Br. 201.

On imade na hiljade marve velikog i ma-
log zuba, pak je htjeo svoja krda štivat u
odlomak Karalići. Seljaci su se tomu uspro-
tivili, i napokon im je uspjelo odalečiti onaj
nemili bič, koji bi ih bio sjegurno u njiho-
voj marvi sa zemljom sastavio.

Zašto je Skelin htjeo u ovom slučaju s op-
ćinskim dobrom, koje na nj ne spada, svoju
marvu toviti? Nije li ovdje privatni interes?
Zašto on kao načelnik nije imao ni toliko
srca, da pusti jadne seljane u miru i da ba-
rem uživaju ono, što su sami od vijekova
uživali? On kao načelnik morao bi im gle-
dat olakotit i onako kukavno njihovo življe-
nje; a on eto ih hoće, možemo reći da e-
konomski upropasti, jer se ti seljaci veći-
nom stočarstvom bave.

Proti ovim i sličnim bezakonjima učinjeni
su utoci, i u jednom je bilo rečeno: »k sebi
prste«... »načelniku nije do dužnosti...
on radi za svoj interes«.

Na ove se izraze Skelin uvrijedio i pri-
dao je pisce Sudu, ali se je jadan na vri-
jeme pokajao. Pri raspravi je od optužbe
odustao.

Mi se čudimo načelniku! Koga je nago-
vorio da se igje na onaj način pred općin-
stvom blamirat?

Ta dokazi su, dokazi!

Može li se reći da je bez interesa, kad
grabi općinsku mušu?

Svak će se upitati: je li barem štogod ma-
čelnik za dobro općine učinio? Je li se on
barem ičim pokazao sposobnim da sjedi na
čelu jedne krajine?

Na ovo nećemo sada barem po našem
umu suditi, nego to pripuštamo dopisniku
»Hrvatske Krune« br. 160. 1905. Tu imadu
24 točke njegova rada, a glavne su: 8. Od-
bio skupa sa Salviem ponudu vlade za asa-
niranje malarije. 10. Sagradio općinsku štalu,
a kašnje je dao razrušiti. 23. Sagradio krčmu
u potoku. 6. Zatvorio školu u Pokrovniku.

Mi ćemo nadodat još jednu točku njegova
rada, a ta je: Obećao radit zdenac u Siri-
tovcima, započeo'ga, na nj dosta težačkih na-
dnica potrošio i nedovršena ga ostavio.
Mogao bi ko mislit, da Skelin nije mnogo
obećavao, pa zašto su ga tad načelnikom
birali? Nije to tako! Načelnik je još i danas
na riječi žrtva općine; zaboravlja sam na
se, pregara svoj interes i t. d. Upitat će
ko: kako je moguće onda da se njegovo
djelovanje ne podudara sa njegovim riječi-
ma? Na to je lako odgovoriti. To sve biva
po njegovu programu: »Rič vitar« ili »ja re-
kao, ja porekao«.

 

e e e
Vijesti iz naroda.

: Iz Kotora.

(Zaplijenjen srpski kalendar). Zaplijenjen
je bio novi srpski kalendar »Boka«, tiskan
u ovdješnjoj srpskoj štampariji, a to, kako
čujemo, radi jedne pjesme, u kojoj je pisac
»nehotice« dao oduška svojim srpskim te-
žnjama!

(On je »solidaran«!). Kad su neki od go-
spode novoskovanih slogaša (nekoji od o-
vih sjedu u »Hrv. Štedionici) nagovarali je-
dnog člana Hrv. Radničkog Društva »Na-
predak«, da se odreče istoga Društva, me-
gju ostalim predbacili su mu da treba da
bude »solidaran«, na što im je ovaj lijepo
odgovorio, da je on sam gospodar svojega
džepa i da mu najviše to pomenuto Dru-
štvo na srcu leži. Nakon toliko što se tru-
de protiv našim Društvima, od »Napretka«,
gdje ima članova i jedne i druge stranke,
nije im uspjelo da odaleče već jedina tri
člana, samo što se ovih dana sjetio »soli-
darnosti« učitelj mjesne tamnice, načelnik i
nar. zast, g. M. Radimiri i odrekao se biti

Pod kraj večere ustane Luka pa će bo-
karom u ruci svojim ukućanima:

— Hej, pomogo nas Bog i naš dom, od
ove godine do godine, a od godine vele je
rijet do stotine, ali dok bude sveta Njegova
volja. A sutrašnje sveto porogjenje Jezuso-
vo, koje se slavi po puku i narodu kršćan-
skomu, bilo nam na spasenje, a mrivim du-
šama na saranjenje: Zdravo ste mi svikolici !

