Br. 198. _ Poklonstvena deputacija iz Dalmacije. Javljaju iz Beča, dne 1. ov. mj.: Jučer se je Vladaru poklonila i čestitala jubilej depu- tacija upravnih i sudbenih činovnika, te ze- maljskog odbora. Prve su predveli namje- snik Nardelli i presjednik priz. suda Dr. Be- nedetti, a zem. odbor zastupahu Dr. Ivče- vić, Dr. Dulibić i Dr. Katnić. Kod cerkla o- pazio je Vladar prema D.ru Benedettiju, da se u Dalmaciji osjeća nestašica sudbenih či- novnika, pa ga je podjedno zapitao: zašto prazna mjesta ne popunjava sa činovnici- ma iz Hrvatske? Dr. Benedetti je odgovo- rio: da su takve prilike (za njega kao ta- lijanaša — dosta! Op. ur.) D.ra lvčevića i drugove pitao je kralj o resultatu izbora, o ljetini i berbi, te o načinu, da Dalmacija gospodarstveno uznapreduje. Na 26. pr. mj. kralj je primio poklonstva |. svih vjeroispovjesti. Deputaciju katoličkog svećenstva predveo je kardinal Gruscha. Iz Dalmacije su bili: nadbiskup Dvornik, bi- skup Carić i kanonici Crnica i Bijelić, žu- pnik Vlahušić, Novak, Siminiatti, Ivanišević i Ragazzini. — Grčko-istočno svećenstvo predveo je nadbiskup Repta, a evangelično crkveni savjetnik Franz. — Deputaciju izra- eličanske bogoštovne općine predveo je pre- sjednik Stern. Na 27. poklonila se kralju deputacija a- ustrijskog plemstva od 700 članova. U ime njihovo pozdravio je kralja knez Ferdinand Lobkowitz. Iz Dalmacije učestvovaše u ovoj deputaciji ova gospoda: Vito pl. Bassegli- Gozze, Hugo knez Borelli, Bernard grof Ca- boga, Ivo Petar pl. Capogrosso Cavagnini, Vi. Dojmi pl. Delupis, Družimir pl. Micheli Vitturi, Dr. C. pl. Pellegrini Danieli, Antun pl. Tartaglia, Dr. Jerko pl. Tommaseo, Je- ronim pl. Zamagna. U subotu poklonilo se je činovništvo. Bilo je na okupu 800 delegata, koje je predvo- dio ministar-presjednik. On je oslovio kralja, a kralj je odvrat'o, ističući: da iz državnih ureda nema biti otstranjen osjećaj narodni nego sukobi narodni. Kasnije se kralj raz- govarao sa pojedincima. U subotu po podne primio je kralj pred- stavnike trgovačko-obrtničkih komora. Troškovi Austro-Ugarske za Herceg- Bosnu. Tečajem 30 godina izdala je naša monarkija za Herceg-Bosnu ovo: Do 400 milijuna kruna za mobilizaciju i opskrbu vojske; 40 mil. K. za otštetu ratnog mate- rijala; 1000 mil. K. za uzdržavanje posada kroz 30 godina; 60 mil. K. za ceste, 90 mil. K. za željeznice i 200 mil. K. za razli- čite kulturne radnje civilne i vojne. Prema tomu, kad bi naša monarkija i htjela ustu- piti Bosnu i Hercegovinu, koja bi joj vlast na Balkanu mogla toliku odštetu povratiti? Zanimiva slika iz drniške krajine. Danas kada svi uvigjavniji i neodvisni naši političari sa svojom političkom zrelošću i sa svojim bistrim umom očito vigjaju, da je pravaška ideja ona, koju čeka znatna bu- dućnost i koja je jedina sposobna da nam izvojšti potlačena domovinska prava; na žalost ima nekih ljadi, koji to još neće da uvide, premda se rodoljubnim i pronicavim promatraocima naših političkih prilika grade. Pravaška misao treba da konačnu pobjedu slavi, jer je ona pravi izražaj narodne volje i njegovih težnja. Naš narod ide za osvje- štenjem, naša domovina traži drugi put, po komu će moći doći do svoje konačne po- bjede, jer joj politika tugjeg tutorstva do- dijala, pa kojimgod se ona