u političkom životu. Izmegju ovih ima nepokolebivih boraca, i čvrstih i odvažnih karaktera, koji iskreno rade za domovinu i narodna prava; ali na žalost ima gdjekad i takovih koji će iz ambicije i interesa po- pustiti od polit čkof načela i mijenjati ga prama svakom vjetru, dok napokon dovedu svoju stranku do same propasti. Kod prvih ih ima koji se nikad ne stide prostodušnog radnika i seljaka te ih skupa vidimo rame uz rame; dok oni drugi stide se i u putu ih pozdraviti — izuzam u vrijeme izbora. Mi bokeljski Hrvati kao što je poznato radili smo svi složno za učvršćenje hrvat- skog prava i svijesti u našoj Boki, svi smo skupa doprinašali kamičak na oltar domo- vine, i ako je ovih dana kazao prečasni A. M., da smo gazda bili razdvojeni, pa na- smrači, — valjda od straha — jer se je naš topot štapima na daleko čuo. Noć je bila sve jednako uvijek mirna i ugodna a zvijezde se na istoku sve većma stadoše ugasivati — znak da je već zora — a mi Viperina puta još ne nagjosmo. Ne nadajući se više stupiti iz suputaka na pravi put, udarismo ići uzbrdice preko hridina i guste šume, tvrdo uvjereni da mo- ramo jednom naći pravu stazu. Pošavši tako malko naprijed, prvi koji je nosio pred nama svjetiljku, iznenada žaviče : »Evo ga«! Svi se na to poradujemo ali za kratko, jer je i to bila jedna od mnogo- brojnih stranputica, po kojima smo do malo prije hodali. Već umoreni tu sjedosmo 'e u muku pro- mišljamo, gdje bi mogao biti taj put? Na povratak nije nitko ni promislio već je svak rado isčekivao čas da dogje na pravu stazu, e da se skoro može nauživati divnih pri- zora sa Vipere. Uz to se N. već bio ustao te nas, po- šavši malko naprijed, usklikom: »Per aspera ad astra«, tako osokoli, da mi odgovarajući mu gotovo u jedan glas: »excelsior, excel- sior«, poletimo za njim, te veselo, bez ika- kve bojazni nastavismo naše prvašnje lutanje. Išli smo uzbrdice po velikoj strmini, ska- čući od hridi na hrid i mapirući se svaki čas na štapove, da se u jedanput nebi str- moglavili, odakle se uputismo. Nakon mnogo lutanja eno prvoga gdje opet viče: .,s0pexa“ te stojeći uspravno na dodao da ćemo biti i u buduće! Možda ne" kima stoji u računu, i ako o njemu to ne kažemo. Danas vidimo bokeljske Hrvate rascijepane u dva tabora, danas treba razli- kovati slogaša od pravaša i obratno, danas ko je uvjereni Hrvat, samo Hrvat, toga neka gospoda ili bolje neki negdašnji vogje bo- keljskih Hrvata, nazivlju »nitkovom«. Akoprem svaki komu je stalo do hrvat- stva u Boki pristaje uz Stranku Prava, ako i ne svi javno, a ono i srcem i- duhom, i- ak se neka »gospoda« slavosrbi usugjuju razvikati da je naša stranka »prosto-mgrodna«. Nećemo možda imati snama onoliko doktora i profesora kao oni; ali dičimo se da ima- mo ugledne rodoljube i ako se toliko u ja- vnosti ne razmeću, ali ako ima kod nas mnogo radnika i seljaka, nama je dobro po- znato što neka gospoda do radnika drže, a to baš oni kojima su radnici pomogli da se vinu zgodnog položaja. Gosp. Dr. A. Verona na jednoj skupštini, u »Hrv. Domu« obdržavanoj po prilici nazad tri godine, na- zvao je radnike »ulicom«, onaj isti Dr. Ve- rona, komu je trebalo glasova i hrvatskog radnika, kad je bio biran narodnim zastu- pnikom. A to je onoj isti Dr. Vorcni koji je za svoje mlidosti u Beču bio pot eian iz hrv. akademskog društva »Zvonimir«, a to zato što je šurovao sa Nijemcima i Ta- lijanima. To je taj »veliki rodoljub« pred kojim mnoga gospoda imaju obzira, a na- vlastito oni u »Domu«. Drugom zgod :m rekao je javno u općin- skoj dvorani g. J. Carić, da oni ne trebaju radnika, da se »radnici ne razumiju u po- litiku«! I načelnik Radimiri, glava slavosrba bokeljskih, poprijeko gleda one radnike koji su pristaše Stranke Prava, možda za to što se ovi mirno ponašaju, svoje poštuju u tu- gie ne diraju, a ne ponaša u se recimo kao on nazad kojih deset godina: kad bi začuo Srbe u kojoj lagji po moru srpske pjesme pjevati, kamenjem bi ih »pozdravio«. Iz do- brotskog »gabineta« potekla je poznata akcija sa Srbima, e da »patrioti« osjeguraju zgo- dne položaje, i ako je narod bio načelno proti njima ustao, oni su ipak uzdrmali hrvatstvo Boke, za što se danas kaju, ako se može vjerovati riječima g. načelnika, ali uzalud kad nema kod njih negdašnje poli- tičke energije. Kad bi ju imali nebi pustili bratiju da im imponuju, nebi pustili da im posrbe glazbu i da proglasuju Boku »srp- skom«, napokon se nebi pustili prevarili u pogledu štamparije, kao i tvornice opeka. I ekonomske općinske stvari mogle bi ići bolje! željenom putu, podigne svjetiljku, da nam se bude pri uzlazu lakše popeti. Zapanjeni, ostadosmo osovljeni i podu- prti štapovima na liticama, te gotovo ne vjerujući, upremo znatiželjno pogled u nje- ga, pak pošto ponovno potvrdi da je na pravom putu, ohrabreni stupismo na naš dosadašnji cilj. Ko veseliji od nas?.. Pa do malo ćemo evo na Viperu.... Srce nam u grudima jače zakuca a sile nam se u nogama po- dvostruče, te uz veselo i skladno pjevanje zaputismo što smo brže mogli uzbrdice. U razgovoru i smijehu niti ne osjetismo, kako se na jedanput nagjosmo odasvud o- kruženi s brdima... Okreći se amo, okreći se tamo, ali ni ravnici ni moru nigdje traga, samo visoke i strme hridine strše poviše nas i zaokružuju nas, da se gotovo kao u strahu stadosmo još brže penjati zavojitim putem, kojemu ne bijaše ni konca ni kraja. S jedne ti strane strm ponor zadava straha a s druge te gusta šuma i kamenite šupljine napunjaju užasom, kad promisliš da se brdo zove: »Monte Vipera«. Bez riječi baš po onoj Vergilovoj: »Con- ticuere omnes....«, stupamo naprijed, svegi mnjivo pred noge motreći i jedva čeka- luči a bar jednom svrši ta dosadna uzbr- dita zavojica. Što smo željeli, napokon smo i dočekali, jer eno već prvi, došavši na čistinu, odakle mogaše vigjeti more, zaviče: ,, za, d4)Xlara“,,., t vjeverica akasmo do njega, te zadivljeni s veoma | rizora ostadosmo kao okamenjeni. (Soriiće se)