— Bog ti do zdravlje i dug život, odvra-
tiše svi, a Marko i Mato, dva siva sokola
njegova, ispale kubure.

Tan, tan, odzva se iz susjestva puškaranje
i za malo, odjeknuše puške čitavim selom.

Skoro je Luka ostao sam za trpezom sa
m šarcem u zubima i premetao, od-
dimove, sve preživjele badnje
og djetinjstva .... Kako li brzo
vrat, pomisli. Naturi saruk
pa pritegne bokarom na

 

 

 

 

 

 

 

 

 

članom Društva, onoga Društva kojega je
on nazad koju godinu nazivao kulom hr-
vatstva u Kotoru! Ko što u svemu tako je
eto i u tome »dosljedan«! 3

Iz srednje Dalmacije.

(Zemaljski Odbor). Za pohagjanje poljo-
djelske škole u Spljetu Zemaljski Odbor di-
jeli potpore, a da se ni najmanje ne oba-
zire na obiteljsko stanje, tako da potpore
većim dijelom padaju u ruke najimućnijih.
Akošiše hoće pomoći poljodjelstvu, mora se
pomoći siromašnijemu, a ima načina za to.
Nije dosta reći: »bilo je udijeljeno toliko
potpora«, dočim za mnoge plemenite svrhe
Z. O. zna odgovoriti: »nemamo sredstava«.

Sa otoka Brača.

(Tužaljka). Presvijetli g. Namjesnik apeli-
rao je kao plemenit čovjek na svu Dalina-
ciju, da pomože ili bolje da se sjetimo na-
ših sinova na južnoj granici. Riječi lijepe
i pune ljubavi, žalibože gube silu u onom
prevodu na taljanski, kada znamo kako naši
talijani ćute. Pravo je da se odazovemo s
više razloga. — Žao nam je pak da se g.
Namjesnik ne sjeća ovog otoka, koji je već
na izmaku svog opstanka. Na Namjesništvu
i na Ministarstvu leži više plemenitih vapaja
i vrlo nuždnih za ovaj otok. Nama dolazi
Božić, na žalost, mnogim i cijelim selima,
upravo u crnini: Najprije krupa, onda suša,
i ono malo vina niko ti ga neće, nema ko
bi ti ga iznio iz konoba uz nikakvu cijenu.
Zelja ili kakve zeleni nijesmo vidjeli na
svom stolu i neznamo kada. Što jedemo
jest ona nevoljna rizeta, koju nam daju tr-
govci skupo, a na Ministarstvu misle da
ocarenjena riz za Brač jest ona fina gospod-
ska, i eto statistike dobrostanja. Obazremo
li se širom Dalmacije, dolazimo do ovog
zaključka: nema ubožnijeg i nevoljnijeg te-
žaka do onoga koji žive na ovom otoku
a dodaj: daleko od mora. Pšenice nema,
kukuruza niti, zeleni nikakve. Dobiti novca
memože za ništa izim za vino, malenkost
za drugo, dočim onaj pri moru dobije ili
za ribu ili prinašanje ili kao mornar, ili ba-
rem milostinju od prolaznika. Zagorac ba-
rem ima krumpira i kukuruza većim dije-
lom, a mi moramo za novac kupovati. Ci-
jeli Brač plaća potrošarinu i to nije uzeto
u obzir da barera u unutarnjem prometu
bude uzet kao jedan grad. Ako je jedan
predmet ocarenjen za jedno mjesto, to ti
moraš u drugom opet platiti; nosiš li pro-
dati kozle n. pr. u drugo carinarsko okružje,
moraš platiti, i t. d. Mislili se nama pomo-
ći? Ako je Brač bio laudata capris, je li
mu baš sugjemo da bude desolata od...
— Da ne duljimo sa jeremijadom, pitamo
još: kada će stignuti popusti za kukuruz i
pšenicu inozemnu, da se može uvesti u ru-
ke trgovaca, hoće li vlasti na to paziti. Po-
zivamo sve općine, a osobito sve zadruge,
da se obrate putem Poglavarstva ua Mini-
starstvo, i da pitaju da se udijeli koliko po-
jedincima, toliko Zadrugama i općinama:
1): Bezkamatni zajmovi, povrativi kroz 5-10
godina prama potrebi. 2): Da se za god.
1909. otpusti carina na rizetu koju jede te-
žak, kako i na brašno i fažol. 3): Da se
dopusti svakom selu, koliko bude pitati za
pokriće svojih potreba uvoz kukuruza i pše-
nice inozemne, a to bez carine. 4): Da se
od onih 300.000 K. udijeljenih od Ministar-
stva, i 50.000 K. od Zemaljskog Odbora za
obnovljenje vinograda, udijeli svakom težaku
na Braču, siromašnijemu, a ne velikim po-
sjednicima pripomoć za posagjenje ameri-
kanica, i da se istim težacima udijeli od
onih svota bezkamatnih zajmova za ameri-
kansku lozu, koji one godine budu saditi
i pitati tu pomoć. 5): Da se u mjestima pri