imenom krstila. Naš narod neće ni magjarske, ni talijanske, ni srpske politike, nego on želi onu poli- tiku, koja ga po naravnom pravu ide, a to je prava iskrena hrvatska politika. Na žalost svaki dobri pothvat, svaka ple- menita misao nailazi na znatne poteškoće, pa tako i ova pravog i nepatvorenog hrvat- stva. Ali sve poteškoće, koje nam čine naši politički protivnici, ne smijedu da nas pre- straše i sla u nami domovinsku žarku lju- bav uguše. Pravaštvo traži jakih, odvažnih, samoprijegornih boraca, jer njegova misao jaka, odvažna i traži od svojih ;pobornika. žrtava, koje treba da se na njezinom žrtve- niku na korist Hrvatske pale. Pravaši se moraju s mnogim i mnogostru- kim neprijateljima da bore, jer mnogi hoće da tamjan Bogu i vragu na izmjenu pale, a to pravaši neće niti mogu dopustiti, jer oni ga jedino na žrtveniku Boga i domo- vine gore, a drugom ga svakomu zanijekuju. Ovaj ćemo put ostaviti resolucijonaše, koaliciju, demokrate, italofile, koji svi u duši mrze pravaštvo i njihove ljude, a jedino će- mo se osvrnut na neke, koji su pravaši bili, pa radi sebičnih razloga iz pravaškog tora pribjegli u oni njegovih najkrvnijih neprija- telja. Mislimo govoriti o bivšem pravaškom zastupniku Ribičiću i o drniškom načelniku | O njemu nećemo na dugo, jer ga »Pri- morski Glas« baš pošteno, ali dostojanstve- no češlja. Ribičiću je dosta samo to napo- menut: on kao svećenik šuruje sa demo- kratim; on kao Hrvat druži se s autonoma- šima; on kao nekadašnji pravaš bori se pro- tiva svojim najvećim dobročiniocima, kao što je: svećenstvo i današnji načelnik Klarić. Drugi pribjeglica jest načelnik drniške op- ćine Skelin. Na nj se osvrćem uprav zato, jer nigdje nijesmo vigjeli bistrijeg ogledala, u kom bi se bolje mogao zrcaliti radinost i moral pravaških pribjeglica. Imali smo prigode upoznati prilike raznih dalmatinskih općina, ali prilike ove općine zaslužuje malo bolje razjasniti, jer će sjegurno mnogog rodoljuba zanimat. Svaki razumni stvor izabere pute i odmjeri pravac, po komu će putu hodit i po kom će pravcu gledat do svog cilja doć. To se od svakog razborita čovjeka zahtjeva i ovo je baš upravo ono, što ga od nerazlo- žite životinje razlikuje. Dok protivnik iza- bere drugi put i drugi pravac, nego li mi, PRAVA CRVENA HRVATSKA. Iz učiteljskih krugova. Za ispite zrelosti na gimnazijama, pa i na preparandijama našlo se je shodnim, da se uvedu razne promjene prama sadanjem duhu vremena, ali za sredovječne ispite o- sposobljenja učiteljstva te blagodati se ne doživljuje. Da je pako veća potreba bila, da se ovi ispiti preurede, o tom je suvišno i raspravljati. A što mi megjutim opažamo kod tih ispita? Svake su godine ispiti, »te Fautalove muke«, dvaput na godinu. Nazad dvije ili tri godine jedan učitelj zastrašen od istih pada u nesvijest pred povjerenstvom; lanjske godine dvojica propadaju, ali za- što? Jer zastrašeni nemogu da misle, | Pita ih se najprostije stvari, ali oni ni | mukaet. I takovih primjera moglo bi se to- | liko nabrojit, ali je to indiferentno. Napose |mi pitamo, koji je uzrok da se ti stvorovi | toliko tih ispita plaše? Da je mučnoće ve. like pri istim, o tom nema ni govora, nego \je kriv sistem po kojemu se u preparandi- |neprestanom su lovu za glazbarima, što