Br. 205. PRAVA CRVEM Ki U DUBROVNIKU, 23. Januara 1909. | Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili s poštom na godinu K. 6; na i četvrt godine surazmjerno; za inozemstvo ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se da polugodište. God. V. IMSM po godišnje K. 9 — Ko je predorojen i za došasto IZLAZI SVAKE SUBOTE. — POJEDINI BROJ STOJI 10 PARA. Brzotisak DUBROVAČKE HRVATSKE TISKARE. Odgovorni urednik FRANO SCHICK. Pretplata i oglasi šalju se zahvale i priopćena plaća se a koji se više puta tiskaju po pogodbi. — Rukopisi se ne vraćaju. Listovi nefrankirani ne primaju se. — Plativo i utužljivo u Dubrovniku. Administraciji. Pisma i dopisi Uredništvu. — Za 30 para po petit retku. Za oglase 20 para po retku MIR. Sva je prilika, da će marodi naše Monarhije uživati i dalje velike blago- dati najvišega dobra što Bog može na- rodu dati, biva mira. Austrijska diplomacija nakon anek- sije Herceg-Bosne našla se je u veo- ma škakljivom položaju: turski car, koji kolikogod naslovno bio suveren okupiranih zemalja, opriječio“se je to- me, da ga se liši toga naslova, a za turskim caremTbila nenavidna Engle- ška, koja gleda prijekijem okom Nje- mačku, pak bi hoćela nje moć oslabiti u najvijernijemu savezniku toga car- stva, kakova je naša Monarhija, i ako mi svi Slaveni ragje bi smo je vigjeli kao vijernu saveznicu velike Rusije. | Rusija se je zavela za Engleškom, da- pače je u svoje ruke preuzela cijelu |vljene milijone kruna, dati će turskom itinje starodrevne crkve i manastire. stvar, jer nije mogla s manjega a da carstvu carinarske pogodnosti, i tijem Glavni se korak do mira učinio, | \slimani Herceg-Bosne privrženi svojoj|je ne bi se imalo doći, kad se zani- M Nadogje da posve zamrsi polo-|mani faktori već izmegju sebe dogo- | doba ogromno proširio, i koji je pri- jetio ekonomsko propadnuće mnogi- jem tvornicama i velikoj trgovini na- še Monarhije u Istoku. Napetost dopre do vrhunca kad je naš poslanik Pallavicini otprto tražio, da prestane bojkot, i kad je naš po- slanik Forgach zastražio razjašnjenje u srpskog ministra Milovanovića s jedne izreke u njegovom govoru u skupšti- ni. Ali kako za strašne oluje iznenada se u nebu ukaže diga, koja sluti lije- po vrijeme; tako i u tome sporu kao znak najvišega dobra, mira, pojavi se dogovor izmegju naše i turske vlade. Austrija će za vakufe, koji su u Herceg- Bosni, platiti turskom carstvu ustano- ižaj i turski bojkot, koji se je u malo | varaju. Da je do nas mi bi željeli Sr- bijii Crnoj Gori i bolji sićar, a taj bi bio da stanu jačom stopom pašaluku Novoga Pazara i na Kosovu Polju, ali naravno da bi se tome priječila Tur- ska, i sve bi blagodati mira otišle iz- gubljene. Tijem državicama bijaše mno- go podesnije da su živjele u ljubavi i slozi sa našom Monarhijom, jer i ako bi njihove aspiracije na Herceg-Bosnu postale mrtvo slovo, mogle su zago- vorom naše Monarhije rasprostranit se kud su ih zvale stare rane Vidov-dana, stara Kosovska slava i drevne uspo- mene. Dogju li do mira i do sloge sa našom Monarhijom, uz pripomoć Rusije, lako da dogju do te sreće, da osvete Kosovo i posjednu velike sve- i svi ne potkrijepi glasne i nepromišljene kad Sultan priznaje aneksiju, kako stvar \mi, koji smo jako zabrinuti bili, jer prosvjede Srbije i Crne Gore. _Kako zakonitu, daje Austriji zakonitu po- smo najviše izloženi, radosno pozdra- na i novca potrošimo! Kad bismo i trećinu da je vrtoglavica zahvatila te dvije ma- dlogu da odbije prkosito nametanje Sr- vljamo dogovore, koji se vode, i koji le državice: one su prkosito ustale pije i Crne Gore zbog Herceg-Bosne. će za stavno dovestit do potpunog mi- 8 pa j- Austrija hvalevrijedno nije