y drp a. a KI Br. 199. DEO E EIO NEP - = su U DUBROVNIKU 12. Decembra 1908 PRAM CRVENA KAVATSKA i četvrt godine surazmjemo; za inozemstvo polugodište. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na po ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen | za došasto godišnje K. 9 — Ko GLASNIK_ “IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. | Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARI. Odgovorni uredalk FRANO SCHICK. STRANKE PRAVA u DALMACIJ!. zoo am ji God. IV. Pretplata i oglasi šalju se Administraciji. Pisma | dopisi Uredništvu. — Za zahvale i priopćena plaća se 30 para po pećit retku. Za oglase 20 para poretku a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi neirankirani ne primaju se. — Plativo | utužljivo u Dubrovniku. MW Pošto je već skrajno vrijeme, da se predbrojba podmiri, upozoru- jemo ovim onu gg. predbrojnike, koji su prošlih dana primili platežni poziv, da nam dotični iznos neod- vlačno odmah pošalju, jer ćemo ina- če biti prisiljeni bez razlike List im obustaviti a iznos utjerati. Isto nek vrijedi i za one, koji nam du- guju za razna uvrštenja i oglašiva- nja. Puste rječi i ništa drugo! Čitaš li kojigod od našijeh listova, u svakomu vigjaš da se sadašnje na- še političko stanje opisuje najcrnijim bojama, jedan je opći vapaj, kako bi se imali sprovestit dogovori, sastati se ponajglavniji ljudi iz raznijeh stranaka, poprimiti stalni politički smijer i u to- me smijeru poraditi svijem narodnijem silama. Puste riječi i ništa drugo: jer kad čitaš tć listove opažaš da i u glavni- jem pitanjima strašno je vrludanje : jedni su još za nagodu, drugi su za sporazum sa Magjarima, treći naginju Beču, četvrti su proti svijem i svako- mu. Dogodila se aneksija, svakako ori- jaški korak za ostvarenje narodnoga idejala; pak i tu u listovima izbiše razne struje; jedna zagovara da se pre- pusti onemu narodu, da sam po sebi kroji svoju sudbinu; drugi dolaze u susret željama Srbije i Crnegore, e bi te zemlje ostale neodvisne a na glavi im da bude kakav Karagjorgjević ili Petrović; treći prilagogjuju se namjeri, da tim zemljama po volji upravljaju ili Nijemci ili Magjari, i tako u osud- nomu ovomu času u narodu unašaju ubitačno mrtvilo samo za to, kako ne bi jednoglasno tražio ono pravo, koje je sveto i koje sama Hrvatska ima po- više anektiranih pokrajina. | t& ljute rane, koliko god teške bile i osjetlji- ve ipak su malenkost prama osobni- jem napadajima u raznijem našijem listo- vima. Nema ogavne riječi da je ne upotrebe; nema sramotnog izraza, da ga ne iznesu; nema sumnje ni podva- le, a da je ne objese na veliki bubanj. Strast je dotle pomutila umove razni- jeh piskarala, da je uprav doprla do ludila, Istina, da će biti u svakoj stran- ci barem nekoliko ljudi razboritih i ne- pristranih, ali ogavna strast kao da im «je u kosti uvukla strašnu zebnju i strah; vide, naravno ne odobravaju, preko zuba i osugjuju takovu neraz- boritii-i nemilu hajku, ali ipak radi obzira i straha puštaju da mahnitci ra- de kako ih je volja, i stoje sa strane. Najprešnija bi i najrazboritija stvar bila, da u golemoj našoj nevolji barem se stane na put prokletijem osobnijem zagjevicama, jer bi to bio najbolji do- kaz, da je svakomu prva i najsvetija stvar opće narodno dobro; to bi bio prvi uvjet, ako se zaista misli doći što prije do narodnog dogovora, do skup- ne zarade oko narodnoga dobra. Jer i najbolje namjere, svako i najpleme- nitije nastojanje uz takova sumnjiče- nja, uz takove napadaje postaje smi- ješno, jer se pušta ne ruka pomirljiva da zagrli, nego ruka oružana bratoubi- lačkim