im ne ide za rukom, ali oni ipak ne miruju! Slavosrbi su se urotili proti našim društvi- ma. Kao proti našoj glazbi, tako i proti Hrv. Radničkom Društvu »Napredak«, u ko- mu se nalazi članova i jedne i druge stranke. Nije dosta da je Općina kotorska bojkoti- rala naše radnike, (svoje radnje dava tu- gjincima) za kojom su se poveli i neki drugi slogaši, nego nekim osamljenicima smetaju i društva u kojima se nalaze naši radnici i proti istima goru ulogu vrše, nego li isti naši načelni protivnici Srbi. Žalosno, i više nego žalosno! (Dopisniku »Nar. (!) Lista« ). Poznati stu- kos iz Dobrote koji je sipao dopise u »Cr- venoj« otišao je u Zagreb, odakle će izvje- | šćivati istu »Crv.« o »senzacijonalnim otkri- I|ćima«. Nego dao se je na posao opć. taj- nik Ostojić, naravno po nalogu Don Anto- nija. — U »N'r. Listu« čitamo nekakvi do- pis o izborima, gdje dopisnik piše protiv »Hrvatske Krune«, a protiv bokeljskih pra- mi ga moramo častiti radi njegove dosljed-| jama uzgajaju takovi stvorovi. Preparandiji vaša nabacuje se klevelama i uvrijedama. nosti; ali kad nema nikakva stalnog načela, tad mi moramo iz petnih žila nastojati, da se taj čovjek s političnog polja čim prije makne. nam danas ne spravljaju ljude praktične, koji će se u svijetu znati snaći i okrenuti, nego spravljaju stvorove pune znanja i for- mula koliko hoćeš, a ništa drugo. O ovom Opeklo je neke slogaše što su pravaši izni- jeli štogod o izboru vladinog miljenika me- ištra Mata (koji je one dane pred izbore | svaki dan trčao u poglavarstvenu palaču!) Ribičića spominjemo jedino s toga, što se bi se mjerodavni krugovi imali baviti i pro- i preko Bijankinijevog »Nar. Lista« podmeću je u njemu najočitije ukazala nedosljednost mišljati, a kamo li jadno učiteljstvo i uta- nam svega i svačesa, kao da smo im mi i moral onih, koji se hvataju hrvatske stranke. Ima li naš načelnik ikakav odmjereni pra- vac ? Ko je imao prigode da snjim govori, kao što na žal st imao pišući, mogao je odmah zaključiti, da on nikakva stalna na- čela nema. On je već u početku svog načelnikova- nja stavio sebi neko čudno, izvorno, zani- mivo načelo, a to je: ništa držati do svoje besjede. On je program svog ponašanja pred tolikim i u mnogim zgodam sa ove dvije kratke riječi izrazivao: »riječ vitar« ili »ja rekao ja porekao«. Nek nitko ne misli, da je ovo jedna izmišljotina, to pak ne. Ovo je on ne samo pred piscem ovih re- daka rekao, nego je on to još pred mno- gim svijedocima učinio, što su oni i na Su- du potvrdili. Toliko je to istina, da svako- ga, koji kakvu pogrešku učini, apostrofiraju: »riječ vitar — ja rekao, ja porekao«. Stavi- mo se malo kod ovog zanimivog programa našeg načelnika i malo ga promozgajmo. Što može čovjek normalne svijesti držat o ovom načelu : riječ vitar ? Što može razum- no biće držati i suditi o onom, koji se go- tovo s tim programom pivči ? Pametno če- ljade: treba da dogje do ovog dilema: čovjek, koji se sam o sebi tako izraziva. ili je duševno neodgovoran ili hoće da se be- zobrazno titra narodnim povjerenjem, u pr- vom i u drugom slučaju nebi imao zastu- pati onaj položaj, koga danas zastupa. Kad bi se on i unapred ovako na načelničkoj stolici bezobzirno vladao, moglo bi se doći do opravdana zaključka, da je u ovoj