Br. 191.

Aneksija.

Našu radost iskazali smo onomadne u|da zadnju poziciju, barem u birokraciji uz-
listu, jer se je dogodio taj znameniti čin, drži, i tako s višeg položaja progoni naše
koji će bez dvojbe biti naj jača poluga da ljude, to se ista na vrijeme pobrinula kako
se mi Hrvati pod krunom našega zakoni- bi ovoj dvojici našla naslijednika di »puro
toga kralja sredimo i poradimo na ono što sangue«. Ravnateljstvo je financija dakle
od davna vapismo: na slobodu i jedinstvo preporukom postiglo, da će Ministarstvo
mile nam Hrvatske. I bilo je već doba da imenovati za Zadar mjerača najzgodnijeg
zraka sunca pane i na naš prag, koji ima talijanca nekoga Fiorenti, koji već službuje
godina da zebemo, jer nas tugjinci tlače, u Tirolu 18 godina i koji nezna ni beknu-
a još više jer je tužna naša domaja imala ti hrvatski, i Fabrisa takogjer talijanca.
take sinove, koji su bili spravni smrtno ju Mi se pitamo: dokle će ovako ići? Za-
raniti po sred srca, prepuštajući Srbiji i |služni naši ljudi zapostavljeni su u službi
Crnoj Gori jedino naše zalegje, jedinu našu | 74 to samo, jer su Hrvati, a eto kakovi se
obranu Herceg-Bosnu. nagragjuju samo s toga jer su talijanci i

Koliko je Srbija i Crna Gora računala jer u tom svojstvu tlače mili naš jezik us-
na zaslijepljenost i slaboću tih tobože hrvat- prkos slova i zakona.
skih spobornika, najbolje nam svjedoči bi- Pitamo, hoće li jednom već prestati ova-
jesnilo, koje je obuzelo obe te vlade kad \kovo postupanje ? Što rade naši zastupni-
su vidjele da im ispred nosa »grabe» tako ci; zašto ne pripaze bolje na čine stano-
ukusni zalogaj. Pobijesnile ko mahnite, ali vitih ljudi, koji ne samo otimlju našijem
na očitu izjavu svijeh vlada bile su prisi- kruh, već i vrijegjaju ovu zemlju koja ih
ljene suspregnuti svoje želje i prilagoditi se hrani? Zašto ih ne tuknu jednom po prsti-
novom stanju, koje će osvijestiti ih svaki "4% jer se ovakovi škandali samo u Dal-
dan to bolje, da se progju šurovanja i maciji mogu zbivati!
spletkarenja u našijem stranama. U ovoj
smo zgodi najbolje spoznali koliko nam
dobra žele: jer dopokon da su pravi rodo-
ljubi ne bi imali mrziti da im braća Hrvati
napreduju, da se u Austriji Slavenski ele-
menat pokrijepi i ojača, da mi Hrvati na
jugu moralno i materijalno napredujemo, a to
tim više jer kažu da su nam braća, jer
priznavaju da nam je isti jezik. Njihovo
bijesnilo najbolji je dokaz da su oni na-
pregli sve svoje sile kako bi nas Hrvate
pritisli o zid. A ipak »velike glave«, »pa-
metni ljudi« koji se priznavaju Hrvatima
te se kunu da bi dali svoj život za milu |, i RO I
Hrvatsku, padoše na lijepak i prepokorno da- ne svojoj sjednici dneva 18. prošloga se-
doše se izrabiti od lukavijeh pijonera bal- ptembra dvije različite, opriječne odluke u
kanskoga pijemonta. Oni su znali na sva pogledu saborskih izbora. — Za pokrajinu
usta govoriti: »što ćewo se mi hraća Srbi |]€ odlučio: da se prepusti mjesnim organi-
i Hrvati pravdati i progoniti čigova je Herceg- zacijama koaliranje sa »hrvatskom strankom«
Bosna, kad i tako naš glas nema nikakve i opredjeljivanje kandidata prama mjesnim
važnosti: o sudbini tijeh pokrajina odredit okolnostima. Za Zadar pak, odlučio je, kako
će velevlasti, jer su one jedine vlasne da tu kaže pismo gospode: Katurića, Presjednika i
stvar presude, koje su u Berlinu predale D.ra Baljaka Tajnika: da se odbija načelno

