Br. 193.

PRIM.

 

 

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na

i četvrt godine  surazmjemno; za inozemstvo

AE. od

ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto

polugodište.

 

GLASNIK_STRANKE PRAVA u DALMACIJI.

IZLAZI "IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA.

Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE.
Odgovorni urednik FRANO SCHICK.

e zome.

U DUBROVNIKU 3l. Oktobra 1908

bNIEIA M

a sram SAD LOVA DD.

stiti iat-5\ asm

God. IV.

IM

 

 

 

Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. —

zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 au

a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se me vraćaju. Listovi
nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku.

 

 

Zašto razne izjave?

Svaki je rodoljub iščekivao neizre-
civim čeznućem, koju će izjavu dati
koalicija u Hrvatskoj, kad se našla pred
gotovim činom: aneksijom Herceg-Bo-
sne. Izjave u listovima a nadasve ona
veoma značajna, vogje Hrvata u Herceg-
Bosni D.ra Mandića, svakoga je van-
redno odobrovoljila dapače ushitila;
prekovelebitska stranka prava dala je
takogjer svoju izjavu, koja je posve
patriotična i odriješito zagovara hrvat-
sko pravo nad anektiranim zemljama; ta-
ko da joj nije moglo biti prigovora
osim stavke, gdje se pozivlje na čla-
nak 42, godine 1861.

Koalicija imala je, ako je željela za-
govarati pravednu narodnu stvar, pri-
družiti se pravaškoj skupini u koalici-
ji i na istom temelju, sa istijem uslo-
vima imala je tražiti, da se okupirane
zemlje anektiraju Hrvatskoj odma i
bezodvlačno, po hrvatskom pravu. To-
mu smo se mogli nadati, jer smo od-
ma pohvalili čisto i bistro stanovište,
koje je »Hrvatska« u ime pravaša zau-
zela u tome pitanju. Mogli smo se na-
dati, jer je stvar već presugjena, te
otpadaju sve one razne misli i ciljevi,
koji su mogli opstojati dok je Herceg-
Bosna bila još pak i po imenu pod vla-
šću stambulskog cara. Mogli smo se
dopokon nadati, jer su Srbi u koali-
ciji odlučno bili ustanovili, da će po-
raditi za Hrvatsku, dapače su se bili
obvezali, da u slučaju te bi dvije po-
krajine bile anektirane, zagovarali bi
uz pravaše sjedinjenje Herceg-Bosne
materi zemlji, Hrvatskoj.

Ipak lukavo i licumjerski, kako su
se uvijek ponašali naši Srbi s ove i s
one strane Velebita, tako su se podni-
jeli i u ovome slučaju: Njihovi organi
očito kažu negodovanje jer se dogo-
dila aneksija; oni se osvrću na ono
što će buduća konferencija ustanoviti;
oni bi htjeli, da se priupita narod što

misli o aneksiji i oni željno izgledaju
da li će se na obzorju prikazati koji
tmasti oblačić, koji bi slutio na krupu;
a u toliko njihova stranka posve o se-
bi proti izjavi pravaške istranke stvara
odluku, kojom bi imali vigjeniji rodo-
ljubi iz Hrvatske i Dalmacije upustit
se u dogovore sa vigjenijim rodolju-
bima iz Herceg-Bosne, e bi se spora-
zumjeli kako bi dogovorno i spora-
zumno proveli narodnu politiku. Da-
kle, ne dogovor da pobijedi hrvatsko
ime i hrvatska politika, nego nekakva
»narodna politika«, koja bi — a lasno
je shvatiti — imala biti posve srpska.
Dakle ne ustanoviti ono, što je pravo
i zakonito, nego prepustiti pretežnom
broju delegata iz Herceg-Bosne da na-
gju koju formulu, koja bi — Bog zna
dokle — odgodila jedinstvo milijeh
pokrajina u jednu skupinu, tako da
odoli s jedne strane narivanju njemač-
ke prevlasti a s druge strane grabe-
žnim namjerama toli razvikanijeh ma-
gjarskijeh liberalaca.

Te dvije izjave najbolje dokazuju
koliko je neiskren rad koalicije u Za-
grebu, i kako će i ovaj put pravaška
stranka, kako i više puta prije, kapi-
tulirati ispred nametne sile srpskijeh
perjanica, koje tako neizravno preko
pravaša provagjaju opasnu svoju poli-
tiku sa stanovitim ciljem, da se Hr-
vatska ne ujedini. Žalosno je vigjeti
da organ pravaša u koaliciji više je
puta bio usilovan osuditi istup i izja-
ve kojekakvih Supila e compagnia
bella, a ipak nije imala toliko srčano-
sti da se raskrsti sa ortacima koji ima-
du posve opriječne namjere i svojski
rade da osujete svaki skroz hrvatski
napredak. To donašamo da razjasnimo

što smo u zadnjem listu kazali.
Satiišiči

BD Jeste li platili
predbrojbu? “i

 

Mati se.