kra- jini pravaška misao baš uprav zamrla, kad čovjek svog programa, na njoj može da se održi. Tim više, kad je on zakleti neprija- telj pravaških ideja. Mogao bi se kogod naći i prigovorit nam, da smo mi Skelinove riječi rečene samo teoretično, uzeli posve ozbiljno i da ga ho- ćemo samo po riječima osuditi. Mi smo pri sastavljanju ovih redaka ovaj prigovor odmah na pameti imali i odlučili smo ga svestrano riješit. Za sada samo to p. n. op- ćinstvu navješćivamo, da ćemo u dojdućim člancima »Zanimiva slika iz drniške krajine« dokazat, da se načelnik Skelin u svom na- načelničkom djelovanju vjerno drži svog pro- grama: »riječ vitar«. Još ćemo odgovorit na moguć prigovor, koji bi nam mogao doći sa neupućene stra- ne. Može kogod reći, da mi iznosimo stvari privatne naravi, što ne dolikuje. Ovaj pri- govor ili moguća zamjerka u našem slučaju nema mjesta. Mi smo osobnim napadajima uopće protivni, a osobito u ovom slučaju kad pisac nema niti može imati kakvog o- sobnog interesa u napadanju g. Skelina. Mi smo jedino u ovom prvom članku iznijeli program našeg načelnika, koji nije privatne naravi, nego znatno upli.a na njegovo dje- lovanje bilo protiva dobrobiti općine bilo na zator pravaške ideje. Ako je dobrobit jedne općine privatna stvar, ako je razvoj pravaške misli privatna stvar, tad zamjera ima mjesta; ako pak nije, tad smo mi na pravu. Svrha je ovim člancima ta: da se svi pravi Hrvati već jednom počmu organizirati i da odvažno počmu širiti pravaške misli i to sa svim mogućim žrtvam i proti svakom koji prezire pravaške ideale ! Takogjer svr- ha je našim retcima i ta: da potaknemo sve poštene Hrvate, koji još ne pripadaju pra- vaškoj stranci, a bore se programu: »riječ vitar«, da i oni zajednički se bore i u jed- nom kolu pravaške stranke za izvojštenje ekonomskog dobra svoje općine i prave hr- vatske svijesti ! sata ko teškoj službi puniti kojekakvim okružni- | cama i dopisima, koji imaju samu tu vri-| jednost, da se njima papir puni i troši, a| ništa više. Pri ispitima pako hoće se od povjeren- stva ljubaznosti, da učiteljstvo u povjeren- | stvu nagje ljude, koji im se dobrim ibo zuju, a kamo li najošitrijih sudaca, kojih bi se preplašio i golijat. Ovoliko o ovim tor- turama učiteljstva za sada, jer smo sjegur- ni, da je i ovo dosta, a da nas se razumi- je. Ne dao Bog da se i unapred budemo morali na ovo povratit, jer ćemo onda u! druge gusle. Završit ćemo pako sa dvije o ispitima za gragjanske škole. E, to su ispiti teži i više, ski ispit na sveučilištu. Doživili smo u naj- zadnje doba i to, da svršeni slušatelj »Pe- dagogiuma Bečkog« ocijenjen od učitelj- skog zbora sa ocjenom »pohvalno«, od is- pitnog povjercistva u Dalmaciji biva pro- glašen nesposobnim. Ovo će bit komu te- ško povjerovat, ali je ipak istinito. Nego kako je do toga došlo ? Je li valj- da za to, što dotičnik nije znao ili nije u- čio? Apsolutno ne, nego jedino za to, jer gospoda od povjerenstva, od tehničkih pred- meta tako opsežne zadaće daju, da je ne- moguće iste niti'u 10 sati izraditi, a kamo li u 4 ili 5. Osim toga od tih se ljudi traži nemogućnost, naime brzina u radnji, a uz to i savršenost. Je li što takova moguće neka sudi i oni, koji nikad ispita vidio nije. Radi ovakovog slučaja, hoće li se još naći