mandat Austriji, da € pokrajine zaposjedne. svako direktno i indirektno sudjelovanje sa
Pak da su i velevlasti sporazumne, kako da »hrvatskom strankom«, koja je putem za-

mi namećemo mnijenje onemu narodu, koji stupnika Biankini, ponudila u zadarskom
je sam zvan da sudi i kaže što želi? Mi se srezu veleposjednika izborni kompromis,

amo sljubimo i dogovorimo, a to prepusti- uz slobodu Srbima da odregjuju svoja dva
mo vremenu i prigodama, da utanače čigove kandidata bez ikakovih pragmatičnih obaveza.
će te pokrajine biti. Tako su govorili pra-|,. oo da mi nemamo prava pitati D.ra Ba-
a u koaliciji, koji su ipak temeljili da|ljska: čemu oBaliv dvolični zaključak, ali
stoje tvrdo ma Starčevićevu programu od|Smo uvjereni da ne bi mogao pristojno o-
god. 1894., i tako su sami sebe pobijali a pravdati čak ni kad bi imao nekoga komu
narod varali: Tako su govorili i dalmatin- bi morao dati odgovora. =
ski pravaši; a opet je bilo Hrvata koji su Mi, prosti smrtnici, koji nijesmo još_po-
otvorenije naginjali na uhar pretensija srp- kušali svu visoku politiku i duboku diplo-
skijeh državica. Po njima mi bismo bili do- matsku prepredenost kao što već jesu go-
čekali veliki naš jad, narodno samoubojstvo, spoda presjednik i tajnik upravnoga odbora
ali kruna — čestiti naš kralj — 0 jednom srpske stranke, u ovakovom dvoličnom po-
uredi stvar kako će svako pravo hrvatsko stupanju, ne možemo drugo da sasrjevemo
srce uzigrati od veselja. Sad kad je sudbina s. pov pe o načela, E
tijeh pokrajina već odlučena, mi bi s razlo- gr ove - e čovjeku, da se mora boriti
gom tijem prikritijem Hrvatima kazali: ili s s 1
uprite sve sile da se sajedinimo i da ste- ta je dakle upravni odbor sg stisne
čemo sve povlastice mile nam majke Hrvat- a onakovom odlukom polučio? Metnuo je
ske, dapače da idemo i dalje, i da oživo- naime cijele srpske stranke pod noge barjak
tvorimo program našega velikog Učitelja, narodni, a to da udovolji Ne oduliu pere
te se oslobodimo premoći Nijemaca i Ma- jateljima : makat kako se oni nazivali, pak
gjara; ili ako nemate toliko srčanosti uklo- : samo, ne ii # i stoje 0 o
nite se sa narodnoga poprišta, da_ne ometate niske pore sko 8 se i "o
nastojanje i prijegor onijeh, koji su voljni ke . graje ii n zaš e
raditi i spravni svojski se žrtvovati u tu svrhu. sno je da se nije našao niko, Go upravnog
Tako će te okajati golemi svoj grijeh i o-| odbore srpske stranke, da joj pomaže pu-
pet se pred narodom rehabilitirati. A »braći« O preponiznih sluga, modernih rev
bi smo Srbima rekli: ištite slobodno sve vie prežeoma Katurića, D.ra Baljaka_i kako
moguće pogodnosti što se tiče vjere i kul- vi i: : osto njma bog. d
ture, i neka vam Hrvati dadu. Ali priznajte ME 00 S, aimaciji imeđu Cim ća
pohvale; mogu ponosom kazati: da im je

 

Petljanija nekolicine Srba.*)

Prošle nedjelje spomenuli ste i dostojno
ocijenili postupak upravnoga odbora Srpske
Stranke u Zadru, jer je odbio svaki direktni
i indirektni sporazum sa Hrvatima u nare-
dnom izboru dvaju zastupnika za Sabor, u
srezu veleporeznika kotara Zadra.

Danas se moramo i opet na stvar navra-
titi jer ovakav zaključak zasijeca i u hrvat-
ske izborne interese kotara dubrovačkih ve-
leporeznika.

