Br. 193. PRIM. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na i četvrt godine surazmjemno; za inozemstvo AE. od ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za došasto polugodište. GLASNIK_STRANKE PRAVA u DALMACIJI. IZLAZI "IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. e zome. U DUBROVNIKU 3l. Oktobra 1908 bNIEIA M a sram SAD LOVA DD. stiti iat-5\ asm God. IV. IM Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — zahvale i priopćena plaća se 30 para po petit retku. Za oglase 20 au a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se me vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Zašto razne izjave? Svaki je rodoljub iščekivao neizre- civim čeznućem, koju će izjavu dati koalicija u Hrvatskoj, kad se našla pred gotovim činom: aneksijom Herceg-Bo- sne. Izjave u listovima a nadasve ona veoma značajna, vogje Hrvata u Herceg- Bosni D.ra Mandića, svakoga je van- redno odobrovoljila dapače ushitila; prekovelebitska stranka prava dala je takogjer svoju izjavu, koja je posve patriotična i odriješito zagovara hrvat- sko pravo nad anektiranim zemljama; ta- ko da joj nije moglo biti prigovora osim stavke, gdje se pozivlje na čla- nak 42, godine 1861. Koalicija imala je, ako je željela za- govarati pravednu narodnu stvar, pri- družiti se pravaškoj skupini u koalici- ji i na istom temelju, sa istijem uslo- vima imala je tražiti, da se okupirane zemlje anektiraju Hrvatskoj odma i bezodvlačno, po hrvatskom pravu. To- mu smo se mogli nadati, jer smo od- ma pohvalili čisto i bistro stanovište, koje je »Hrvatska« u ime pravaša zau- zela u tome pitanju. Mogli smo se na- dati, jer je stvar već presugjena, te otpadaju sve one razne misli i ciljevi, koji su mogli opstojati dok je Herceg- Bosna bila još pak i po imenu pod vla- šću stambulskog cara. Mogli smo se dopokon nadati, jer su Srbi u koali- ciji odlučno bili ustanovili, da će po- raditi za Hrvatsku, dapače su se bili obvezali, da u slučaju te bi dvije po- krajine bile anektirane, zagovarali bi uz pravaše sjedinjenje Herceg-Bosne materi zemlji, Hrvatskoj. Ipak lukavo i licumjerski, kako su se uvijek ponašali naši Srbi s ove i s one strane Velebita, tako su se podni- jeli i u ovome slučaju: Njihovi organi očito kažu negodovanje jer se dogo- dila aneksija; oni se osvrću na ono što će buduća konferencija ustanoviti; oni bi htjeli, da se priupita narod što misli o aneksiji i oni željno izgledaju da li će se na obzorju prikazati koji tmasti oblačić, koji bi slutio na krupu; a u toliko njihova stranka posve o se- bi proti izjavi pravaške istranke stvara odluku, kojom bi imali vigjeniji rodo- ljubi iz Hrvatske i Dalmacije upustit se u dogovore sa vigjenijim rodolju- bima iz Herceg-Bosne, e bi se spora- zumjeli kako bi dogovorno i spora- zumno proveli narodnu politiku. Da- kle, ne dogovor da pobijedi hrvatsko ime i hrvatska politika, nego nekakva »narodna politika«, koja bi — a lasno je shvatiti — imala biti posve srpska. Dakle ne ustanoviti ono, što je pravo i zakonito, nego prepustiti pretežnom broju delegata iz Herceg-Bosne da na- gju koju formulu, koja bi — Bog zna dokle — odgodila jedinstvo milijeh pokrajina u jednu skupinu, tako da odoli s jedne strane narivanju njemač- ke prevlasti a s druge strane grabe- žnim namjerama toli razvikanijeh ma- gjarskijeh liberalaca. Te dvije izjave najbolje dokazuju koliko je neiskren rad koalicije u Za- grebu, i kako će i ovaj put pravaška stranka, kako i više puta prije, kapi- tulirati ispred nametne sile srpskijeh perjanica, koje tako neizravno preko pravaša