učitelja koji će se odlučit na te ispite? Do- ista teško ili bolje nikako, jer kad »peda- gogium« ne vrijedi, zaista je nemoguća i priprava sama po sebi. Učitelja dakle za gragjanske škole neće biti, ako li ne koji od onih sretnika, koji pri vježbaonicama služe, a prolaze ispit »odlikom« i to baš onda kad imaju da budu imenovani u de- setom činu. Hoće li što o ovome i »Uči- teljski Glas«, taj list za interese učiteljstva? Idemo da vidimo ! Vijesti iz naroda. Iz Kotora. (Svečanost Gospe od Zdravlja). Vrh grada Kotora, na kršovitom brijegu podignuta je crkva Gospe“ od Zdravlja, gdje se kao po običaju tako i ove godine dne 21. t. mj. obavila svečanost. Od strane vojničkog za- povjedništva nije bilo dozvoljeno pucanje mužara, niti se smjelo ići prije od 7 sati u jutro ni kasnije od 5 po podne. Usprkos ružnog vremena prisustvovalo je ipak mno- štvo naroda. (Svečanost Sv. Cecilije). U Nedjelju dne 22. t. mj. obavila je naša mila Hrvatska Bokeljska Glazba svečanost svoje pokrovi- teljice Svete Cecilije. Uoči dana kao i istog dana obašla je gradom svirajući, a u večer imali su glazbari zajedničku večeru, na koju su prisustvovali gg. upravitelji iste glazbe kao i mnogi drugi naši istomišlje- nici. Istom prigodom sakupilo se je za fond glazbe Kr. 26.50, na što je g. T. Tomas u ime glazbenog odbora zahvalio darovatelji- ma. Samo naprijed za našu milu pravašku glazbu ! — Čudimo se da se sjetila sveča- nosti i srp. hrv. glazba, jer je lanjske go- dine obavila svečanost Sv. Save, ali onu Sv. Cecilije bila je »zaboravila«! Ove go- dine je i ona, požrtvovanjem prof. R. Pe- ručića i Tripa Delsa, obavila svečanost, pri- redila koncerat i večeru za glazbare i upra- vitelje, na koju je držao potresni govor T. Delso, a nakon govora se zapjevalo: »Ona- mo, onamo...«, (Lov za glazbarima). Ima nekoliko vre- mena da prot. "R. Peručić i A. Gagrica u se pri istim zahtijeva, nego li za profesor- krivi, da su im se otkrile karte. U ostalom pobiti se neda ono što smo mi iznijeli u »Pravoj Crv. Hrvatskoj« o izboru kandidata utvare. U izborništvu gradova za njih je radio cijeli aparat činovnika i popova, a u veleporezništvu su mogli glasovati oni koji su imali pravo samo u gradove (n. pr. prof. R. P.) a neki su mogli dati i po tri glasa. Na pojedine izmišljotine dopisnika »N. L.« nećemo se osvrćati, jer ne zaslužuje. Iz Imotskog. Kao odgovor na napadaj u »Pučkoj Slo- bodi« br. 37, sa strane »časne gospode» de- mokrata, koji uvijek trube da biraju poštena sredstva, na čestitog i zaslužnog Ravnatelja od Otkupe duhana, g. «Brantscha, najbolje I\će poslužiti slijedeći jednoglasni zaključak I\primljen u Općinskom Vijeću dneva 27 | prošlog mjeseca. Zaključak glasi: »Pošto \je stanovita štampa napala čestitog i zasluž- \nog Ravnatelja Ureda Otkupa duhana u \Imotskomu, gosp. F. Brantsćha, da bi se tobož pačao u izborne poslove krajine, po- što to nije istina, Vijeće priznajuć požitvov- nost pomenutog gospodina prezirom odbija sve insinuacije, priznajuć mu zasluge i ne- prijekornt ponašanje na korist ove krajine; sa opaskom, da izraz poštovanja cijeloga Vijeća bude mu pismeno priopćen. — Prim- ljeno jednoglasno«. Ovome ne služi komen- tara. Iz Babinapolja na Mljetu. Ovamo u nas u Babinupolju otrag neko- liko vremena