Upravni odbor srpske stranke prihvatio

 

 

 

 

 

da ste podanici Hrvatske krune, sinovi hr-
vatske zemlje, i kao takovi da vam je sveta
dužnost pod hrvatskim imenom na temelju
hrvatskoga zakonitog i narodnog prava u-
prijeti svijem silama uza nas, kako da opo-
slujemo narodno oslobogjenje od nametne
uortačene sile Nijemaca i Magjara, kako da
postanemo sami gospodari u vlastitoj kući.
Uz taj uvjet nami neće biti zazoran vaš na-
predak, vaše dobro, kako nam nije zazoran
svaki napredak i dobro braće Muslimana u
posetrimi zemlji. U Zagrebu je panuo pre-
dlog, da se tamo sagradi velelijepa džamija
gdje bi nam se braća molila i zakon vjere
vršila: hvalimo taj predlog i preporučamo
da i naši doprinesu svoj dar, kako bi braća
Muslimani zadovoljni u svojijem zahtijevima
s nama skupa vojevali udesne narodne borbe.

 

Što se sve ne dogagja u erl —
»riješavanja“ jezičnoga pitanja !
Pišu nam iz Pokrajine: Dok je sva zem-
lja uzrujana s nedavnih dogogjaja; dok
naš se jezik tlači i nema mu mjesta gdje
bi moralo da bude; dok naši sinovi gla-
duju i zapostavljaju se u službi, dotle se
namještaju na sva važnija mjesta talijanaši,
To je kao zakon Ravnateljstvu financa!
Ravnatelj mjerači

Inchiostri i nadzornik |

upravni odbor za vrijeme svoje uprave o0-
stavio svijetla traga u pravcu narodne poli-
tike! — Zadnji »Dubrovnik« donosi opet
štampanu neku izjavu Upravnoga odbora
srpske stranke, koju svak, ako je kadar mi-
sliti, mora da uzme kao uzmicanje od već
naglašene zloglasne odluke, a »Dubrovnik«
je nazivlje prosto — naputak. — Jadni Fa-
brisu, ovo se i ovako radi i štampa baš na
godišnjicu tvoje smrti! Zaista su Srbi u Dal-
maciji a osobito oni dubrovački, od tvoje
smrti do danas napredovali i u mislima i
djelima ! !

Sreća po srpski narod u pokrajini da se
takovi Brankovići na prste broje, a da će,
uhvamo, narod ipak stupiti pri izborima u
jedno kolo proti zadarskim talijanskim kan-
didatima veleporeznika i da će složno gla-
sovati za one kandidate, koje će Hrvati i
Srbi dogovorno postaviti.

Nas pak, Hrvate dubrovčane, ovo nedo-
stojno ponašanje Upravnoga odbora Srpske
stranke zanima stoga razloga, što bi u srezu
veleporeznika dubrovačkoga kotara, kako
nam jamče, imao biti proglašen kao jedan
od kandidata gospodin Matej Šarić, jedan
od onih koji su u Upravnomu odboru srp-
ske stranke glasovali za rečeni zaključak u

 

 

 

+) Od osobe izvan uredništva. Ur.

PRAVA CRVENA HRVATSKA.

Lana kane kroz kratko vrijeme zatražiti mi-|prilog podržavanja talijanske narodnosti u
rovinu. Kako iredenta nastoji iz petnih žila Dalmaciji.

Pretpostavljamo da je, kako nam kažu,
po ugovoru izmegju sadašnje samostalne
Hrvatske organizacije i jednoga dijela Srba
u Dubrovniku odlučeno, da svaki za sebe
ima potpunu slobodu imenovanja svojega
kandidata, ali mislimo da i mi, koji bi smo
mogli u nekom stanovitom slučaju dati naše
glasove, imamo i prava i dužnosti zamje-
rati sposobnosti pojedinih kandidata, oso-
bito kad ti kandidati, do sada, bilo svojom
naivnosti, bilo svojom tobožnjom preprede-
nosti, pokazaše da nijesu osobe potpunoga
pouzdanja.

Vigjećemo koji će birač veleporeznik, koji
sebe nazivlje Hrvatom, glasovati sa Srbina,
koji će imati osobitu zaslugu, ako li u na-
stajnome saboru bude opet prisutno 6 tali-
janskih zastupnika, i bude se opet čuti ta-
lijanskih debata i predloga !

Vijesti iz naroda.

Iz Luke na Šipanu.