— | tebi moj Niko, a nu sjedni...... Pa
kako mi stari Mijat, može li? Kako ćaća i
mati ?

— Bogu (ala ostali su svi zdravi u ognji-
štu pri vatri, a ja eto došo malo k vama.

— Dobro si došo vazda, moj sinko ; naše
su kuće od kad je temelja skladovale; od
starine smo prijatelji; nigda omraze nijesmo
imali, pa je pravo da se pohodimo.

— Tako je dundo Luko, ja i tvoj Marko
od djetinjstva jaranimo, pa sveto porogjenje
koje sutra slavimo dalo, da budemo još
bolji prijatelji.

— Eto vas djeco moja tamo; mi smo o-
starili, a nigda crne nijesmo imali megju
sobom, a vi sad mlagji gledajte da ne bude
ni odsele,

Pritegne Luka bokaru, pa nazdravi Niku.
Ovaj odzdravi, pa kad je postavi na trpe-
zu, reče:

— Baš me je zato i poslao ćaća da po-
tvrdimo staro prijateljstvo, a vežemo novo.
Znaš, neokasni smo u kući, pa hoće ćaća
da se ženim.

— | pravo je, Luko će.

— Eto ja i ona tvoja majgura, ne gle-
damo se grubo, pa ako ti nemaš ništa proti,
došo bi ćaća ovih svetaca.

 

Luku se žarile oči od milinja, upijao je

 

 

 

 

 

 

 

PRAVA CRVENA HRVATSKA

moru, kako Plaže, gdje ljudi živu i gledaju
u moru ribu a nemaju brodice ni alata, er
pali u nevolji, udijeli brodica i koji alat za
ribanje. 6): Da se uzmu u obzir osobito
ona mjesta, koja imaju veću potrebu, okol-
nosti mjesta udaljenih od mora, čije su po-
trebe veće dangube i komunikacije za život
spojenu većim troškom. 7): Da se već ove
godine napokon dadu one svote potrebite
za vode, župske stanove, popravke crkava.
8): Neka se gosp. poglar potrudi do sela
i prividi i priupita za potrebe kod glavara,
župnika, kod seoskih blagajna gdje ih ima,
i tu na svoje oči uvjeri se o stan + i po-
trebama. — Mi smo apelirali na čimbenike,
koji su pozvani, da uvaže naše potrebe,
koje ako baš neće uvažiti neka znadu, da
zimska bura i led prouzročiti će, da će i
mnogim selima na Braču dogoditi se, što
se dogagja i brodu kada mu uslijed bure
popucaju konopi i verige, a to kada Bla-
gajne a šnjima i trgovci zatvore vrata ili
na svojim knjigama upišu: više! ti nemože-
mo dati. Mi smo još jednom slično pisali
i nedavno u ovom listu, nu niko se ne
miče! — Starina.
Iz Drniša.