ostala na ra, što bi bila najviša blagodat za nas nijeh naknada neće odustati i od skraj- tome, nego je ovijeh dana konkretne Slavene na Jugu, a još više i bolje proti Austriji i izjavile, da bez dovolj- njega srestva, a taj bi bio jatagan i predloge iznijela Srbiji i Crnoj Gori, ako se riješi stvar na taj način, da mi: no. Dok g. Miliću, kao prvomu pokretaču, ostajem zahvalan, te je iznio ovo važno pitanje, red mi je i s moje strane upozoriti javno općinstvo našeg kotara, da g. L. Mi- lić nemože sam riješenje ovog pitanja pri- vesti kraju, da treba, da se za ovo zauz- mu vrijedniji posjednici u svakomu selu i varošu, te nagovore .svoje seljane, da svi pristupe k ovoj gospodarskoj zadruzi; što nas je više, to je bolje! Osobito pak pripo- ručuje se vigjenijim i razumnijim težacima, da ovi pristupe k toj zadruzi, jer ovi više mogu proširiti blagodat gospodarske zadru- ge u narod, nego li svi advokati i trgovci, koji se nameću svukuda, da svoju mudrost i moć pokazuju, te svima vladaju. Ele, lju- di, na posao, pa nastojmo, da se predlog g. L. Milića što prije oživotvori. Znamo se u politici, toj trpskoj jabuci, brzo ugrijati, te stvoriti stranku i stranćice, trošiti, dangubiti u prepiranju i pisanju žuč- ljivih članaka jedan prama drugomu, samo da Ticijo ili Kajo bude pobjedonosniji i da li je od njih kojigod na boljem stanovištu, \dok za naše gospodarske prilike niti pera \da umočimo. Koliko trošimo za razna druš- \tva, u kojima izdangubimo silnog vremena, \od toga upotrebili vremena i novca potro- \šili ma korist naših gospodarskih prilika, \bolje bi nam ptice pjevale i ne bi tugjinci \k nama dolazili, da se okoriste s našim li- \jepim položajima i da naših žulja sisaju i \u tugjinu nose novce! v prije ne osvijestimo. Gojitba duhana još nije obuhvatila općeg maha, premda se od istog lijepog novca hvata. Rogači, veoma unosne biljke, u posve se malo mjesta goje; od;njihova ploda moglo bi se lijepog novca svake godine utjerati. O povrću i neću govoriti, jer me oblijeva rumenilo, kad pomislim, da mnoga mjesta i to preko mora očekivaju. U dugozbih po- šao, kad bih stao nabrajati još i druge grane našeg težaštva, pa ću premučati i o pčelar- stvu i svilogojstvu, nekad veoma rasprostra- njeno gojenje u našem kotaru, a danas samo mukli svjedoci stoje. Priznati je istini na čast, da se u mno- gim mjestima od mnogih grana našeg te- žaštva počelo racionalnije gojiti, što se ima zahvaliti vrijednomu putujućem učitelju g. V. Baranoviću, al uz najbolju njegovu spravu i zauzetnost, priznati je, da mu je tvrda kost, konservativnost naših seljaka, koji još, bar stariji, hoću: pleti kotac ko i otac. Gospodarska zadruga, za kojom odavna čezne i g. Baranović, sa svojim članovima bila bi od velike koristi za uskrisenje na- ših težačkih prilika. A što da rečemo o ribarstvu, toj veoma unosnoj grani našeg gospodarstva? Ova pak grana mnogo je zapuštana pustopaši samih ribara. Istina, da u Trstu imamo vrijednog \ribarskog nadzornika i njegovog punomo- \čnika. Ali ovim ljudima znojiti se da i pi- \saniji odole. Vidimo u rijegje g. ribarskog \nadzornika; poznati su nam njegovi pame- mač, te dosljedno rat. Sve te protiv- kako bi i njih zadovoljila u glavnoj u Monarhiji iedinjeni u je- Bavs ač, te | : ji budemo sajedinjeni u je- Naš đ ć iu: Ma- ltni i i ; štine stajale su na put iz vana; ali u njihovoj tražbi; a ta je da imadu višu dan skup, i budemo imali ista prava, aši se proizvodi u opće umanjuju: Ma- tni naputci, te uaredbe, ali pohlepa ribareva istoj Monarhiji a nadasve u okupira- nim zemljama prijetila je miru nezado- voljština Srba u Monarhiji, koji su že- ljeli da bi konferencija veleviasti odlu- čila o udesu