(Na rastanku sa veleč. Dum Franom Vu-
četićem. — Družbi sv. Ćirila i Metoda).
Dne 4. t. mj. pri službi Božjoj željno pri-
mismo sv. Blagoslov od našeg nezaborav-
nog župnika, mp. Dum Frana Vučetića.
O zaslugama i hvalevrijednom ponašanju
veleč. Vučetića nije potreba pisati. To je
najbolje dokazao dan njegovog odlaska u

| Petak dne 9. ov. mj.: najprije nam navijesti

ranu zoru g. I. Dobrojević sa pucanjem a
kašnje glas zvona župne crkve sv. Stjepana,
\ poziv na sv. Misu, koju je velečasni otslu-
žio za puk, te i ako rano Crkva je bila
dupkom puna. Po sv. Misi započe srdačno
[RANE Svak je želio da mu pruži pri-
\jateljsku ruku. Kako je veleč. Vučetić znao
\cijeniti svoje župljane bez razlike staleža i
\stranke tako je i općinstvo znalo mu u znak
|zahvalnosti iskazati srdačnu počast. Na po-
gled parobrodića zagruvaše općinski mužari
a mnoštvo narođa dovrvi na obalu da mu
\stisne desnicu. Srdačno opraštanje pri od-
\lasku nije moguće opisati. Kad se parobrod
\ počeo odmicati, poče gruvanje iz mužara i
\zvonjenje, a načelnik g. Luko Ivanković prvi
klikne: »Živio naš prečasni Dum Frano Vu-
četić«, na što jednodušno odvrati cijelo op-
ćinstvo, uz mahanje rubaca i dalje klicanje.
\Nekolicina prijatelja u znak počasti sjajne
uspomene nezaboravnog Dum Frana, sa-
\kupi slijedeću svoticu u korist Družbe sv.
Ćirila i Metoda u lstri: Blaž Duić, Mare,
gera i N. N. po Kr. 3; Ivo Malovoz
Kr. 2; I. Dobrojević, S. Uccellini, Tomo Jo-
zović, Gjuro Dobud, Mato Matović, Vicko
B. Glavić, N. N., Luko V. Stjepović, Pavo

 

Vuković, Pavo Milošević, Ane Bosić, Ivo

Sangaleti, Klare i Frane pl. Sorgo, Ane Pa-
lunko Nik., Glavić Ugje, Antun Glavić, Ja-
kob Skračić, Niko Miha Palunko, Ane Stie-
| pović, Rade Juretić, Marko Radovan, Nina
\|Dobud, Nike Milošević, Baldo M. Jozović,
| Made Stjepović, Baldo B. Jozović, Ivo La-
\ baš Ivanov, Frane Dobud, Boroje Pero, Dum
\Baldo Glavić i Frano pl. Sorgo po Kr. 1;
\po para 60: Jele Matković, Frane Rusin,
|Pero Cvjetković, Pavo Šišević; po 40 para:
| Stijepo Stjepović, Mato Matković, Frane M.
Palunko i Kate Stjepović, Jozo Glavić, Ri-
sto Lambeta, Nike Murati, Pasko Kulišić;
| para 50: Ivo P. Matović; para 3: Niko O-
zimica; para 20: Matija Bijele i Mare še-
šević. Ukupno Kr. 48:80. — Zaključujući još
jednom kličemo: Živio nam, mili i nezabo-
ravni Dum Frane; svaka te sreća pratila!
— Šipanjani. (Svotu smo uručili mjesnoj
podružnici. Gospodi darovateljima srdačno
blagodarimo! Ur.)
S Kune.