(Rijetki god rodoljuba Nikole Vežića).
Dneva 15 tek. mj. u Drnišu dvojstruko, nu
skromno, slavilo se slavlje. Radišni i pre-
zaslužni općinski šumar g. Nikola Vežić
svetkovao svoju tridesetpetgodišnjicu mar-
noga i ustrajnoga rada — kao šumar — i
dvadesetpetgodišnjicu svoga vjenčanja sa
štovanom svojom suprugom Mandom. —
Jutrom u 9 sati bila je sv. liturgija u amo-
šnjoj župskoj crkvi, koju otpjeva njegov žu-
pnik općeštovani Preč. Dn. Ilija pl. Radić,
grčko-katollčki biskupski vikar u Kričkama
kod Drniša, a na kojoj bijahu prisutni sve-
čarevi prijatelji župnici drniškog dekanata.
Uzvišen i veličanstven bijaše crkovni poj,
osobito »dostojno« i »Svjat«. Po sv. litur-
giji Preč. Vikar lijepo je oslovio svečara,
to jest, istakao vjerski i rodoljubni njegov
rad, baš, kako je Nikola zaslužio. Prijatelji
otpratiše svečara do njegova stana, te mu
svesrdno čestitaše. Na podne bio je gospod-
ski objed. Pri istome zaredale se srdačne
nazdravice. Milo bijaše slušati njegova bra-
ta Dn. Marka, ugodna O. Perkovića, drni-
škoga dekana, a zasladila, brate, ona vete-
rana hrvatske misli, starca O. Mije Bronića.
Njegova bila zanosom popraćena, jer, ko
med, nizao narodnim rijekom svoje osjeća-
je prama miloj hrvatskoj domovini. Kazao
je, da je tužna, al se danas — starac —
tješi, jer vidi zaodjena brda lijepom zele-
nom strukom — vidi, rad Vežićev —, pak
se nada boljoj budućnosti miloj Hrvatskoj.
Gosti nemogoše mimoići ovu zdravicu bez
»Lijepa naša domovino«. Svečar se uvijek
ganutljivo zahvaljivao na nazdravicam. Vri-
jedni rodoljube, vijerni odaniče vjere i do-
movine, pčelice rada i dragi Nikola, i kršni
Moseć i litična brdija ove zapuštene kraji-
ne tebi danas harni ostaju i pružaju svoje
kitno granje na pozdrav ! Ona zaogjena vr-
let kažu ti što i ko si. S toga i ne misli
na priznanje smrtnika, jer to ti u punoj
mjeri odvraća tvoje mirisno borje u cijeloj
općini Drniškoj, i budi zadovoljan uz tvo-
ga štovatelja — 8.

spoda, nadasve pako niži slojevi, nalaze o-
krijepe u materinskom svome jeziku. Osku-

dvorane u »Sokolu« (Sokolane), koja bi, o-
sim za gimnastiku, istodobno služila za pre-
stave, plesove i u opće za zabave. Potpi-
sani odbor uzeo je tu tešku zadaću, da do-
skoči i ovoj potrebi, stalan da će naći po-
moći i požrtvovnosti kod svih Hrvata, jer
svaki Hrvat pred zadarskim pitanjem nemo-
že, a uhva se da i neće kao što i nesmije
drugo biti, već samo Hrvat. Ovim se nače-
lima potpisani odbor predstavlja našem ugl.
općinstvu, da što izdašnije pripomogne ovaj
hrvatski pothvat u otugjenoj hrvatskoj straži
na Jadranu. Unaprijed patriotska hvala! —
Financijalni odbor za gradnju »Sokolane».
Slovenska ,,Družba Sv. Ćirila
i Metoda““ utjerala je prošle godine pre-
ko 95 hiljada a izdala preko 76 hiljada K;
čistog imetka ima oko 193 hiljade kruna.
Iz Zadra nam pišu: Neredi u Zadru,
koji od časa do časa uzimaju i ozbiljniji o-
blik, posljedica su talijanskog odnarogjiva-
nja uašega puka u najbližoj okolici Zadra.
| Zadarski talijanaši hvataju djecu siromašnih
(roditelja, te ih obećavajuć im knjige, odi-
\jela a i novčane potpore odvraćaju od po-
laženja hrvatskih škola. U talijanskim pak