tih zemalja, te i ako ne otvoreno ipak su davali razumjeti, da bi najvoljeli kad bi okupirane zemlje 'slobodu u svojoj trgovini i prometu, \da imadu slobodni izlaz preko svoje zemlje na more putem željeznice; do- narhije i u tome se smijeru učinio znatni korak, a kad se došlo do pre- | koja uživaju povlagjeni narodi u našoj Monarhiji: Nijemci i Magjari. \pokon da imadu bolje pogodnosti u|Q predlogu g. Luja Milića za gospo- * ribarske prilike. U prvomu broju t. g. »C. H« g. Lujo ostale o sebi izvan Monarhije sa je- govora, stalna je nada da će se doći Milić pozivlje u opće svakog gospara i dnim vladarom slavenske krvi. Neza- dovoljstvo pak muslimana moglo je biti veoma pogibeljno, jer carigradski Sultan ne samo da je bio po" naslovu čno i vrhovni svećenik ili kalifa svih muslimana, a poznato je koliko su mu- PODLISTAK. Poezija prosjačenja. Prof. W. baron Ljubibratić. u. U Berlinu je pred nekoliko godina živio jedan profesijonalni prosjak, koji je bio specijalista svoje vrsti. On je običavao po- kucati samo kod onih obitelji, kod kojih se je zgodio kakav slučaj smrti, te je pitao kakav par starih postola, ako je od pokoj- nika preostalo. U svakom je slučaju štogod dobivao, a pošto je vršio s najvećom rev- nosti svoj zanat, bijahu i njegovi dohotci prilično znatni, a da se nije ni najmanje znojio. Po opaskama u njegovoj knjizi ra- čuna, što se poslije njegove smrti našla, moglo se je zaključiti, da je svaki dan za isprošene postole dobivao redovito 6 do 8 kruna, a često puta dvostruko, dapače i trostruko. Rekli smo, da se nije osobito znojio vršeći svoj zanat, što je potvrdio i dnevnik, te je nakon njegove smrti došao u ruke policije. Obično bi ustajao oko 9 ura u jutro; pošao bi zatim u običnu svo- ju kafanu da popije kafu i čita novine, O- sobito ga zanimaše Vossische Zeitung radi brojnih obiteljskih vijesti, Najvećom bi za- tim tačnosti napravio opaske u svojoj bi- lježnici, pak bi, pošto se je dobro okrije- pio, oko 11 ura započimao svoj rad. Do jedan sat poslije podne kucao bi na tugja vrata, sakupljao postole, pak se vraćao u svoj stan. Tu bi se odmarao,a pred večer bi nosio isprošene postole;stanovitome fee- dieru, koji mu ih je uvijek dobro plaćao. Pošto imagjaše stalnijstan, uvijek se pri stojno odjevao, te: oprezno vršio svoj za- godati mira usrećiti ne samo našu Mo- potpunog sporazuma i da će bla- narhiju nego i neodvisne državice Sr- \ gospodara, da se stave na posao, i slina, najveće vrelo našeg blagostanja, za- \puštava se, krši i vadi, a mlade ne sade. \Vrst ulja, kakovo po položaju i vrsti masli- ina nigdje ne bi bilo bolje, zaostaje. Loza e u opće govoreć primitivno goji, a naša inija, osobito česvinsko i malvasija dubro- \danas za njih i ne zna izvan kotara. Polo- \žaji za gojenje voća od Boga su nam dati, ina čemu nam drugi zavide, a mi, osim za dobitkom ne usvaja lijepe naputke, niti se osvrće na ribarske obrane. Treba nam \putujućih učitelja za ribarstvo i ribarskih \straža, pa treba i vještih izvjestitelja kod \Lučkih Poglavarstva, kakovu i sam novi za- \kon uvigja potrebu. Čast svaka onim čino- carinskim cijenama. Sa strane naše Mo-|dar. zadrugu i maše poljodjelske i vačka samo u povijesti spominje, dok se vnicima kod Lučkih ureda, bilo poglavar- | stvenih bilo kod onih lučkih izloženstva, ali | svaki od njih drže granu ribarstva dosadnu, \pa mnogi bi ragje i spisima u koš, a da eda što stonjskih kriješava, svakojeg voća preko mo- | im nije dužnost dati odgovor, pa bio ka- prije osnujemo kotarsku gospodarsku zadru- ra očekivamo. Privremenu korist, što od bu- | kav bio; a toj indiferentnosti za ribarstvo gu u ovomu kotaru. Kad sam pročitao taj dopis usklikoh: »Bogu