Kad je slijedila aneksija, :sve su prilike
bile da će taj dogogjaj uz nemoćni prosvjed
Turske, Srbije i Crne Gore, proći bez za-
pletaja i rata: ali po zadnjim vijestima rijet
bi, da će biti nešto i krupnije nego li pro-
sti prosvjed. To je dalo slutili kad se na-
zad koji mjesec podigla tolika graja, jer je
Austrija bila odredila da produži svoju že-
ljeznicu do Soluna: onda za prvi put vi-
gjelo se, da toli oglašeni dogovor naše
Mornahije sa Rusijom posve je klimav:
onda vlade, suparnice Austrije, podigle su
svoj protuprojekt, po kojemu s Dunava bi
na Jadransko More sašla druga željeznica,
naperena proti interesima naše Monarhije
a odregjena da utvrdi upliv ruski i da o-
krijepi materijalno Srbiju i Crnu Goru, kako
bi proširile svoj promet neodvisno od Au-
strije.

Austrijski ministar spoljnijeh posala iz-
javi, da Austrija nema ništa protivna, da
se ta pruga sagradi; tim je uklonio očiti
nesporazum i svi su se primirili. Nadogje
anaksija i možda bi po svoj prilici velevla-
sti bez opaske taj gotovi čin primile, da
nije istodobno Grčka pridružila Kandiju, i
tako znatno proširila svoj posjed u Sredo-
zemnomu Moru, i da nije Bugarska osvo-
jila potpunu neodvisnost i zauzela u svoje
ruke glavni izvor dobrostanja, sklop željez-
nica, koje se križaju u njezinoj zemlji. Sa-
me su dakle Srbija i Crna Gora ostale bez
ikakve otštete, a još našle su se nevoljnije
kad je Austrija povratila Novi Pazar tursko-
mu carstvu i istomu, kako se kaže, zajam-
čila, da je spravna oružanom rukom u sva-
ko doba braniti taj posjed Turskoj, naravno
proti Srbiji i Crnoj Gori, koje kroz taj pa-
šaluk stopile bi se u jednu cjelinu, te u tu-
gjemu posjedu toga klina vigjaju naperen
nož, da ih kolje ako se maknu. Razočara-
ne i potištene srpske vlade odaslaše najbolje
svoje državnike i ljude, koji bi velevlastima
prikazali veliku i strašnu nepravicu, koja im
je učinjena, te bi tražili da im se da do-
voljna kompensacija.

Da bi vrijedilo čuvstvovanje, mi bi smo
najragje željeli da, u interesu općega ev-
ropskog mira, budu uslišane želje i molbe
srpskijeh vlada, da se Srbija i Crna Gora
pruže tamo na Balkanu i u Kosovo polje,
negda slavno polje srpske moći i slave:
Istina je, da bi sama Turska u tome slu-
čaju bila jedina nezadovoljna ; ali bi se ta-

ko izbjeglo groznomu ratu a ponovilo bi se
što ima već preko stotinu godina da se do-
gagja : da se suparnice vlade zadovolje o-
nijem što Turskoj otkidaju. Nu na sentimen-
talnost niko se danas ne obazire: kad bi
se to dogodilo naša bi Mornarhija bila iz-
ložena pohlepama tijeh vlada, kako očito
dokazuju mnogi i mnogi dogogjaji, koji su
se ovijeh mjeseca slučili, te koliko god pre-
tjerano prikazani i u stanovitu svrhu upo-
trijebljeni, ipak dokazuju da je nešto bilo
i da se radilo, kako bi se Srbi i amo oku-
pili i u stanovitoj prigodi pridružili svojoj
matici, a nadasve očita mahnitost, kojom
su ustali jer je aneksija izvršena bez nji-
hove privole. Istina je, po svoj prilici, ;da
velevlasti neće dopuštiti kako bi se došlo
do općega rata, jer imadu zašto da se boje,
svaka radi sebe i radi strahovitijeh poslje-
dica, koje bi bez dvojbe madošle: prilika
je dakle, da će one gledati umiriti Srbiju i
Crnugoru, te će im obećati svoju privolu
na otštetu u budućijem ,zapletajima; ali se
bojimo da li će to polučiti željeni potpuni
uspjeh, jer narod uzrujan je preko načina,
te ne budu li vlade srpska i crnogorska

primile pak i malu prividnu otštetu, mogao |

bi narod lako provestiti prevrat i protjerati
Karagjorgjeviće sa prijestolja, te tako gro-
zni prizori krvi i pomora ponovili bi se u
Biogradu; ili bi mogao, što je najprilični-
je, prisiliti svoje vlade na navijeste udesan
rat našoj Monarhiji.