provagjaju opasnu svoju poli- tiku sa stanovitim ciljem, da se Hr- vatska ne ujedini. Žalosno je vigjeti da organ pravaša u koaliciji više je puta bio usilovan osuditi istup i izja- ve kojekakvih Supila e compagnia bella, a ipak nije imala toliko srčano- sti da se raskrsti sa ortacima koji ima- du posve opriječne namjere i svojski rade da osujete svaki skroz hrvatski napredak. To donašamo da razjasnimo što smo u zadnjem listu kazali. Satiišiči BD Jeste li platili predbrojbu? “i Mati se. Kad je slijedila aneksija, :sve su prilike bile da će taj dogogjaj uz nemoćni prosvjed Turske, Srbije i Crne Gore, proći bez za- pletaja i rata: ali po zadnjim vijestima rijet bi, da će biti nešto i krupnije nego li pro- sti prosvjed. To je dalo slutili kad se na- zad koji mjesec podigla tolika graja, jer je Austrija bila odredila da produži svoju že- ljeznicu do Soluna: onda za prvi put vi- gjelo se, da toli oglašeni dogovor naše Mornahije sa Rusijom posve je klimav: onda vlade, suparnice Austrije, podigle su svoj protuprojekt, po kojemu s Dunava bi na Jadransko More sašla druga željeznica, naperena proti interesima naše Monarhije a odregjena da utvrdi upliv ruski i da o- krijepi materijalno Srbiju i Crnu Goru, kako bi proširile svoj promet neodvisno od Au- strije. Austrijski ministar spoljnijeh posala iz- javi, da Austrija nema ništa protivna, da se ta pruga sagradi; tim je uklonio očiti nesporazum i svi su se primirili. Nadogje anaksija i možda bi po svoj prilici velevla- sti bez opaske taj gotovi čin primile, da nije istodobno Grčka pridružila Kandiju, i tako znatno proširila svoj posjed u Sredo- zemnomu Moru, i da nije Bugarska osvo- jila potpunu neodvisnost i zauzela u svoje ruke glavni izvor dobrostanja, sklop željez- nica, koje se križaju u njezinoj zemlji. Sa- me su dakle Srbija i Crna Gora ostale bez ikakve otštete, a još našle su se nevoljnije kad je Austrija povratila Novi Pazar tursko- mu carstvu i istomu, kako se kaže, zajam- čila, da je spravna oružanom rukom u sva- ko doba braniti taj posjed Turskoj, naravno proti Srbiji i Crnoj Gori, koje kroz taj pa- šaluk stopile bi se u jednu cjelinu, te u tu- gjemu posjedu toga klina vigjaju naperen nož, da ih kolje ako se maknu. Razočara- ne i potištene srpske vlade odaslaše najbolje svoje državnike i ljude, koji bi velevlastima prikazali veliku i strašnu nepravicu, koja im je učinjena, te bi tražili da im se da do- voljna kompensacija. Da bi vrijedilo čuvstvovanje, mi bi smo najragje željeli da, u interesu općega ev- ropskog mira, budu uslišane želje i molbe srpskijeh vlada, da se Srbija i Crna Gora pruže tamo na Balkanu i u Kosovo polje, negda slavno polje srpske moći i slave: Istina je, da bi sama Turska u tome slu- čaju bila jedina nezadovoljna ; ali bi se ta- ko izbjeglo groznomu ratu a ponovilo bi se što ima već preko stotinu godina da se do- gagja : da se suparnice vlade zadovolje o- nijem što Turskoj otkidaju. Nu na sentimen- talnost niko se danas ne obazire: kad bi se to dogodilo naša bi Mornarhija bila iz- ložena pohlepama tijeh vlada, kako očito dokazuju mnogi i mnogi dogogjaji, koji su se ovijeh mjeseca slučili, te koliko god pre- tjerano prikazani i u stanovitu svrhu upo- trijebljeni, ipak dokazuju da je nešto bilo i da se radilo, kako bi se Srbi i amo oku- pili i u stanovitoj prigodi pridružili svojoj matici, a nadasve očita mahnitost, kojom su ustali jer je aneksija izvršena bez nji- hove privole. Istina je, po svoj prilici, ;da velevlasti neće dopuštiti kako bi se došlo do općega rata, jer imadu zašto da se boje, svaka