hvala, da se jednom : biju i Crnu Goru, koje su nam po počelo i u našem kotaru pisati o životnom suveren Herceg-Bosne, nego je fakti- jeziku i po krvi najbliže, iliti bratski | pitanju « Poznajuć zauzetnost g. L. Milića, narod. Po svoj prilici dakle do konferenci-| hodno potrebito društvo ne vidi oživotvore- momčad naša radi šuma proklinjati, nat, nije nikada došao u sukob s policijom ; a jer bijaše umjeren i bez osobitih strasti, sakupio je i lijepu svotu novaca. Svi nje- govi susjedi, toliko bijaše oprezan i lukav u svojem radu, držahu ga za malena po- sjednika, koji je živio od svojih dohodaka. Kad je umro, našla se kod njega lijepa go- tovina, koja pošto se niko nije javio kao baštinik pokojnika, pregje u državnu blagajnu. Kao ovaj prosjak, tako radi svaki drugi, netom se je lišio teških okova kakovog po- štenoga zanata, po osobitom planu, te obi- čno odgovara njegovim harakternim pote- zima i njegovoj naobrazbi. Ko onako bez ikakovog plana prosjači, taj u opće ne će nikada doći do česa, pak će prije ili kasni- je dopasti policiji do ruku. Ovi su poslje- dnji najgora vrst profesijonalnih prosjaka, kojima je samo do toga, da toliko zadobi- ju, eda uzmognu popiti nekoliko čašica ra- kije ili koju litru Vinka Lozića. Ali, ako je profesijonista u prosjačenju stvorio svoj plan, i,pjega se čvrsto drži, da može u kojem velikom gradu tjerati mjesece i go- dine svoj zanat, a da ne dogje u sukob s policijom. A kad vidi, da mu je već te: ško dalje se održati, da mu sistem ne baca više onu dobit, na koju bijaše naviknut, ta- da jednostavno mijenja svoje boravište, seli se u koji drugi veći grad, gdje opet radi po svojem starom planu, dok mu se u- čini, da je vrijeme, da se slobodno povrati u svoju staru domaju. Tada se vraća i $ nova preuzimlje svoj posao. Da profesijonalni pro- ne trebaju mu nego dvije stvari: pristojno odijelo, da ne upadne policiji u oči, i umje- renost u piću, jer će se ispred pijanice za- tvoriti svačija vrata i svačije srce. | sjak uzmogne voditi ovaj toli udobnižživot, | Beču uhvam da ne će mirovati, dok ovo nep- Pak da ovaj život nije lagodniji od ži- vota onoga nesretnoga radnika, koji je svaki dan za osam, a mnogo puta i više sati pri- kovan uz svoju radnju, te u znoju lica svo- jega ne može toliko da zasluži, koliko onaj profesijonalni prosjak gotovo se igrajući? Zaista nije nijedan iz cijele one hrpe pro- sjački profesijonista pročitao već spomenute riječi Lessing-a. Ali, kad bi im kogod to rekao, svi bi povladili riječima njemačkog pjesnika, te bi zajedno s njime uskliknuli, da je samo prosjak pravi kralj: Allein der Bettler ist der wahre Konig! Naravno, da se sada po sebi nameće pi- tanje: Koliko zaslužuje osrednje na dan je- dan takovi tobožnji prosjak? Qdgovor će mnoge zapanjiti. Po većim gradovima za- služuje jedan tobožnji prosjak dnevno to- liko, koliko osrednji radnik, dakle 4 do 6 kruna. A bolji je njegov položaj od radnika u toliko, što može računati i na svetačne dane i nedjelje, kad je njegov prihod da- leko veći. Ovdje smo uzeli po prilici kao dnevni prihod profesijonalnog 4 do 6 kruna, ali je bilo specijalista u prosjačenju, pak ih ima još i danas, kod kojih je prihod daleko veći. Poznata je činjenica, da je u Londonu još početkom ovoga stoljeća-živio jedan stari tobožnji prosjak, koji je dnevno dobivao do 36 kruna. U opće se može reći, da pro- sjaci u Londonu imaju gotovo za trećinu veći godišnji prihod nego u Berlinu ili u Vijesti, te po novinama čitamo o velikim imanjima, što su se nakon smrti našla kod ovoga ili onoga tobožnjega prosjaka, poči- vaju na historičnim činjenicama. Pred osam- ihača imamo, uništila nam je naše šume; |danas su nam