(Napredak mjesta. Dvije-tri riječi našoj
mladeži). | naša ubava varoš koraca napri-
jed u blagostanju i prosvjeti. Blagajna, či-
taonica, vinarska zadruga, koja će, ako Bog
da, brzo početi djelovati na korist naroda,
pak i u najnovije doba evo nam i »Pučke
Knjižnice«. Nastojanjem zauzetne mladosti,
a osobitim marom našeg mješćanina Veleč.
Don Lovra Totića i zauzimanjem O. P. So-
ljanića evo imamo sada i »Pučku Knjižni-
cu«, koja je opskrbljena sa preko 600 ra-
znih knjiga. Već je birana i uprava, koja
sastoji od presjednika g. B. Violića i knii-
žničara-blagajnika O. P. Soljanića s odborom
od sedam lica. Ova naša mila knjižnica već
je uspješno počela djelovati, a njezini čla-
novi gg. |. Ostoja i Don L. Tolić držali su
predavanje, prvi: »O uzgoju«, a drugi: »O
hrvatskom narodu«. Nadamo se da se ovgje
neće sustati. Doista polaskom našeg radinog
Don Lovra, naša knjižnica gubi mnogo.
On ode iz naše sredine, da, kao župnički
pomoćnik u Liscu, djeluje na korist tamo-
šnjeg naroda, ali se ipak nadamo, da nas
neće zaboraviti, te će bilo savjetom, bilo
potporom pripomagati nam, od njega zapo-
četom radu. Preporučamo upravi i cijelom

 

a mladosti stavljamo ma srce, koli jednom

toli drugom spolu, da se znadu okoristiti
ovom milom stečevinom za naše mjesto.
Kako čujemo, može svaki općinar biti čla-
nom knjižnice, pa i ne stanovao na Kuni,
stoga preporučamo i ostaloj gospodi oso-
bito mladosti iz našeg Rata, da se upišu u
»Pučku Knjižnicu«. Prosvjetom k napretku i
slobodi! — Vilenjak.

S Mljeta.

(Prodaja grožgja; prevara bijednog te-
žaka; postupanje blatskog sansara »čika«).
Ove godine smo imali sreću, da nas je po-
hodilo više trgovaca, bilo lično, pismeno,
ili brzojavno preko svojih povjerenika za
kupnju našeg grožgja. Teško smo se pre-
varili što sa istim nijesmo poso učinili, već
smo poslušali našeg nemilog gulikožu blat-
skog ćika, svakome dobro odavna poznata,
koji nam je sve nove kupce gledao otstra-
niti, kao što je i uspjelo mu, obećavajuć
nami tužnim težacima da će njegov g. Fre-
kel bolje nego itko platiti i kupiti nam i
crno i bijelo grožgje; da on isti iz Senjske
Rijeke to piše i brzojavlja, da ga osim nje-
ga nijednom drugom trgovcu ne prodajemo.
Tako je ćiko javno govorio, da će stalno
biti crno barem 6 a bijelo 7 novč. kilog.,
da nam zato on jamči. U toj nadi mi ja-
dni težaci nijesmo se bolje raspitali uzda-
jući se prodati uz priličnu cijenu po obe-
ćavanju finog ćika. Kad gle čuda: na žalost
što smo predvigjali od onog gulikože to se
ie i obistinilo! Otrag malo dana dogje nam
amo njegov g. Frekel kad je već jematva na
kućnom pragu bila, kad drugi trgovac nije
imao vremena doći; dogje nam da nam o-
tvori dobru obećanu cijenu, ali pošto je bio
dobro obaviješćen od gulikože ćika, na ža-
lost našeg domorodca, da ćemo ga morati
dati pošto on reče (ali naravno da samo
njegovo grožgje bolje plati) jer da nijesmo
kupili potrebite bačve ; tako rečeni Frekel
ponudi nam za bijelo grožgje Kr. 11 po
vintalu a crnog da nam neće po nikakvu
cijenu, što je i to do danas jedna nova, jer
svaki trgovac koji je dolazio, kupovao nam
je i bijelo i crno. Eto, kud ćemo sada bije-
dni težaci: nit je cijene nit bačava, a 0s0-
bito oni jadni težaci koji nemaju nego samo
crno za prodati, morat će da ove zime ja-
dnih dana dočekaju. Eto sada vidimo koju
ćemo štetu pretrpjeti slušajući tebe, nemili
domorodče! Učinio si nam štete oko 5.000
Kr., jer se je moglo bijelo na 6 novč kig.
prodati. Kamo tvoje obećanje, naš nemili
gulikožo? Zašto si nam obećavao da će tvoj
Frekel kupiti i bijelo i crno i da će pla-
tit barem crno 6 a bijelo 7 novč. klg.? Te-
ško ti nami s tobom, dok nam dolazi samo
tvoj Frekel, jer je to i djetetu poznato, da
što više dolazi kupaca sve je nami težacima
korisnije. Ali eto za sve ovo neka vam Bog
plati što ste nas prevarili; ali ufamo se da
unaprijed neće ovako biti! Dobro je pisao
edan družinar o zgradi u »Sutmiholjska«
u našoj dičnoj »Pravoj Crv. Hrv.« br. 183,
da si »pučka pijavica«, da neuživaš dobar
las u svome komšiluku a neuživaš ni na
cijelom otoku, jer si mnogo štete nam na-
nio; tvoji te seljani preziru, jer te oni još
bolje poznadu. Znamo da imaš i svojih dru-
gova i pristaša u svakom selu po jednog i
dva koji ste baš prave »pučke pijavice«,
s kojim se dogovaraš kako će te bolje ja-
dnog težaka zavarali. Jadan je težak s vami
mnogo štete pretrpio prigodom prodaje bu-
hača, ulja, grožgja i svih naših proizvoda.
Zar misliš ćiko da ne znamo i za onaj po-
sao sa prodajom buhača? Putem Suda mo-
rao si da im dadeš zaustavljene novce, da-
pače pred prvu raspravu lanjske godine nijesi
imao obrazine ni na Sud se prijaviti, već bez
prigovora si joj platio. Je li ovako ili nije,
poštenjače?! Lijepo si započeo,
ali samo mi težaci na oprez sa onakom
obrazinom! — Mljetski težaci.