 

ju u Zadru sva potrebita društva, gdje go-

dijevaju jedino jedne prikladne i prostrane

 

God. IV.

To su oni, koji viču proti njemačkoj in-
vaziji i koji krate 15.000 hrvatske djece u
Istri pučkih škola!

Treba i ovu zapamtiti!

Poštanske vijesti. Na 17. ov. mj.
uvedena je treća Lloydova brza pruga 7rst-
Kotor, te je ujedno preinačen putni red pr-
vih dviju brzih pruga Trst-Kotor.

Prema tome prva će brza pruga polaziti
iz Trsta svakog utorka u 8 sati u ijutro,
stizati u Kotor srijedom u 11 sati 15 časa
pr. podne, tičući Pulj, Mali Lošinj, Zadar,
Spljet, Gruž i Ercegnovi; vraćati će se iz
Kotora srijedom u 12 sati 30 časa po po-
dne, stizati u Trst četvrtkom u 4 sata po
podne, tičući Ercegnovi, Gruž, Korčulu,
Spljet, Zadar, Mali Lošinj i Pulj.

Druga će brza bruga polaziti iz Trsta
četvrtkom u 8 sati, stizati u Kotor petkom
u 11 sati pr. podne, tičući Pulj, Mali Lo-
šinj, Zadar, Spljet, Hvar i Gruž; vraćati će
se iz Kotora petkom u 12 s. 30 časa po
podne, stizati u Trst subotom u 4 sata
p., tičući Gruž, Hvar, Spljet, Zadar, Mali
Lošinj i Pulj.

Treća će brza pruga polaziti iz Trsta su-
botom u 8 sati prije podne, stizati u Kotor
nedjeljom u 11. s. 30 časa prije podne, ti-
čući Pulj, Mali Lošinj, Zadar, Spljet, Kor-
čulu, Gruž i' Ercegnovi; vraćati će se iz

 

školama »Lege« djeca se tako odnarode, da | Kotora nedjeljom u 12 sati 30 časa po po-
kasnije služe kao oružje u rukama talija-|dne, stizati u Trst ponedjelkom u 4 sata

naša proti vlastitom svom narodu. Dokazuje
(to i činjenica, da najveći dio talijanskih pri-
staša nose — hrvatska imena. Da se tomu
odnarogjivanju na kraj stane, osnovano je
svojedobno »Hrv. dobrotvorno društvo« u
|Zadru. Tomu je društvu zadaća u prvom
|redu podupirati siromašne učenike hrvatskih
\|škola u Zadru, pa ono tu svoju zadaću
| sdušno i prema svojim silama vrši. Za u-
|množiti pak prihod ovog toli potrebnog
| društva, ustrojena je u Zadru »Hrvatska knji-
| žamnica«, koja svoj čisti prihod spomenuto-
| mu društvu daje. Tako je prošle godine »Do-

 

po podne tičući Ercegnovi, Gruž, Spljet,
Zadar, Mali Lošinj i Pulj.
| Na svakoj Lloydovoj brzoj pruzi uredo-

\vati će poštanski pomorski ured, koji će,

\osim izmjene pošte pri pojedinim pristani-
|štima primati listove i brzojavke, prama od-
\redbama, izdanim u svoje doba prigodom
| ustanovljenja poštanskih pomorskih ureda
"2 dosadašnje dvije brze pruge.