radi sebe i radi strahovitijeh poslje- dica, koje bi bez dvojbe madošle: prilika je dakle, da će one gledati umiriti Srbiju i Crnugoru, te će im obećati svoju privolu na otštetu u budućijem ,zapletajima; ali se bojimo da li će to polučiti željeni potpuni uspjeh, jer narod uzrujan je preko načina, te ne budu li vlade srpska i crnogorska primile pak i malu prividnu otštetu, mogao | bi narod lako provestiti prevrat i protjerati Karagjorgjeviće sa prijestolja, te tako gro- zni prizori krvi i pomora ponovili bi se u Biogradu; ili bi mogao, što je najprilični- je, prisiliti svoje vlade na navijeste udesan rat našoj Monarhiji. Nadasve postupanje Engleške je posve sumnjivo, koja u Njemačkoj, prijesnoj pri- jateljici i saveznici naše monarhije, gleda opasnoga suparnika u prometu i trgovini: a skoro će dva vijeka da se ta vlada širi i snaži od nesporazumlja i takmenja kon- tinentalnih vlasti, a sdruge strane ne bi rada da joj prigovaraju s posjeda Misira, po kojemu jedino gospodari na Sredoze- mnom Moru, a drži zatvorena ponajbolja vrata u Sueskom konalu trgovini Evrope sa ostalim svijetom. Da položaj otešćaju dolaze i zahtijevi Rusije, koja hoće da sebi otvori slobodni prolaz kroz Dardanele, jer bi tek onda mogla rijeti da je prava vele- vlast. Baltičko More nije takovo utočište, gdje bi Rusija mogla svoju mornaricu uz- visiti; još je manje prikladnije Sjeverno More, a u Vladivostoku nadasve iza poraza sa Japancima nema joj boljega opstanka: dakle prava baza ruskoj pomorskoj snazi je Crno More, a naravno je da velevlasti ne bi tako lako nasjele i dopustile takav skok l Ruske; a i kad bi pristajale, opriječila b se Turska i opet bi se do rata došlo. Je- dini dakle način da se izbjegne groznomu evropskomu ratu bio bi, da Srbrji i Crnoj Gori dade se prilična zadovoljština i tijem da se ukloni glavni povod jađu i nevolji, kog bi izazvao strašni rat i na moru i na kopnu. Neka viču zlosutnici, da je Austrija zaga- zila a da nije dobro promislila na poslje- dice aneksije: mi smo uvjereni, da je austrij- ska diplomacija promislila na svaku even- tualnost i da je ona pripravna na svaki slučaj. To nam dokazuju i zadnje vijesti, koje vele da će Austrija pristati konferenciji sa- mo u slučaju te se ne bude raspravljalo o Herceg-Bosni, i budu se posve uklonile srp- ske pretensije. Uz Austriju stoji Njemačka a i ista Turska, pak prilično je da će i dru- ge neke vlasti primiti reserve Austrije te da se neće do konferencije doći. Bilo kako bilo, sukob Srbije i Crnegore s našom Monarhijom bio bi veoma udesan za t& zemlje, jer, kako nas obavješćuje vr- sni prijatelj, koji pozna kao malo ko Srbi- ju i Crnugoru, za sad Srbija ne bi mogla suprotstaviti Austriji nego naj više 120,000 vojnika, skupa sa dobrovoljcima, a Qrna- gora 30.000; dočim je Austrija okružuje sa 27 pribranijeh tvrgjava a sa Spiča gospo- duje nad lukom Bara i nad obalom sve do Traste. Osim toga sva je prilika da ljuti Arbanasi, koji su kivni na Crnugoru, jer je zaposjela Bar i neka njihova plemena, da nebi mirovali, i tako bi se Crnagora na- šla izmegju dvije vatre, a lasno je shvatiti kako bi se svršilo to krvno kolo. Naš izbor u vanjskim općinama. Veoma nam je žao da se »Crvena Hrvat- ska« toliko uznemirila, jer je dvojbeno da li vrijedi izbor našijeh biranijeh birača u osobi g. Pera Vukovića. Svakako, to bi ima- lo više zabrinuti nas nego nju, koja dopo- kon — kako je hvalevrijedno priznala — pretrpjela je u tomu izboru potpuni brodo- lom. .Nas nije briga da li će izbor bit pra- vovaljan ili ne: naš je jedini cilj bio, da