mnoge brda ćelava, gola, \odrta, te ni za šumu ni za pašu ne vrijede. | Pravo se veli: »Plači goro, eto lazinara«. Doći će dan, kad će mas naša djeca i ako se deset je godina živio u Berlinu neki učitelj modernih jezika, po imenu Dandon. Pošto njegova zarada bijaše neznatna, običavaše u večer ići na prosjačenje. Kad je umro, ostavio je svojoj obitelji imetak od 20.000 talira. U isto je doba u Londonu živio je- dan prosjak, poznata ličnost, poznatija mo- žda nego isti predsjednik gornje kuće. Za punih 50 godina nije niti jedan dan spa- vao u istoj postelji. Kad je umro, našla se kod njega gotovina od 72.000 kruna, koju je oporučno ostavio udovicama i sirotama svojega predjela, gdje običavaše prosjačiti. Godine je 1900. umro u Lausanne, u Švaj- carskoj, neki 76-godišnji prosjak, koji, po- rijetlom iz Francuske, sprovagjaše nakon smrti svoje supruge nevoljni život. On bi- jaše prividno tako siromah, da mu je bla- gajna za prosjake plaćala najam za kuka- vnu sobicu, gdje stanovaše, Jedno mu do- brotvorno društvo davaše besplatno kruha i mlijeka, a milostivi mu susjedi donašaše svakog dana koji zalogaj i po koji novčić. Kada je po njegovoj smrti sudbena vlast po duhu zakona popisala njegovu ostavštinu, ne malo se začudila našavši u gotovu novcu nešto 500 lira. Ali je to začugjenje još veće bilo, kada se našle knjižice uložaka, iz kojih se moglo razabrati, da je tobožnji prosjak bio članom mnogih novčanih zavoda, i da je njegovo imanje skupa iznašalo do 50.000 lira. Baš na Božić godine 1900, umre u Rimu jedan stari prosjak, koji običavaše već od nekoliko godina sjedati na stepenicama crkve Sv. Petra. Imagjaše troje djece, koji su kao i on, živjeli od prosjačenja. Poslije njegove smrti našla se oporuka, koja začudi ne samo njegove sinove, već i sve one, koji su ga poznavali. Taj tobožnji prosjak imagjaše \jest uzrok njihova nevještina. Kad bi se u- |stanovilo mjesto putujućih učitelja, te po- \sebnih izvjestitelja kod Lučkih Poglavarstva \inače bi ribarstvo u brzo sinulo. I dok se \ovo ne ustanovi vas trud g. Lorinia i nje- \govo svestrano znanje u ovoj struci neće kod raznih novčanih zavoda u Rimu ogro- mni kapital od samih 800.000 lira, koje je ostavio;u jednakim djelovima svojoj djeci. — Pred nekoliko godina nagjoše susjedi u kukavnoj sobi pod krovom jedne petero- katne kuće u Beču jednog poznatog pro- sjaka mrtva, na već gotovo sagniloj slami. U njegovim dronjcima nagjoše ušiveno 12.000 kruna u državnim obligacijama. Ali, ako nam ovi primjeri mogu izmamiti usklik udivljenja, slijedeći slučaj, koji se pred nekoliko godina zbio u Parizu i 0 ko- jem su govorile sve francuske, a i ostale svjetske novine, može nam lako dokazati, kako je unosan život profesijonalnog pro- sjaka, i kako se tim putem do bogastva lakše dolazi nego i najrevnijim i najpošte- nijim radom. U Parizu običavaše neki trgo- vac, idući na burzu, svakog dana davati je- dnome prosjaku nekoliko helera. Jednog dana prosjak ne dobi obični dar. To ga za- čudi. Propitavši se, doznade, da je trgovac, njegov dobrotvor, pao pod stečaj. Odmah pogje k njemu i ponudi mu u zajam 10.000 franaka, uz primjetbu da bi mogao u slu- čaju potrebe, tu svotu i podvojstručiti. Tr- govac primi ponugjenu svotu, opet se uredi i tako mogaše zadovoljiti svojim dužnostima. Od toga se časa promijeniše uloge: tobo- žnji prosjak postade vjerovnik svojega ne- kadašnjega dobrotvora, a ovaj njegov dužnik. Ali ne samo da ovako znadu profesijo- malni prosjaci doći do imetka i blagostanja, već megju njima ima i takovih, za koje prosjačenje nije zanat već sport. Ovo su ti takozvani inteligentni, izobraženi prosjaci. (Slijedi). RESA ia oi DA oranje szviniia OL PS AE