zavladala je nemarnost i ne- pravica u svakom pogledu. Evo nekoliko dokaza o tom. Općinsko vijeće zaključi u mjesecu travnju, da se ukine prolaz (putevi) po tugjim zemljama, kao što i paša tovar- ne životinje u svečane dane. Nu na tomu smo i ostali, jer ostalo samo napisano na papiru. Druga pak zanemiarenost bila bi te, što je vijeće pri imenovanju poljara zaklju- čilo, da imaju poljari obilaziti danomice sva polja, poljica i sve lizine u cijelom od- lomku Babinapolja, gdje se nalazi kultura buhača, mlade šume kao i mali borići. | u istinu poljari se na to obvezaše i obećaše, da će po nalogu vijeća vršiti svoje dužno- sti. A kad tamo sve obratno. Putevi napre- duju, paša tovarne životinje počela se širiti i po tugjim vinogradima; koze pak, koji su pravi bič za kulture buhača i mladih borića, pasu svukuda kudgod ih je volja, sječe se tugja šuma bez dozvole vlastnika, tako isto i ovce nekih bezdušnih osoba pasu po tru- dima jadnog težaka, koji je i tako u mno- gim stvarima oštećen. Još ćemo otkriti i ovo postupanje jednog poljara u Babinompolju. Opći glas je, da jedan poljar, kad slučajno zateče koju djevojčicu u zabranjenom mje- stu, reče joj: ako hoćeš da te ne tužim, izi- gjimo časak u šumu. A zašto? — O ovo- mu nečuvenom postupanju, cijelo Babino- polje se je uvjerilo, jer je ovih dana bio jedan slučaj. Molimo nadležnu Vlast, da naredi općin- skim organima a nadasve poljarima, da po- šteno izvršuju svoje dužnosti da se što prije stavi reda, t. j. da koze ne uništavaju milade boriće i trude težačke. Moli se ista vlast, da po mogućnosti unaprijed bude i mjesna Oružnička postaja u stvarima posredovati, jer baš današnji poštovogja g. Burić sa svo- jim ljudima radi tačnosti službe zaslužuje svaku pohvalnost, a pozna se po tome kako je hrabro i umno postupao, kad se je bila pojavila vatra u »Fratrovoj glavici« i u »Krie- ževu polju«. Do koga je dakle neka stave reda, da zavlada pravica! iz Čilipa. (Tužbe na parobrode Lloydova i Ungaro- Croate društva i njihove agencije u Cav- God. IV. tatu). Seoska blagajna naručuje koju. tisuću kvintala različite robe preko godine, a ta joj se šalje više puta putem parobroda Liy- dovog i Ugarsko-Hrvatskog parob. društva, premda Uprava blagajne u svakoj naručbi naglasi da joj se roba dolazeća preko Tr- sta sa parobrodima dubrovačkog društva šalje. Lloydovi parobrodi ne pristaju uz o- balu, pa treba platiti blagajni i prevoz sa porobroda do obale, što nanaša znatan tro- šak. Lloydova agencija nema nikakva ma- gazina da robu od nepogode vremena sa- čuva. Zadnja naručba palja na Vladu došla je putem Lloydova parobroda. Lagja ga je ukrcala i došla pri obalu, ali nemajući ma- gazina, roba je tu ležala, tri, četiri dana, po- krivena jedrima, koja teško da su nepromo- čiva. Blagajua nije mogla u čas, da nagje kola za prevoz tolike robe. Troškovi su tu ogromni, tako, da bi bilo jeftinije da se ku- pilo gdje bliže. Što koristi onda da vlada daje neke polakšice, kad ih oguli agencija Lloydova. Ni s Ugarsko-hrvatskim parobro- i I i | dima nije bolje. Istina, ovi pristaju uz oba- lu, ali agenat nagje: ovo plati, ono plati, roba stoji vanka, pa opet plati toliko, da je Uprava blagajne na čudu, jer seljaci ne mo- gu vjerovati da su toliki troškovi koji se plaćaju