se birani birači sreza vanjskijeh općina do- govore i složno porade i glasuju za onoga, koga bi oni cijenili da će najbolje zastupa- ti njihove želje i njihovo uvjerenje. Nakon dogovora glavnijeh domaćinai rodoljuba u PODLISTAK. ODE U SAMOSTAN. Ozrinović. I. Jutro je... jutro krasno — pramaljetno. Nebo je ko riblje oko. Sunce je već pomo- lilo iza povisokih vrhunaca, te baca svoje zrake po raskošnoj prirodi. Dubrovnik i sva okolica utonuše u more sunčanih valova. Tamo i amo po gradskim ulicama vrvi svje- tina svakog sloja; tako da ti se maleni Du- brovnik pričinja mravinjakom, po kojem lazi množina mravi, a svaki nosi nagjenu slam- ku ili puno zrnce, koje je imalo da pro- klija, netom blaga i tiha kišica natopi ze- mlju, osušenu od sunčanih zraka. Glavnim šetalištem »Stradunom« ne vrvi ona množina raznog spola, kao što obično biva pred podne i večerom, kad Febo otigje na slatki počinak. Kreneš li prama trgu, gdje se ponosno uzdiže spomenik našeg slavnog pjesnika Gundulića, doći ćeš na poljanu, gdje se svako jutro sleti množina naroda iz dubro- vačke okolice. Tu vidiš krasne župčice, gdje ko božice zure u kupce, ne bi li im koji kupio povrća, mlijeka, sira i ostalog, što marna seljačka ruka prikupi, da zavrijedi koji novčić, i tako namiri svoje kućne tro- škove. A tamo i amo opažaš još i druge prodavačice iz obližnje okolice. Uzdigneš li se sada kamenim stubama do plokate isusovačke crkve, pak odatle mo- triš svijet, koji se kreće dolje po poljani, pričinja ti se, da vidiš polje obraslo zeleni- lom, a po njemu se kreću leptiri i ptičice. Tu je pomješana dubrovačka gospoda sa seljačkim rodom, u raznoj nošnji. U toj vrevi mogao si opaziti mladića, visokog stasa, smedje osukane kose, crnih očiju, a brčići mu kao da se ne slagahu njegovom sjetom, stajahu ponosno, rekbi vesele se sami sebi preziruć sve, što je oko njih; lica je ispunjena, malo produljena, a po njemu se prolijeva zagasito crvenkasta boja. Njegov stas, pa cijelo držanje poka- zivaše, da je to mladić, koji je već navršio 25 godinu svoga vijeka. On stupaše tuda u ukusnom odijelu, sje- tna lica, a bistre mu oči bludijahu po toj svijetini, ko oči dobrog pastira, kad hoće, da ogleda svoje stado. Ali, kao da mu ta buka nije davala mira, ostavi ju i krene obližnjom ulicom put »Straduna«. Došavši tamo stane šetati po tom omiljelom šetali- štu, ali mu ni ovdje ne bijaše bolje, pa krene put Pila i eno ga, gdje stupa na »Gradac«. »Gradac« je obljubljena gradina dubrov- čana, u kojoj ćeš naći, u svako doba dana, manje ili više općinstva. Pa kako nećeš, da te zanima taj uprav čarobni položaj? To je malena glavica, na zapadu grada, koja je obrasla borjem, čempresom i drugim zim- zelenom. Tamo i amo je posagjeno miomi- risno cvijeće, koje raste samo pod južnim blagim nebom. Osim glavnog šelališta iz- megju zelenog drvoreda, nalazi se i manjih desno i lijevo, tako da ta gradina, ispreki- dana malenim puteljcima, izgleda kao stan hrtice. Ali nadasve odatle se uživa krasan pogled na divno jadransko more; na grad Dubrovnik i njegovu okolicu. Pogledaš li k zapadu: sjedne strane eno nedogledno more, gdje se ljubi sa tamno crnim obla- cima; sdruge su otoci i kršne primorske gore. Na istoku su opet gore i more, a pod tobom se bliješti grad — ta hrvatska Atina — i čarobne Pile, koje svojom krasotom natkriljuju i sami grad. Tu je, do sada nama nepoznati mladić, sjeo na drvenu klupu i zadubio se u du- boke misli. Čudnovato je to ljudsko srce, mješte da uživa u majci prirodi, ono je za nju ne- marno. Žurio je mladi gospodin u ovu