nožem, da smrtno rani politič- koga nesumišljenika. | Kad promišljamo na to, da uzmemo jednu prispodobu, označujemo naše “stanje ovako: strašni je oganj i požar zahvatio varošicu: ispred plamtećih kuća sakupljeni su stanovnici: dreka ih je do neba: svaki od njih ima svoj plan kako će se bolje i što prije po- žar pogasiti: uz razne kolovogje opri- ječnih mnijenja, sakupljeni su pristaše pojedinijeh kolovogja; svi se prepiru, viču i dreče se, a u toliko nijedan ne zahvaća kablo vode, niko neće da u- pre u štrcaljke, a oganj u toliko vrši svoju, zidovi pucaju, krovovi propa- gore bijesne, psuju se, grde se, jedan drugomu svega izmišlja, svega podme- \će, nemilo prasne i varošica je ostala \bez kuća, pusto garište. | Je li tako, gospodo urednici i sa- radnici tužnijeh našijeh listova ? Na žalost jest, te ako se ne berđemo osvi- jestili, i nami će se dogoditi što i umišljenoj onoj varošici. Kakovo na- rodno vijeće, kakovi narodni dogovo- ri, kakov narodni napredak i sreća mo- gu biti dok kipi brat na brata, stranka na stranku prokletom mržnjom, dok upotrebljuje odurna srestva, koja bi mogla opstojati u divljemu narodu, dapače ni to nego jedino izmegju zvi- jeri? Ako nam na srcu leži, narodno dobro, ako smo ljudi poradimo naj- prije da se utišaju grozne strasti, da zavlađaju ako ne mir i ljubav, barem snošljivost i ona osobna skladnost, ka- kova vlada izmegju ljudi koji se nalaze u pristojnom društvu. Dok se toj rak- rani ne doskoči, biti će uzaludno sva- ko nastojanje, svako vijeće, svaki pot- hvat. Neka istupi iz svake stranke neko- licina miroljubivih ljudi, te neka ovi dogovorno prisile svoje stranke, kako bi listovi prestali pisati na način za- kutnijeh revolver-listić&, pak, ako se tomu doskoči, doći će se i do narod- noga vijeća, i do narodnoga dogovo- ra, a dok se to ne provede, svako nastojanje biti će uzaludno, dapače sve će to više raširivati jer izmegju strana- ka i osoba, dok smrtni udarac, koji će glasiti; finis Croatiae, ne bude nas u crno zavilo: jaz je bjelodano i očito, da dok se bude radilo kako $e do danas radi, ostat ćemo na pustijem \riječima i ništa drugo. Crna Gora kao vojnički logor. *) Cetinje, svrhom Novembra. Za vrijeme progona »klubaša«, radi nji- hovog liberalnog političkog programa, pi- sale su Gjurgjićeve »Beogradske Novine«, da za Crnu Goru nije ustav, jer da je ista »vojnički logor«. U to vrijeme to nije od- govaralo istini. Crna je Gora onda bila na putu da se preobrazi u modernu državu, državu u kojoj bi industrija, stočarstvo, ru- darstvo \i t. d, pod okriljem stroge ustav- nosti naglo napredovalo. Ljudi, koji su na tom polju sa najboljom voljom i samopre- goravanjem radili, nijesu na žalost računali na one nazadnjačke elemente, kojima ne miriše raditi, na one koji su se naučili glo- Op. Ur. : Primamo ovaj članak sa Cetinja, pod od- govornost vrlo upućenog Crnogorca, kojemu su sasvim dobro poznate sve onamošnje zgode i nezgode, te će nas dobrotom i unaprijed izvješćivati, na čemu srdač- no mu blagodarimo. | sko smo politički protivnici ali sam priznaje da nam begena, jer se pošteno bo- rimo, jer ne hinimo i ne pretvaramo se, nego ono što nam je na srcu, to nam je i na jeziku. daju. Delije mješte se osvijestiti, i još. biti narod sudeći m'i bez zakona, često za- vagjajući mirni narod, samo da se stvore parnice, da bi oni «sudeći« mogli sebi na- plaćivati »putnice i dangube« ; — to im je u svoje vrijeme bila plaća. Kroz tri dece- nija tako se radilo u ovoj zemlji, i to je na- rod moralno đegenerisalo. Bojeći se da će izgubiti parnicu, jer zakona nije bilo, to