spomenutim društvima. Jedino kad roba dogje s dubrovačkim parobrodima za- dovoljni smo, jer su umjereni troškovi, te nas ne gule kao oni drugi. | sam agenat gosp. Burlović na ruku je svakome, te se zauzimlje za robu kao da je njegova, da se ne pokvari od nepogode vremena. | sama Uprava blagajne poduzet će korake, da se roba samo s dubrovačkim parobrodima ša- lje, a nadamo se da će Uprava ovoga parob. društva još većmi doći u susret ovoj bla- gajni. — Skup članova seoske blagajne. Politički pregled. Rusija i Austrija. Iz Pariza javljaju: »Echo de Paris« doznaje, da je ruska vlada poslala svim velevlastima protest radi ahek- sije. Izvolski se boji, da će se cijela duma jednoglasno proti aneksiji izjaviti. Talijanci protiv Austrije. Javljaju iz Ri- ma: Radi dogogjaja, što se odigraše na bečkcj univerzi, održano je po cijeloj Italiji do 100 prosvjednih skupština. U Rimu je bilo konsignirano do 20.000 vojnika. Crna Gora traži Špič. Crnogorska vlada predala je notu zastupnicima signatarnih vlasti berlinskog ugovora, u_ kojoj ište, da joj se odstupi Špič i da se odstrani $ 29. berlinskog ugovora. Ovoj noti dodijeljen je promemorij, u kom crnogorska vlada ob- razlaže, da se ovim zahtjevom ne tangira zahtjev za kompensacije radi aneksije Bosne i Hercegovine. Austro-Ugarski poslanik na Cetinju ovu je notu iiatrag vratio crnogor- skoj vladi. Iz Beča javljaju, da se o ovom za- htjevu Crne Gore u opće ne da ni govoriti Špič je do godine 1878. pripadao Turskoj, pa je onda sam tražio utjelovljenje Austro- Ugarskoj, te je to člankom 29. odnosno 28. berlinskog ugovora doista i postigo. Špič ima 1500 stanovnika Hrvata, katoličke vjere, a opsiže 36 četvornih kilometara. Naoružanje Bugarske i Turske. Bugar- ska vlađa naručila je kod ugarske tvornice oružja u Budimpešti 28.000 pušaka. -— Iz Soluna javljaju, da turske vojne oblasti s najvećom žurbom dovažaju topove, oružje, šatore i odore na bugarsku granicu. Tran- sport se obavlja istočnom željeznicom. Vr- hovni nadzornik četa Hilmi-paša pozvan je u Carigrad, te bi imao postati ministrom unutarnjih posala. Tursko-bugarski pregovori prekinuti. Iz Sofije javljaju: Bugarsko-turski pregovori su prekinuti bez ikakova stvarnog povoda. Bugarski ministar Liapčev stići će za koji dan u Sofiju, da izvijesti ministarstvo o toku pregovora i da sastavi budget svoga resor- ta. Na mjerodavnim mjestima uvjeravaju, da prekinuće pregovora ne znači još pre- lom. Crnogorci na hercegovačkoj granici. Javljaju sa Cetinja: Posve je izvjesno, da su opredijeljene čete za provalu u Hercegovinu, dobro oboružane pošle na hrecegovačku granicu. Svaki se dan očekuju glasovi o provali i sukobima na granici. Ovo se sma- tra početkom rata protiv mornarkije, jer će za ovim čarkaškim četama poći doskora veći odijeli crnogorske vojske. Japansko-američki savez. Pariški »Ma- tin« javlja, da je do japansko američkog sa- veza došlo na ponuku Japana. Ovo znači veliki nazadak engleškoga upliva na istoku. Intervencija Italije. Javljaju iz Carigrada : Talijanski poslanik intervenirao je kod ve- likog vezira u pitanju bojkota austro-ugar- ske robe i to u interesu monarhije. Trgovački ugovori izmegju Engleske | Crne Gore. Trgovački ugovor izmegju Engleske i Crne Gore produžen je na go- dinu dana,