Nadasve postupanje Engleške je posve
sumnjivo, koja u Njemačkoj, prijesnoj pri-
jateljici i saveznici naše monarhije, gleda
opasnoga suparnika u prometu i trgovini:
a skoro će dva vijeka da se ta vlada širi
i snaži od nesporazumlja i takmenja kon-
tinentalnih vlasti, a sdruge strane ne bi
rada da joj prigovaraju s posjeda Misira,
po kojemu jedino gospodari na Sredoze-
mnom Moru, a drži zatvorena ponajbolja
vrata u Sueskom konalu trgovini Evrope
sa ostalim svijetom. Da položaj otešćaju
dolaze i zahtijevi Rusije, koja hoće da sebi
otvori slobodni prolaz kroz Dardanele, jer
bi tek onda mogla rijeti da je prava vele-
vlast. Baltičko More nije takovo utočište,
gdje bi Rusija mogla svoju mornaricu uz-
visiti; još je manje prikladnije Sjeverno
More, a u Vladivostoku nadasve iza poraza
sa Japancima nema joj boljega opstanka:
dakle prava baza ruskoj pomorskoj snazi je
Crno More, a naravno je da velevlasti ne
bi tako lako nasjele i dopustile takav skok

l
Ruske; a i kad bi pristajale, opriječila b
se Turska i opet bi se do rata došlo. Je-
dini dakle način da se izbjegne groznomu
evropskomu ratu bio bi, da Srbrji i Crnoj
Gori dade se prilična zadovoljština i tijem
da se ukloni glavni povod jađu i nevolji,
kog bi izazvao strašni rat i na moru i na
kopnu.

Neka viču zlosutnici, da je Austrija zaga-
zila a da nije dobro promislila na poslje-
dice aneksije: mi smo uvjereni, da je austrij-
ska diplomacija promislila na svaku even-
tualnost i da je ona pripravna na svaki slučaj.

To nam dokazuju i zadnje vijesti, koje
vele da će Austrija pristati konferenciji sa-
mo u slučaju te se ne bude raspravljalo o
Herceg-Bosni, i budu se posve uklonile srp-
ske pretensije. Uz Austriju stoji Njemačka
a i ista Turska, pak prilično je da će i dru-
ge neke vlasti primiti reserve Austrije te da
se neće do konferencije doći.

Bilo kako bilo, sukob Srbije i Crnegore
s našom Monarhijom bio bi veoma udesan
za t& zemlje, jer, kako nas obavješćuje vr-
sni prijatelj, koji pozna kao malo ko Srbi-
ju i Crnugoru, za sad Srbija ne bi mogla
suprotstaviti Austriji nego naj više 120,000
vojnika, skupa sa dobrovoljcima, a Qrna-
gora 30.000; dočim je Austrija okružuje sa
27 pribranijeh tvrgjava a sa Spiča gospo-
duje nad lukom Bara i nad obalom sve do
Traste. Osim toga sva je prilika da ljuti
Arbanasi, koji su kivni na Crnugoru, jer
je zaposjela Bar i neka njihova plemena,
da nebi mirovali, i tako bi se Crnagora na-
šla izmegju dvije vatre, a lasno je shvatiti
kako bi se svršilo to krvno kolo.

 

Naš izbor u vanjskim
općinama.

Veoma nam je žao da se »Crvena Hrvat-
ska« toliko uznemirila, jer je dvojbeno da
li vrijedi izbor našijeh biranijeh birača u
osobi g. Pera Vukovića. Svakako, to bi ima-
lo više zabrinuti nas nego nju, koja dopo-
kon — kako je hvalevrijedno priznala —
pretrpjela je u tomu izboru potpuni brodo-
lom. .Nas nije briga da li će izbor bit pra-
vovaljan ili ne: naš je jedini cilj bio, da
se birani birači sreza vanjskijeh općina do-
govore i složno porade i glasuju za onoga,
koga bi oni cijenili da će najbolje zastupa-
ti njihove želje i njihovo uvjerenje. Nakon
dogovora glavnijeh domaćinai rodoljuba u

 

PODLISTAK.