su iti »ponosni Crnogorci« ulagivali se, pod- mićivali i trpjeli najveće uvrijede, samo da se »gosp. kapetan« odobrovolji i da mu uzradi da dobije parnicu. Ima mnogo slu- čajeva, da je takav »sudija« obešćašćivao gjevojke i nevjeste, a da je rodbina istih sve to premučala, prinašajući i na taj način |mito »gosp. kapetanu«. Uvažanjem reforama, davanjem ustava, \mislila je ona mlagja generacija, koja je tada bila zauzela sva važnija mjesta u sud- \skoj, političkoj i vrhovnoj upravi, da je »ka- |petanima« za vazda odzvonilo. I oni su živo |počeli da rade na evoluciji svoje otačbine. I zbilja osjećao se napredak, narod je oda- \hnuo — osjećajući se slobodan, predao je sve svoje stare ugnjetače preziru, što je i potaklo starog knjaza da kao preslavnik tih starih kapetana, serdara i drugih, bojeći se možda da ga ista sudbina ne snagje, da apeluje na narod, govoreći mu da su »ta gjeca uzgajnici«. To je dalo povoda reak- ciji, bombama, procesu, progonstvima i o- kovima. Da većina naroda nije bila njegovog mi- jedinih, poslove oko vojne administracije; | korporativno prisustvovalo općinsko zastup- gimnaziste i bogoslovi formirali su počeđos| ro i sve mjesne vlasti. Veleč. Don Vice čete, te ih možete vigjeti 'za vrijeme ur4|Radetzky obdržao je prigodno slovo o Njeg. odmora, gdje se vježbaju u rukovanju s | Veličanstvu ; crkva bijaše najljepše urešena puškom i nožem. |i dupkom puna. Po sv. Misi Opć. vijećnici Kćeri Knjaževe, Ksenija i Vjera otvorile/i puk svratiše se u Općinski Dom, gdje je su kurs za obučavanje, previjanje ranjenika; u prostranoj dvorani načelnik g. Ivanković vojne radionice rade »punom parom«. Obu- | govorio o svečanom godu, istaknuvši rijet- čavaju se bistriji gječaci telegrafskoj i po- | kost svečanosinu sočnim govorom, na što štanskoj službi. \ dvoranom zaori jednodušni trokratni »Živilo Topovi se vuku na pozicije po granici | Njegovo Veličanstvo«! Na to pročita brzo- prema Kotoru i Hercegovini. Jednom je ri- javnu čestitku, koja bje upravljena Njeg. ječi: pravi vojnički logor. \Veličanstvu u Beč. U večer istog dana bila I ta čitava komedija svršiće stim, da će je sjajna rasvjeta Općinskog Doma te cijele stari poslije dva-tri mjeseca otputovati u ubave Luke, uz bacanje vatrometa i paljenje koju Austrijsku kupku »na liječenje«, pak | raznovrsnih vatara; i mnoga brda bijahu će tom prilikom svrnuti u Beč da se ispriča | najljepše rasvijetljena, a osobito se je isti- i da čitavu komediju obali na legja crno-|calo brdo »Sv. Trojice«, koje se je moglo gorskog naroda, koji da je aneksiju sma-|dobro vigjeti i iz Gruža. I tako bje veličan- trao kao »povredu svojih interesa«, i da je |stveno proslavljena 60-godišnjica Nj. Ve- bio prisiljen tako raditi. \ličanstva našega kralja, koji će dan ostati Narod će se dangubljenjem, vježbajući se usagjen u srcima ovog lojalnog pravaškog i vukući topove istrošiti,lpak će biti još veće pučanstva. — pam. roblje »kapetana« i »serdara«. A on će, do- kazavši svoju lojalnost prema svome »dra- | - ; Iz Stona. gom susjedu«, povećati broj svojih milijuna | _ (Smodlaka i njegovi telići na posla). Va- u kojoj engleškoj banki a na račun »dra. la da se i ova uknjiži, i dade potomstvu gog susjeda«. I tako je dobio u Evropi »remnome« kao diplomata, u Crnoj Gori kao »najveći ro-| doljub« i kao »car junaka«, a u bankama 77. i : — veći: eoatecounski! ći i da će narod sretan postati ako istoga Elo, i taki se ljudi ne stide reći, da žele Dude slušao i njemu se do crne zemljice \Otrag sedmicu dana čula se i opažala neka priprava po našim okolnim selima, i šapat se čuo, da neki »veliki čovjek« amo će do- šljenja, dokazi su: onaj veličanstveni otpor | proti proganjanjima, one manifestacije ka- | žnjenicima pred pod; oričkom tamnicom. | U potonje vrijeme sve se više počelo širiti »braću osloboditi«! Ako je baš tako slobo- , Poklonio ; dok opet se opažala žurta za doljub neka oslobodi oue njegove žrtve iz priček, pozivalo ko glavare, boljae, gavor- podgoričke tamnice, i neka oslobodi svoj "ike, te i drobni narod na sastanak u Če- narod od izjelica i defraudanata ! | pikuće, gje će pod vedrim nebo doći taj veliki čovjek« Smodlaka, i tu će ga svak, MI TRANS mos > \na poučno promišljanje a korisno pamčenje. : nezadovoljstvo protiv sistema vlađivine; po-[ »Japanac«. čeo se drmati presto! Skrajnje je vrijeme | bilo da se tome doskoči. Trebalo je nešto učiniti, da se narodu okrene pažnja na nešto | drugo, jer »afera s bombatna« nije dala že-' ljeni rezultat. vine. Lukavi Knjaz iznašao je taj čin kao »povredu« njegovog i crnogorskog ponosa, po Srbiji i Crnoj Gori. »Ko je vitez ma ždrijelo! Na ždrijelo ko je vitez!« To je stari crnogorski poklič, poklič pri kome nijedan Crnogorac ne ostaje hladno- krvan; poklič, koji kad ga Crnogorac čuje, ostavlja sve i traži da zadovolji svome ra- tničkom nagonu. — Stari Knjaz, znajući to, on ga je u svojoj proklamaciji narodu o aneksiji" Bosne i Hercegovine i upotrebio. I što vidimo: što mije nikakva njegova makinacija mogla učiniti, učinio je taj po- klič Staro i mlado, žensko i muško, sko- čilo je na obranu, tobož ugroženoj otačbini! Sve je to zaboravilo na uvrijede, nane- šene narodu u toku potonje godine; sve se združilo, to se grli i liubi; sve je to zabo- ravilo na uevine žrtve u podgoričkoj tamnici. Stari je uspio. On je sad opet onaj stari, uvaženi i obljubljeni »gospodar«. Njegova desna ruka serdar Janko Vukotić, najljući neprijatelj žrtava od prošlog ljeta, slavi tri- jumfe: on ide u Beograd i Carigrad diplo- matskom misijom, njega dočekuju kao »he- roja«, on je postao junak dana! U mjesto prezira radi njegovih dugih kartaških prsta — slava i lovorika! To je jedan uspjeh starog Knjaza! Parnica oko »afere s bombama« i silni špijuni po Crnoj Gori i Srbiji koštali su mnogo; novaca je nestalo i sad treba mi- sliti kako će se taj deficit madoknaditi. Od naroda — koji je go i bos, gladan i jadan — nema se što. I tome se doskočilo! Poznato je, da cr- nogorsku vojsku uzdržava Rusija. Naravno, da će to uzdržavanje sada biti obilnije; biti će priloga, pa na posljetku sad se ima iz- govora i dovoljno razloga, da se na račun naoružanja pogje u Rusiju i Italiju u — prošnju! I Crna Gora je postala »vojnički logor«! Po čitavoj zemlji možete vigjeti vojnike, gdje se vježbaju g jem, marširanjem, fortificiranjem i t. d. Činovnici sudski i ad- ministrativni preuzeli su prema rangu po- Hrvatska Bosna“. Početkom nove godine 1909. odlučili smo, \ako se prijavi dovoljan broj pretplatnika, U to je došla aneksija Bosne i Hercego- pokrenuti mali, jeftin, svakomu pristupačan list, kojemu će biti zadaća: širiti pravu, čistu hrvatsku svijest i u nazabitnija sela, i i njegovo je maslo ono šio se danas čini u najsiromašnije kolibice, koji će u razma- | ku od 15 dana upućivati čitatelje u sve važnije svjetske dogagjaje, donositi kratke poučne gospodarske, kulturne i političke ras- prave, a uz to braniti će interese seljaka, malih obrtnika i trgovaca itd. U prvom re- du imat će na umu užu domovinu Bosnu i Hercegovinu, a onda sve hrvatske pokra- jine i zemlje gdje obitavaju Hrvati. Listu će biti naslov ,Hrvatska Bosna“, a bit će mu godišnja cijena: Za Sarajevo 3 