»evala ti«,

 

odboru, da svojski rade za našu knjižnicu ; | nepozvan

Sa Neretve.

(Daleko mu kuća!) Što se niko nije na-
dao napokon se obistinilo: Savjetnik Lazza-
rini došao je u naš kraj, da otvori svoju
kancelariju i otme zaradu drugomu, kao da
mu nije dosta pensija! Njegov dolazak po-
budio je u pučanstvu čugjenje radi smiono-
sti, kako se taj ogrezli talijan usugjuje doći
megju hrvatski elemenat. Mi poznamo dičnu
prošlost Lazzarina, dok je bio na Rabu i
progonio sve što je svela Hrvatima, pa nam
njegova prisutnost daje zabrinutosti, da će
i ovdje istoj osnovi služiti. Neka se opa-
meti Lazzarini, jer su nam poznate njegove
tirade »da će šakam i ..., sve Hrvate ispre-
bijati«1 Bolje mu je bilo u Zadru stati kod
svoga elementa, nego amo, jer onakove biljke

živjeti!

Iz Kotora.
(Dopisniku »Crv, Hrv.«) Poznati student
R. iz Dobrote u svojim dopisima »iz Kotora«,
uvrštenim u »Crvenoj«, osvrnuo se je premda
na članak iz Kotora uvršten u

 

 

 

 

 

 

»Pravoj Crv. Hrv.« pod naslovom: »Vogje

s.
God. IV.

i radnici«. Mnogo taj mali —i— »Crvenoj«
oduzima prostora ali ne napiše ništa razbo-
rita, a još manje istinita. Ne vjerujemo da
je taj politički dečko, nakon njegove lanj-
ske afere i »dičnog« mu piskaranja po »Sr-
bobranu«, pozvan od g. D.ra Verone da se
našim člankom bavi, niti vjerujemo da je
želja D.ra V. da saznade ko je taj članak
napisao, jer ne stoji u glavnom ko je na-
pisao, već što je i da li je istinu napisao.
Nije istina da mi klevećemo, kad iznosimo
u javnost neke činjenice iz protunarodnog
rada neke osamljene gospode »slogaša«,
koje oni ne mogu pobiti, jer i nepristano
gragjanstvo može posvjedočiti istinitost na-
šeg pisanja. Čudimo se da se nije usudio
dopisnik »Crv.« uzeti u »obranu« svoje bli-
žnje svojte koji od pravaša postadoše sla-
vosrbi samo iz profita i ambicije. Na napa-
daje i izazivanja pomenutog dečka nećemo
odgovarati, jer ne zaslužuje.

Iz Korčule.