1908 Pošto je već skrajno vrijeme,
da se predbrojba podmiri, upozoru-
jemo ovim onu gg. predbrojnike,

 

\brotvorno društvo« primilo od »Hrvatske koji su prošlih dana primili platežni

\knjižarnice« u Zadru zaista lijepu svotu od
Itrinaest hiljada Kruna. Zamjeran prinos
| Hrvata iz sviju zemalja za povratak otugje-
| nog nam Zadra. Na uvećanje gore spome-
| nute svote znatno je pridonjeo i kolendar
|»Svačić«, što ga već šestu godinu izdaje
| »Hrvatska knjižarnica«. Ovih je dana upravo
\izašao tečaj za g. 1909., a razaslan je na
| sve strane. Očekivati je, da će ga svaki na-
baviti, jer će time doprinijeti makar i mali
prinos, da što prije dogje vrijeme, da Za-
dar bude i opet hrvatski, pa da se ne bude
moralo čitati, po našim novinama, kako su
i opet bili — neredi u Zadru.

Nijemci u Trstu. U apelu kojim
Nijemci Trsta pozivaju svoje sunarodnjake
da doprinesu za gradnju »Njemačkog Do-
ma« u Trstu, stoji i ova stavka: »kad nas
združeni Talijani i Slaveni misle izgurati
sa gjedovskog ognjišta«. To je malo pre-
više. Dakle su naše obale već postale Ni-
jemcima gjedovska baština ! Oni koji kad
amo dolaze kušaju da li je more slano,
postali su tako drzoviti, da govore 'o gje-
dovskoj baštini tog mora! Ali oni rade i
napreduju, te više niti ne sakrivaju svoje
težnje. U istom tom proglasu kužu, ako pa-

 

Domaće vijesti.

Poziv na općinstvo. Diljem cijele
naše domovine svakomu je poznato koliko
su izloženi Hrvati u Zadru, pa je suvišno
nabrajati progonstva, kojima su ovi u ovo-
mu gradu izloženi sa strane talijanaca. Da
se u koliko je moguće obrane Hrvati ovih
napadaja, hvala njihovoj požrtvovnosti, ima-

svaku mladićevu riječ, pa će makon kratke
stavke :

— Čuješ moj Niko! Ja sam te uvijek dr-
žao za dobra momka, ta drugčije ne može
biti no od loze grozd; ljudi su o tebi uvi-

jek samo dobro govorili; kuća ti je poštena |

i do daleka čuvena, i ja nijesam protivan,
samo ako ona pristaje.

— Mislim da pristaje, pa je možeš i pitat.

— E, trebat će dakako. Ej Luce, gdje si!

— Evo me ćaća, ozva se djevojka i stupi
trpezi nazvav »dobar večer« Niku, a u taj
čas se zacrveni ko rak. Nešto je slutila...

— Čuješ dakle, reče joj ćaća, i uperi svoj
oštri pogled na nju, sada ćeš mi pravo ka-
zat što ću te pitat.

— Pitaj ćaća, smeteno će djevojka, ja uvi-
jek pravo govorim, kako si me ti i mati učili,

— Pa dobro. Poznaš li ti ovdje ovoga
momka?

— Poznam, pa što?

— A jesi li kad snjim govorila ?

— Bome da :

— Da, znam; vidjevo sam vas i u kolu,
kako vi ono igrate i....

— | ništa više ćaća, ja igram sa svakijem.

— Ali se vi dvojica lijepo gledate...

— Pa da nećemo ružno, nijesmo u zavagji.

— A jeli ti mio Niko, pravo reci!

ne Trst, izgubili smo za uvijek svezu bra-
će sa njemačkim morem. Dakle sve do mo-
ra je njihovo!!

Talijanci pomagaju Nijemce!
Puljska općinska »Giunta«, ili kako bi htjeli
sada da dokažu puljski »Talijani«, ne »giun-
ta«, nego vjezini članovi i vogje puljske
irredente gg. Dejak i Stanich, darovali su
za božićno drvce njemačke pučke škole u
Puli 100 kruna.

 

Nekako joj tijesno dogje, jer vigje da je
ćaća hoće na tanak led dovesti, ali se sa-
bra te reče:

— Ko zna jesam li ja njemu, pa ga po-
gleda svojim velikim očima.