toli bajnu prirodu, ali njegovo srce ne bijaše ni tu našlo utjehe. Njegove su misli bludile drugamo. Zvonimir, tako je ime ovome mladiću, bio je sin seljačke, ali imučne obitelji. Pu- čku školu svrši u svome rodnom mjestu. Po nagovoru učitelja pogje mali Zvonimir | u dubrovačko djačko sjemenište. On.je tu izvrsno napredovao, ali njegova poletna duša nije bila zadovoljna megju četiri zida, tim više, kad je odrasao, jer je sada mogao do- bro razabrati, da on nije za svečenićki sta- liš, Otkrije starješinama svoju želju i otigje iz rasadnika Gospodinova. Roditelji, da im sin ne ostane ko lagja na uzburkanom moru, dadoše mu srestva, da dogje do kraja. On, kako je bio valjan, prihvati se živo nauka i sdobrim uspjehom dovrši ispit zrelosti. Sad je bio na raskršću, kojim putem da u- dari, te napokon odluči učiti pravo. Sretno svrši i zadnji državni ispit, na bečkom sve- učilištu. Poslije ga je zapala sreća, i bude imenovan činovnikom, u toli njemu milom gradu Dubrovniku. Čarobna je to magična sila, koja je Zvo- nimira neotklonivo pritezala u Dubrovnik — ljubav. Još dok je bio sveučilištarcem, njegovo srce našlo je ono, što mnoge usreći, a mno- ge i mnoge unesreći. To — ono bilo je u potpunom smislu riječi, njegova odabranica — Zorka. To vam je ono miljenče, koje na prvi pogled zanese, opčara, usreći ili une- sreći živo biće. Zorka je bila u istinu krasna: njezine oči odsijevahu poput dva crna ugljena u grudi snijega; vlasi zagasito - crnkaste ko da su pristajale toj nježnoj puti; usne malene, te kad bi se nasmijala mogao si opaziti dva niza bijelih sitnih zubića; na obrazima, uz onu bijelinu, pomješalo nešto crvenila, što sjaje poput ružice. Sav njezin ustroj bijaše u skladu, te bi ju vi- dio, kliknuo bi: — to je gorska vila! Pa koje čudo, da je ta krasotica opčarala našeg Zvonimira, a još k tomu kad mu ova odvraćaše ljubav za ljubav. On je bio vas ushićen netom bi ju opazio. Posvetio je sve svoje sile, da što prije dovrši svoje nauke, te da se združi sa svojom miljenicom. Uži- vao je, ali jedino uživanje bila mu je Zorka. Misli su mu vazda lebdjele, ma gdje bio, onamo, gdje je njegova draga, njegov žitak i užitak. Jednom je pisao iz Beča svojoj ljubljenoj Zorci ovo pisamce : Ideale moj! Nemoj misliti, mila Zorko, da ću ja amo daleko u tugjini zaboraviti na Tebe. O ! ne, ne, misli mi vazda lete tamo na topli jug — tamo, gdje Ti snivaš o svome Zvonimiru. Ah! kako mi je dosadno slušati ovu bečku buku, a tamo u našem hrvatskom Dubrov- niku, uživaš i slušaš naš mili zvučni jezik, Amo je za me sve tugje. Malo izlazim, a kad izagjem, idem sam, jer mi je tako naj- draže i mislim o Tebi — ljubljena Zorko. Primi moj vrući poljubac. Tvoj presretni Zvonimir, Na ovo je primio slijedeći odgovor : Zvonimire . , .. 3 Ne znam, kako da Te nazovem, kad sva- ki naziv čini mi se malenim, čini mi se, da ne ću ono izreći, što ćutim, ali najragje bi Te nazvala — srce moje ! Da, srce moje! kucaš mi neprestano. Od onog časa, kad si se od mene odijelio, čini mi se, da je se|prošlo po vijeka. Jedina mi je utjeha, kad pomislim na Tebe. kad će se sastati naša srca, kad će se sastati i u suglasju zapjevati: — sretni smo ! Nadam se Tvom brzom dolasku ; primi vrući cjelov od Tvoje nezaboravne Zorke. Tako su oni često izmijenivali pisma, u kojima su svoju ljubav to bolje učvršćivali. Kad su pako bili u blizini, te su žarkim riječima bodrili jedno drugoga i tješili svoja mlada nevina srca. Nekog dana, kad je Zvonimir ranije nego obično išao u ured, sretne ga listonoša, koji mu preda jedno pismo. On ga veselo