ODE U SAMOSTAN.
Ozrinović.
I.

Jutro je... jutro krasno — pramaljetno.
Nebo je ko riblje oko. Sunce je već pomo-
lilo iza povisokih vrhunaca, te baca svoje
zrake po raskošnoj prirodi. Dubrovnik i sva
okolica utonuše u more sunčanih valova.
Tamo i amo po gradskim ulicama vrvi svje-
tina svakog sloja; tako da ti se maleni Du-
brovnik pričinja mravinjakom, po kojem lazi
množina mravi, a svaki nosi nagjenu slam-
ku ili puno zrnce, koje je imalo da pro-
klija, netom blaga i tiha kišica natopi ze-
mlju, osušenu od sunčanih zraka.

Glavnim šetalištem »Stradunom« ne vrvi
ona množina raznog spola, kao što obično
biva pred podne i večerom, kad Febo otigje
na slatki počinak.

Kreneš li prama trgu, gdje se ponosno
uzdiže spomenik našeg slavnog pjesnika
Gundulića, doći ćeš na poljanu, gdje se
svako jutro sleti množina naroda iz dubro-
vačke okolice. Tu vidiš krasne župčice, gdje
ko božice zure u kupce, ne bi li im koji
kupio povrća, mlijeka, sira i ostalog, što
marna seljačka ruka prikupi, da zavrijedi
koji novčić, i tako namiri svoje kućne tro-
škove. A tamo i amo opažaš još i druge
prodavačice iz obližnje okolice.

Uzdigneš li se sada kamenim stubama
do plokate isusovačke crkve, pak odatle mo-
triš svijet, koji se kreće dolje po poljani,

 

pričinja ti se, da vidiš polje obraslo zeleni-
lom, a po njemu se kreću leptiri i ptičice.
Tu je pomješana dubrovačka gospoda sa
seljačkim rodom, u raznoj nošnji.

U toj vrevi mogao si opaziti mladića,
visokog stasa, smedje osukane kose, crnih
očiju, a brčići mu kao da se ne slagahu
njegovom sjetom, stajahu ponosno, rekbi
vesele se sami sebi preziruć sve, što je oko
njih; lica je ispunjena, malo produljena, a
po njemu se prolijeva zagasito crvenkasta
boja. Njegov stas, pa cijelo držanje poka-
zivaše, da je to mladić, koji je već navršio
25 godinu svoga vijeka.

On stupaše tuda u ukusnom odijelu, sje-
tna lica, a bistre mu oči bludijahu po toj
svijetini, ko oči dobrog pastira, kad hoće,
da ogleda svoje stado. Ali, kao da mu ta
buka nije davala mira, ostavi ju i krene
obližnjom ulicom put »Straduna«. Došavši
tamo stane šetati po tom omiljelom šetali-
štu, ali mu ni ovdje ne bijaše bolje, pa
krene put Pila i eno ga, gdje stupa na
»Gradac«.

»Gradac« je obljubljena gradina dubrov-
čana, u kojoj ćeš naći, u svako doba dana,
manje ili više općinstva. Pa kako nećeš, da
te zanima taj uprav čarobni položaj? To je
malena glavica, na zapadu grada, koja je
obrasla borjem, čempresom i drugim zim-
zelenom. Tamo i amo je posagjeno miomi-
risno cvijeće, koje raste samo pod južnim
blagim nebom. Osim glavnog šelališta iz-
megju zelenog drvoreda, nalazi se i manjih
desno i lijevo, tako da ta gradina, ispreki-
dana malenim puteljcima, izgleda kao stan

 

hrtice. Ali nadasve odatle se uživa krasan
pogled na divno jadransko more; na grad
Dubrovnik i njegovu okolicu. Pogledaš li
k zapadu: sjedne strane eno nedogledno
more, gdje se ljubi sa tamno crnim obla-
cima; sdruge su otoci i kršne primorske
gore. Na istoku su opet gore i more, a pod
tobom se bliješti grad — ta hrvatska Atina
— i čarobne Pile, koje svojom krasotom
natkriljuju i sami grad.

Tu je, do sada nama nepoznati mladić,
sjeo na drvenu klupu i zadubio se u du-
boke misli.

Čudnovato je to ljudsko srce, mješte da
uživa u majci prirodi, ono je za nju ne-
marno. Žurio je mladi gospodin u ovu toli
bajnu prirodu, ali njegovo srce ne bijaše
ni tu našlo utjehe. Njegove su misli bludile
drugamo.