krune, za tuzemstvo 4 kr. a za ino- zemstvo 7 kruna. — Izlazit će svakog 1. i 15. u mjesecu. Molimo naše cijenjene prijatelje, da nam u narodu potraže što više predbrojnika, pa da nam to čim prije jave. A najbolje bi bilo, kad bi požrtvovniji rodoljubi sami sabirali predbrojnike i pretplate, nama slali novac, a sami primali i raspačavali sve is: tiske za dotično mjesto. Za sada prima novac i pisma Uprava »Hrvatskog Dnevnika«, a od 1. siječnja 1909 uprava »Hrvatske Bosne«. Molimo hrvatsko novinstvo, da ovaj po- ziv preštampaju. Sarajevo, 22. studenoga 1908. »Hrvatski Dnevnik«. Vijesti iz naroda. Iz Luke Sipanjske. (Proslava jubileja Nj. Veličanstva). U podne uoči sretnog dana za četvrt sata slavljenje zvona i pucanje iz mužara navi- ješćivalo je rijetku slavu: 60-godišnjicu vla- danja Nj. Veličanstva našega hrvatskoga kralja. U večer bje na isti način ponovljeno. U jutro dne 2. ov. mj. sa gromornim pu- canjem i slavljenjem započe svečanost. Ci- jela Luka bila je okićena hrvatskim troboj- nicama, a sve kuće sagovima. Osobito je bio divno narešen Općinski Dom, gdje je na glavnom prozoru bilo poprsje Njegovog Veličanstva ispod veličanstvenog slavoluka. Na 10 ura započe služba Božja, kojoj je \nebrojeni skup (?) oduševljeno pričekati, tu, \opet pod vedrim nebom, primiti pouke no- \ve. Taj dan dogje, baš ua 29 prošloga, te evo ti J. Smodlake vogjena od nekoliko | »maprednjaka«, koji se toliko u naprednja- ištvo razumiju koliko i jedna živinica u kantar; vika je velika putem iz Slanoga do | Čepikuća, jer ide »veliki čovjek«, koji će da spasi što je zalutalo, da upravi što se iskrivilo. Eto nas na sastanku, tu je naroda prostadije i zavedenijeh stotinjak, koji ništa ne odlučuju, već samo znaju, od mutikaša zaslijepeni, vikati na terete, namete, priho- de gosposke i popovske i t. d., e da im se tom primamom pojačaju redovi. Tu je da- kako prisutan i politički komisar, koji tmur- no sluša i piše imena govornika; tu je tr- govčić Ivo Jelić iz Slanoga, srbin, (mala glavica, i srce od kokoši), ovaj je presje- dovao tome skupu, ali nije znao govoriti, nu ipak su ga u tome neki seljaci dobro zamijenili. Nu valja da znaju čitatelji, za što je Smodlaka iz Slanoga a ne od amo okre- nuo put Čepikuća: jer majprvo amo nebi ga niko pričeko, osvem svoga pouzdanika tepavca i arlekina Drvenice, jer u Slanomu ima svoga vijernvg druga Luja Milića, koji ga je po nalogu Melka sjajno pričekao, kao pravi trgovac, a preko svoga maloljetnog sina govor mu držao za dobrodošlicu. Ne- mojte se pak čuditi, da je ovaj Milić, (koji nema nikakovog stalnog političkog načela) što je sada postao Smodlakovac, štogod ne- dosljedna uradio, jer je on od mode »nao- bražen« čovjek pa svake dobe mijenja vestit, tako sada šara u stranačkom kretanju, jer mu je možda naloženo, jer se valjda pre- domislio što je istupio sa javnom izjavom iz stranaka, jer ga je ubila povučenost, a porodila mu se želja opet da javno stra- nački paradira; ili je hotio u ovoj svojoj evuluciji slijediti modu, jer čovjek od mode valja da se prilagodi istoj i preko volje. . . A opet iz Slanoga hotio je Smodlaka kre- nuti put Ćepikuća, jer mu je ma raspolo- ženju bila kočija šure Luja Milića, koji kao ++. Uvjereni smo da »milijoner« Lujo Mi- lić ovom je metarmofozom najviše svome glasu štetovao, akoprem će kazati, da je njegov sin iz sopstvene inicijative to ura- dio ; dok drugi će kazati najvjerojatnije da stari: butta il sasso e nasconde la ma- no, a mladi igra partu od meda, pleše ka- svoga znao ga je siaotati u svoje vijere.. stado, uz nekolicinu dužnika ili pripadnika. pi