(Gostovanje »Hrvatskog Prim. Kazali-
šta«). Mi, kao omanja pokrajinska mjestija
bili smo se navikli na kojekakve pozorišne
družine; gledali smo u njih gotovo uvijek
nekim nepovjerenjem, jer uspomene, koje
su ostavljale, bile su obično loše. Markovi-
ćeva naprotiv družina potpuno je raspršila
svaku našu sumnju, najprije svojim otme-
nim ili bolje uzornim držanjem. Ovo želimo
svakako istaknuti u pohvalu družini, jer to
je cijelo gragjanstvo isticalo. Nećemo se u-
puštati u kritiku pojedinih komada, nego
ćemo reći uopće, da smo s glumljenjem bili
prezadovoljni. U jednu riječ: uspomena,
koju je »Hrv. Prim. Kaz.« u Korčuli osta-
vilo, jest preugodna. Ovakva družina potre-
bita je, ali ako nam je drago, da bude na
svojoj visini, treba joj i subvencije, jer i
najidealniji pothvati teško će se dugo bez
novca održati. Na to su pozvane općine u
prvom redu, koje bacaju više puta u ludo
novac, pak bi mogle i za ovo korisno ba-
citi nešto. Upozorujemo i našu općinu, da
relativnom svotom dogje u pomoć i ne za
ostane za drugima. Dobro i stalno kazali-
šte može poslužiti, da osvijestimo u opće
a napose u narodnoj ideji naš seljački sta-
liš. Mi smo vigjeli ovgje, a to ističemo, i
seljaka s obližnjih sela pri nekim komadima
patriotskog sadržaja. Kakav su utisak so-
bom ponijeli, nije potreba spominjat. Sa
malo agitacije ovaj se broj može podesete-
rostručit, samo je glavno, da je tu družina
obezbijegjena. I ovo moraju imat općine
pred očima, ako žele, a to im je i dužnost,
da budu savremene.

Iz Lisca kod Stona.
(Odlazak mp. Don Frana Milata). Nakon
samih devet mjeseca svoga boravka megju
nama prošlih dana. odijelio se od nas Vič.
Don Frano Milat, privremeni kapelan na-
šega župnika vič. Don Marka Glunčića. Na
svetkovinu Sv. Jerolima preko sv. Mise
on se oprostio sa ovim pučanstvom kratkom
ali jezgrovitom i ganutljivom besjedom, dir-
nuvši svačije srce. A kako i ne bi kad se
osvrneš i sjetiš njegovih lijepih svojstava !
Blag, ljubezan, ustrpljiv, a kao revan sve-
ćenik svegj na svome mjestu, uslužan i
iskren prijatelj osvojio je bio svako dobro
srce a nadasve svoga druga i župnika koji
ga je bratski ljubio a on njega opet uz si-
novsku ljubav i odanost dragim bratom i
milim drugom nazivao, te se nije čuditi što
vjihov rastanak bijaše mučan i tužan. VIČ.
Milat bi odregjen za Upravitelja Župe Po-
nikava i dočim se mi njemu radujemo na
tom promaknuću istodobno čestitamo od
srca svim vrlim Ponikovcima što su u VIč.
Don Franu Milatu dobili revnoga i uzor-
nog dušobrižnika, kojega da mili Bog po-
živi do stare starosti na korist naše sv. vjere,
na diku naše crkve i dobrobit naše hrvat-
ske domovine, a gdjegod bio čestit nam
živio !
iz Čilipa u Konavlima.
(Zahvala). Potpisani odbor za proslavu
tlagoslova Župne Crkve u Čilipima ovim
najsrdačnije zahvaljuje velevrijednom gosp.
Gjuru Kovačeviću, starosti Pravog Hrvatskog
Sokola, koji nije žalio ni truda ni troška
da nam uzveliča svečanost prisustvom vri-
jednih sokolaša. — Dok mi braćo Konavlja-
ni u ime svih Vas zahvaljujemo našim vri-
jednim sokolašima i njihovom radišnom pre-
sjedniku, u isto doba Vas pozivljemo da
djelom poduprete ovo društvo koje su du-
brovački rodoljubi podigli velikim žrtvama,
a sve za Boga i Hrvatsku | — Čilipi, 2 \i-
stopada 1908. Mato Krilanović, Don Jozo
Prodan, Pilić, učitelj Skurić.
iz Maranovića na Mljetu.
(Oproštaj sa mp. Don Vickom Lisičarom).
Ovih dana slavila
Maranovići

neobično

odlasku ljubljenog dušobrižnika i žarkog
rodoljuba mp. Don Vicka Sva
sela ove kapelanije, naime Korita, Marano-