— Evo on dogje večeras, da upita bi li
za nj pošla.

Za čas, dva, ne pisne, glava joj klone na
prsa, pogled obori na kite svoje košulje,
koje je rukom premetala, a oni čekaše ne-
strpljivo odgovor.

— Čaća ti je zadovoljan, reći će Niko.

— Promisli se dobro, prihvati Luko, pa
onda odgovori.

Ako se nijesi promislila, a ti možeš ka-
zat da ćeš sutra odgovorit, Nemoj se bojat
što je on ovdje.

Ali ja znam, ti se zadraživaš kao i sve
ženske, kao i negda tvoja mati, a tamo gle-
daju kad će prije to biti. Ko da vas ja ne-
znam !

— Pa kad znate, što me pitate.

— Pitam te zato jer te Bog očuvaj neću
silovati. Sila nikakva nevolja. Ja ti kažem
da je momak dobar, da boljega poželjeti
ne možeš, nu ako je tebi milo, moj vam
blagosov, ako me, ima djevojaka za Nika
po svijetu, a mi prijatelji koji i bili.

— Pa eto kad je tako, ja pristajem.

 

poziv, da nam dotični iznos neod-
vlačno odmah pošalju, jer ćemo ina-
če biti prisiljeni bez razlike List
|im obustaviti a iznos utjerati. Isto
\nek vrijedi i za one, koji nam du-
\guju za razna uvrštenja i oglašiva-
nja.

eda rat rada SA A at SA M SS E

Politički pregled.

Tajna aneksije. Budimpeštanski »A Pol-
gar« donosi pod naslovom: »Tajna anek-
sije« opširan članak, u kojemu izvodi, da
se je aneksija morala provesti, jer se bal-
kanske državice složiše sa Italijom. Da se
Srbi nijesu složili sa Italijom, već bi na 2.
prosinca izašao carski proglas s kojim je
proglašeno sjedinjenje Bosne, Hrvatske, Sla-
vonije i Dalmacije kao trećeg državnog ti-
jela monarhije. Ovo je tajna aneksije. O
tome je morala biti upućena i ugarska vla-
da. Srbima ostala su samo dva puta: ili
propasti ili stupiti u savez sa Engleškom
obzirom na Austriju. Sada je osigurana (?)
kompensacija Srbiji i Crnoj Gori. Ugarska
može računati, da je sada gospodaricom si-
tuacije i svoje sudbine. A ako sklopi mir
sa Hrvatima, te sa 9 milijuna Slavena, na-
dalje sa nezavisnom Bosnom, biti će go-
spodaricom balkanske situacije.

Debata o aneksiji u carevin. vijeću.
U debati o zakonskoj osnovi glede anek-
sije Bosne i Hercegovine uzeo je riječ u
sjednici carevinskoga vijeća od 17. ov. mj.
ministar presjednik barun Bienerth, te me

 

Niku je svaka žilica igrala, vruća mu krvca
navrela u lice; ne mogaše od silnog ganuća
da išta progovori, već uze djevojčinu ruku
i čvrsto je stisne. Starcu, komu dvije kru-
pne suze potekoše niz lice, reče tronutim
glasom: Bog nek vas blagosovi djeco, a
sveto porogjenje pomoglo vas.

Stara Mare koja prisluškivaše njihov ra-
zgovor stupi naprijed, a u to nadogje Marko
i Mato. Svi se izljube s Nikom.

— | od mene vam blagosov djeco, Mare
će, živite u ljubavi kao ja i moj stari što
smo živjeli i božji blagosov vazda će vas

ratiti

pratiti.
— Ti Marko ajde utoči iz one najkranje
bačve, da se večeras dvostruko veselimo,
reče stari Luka.
I pilo se, pjevalo i veselilo do u ka-
snu noć.

Mirijade zvijezda treptalo je na nebeskom
svodu, kad je Niko išao od Lucine kuće,
kao da se i one vesele radosnom
— Jezusovu porogjenju — i tihoj sreći koja
je onu svetu noć obasjala dvoje ljudskih
stvorova.

Na lvanj-dan isprosio mu je otac Lucu.

LV