Zvonimir, tako je ime ovome mladiću,
bio je sin seljačke, ali imučne obitelji. Pu-
čku školu svrši u svome rodnom mjestu.

Po nagovoru učitelja pogje mali Zvonimir |

u dubrovačko djačko sjemenište. On.je tu
izvrsno napredovao, ali njegova poletna duša
nije bila zadovoljna megju četiri zida, tim
više, kad je odrasao, jer je sada mogao do-
bro razabrati, da on nije za svečenićki sta-
liš, Otkrije starješinama svoju želju i otigje
iz rasadnika Gospodinova. Roditelji, da im
sin ne ostane ko lagja na uzburkanom moru,
dadoše mu srestva, da dogje do kraja. On,
kako je bio valjan, prihvati se živo nauka
i sdobrim uspjehom dovrši ispit zrelosti.
Sad je bio na raskršću, kojim putem da u-

 

dari, te napokon odluči učiti pravo. Sretno
svrši i zadnji državni ispit, na bečkom sve-
učilištu. Poslije ga je zapala sreća, i bude
imenovan činovnikom, u toli njemu milom
gradu Dubrovniku.

Čarobna je to magična sila, koja je Zvo-
nimira neotklonivo pritezala u Dubrovnik
— ljubav.

Još dok je bio sveučilištarcem, njegovo
srce našlo je ono, što mnoge usreći, a mno-
ge i mnoge unesreći. To — ono bilo je u
potpunom smislu riječi, njegova odabranica
— Zorka. To vam je ono miljenče, koje na
prvi pogled zanese, opčara, usreći ili une-
sreći živo biće.

Zorka je bila u istinu krasna: njezine
oči odsijevahu poput dva crna ugljena u
grudi snijega; vlasi zagasito - crnkaste
ko da su pristajale toj nježnoj puti; usne
malene, te kad bi se nasmijala mogao si
opaziti dva niza bijelih sitnih zubića; na
obrazima, uz onu bijelinu, pomješalo
nešto crvenila, što sjaje poput ružice. Sav
njezin ustroj bijaše u skladu, te bi ju vi-
dio, kliknuo bi: — to je gorska vila!

Pa koje čudo, da je ta krasotica opčarala
našeg Zvonimira, a još k tomu kad mu ova
odvraćaše ljubav za ljubav. On je bio vas
ushićen netom bi ju opazio. Posvetio je sve
svoje sile, da što prije dovrši svoje nauke,
te da se združi sa svojom miljenicom. Uži-
vao je, ali jedino uživanje bila mu je Zorka.
Misli su mu vazda lebdjele, ma gdje bio,
onamo, gdje je njegova draga, njegov žitak
i užitak. Jednom je pisao iz Beča svojoj
ljubljenoj Zorci ovo pisamce :

 

Ideale moj!

Nemoj misliti, mila Zorko, da ću ja amo
daleko u tugjini zaboraviti na Tebe. O ! ne,
ne, misli mi vazda lete tamo na topli jug
— tamo, gdje Ti snivaš o svome Zvonimiru.
Ah! kako mi je dosadno slušati ovu bečku
buku, a tamo u našem hrvatskom Dubrov-
niku, uživaš i slušaš naš mili zvučni jezik,
Amo je za me sve tugje. Malo izlazim, a
kad izagjem, idem sam, jer mi je tako naj-
draže i mislim o Tebi — ljubljena Zorko.

Primi moj vrući poljubac. Tvoj presretni

Zvonimir,

Na ovo je primio slijedeći odgovor :

Zvonimire . , .. 3

Ne znam, kako da Te nazovem, kad sva-
ki naziv čini mi se malenim, čini mi se,
da ne ću ono izreći, što ćutim, ali najragje
bi Te nazvala — srce moje ! Da, srce moje!
kucaš mi neprestano. Od onog časa, kad
si se od mene odijelio, čini mi se, da je

se|prošlo po vijeka. Jedina mi je utjeha, kad

pomislim na Tebe. kad će se sastati
naša srca, kad će se sastati i u suglasju
zapjevati: — sretni smo ! Nadam se Tvom
brzom dolasku ; primi vrući cjelov od Tvoje
nezaboravne

Zorke.

Tako su oni često izmijenivali pisma, u
kojima su svoju ljubav to bolje učvršćivali.
Kad su pako bili u blizini, te su žarkim
riječima bodrili jedno drugoga i tješili svoja
mlada nevina srca.

Nekog dana, kad je Zvonimir ranije nego
obično išao u ured, sretne ga listonoša,
koji mu preda jedno pismo. On ga veselo